Category Archives: Spineri

Priča o slapu

31.08.2017Spineriasp fishing, barbel lure fishing, big chub, Sakura fishing @hr, sava river, scale magazine, tmarti handmade, topwater fishing, urban fishingSpineri

Na prvi pogled, gledan onako s nasipa izgleda strašan, moćan i negostoljubiv. Onima koji će se zadubiti u tu uskomešanu, zapjenjenu vodu pokazat će se džepovi mirne vode koji služe kao odmorište kederima koji su se uputili na nesigurno uzvodno putovanje. A gdje su kederi, tu su i grabežljivci. Pogotovo kada kedera ima na tone, što je slučaj na tih parsto metara slapa. Onima koji mu pruže šansu, vratiti će višestruko.

Naravno, pričamo o slapu na Savi kod zagrebačke toplane. Brana koja je nastala radom čovjeka, zbog potreba toplane za konstantnim vodostajem radi hlađenja postrojenja, stvorila je hot spot za ribolov udaljen tek koji kilometar od najstrožeg centra Zagreba.

Boleni, klenovi, somovi, mrene, smuđevi, grgeči, .. Sve u jednom trenutku dođe pod slap u potrazi za brzim obrokom. Ovdje i deverike i podusti zaborave na svoju mirnu narav. I pokoji šaran katkad primi varalicu. Proteini su proteini, nebitno dolaze li iz školjke, gliste, ili ribice.

Gdje je riba, tu su i ribolovci. Stalnu postavu u toplijem dijelu godine čine dede koji neumorno love babuške na predimenzionirane sisteme, valjda da se osiguraju u slučaju nepoznatog gosta u obliku soma, ili šarana. Neki od njih tu i tamo se zasite ruskinja pa na kopču okači duplu žlicu izazivajući soma i srčani udar u jednom. Tu su i oni iz klase optimist koji starim germinama i teškim žlicama vezanim na najlon debljine 0,40 i deblji pokušavaju prevariti nekakvog bolena..

Sportski ribolovci, špineri pogotovo, ovdje imaju nebrojene mogućnosti. Pod slapom plivaju apsolutno sve vrste koje nastanjuju Savu pa je samo potrebno odabrati ciljanu lovinu. Mada to na Savi nikada nije lako, a pod slapom pogotovo. Bacaš mali silikonac na laganoj glavi i razmota te som.. Bacaš suspend vobler od 12-14 cm u potrazi za bolenom, stisne mrena.. Bacaš veliki, glasni krenk da isprovociraš soma i dobiješ griz, udarac koji izbija ručicu role iz ruke i izvučeš klena.. I tako.. Iznenađenja na sve strane na tom slapu.

Mi imamo par mušterija koje preferiramo. Najdraža nam je definitivno mrena. Riba koja nosi epitet jedne od najjačih slatkovodnih riba uvijek je rado viđen gost i dostojan suparnik koji će bilo koji pribor staviti na test. Taj zlatni torpedo se u brzoj, kisikom bogatoj vodi slapa ponaša kao pravi predator i osjeća kao kod kuće pa zamoriti je zna biti težak posao. Trčanje po kamenju i betonskim blokovima dok na drugom kraju špage mrena od par kila bjesomučno vuče daje dimenziju ekstremnog sporta inače relativno laganom hobiju kakav je ribolov.

Bolen je također rado viđen gost i dostojan protivnik. Srebrna strijela se također osjeća odlično u brzoj vodi i među ogromnim količinama kedera. Nekad je za izdašan ribolov bolena pod slapom bila dovoljna teška srebrna žlica, jedna od onih kakvu i dan danas koriste penzići s početka priče, no godine nesavjesnog ribolova ove prekrasne ribe gdje se nosilo sve što bi se ulovilo dovele su do toga da su se bar oni veći primjerci opametili i sad se rijetko odlučuju napasti žlicu koja glisira po površini. Obzirom da podno slapa plivaju ribe duge oko i preko 80 cm, mi smo spremni uložiti dodatni napor i satima kopati po kutijama s varalicama dok ne nađemo jednu koja im je taj dan po ćeifu.

Klen je poznati oportunist koji se da uloviti i u najgorim brzacima u samom slapu, kao i u džepovima mirne vode u i ispod slapa. Udarac ribe oko pola metra na varku u dubini tek rijetki neće zamijeniti sa udarcem soma. Neki će ostati razočarani jednom kad srebrni bokovi negdje ispod površine odbiju onaj prvi odbljesak sunca, no ne i mi. Glavonje od pola metra vrijedan su trofej i kapitalni ulov za bilo koju vodu. Mi smo sretni što ih možemo loviti u rodnom gradu. Veći primjerci koji život provode u brzoj vodi slapa nisu nabijeni kao oni nizvodno od Zagreba, no to nadoknađuju svojom borbenošću.

Za kraj, tu je som. Brk se odlično snalazi u labirintu kamenja nabacanog po slapu i često iznenadi dok ganjamo neku od nabrojanih vrsta. Ovisno o priboru, nekad imamo šansu, no često mramorni lupež nađe put prema nekom od tunela napravljenih od betonskih blokova iz kojih viri armatura, pred kojom se predaju i najdeblji predvezi, a nas ostavi da se tresemo od navale adrenalina na obali. Sočne psovke srećom ostanu zaglušene hukom slapa, a drhtave ruke obično smiri dim cigarete. Idućih par izlazaka, kad dođemo oboružani teškom artiljerijom i jakim priborom smo na ignore listi, ili nam udaraju mališani, a kada već zaboravimo nemili događaj i vratimo se priboru za lov riba normalnih gabarita, vladar savskih dubina opet se odluči poigrati s nama.

Tek toliko da nam pokaže da, iako se na slapu osjećamo kao na domaćem terenu, nismo domaćini, već gosti. Pa je red da se i ponašamo tako. Jer koliko god bogatstvo ribljeg fonda pod slapom bilo veliko, ostat će takvo ako se čovjek ne bude previše miješao. Ulovi, slikaj i pusti. Nije teško.

Goran Pišćak- NoName

Popcorn!

26.07.2017Spineriexist steez, jezera savica, lazy days, owner single hooks, popcorn, rudd fishing, summer heat, sweet corn, team daiwa xt modeSpineri

Imao sam negdje spreman tekst o crvenperkama, napisan pred koju godinu, ali je bio politički nekorektan, jer je spominjao HDZ-ov povratak na vlast i progon crvenih. Kad kažem crvenih, mislim na crvenperke, i to one veće, krvavo crvenih peraja i zlaćanih ljusaka, one tamne nijanse kad taj plemeniti metal dobije sloj patine po sebi.

Tekst ne mogu naći, no našao sam novi način varanja tih mikro predatora po jezerima na Savici, koji je po učinkovitosti uz bok onome koji je sa muhama koje se daju zabaciti laganim spin štapom isfurao Robi.

Neke super stvari dogode se slučajno, nekad to bude dobar izlazak s ekipom, da ne kažem pijanka, nekad nabasate na mamac koji, iako predviđen za neke druge stvari, savršeno odgovara vašim potrebama u datom trenutku. Tako je bilo i sa mnom i umjetnom kuruzom.

Ganjao sam te crvene na svašta po Savici, od malih shadova, kreaturica, imitacija crva od gume, ili navezanih na udicu i uvijek bi se ulovilo nešto ovih dana u godini. U jednom od tih pohoda sam snimio amura od cca metra kako tik ispod površine skulirano brsti svježu travu koje po Privredi ima u izobilju. Drugi dan sam, odlazeći s posla kupio paket najjeftinije umjetne kuruze koju imamo na policama, tj zidu. Uložio sam čitavih 11 kuna u tu Suxxes kuruzu, eto koliko sam vjerovao u nju. Dijelom jer trave koju te vodene krave mogu žvakati ima u izobilju, a dijelom jer je kuruza bila fluo pink boje, a amuri su poznati kao žestoki momci.

Kako bilo, od FP do MP sam došao za kratko vrijeme i namontirao Steez Exista na Mode XT i kao i toliko puta do sada provukao špagu kroz vodilice i zavezao 0,25 Yo Zuri PowerCarbon za predvez. Obično za manje ribe kao predvez koristim Duelov FC debljine 0,165 mm, no za ova goveda sam odlučio podebljati priču. Na Ownerovu singlicu desetku sam napiknuo komad te nesretne pink kuruze, spigao XTa, provjerio kočnicu i nasmijao se sam sebi.. Ići na ribe od 10+ kila sa štapićem težine bacanja 5 grama i špagom od 9 libri, pogotovo na vodu punu travuljage i nema nekog smisla.. Nema veze, stanjit ću predvez, stavit manji mamac i loviti crvenperke po običaju, mislio sam si, od amura tak i tak ne bu niš. Ali..

Krava je pasla tek par metara dalje od mjesta gdje sam je jučer ostavio, nekih 5-6 metara od obale i nisam si mogao pomoći. Prva 2 zabaca su bila loša, vjetar me zezao, da bi u trećem zrno palo pedalj od glave krave. Dalje se sve odvijalo kao u usporenom filmu.. Majke mi, izgledalo je kao da je majstor malo podigao obrvu,lagano okrenuo glavu i usisao zrno kad mu je došlo u razinu usta. Djelić sekunde sam stajao u šoku, a onda sam stisnuo kontru, u tvrdo. XT se popigao, a svijet je na trenutak stao. Očekivao sam divljački bijeg praćen vrištanjem kočnice role, no krava je ostala na mjestu. Ptice su nastavile cvrkutati, sunce je nastavilo pržiti, a ja sam odlučio prekinuti pat poziciju i počeo privlačiti ribu obali. Tu je slijedio novi šok, jer se majstor uopće nije borio. Do pola metra od obale je došao kao dobro istrenirani pes. Tek kad mu je glava bila iznad vode, a ja ´spreman´ da ga usačim sa svojim podmetačem za pastrve uslijedio je prvi bijeg. Nazad do mjesta otkud sam ga dovukao. Opet je uslijedilo privlačenje i onda je konačno pop….o kad je osjetio obalu. Gas na vodu, u travu i bok.

Niš, novi predvez, nova Ownerica i novo zrno pink kuruze i tražit novu kravu u malo manje trave.. Nije trebalo dugo, još jedan je preživao malo dalje od obale. Potpomognuto vjetrom u leđa, zrno je palo metar od ribe. Dok je lagano propadalo, nešto ga je odgurnulo. Pa opet i opet i onda se špaga napela. Kontra za svaki slučaj i XT u laganoj kifli dok obali privlačim crvenu veličine dlana.. I opet lagani šok, par fotki čisto da imam dokumentirano ako se sutra probudim i mislim da sam sanjao. Puštam ju, zabacujem opet i isti scenarij.. Malo naguravanja i onda pravi griz. Ovaj put veća riba. Pa još jedna oko pedlja i onda par komada oko 30 cm.. Onda su na red opet došle one veličine dlana da bi se s vremenom grizevi prorijedili. Svako novo izgledno mjesto, a to su rubovi trave u dometu zrna, dalo bi koju ribu.

Fascinantno je da su kuruzu uzimale i ribe duge tek 10-12 cm. Malo naguravanja, a onda je jedna posauga. Do nekog vremena sam bio uvjeren da je klen šampion proždrljivosti među oportunistima i da ima najveća usta na svijetu među bijelom ribom, no više nisam siguran u to.

Goran Pišćak- NoName

Rapture

19.06.2017Spineriimprezza, italian design, outlaw, rapture spin rods, ribolovni pribor, seals, signal master, spin rodsSpineri

Talijane možete i ne morate voljeti (ja spadam u ove druge), no ne možete im osporiti smisao za dizajn. Bilo da pričamo o autima, obleki, ili pizzi, mora im se priznati da rade lijepe stvari.

Ribolovni pribor je jedna od njih.

Tako je i sa Rapture štapovima za špinanje. Katalog za 2015/2016. godinu je imao par modela koji su mi privukli pažnju, a sa katalogom za 2017.-u privukli su svu moju pažnju. Preko 60 stranica štapova za špinanje, od onih za UL, do moćnih motki za ganjanje ponajvećih morskih predatora. U ovom tekstu predstavio bih par modela koji spadaju u tzv allround grupu, pričamo štapovima koji pokrivaju lagani do srednje teški spin, a kada mi moj XT Mode dosadi, na red će doći i modeli za UL game, s kojima Rapture ne oskudijeva, naprotiv. Mogli bi se u narednim danima dotaknuti i štapova poput Firewinda i Delsola, koji spadaju u fine alatke za finesse ribolov, poput ribolova grgeča silikoncima na laganim glavama, ili pak bassa sa neotežanim silikoncima.. No, vratimo se allrounderima.

Prvi štap koji mi je zapeo za oko bio je Outlaw, i to još u vremenima kad nisam svaki dan provodio u FPu. Eging modeli štapova, tj štapovi namijenjeni lovu ligni i sipa, većinom imaju slične karakteristike, neovisno o imenu proizvođača. Odlikuje ih brza i osjetljiva špica koja mora moći kvalitetno animirati skosavicu i isto tako prenijeti svako čudno događanje oko skosavice te blank progresivne akcije, da bi se spadanje prevarenih glavonožaca svelo na minimum. Iako se u katalogu blank vodi kao regular i regular fast, u praksi je ovaj štap u duljini 2,40 m i težine bacanja 7-35 g jako brz pa je pogodan za razne moderne tehnike, od jiganja do twitchanja i vođenja površinaca. Riptide isto spada među eging modele, no nešto je jači i time pogodniji za veće skosavice, silikonce na težim glavama i veće voblere i površince. I Outlaw i Riptide napravljeni su od CX-1 karbona te opremljeni drškama od eva pjene i Sea SiC HD K vodilicama složenim po K-R konceptu.

Impreza i Purezza poprilično su slični štapovi, svaki sa svojim adutima. Purezza je opremljena Titanium SiC vodilicama klasičnog oblika, dok je Impreza opremljena K vodilicama. Dolaze u 2 duljine (2,40 i 2,70 m) i 2 raspona težine bacanja, 4-28 i 7-45 g za Purezzu, te 5-30 i 10-45 g za Imprezu. Zbog K vodilica i haltera sa karbonskim prstenom s kojim se rola priteže odozgora, Impreza djeluje modernije pa će biti odabir spinera koji vole takav pribor, dok će Purezza više poklonika steći među ribičima koji preferiraju klasiku.

Seals i Signal Master dva su finjaka koji i bez role odlično leže u ruci, jer je balans pogođen u centimetar. Seals se u duljini 2,60 m i težine bacanja 7-35 g se zbog fine špice doima kao jako dobar izbor za ganjanje brancina neotežanim, ili tek lagano otežanim silikoncima, a Signal Master u duljini 2,40 m i težini bacanja 4- 28 za ribolov istih riba površincima i twitch voblerima. U slatkim uvjetima, Seals je odličan bassevski štap, kad velikousti zahtijeva finu prezentaciju, a itekako bi poslužio ganjanju mrena i klenova. Signal je isproban i pokazao se odličnim za bassa, a imao bi što reći i u ribolovu bolena površincima, voblerima i jigovima težine 10-15 g.

Sothis i Calibra su za ekipu koja ne želi dati više od 100 eura za štap, ali žele štap dobrih radnih karakteristika, allroundera s kojim će moći loviti sve, od bolena na rijekama, preko štuka na grabama i strijelki i brancina na godišnjem. Obično takvi štapovi nisu izgledom ništa spektakulano, no s ova 2 šminkera to nije tako. Oba imaju zanimljivo riješen držač role, što ih izdvaja od ostatka ponude, kao i vodilice otporne na sol i dršku od eva pjene.

Generalno gledano, svi predstavljeni štapovi odrađeni su dosta pedantno i nude dosta gledano u odnosu uloženo- dobiveno. Budući da cijene počinju od nekih 500 kn za Calibru, npr, svatko si može naći model primjeren njegovim potrebama. Ja sam se, na kraju, odlučio za Outlawa.. Iako je na blanku lignja, ili baš zato.

Goran Pišćak- NoName

GORSKI RAJ

14.06.2017Spinerifishing in croatia, lokvarsko jezero, lure fishing, omladinsko jezero, ribolov u gorskom kotaru, spin fishing in croatiaSpineri

Jutro je. Dolazimo polako na naplatne kućice za Delnice, zrak je čist i lagano hladan… Ja sve znam, no njoj je kao i meni prvi puta. Savršeno.

Vijugava cesta prema Lokvama, držim fige da nas iznenadi kao mene mnogo puta kada sam dolazio ovdje, srna ili divokoza. Ali ovaj puta ništa. Dolazimo kod Čopa, kupim vanbrodski motor, onaj karnister pun mješavine mi smrdi od Zagreba… Slatke patnje, što se mora nije teško…

Nakon kratkog slaganja Šnajderovog čamca za polazak po Gorskom moru, polako krećemo u našu malu avanturu. Jezero je poput ogledala jer vjetra nema, što nije čest slučaj ovdje. No ne bunim se.

Gotovo savršenu plohu tek nekada pokvari riba koja uživa u miru i tišini kao i mi. Barbara nikada nije pecala pa joj slažem UL štap za grgeča, a mamac je naravno Sakura Slit Shad Ayu. Nekako sam mislio da će Barbari koja nije ribolovac ovakav dan sa mnom biti čista dosada, no prevario sam se… U jednoj od uvala Barbara misli da je “opet” zapelo no divljanje vrha osjetljivog štapa odaje da ovaj puta nije u pitanju grana. Panika… Jel ju boli, jel dobro… Ja tješim, pokušavam vidjeti što je na udici i ubrzo se pojavljuje prugasti vandal sa Slitom duboko u ustima. Puštam ga u vodu i nastavljamo loviti.

Kako to ide onima koji love prvi puta… Ubrzo Barbara ponovo zateže ali ovaj put štap se savija do drške i riba nije više maleni grgeč nego nešto jako ozbiljno no nismo uspjeli vidjeti što je. Zagrizlo je duboko, razmotalo malo špage i otkačilo se.

Konačno je na mene red, sada ja dobivam nekoliko grgeča i štukicu. Zabava je na vrhuncu a onda nas kraj brane napadnu kalife… Vadim ih ko na pokretnoj traci na Skoon dok Barbara ovdje nailazi na prvog pravog protivnika. Ribe joj prate žlicu koju sve bolje i bolje twicha ali još nema grif i dobiva samo praćenja.

Ja polako odlažem štap i uživam u ovom nadmetanju koje u jednom trenutku konačno prerasta u griz ali nažalost joj riba spada. Več polako pada mrak, vrijeme je da polako krenemo nazad prema autu. Dakle… Barbara je u svom prvom ribolovu ulovila, uživala u prirodi i doživjela frustraciju kad te riba pobjedi. Sve ono što mi ribolovci doživimo u našem dugom ribolovnom stažu i zbog čega se vračamo opet i opet… Meni je bilo posebno drago da je to doživjela na meni daleko najdražem mjestu.

Kasnije smo otišli na večeru u restoran na Mrzloj. Sve u svemu, savršen dan za oboje.

Prošlo je nešto vremena od ovoga našeg izleta, mi smo sada stalno na jugu i Lokve nam nedostaju, jedva čekamo da se ove godine tamo vratimo a vama sa ovim tekstom želim poslati pozivnicu da napravite to isto stoti ili prvi put. Lokve čekaju, a nema ljepšeg nego otići u takvu prirodu, kod tako dobrih ljudi i uživati punim plućima u kombinaciji svega.

Bistro.

Biwaa

24.05.2017Spineribass fishing, biwaa fishing, deus, fishing in croatia, lure fishing, spin fishing in croatia, spin smudja, spin štukeSpineri

Biwaa brend je počeo kao i svaka uspješna priča… sa idejom. 2008 godine vrhunski Francuski ribolovci i takmičari, braća Alexandre su za svoje potrebe natjecateljskog ribolova napravili Divinator, mekani silikonac s ugrađenim leptirom, koji je ubrzo pokosio konkurenciju i stavio ih na put realiziranja ostalih ribolovnih projekata. Odlučili su se fokusirati na kvalitetne takmičarske varalice koje donose razliku na vodi u odnosu na konkurenciju. Da bi shvatili težinu takvih rezultata bitno je znati da je Francuska daleko najveće ribolovno tržište u Europi sa najvećom ponudom svih najboljih ribolovnih brendova. Dakle da se istaknete na takvom tržištu morate biti stvarno vrhunski, što je Biwaa dokazala iz proizvoda u proizvod te tako postala dio obitelji SERT, gdje sa Sakurom nosi krunu spin ribolova. Biwaa je na Hrvatsko tržište ušla jako tiho, gotovo neprimijećeno prije 4 godine. Tek su neki renomirani spineri poput Pepaća koji uvijek traže nešto novo i svježe tada upoznali kvalitetu Biwaa Scorpitaila i Venumtaila.

Prije te 4 godine kada smo gledali njihove skupe swimbaite u zajedničkom katalogu sa Sakurom, sve skupa je izgledalo kao da njihove stvari radi cijene nikada neće biti privlačne domaćoj ribolovnoj populaciji. Međutim danas je ipak malo drugačije. Svijest ribolovaca se mijenja iz godine u godinu, tržište je napredovalo i gladno je novog brenda koji sa sobom nosi apsolutnu kvalitetu u svakom proizvodu. Jedan od tih vrhunskih proizvoda dan mi je na testiranje prije dvije godine na Crkvenom Boku. Usred ljeta nakon kola bass lige Tanguy mi je dao vrećicu na kojoj je pisalo “prototipe samples” u istoj je bilo nekoliko crnih Deus silikonaca raznih veličina.

Video lijepog bassa u Karlovcu ulovljenog na Deusa –

Taj dan Deus je prošao kroz bassa na Crkvenom kao nož kroz maslac. Jako smrdljiv, masan i montiran na najlakšu worm udicu propada sa nevjerojatnim radom repa. Bass u najnapadnutijoj vodu u Hrvatskoj ga nije mogao vidjeti. Zbog toga ću uzeti slobodu reći da je Deus silikonac koji je dečke iz Top Fishinga konačno odlučio da krenu ozbiljno sa Biwaa’om i dok ovo pišem domaći ribiči se sve više i više vračaju u dućan po nove pakete Deusa ali i druge proizvode Biwaa’e.

Marko Stanić, prošlogodišnji pobjednik PIKE LIGE

Tu moram spomenuti Tail Gunra, novitet koji je plasiran ove godine i s kojim je jedan od poznatijih Savskih smuđaroša( Marko Pavić ) ove godine napravio teški rusvaj sa smuđevima prije nego je isti ušao u lovostaj.

Koliko je pažnje dano svakom swimbaitu možete vidjeti na ovome videu –

Sve u svemu ako niste probali još proizvode ovoga brenda onda svakako preporučujemo da svratite u http://topfishing.hr/ i napravite to što prije! Ribe čekaju Biwaa’u!!!

Grickalice

01.05.2017Spinericrankbaits, creek fishing, gric handmade, gric lures, hand made lures, powerfishing, trout lure, twitch lure, ultralight fishing, wobblerSpineri

Goran Pišćak- NoName

Mislim da sam Gric voblere prvi put vidio u Chelseajevoj face grupi Fishing fanatics. Hrvoja sam upoznao u Fisherman´s Partneru u Maksimirskoj, nakon što smo preko svemogućeg fejsa izmijenili par poruka i dogovorili sastanak. Očekivao sam svašta, ali čovjeka u odijelu sa kartonskom kutijom punom varalica pod pazuhom nisam. Izletilo mi je da sam mislio da se radi o neoformalnom susretu, da nisam znao za dress code, na što se Gric počeo ispričavati da dolazi s poslovnog sastanka.. Pristojan dečko, koji je vremenom skužio kad ga cimam.

Završili smo u obližnjem bircu na čašici razgovora, na koji sam se malo teže koncentrirao, jer bih svako toliko otvorio kutiju iz koje bi, majkemi, vobleri šaputali, uzmi me, uzmi me.. Hrvoje fakat radi lijepe voblere. Odabrao sam par komada, većinom twitcheva za pastrvu i jedva čekao da vidim idu li izgled i karakter ruku pod ruku.

Ne sjećam se kada sam ih prvi put provozao, ali znam da sam ostao ugodno iznenađen. Ponajviše me se dojmio mališan od 5 cm u dekoru potočne pastrve koji je štrikao baš po mome ukusu. Hrvoje ga, kada priča o njemu, jednostavno zove twitcher. Meni se, kada pričam o njemu, oči lagano zacakle, jer mi je donio puno krasnih ulova. Twitcher je jedna od onih varki po koju se penje na drvo i gazi do prsa kroz vodu kada zapne na grani, ili ostane zacvikan među kamenjem.

Goran Pišćak- NoName

Bananica je model koji i nije dobio neku minutažu kod mene, iako ga Hrvoje gotivi više nego Twitchera. Donio je puno lijepih ulova kako Gricu, tako i ekipi koja je imala sreće probati Gric rukotvorine. Nešto više tijelo i ravniji bokovi proizvode konkretniju vibru koju riba, sudeći po ulovima, itekako gotivi, čak i na manjim potocima gdje je manje često više. Uz klenove i pastrve, i nešto basseva je palo na izazovnu vibru Bananice.

Gdje je bananica, tu je i kruškica, mali crank duljine 4 cm i težine oko 3 g, fine živčane vibre kojem klenovi ne mogu odoljeti, a svako toliko i poneka pjegava padne na kruškicu. Ovisno o (svojim) potrebama, Hrvoje ih radi u plivajućoj i tonućoj izvedbi. Nisam primjetio razliku u lovnosti, niti radu, obje su na visini zadatka. Iako tek 4 cm dugi i par grama teški, odlično lete i drže vodu pa se njima može pretražiti puno terena u potrazi za glavonjama.

Male, 4 cm duge zare također su dio Gric familije, a posebno su mi drage one sa logom Spinera na trbuhu, kao i neki vanserijski vobleri. Iako se većina Gric rukotvorina vrti oko 4-5 cm, ima i par modela za veće rijeke, ili more. Jedan od njih je 7 cm dug vob rađen na platformi Realisa koji je uzburkao duhove kad je osvanuo na Gric Handmade stranici na fejsu (https://www.facebook.com/GRIClures/). Izgleda super, a fina, sitna, nenametljiva vibra kada se vuče jednolično odlična je za one dane kad riba zahtijeva finoću. Flash pri twitchu i ljuljanje bokovima nakon i u propadanju samo su šlag i čokoladne mrvice na torti.

Goran Pišćak- NoName

Uz ovih par nabrojanih modela, od kojih su 3 standardni, svako toliko majstor dobije inspiraciju pa napravi manju seriju nekih novih voblera, ili na nagovor luđaka poput mene ide popravljati savršenstvo. Pa tako sad čekam Twitchera u flat izvedbi i malo drugačije raspoređenim rasporedom otežanja..

Budući da majstor sve grickalice provoza po živoj vodi prije nego ih se odrekne, nema voblera koji ne radi. Isto tako, sve probane varke odlično drže vodu, nema naginjanja na stranu, iskakanja iz ritma u prijelazima između brze i spore vode, a na završnu obradu se moram posebno osvrnuti. Hrvoje joj pridaje posebnu pažnju. Uz to što je stalno u potrazi za novim i boljim komponentama, svaki vob na sebi nosi 7 slojeva laka. Što bi bilo normalno da radi jerkove za štuke, ili velike površince za morske beštije, za varkice od 5-7 cm to je nepotrebno, ali je definitivno veliki plus.. Nikako da ga nagovorimo da krene s jerkovima, ali uspjeli smo ga nagovoriti na neke igl(ic)e koje će osim strijelkama, za koje su predviđene, biti interesantne i štukama na plitkim jezerima.. Testiranje i usavršavanje u tijeku!

Goran Pišćak- NoName

Trebižat

21.04.2017SpineriSoft mouth, Trebizat, troutSpineri

Početkom godine, loveći brancina na ušću, upoznao sam Antu Matića i Vinka Čolaka, dečke iz Hercegovine koji su odrasli uz rijeku Trebižat. Odmah smo ušli u razgovor od mekousnim pastrvama i pozvali su me kod sebe u goste na ribolov.

Nažalost na samo otvorenje “ulovi i pusti” revira nisam mogao doći, ali sam konačno uspio koji tjedan poslije. Ovo je najkraći mogući uvod u jedan lijepi dan proveden na čarobnom mjestu. Čarobnom… Ne znam kako bih ga drugačije nazvao, a da ga dostojno opišem. Rijeka Trebižat nije neka malena neozbiljna rječica, ona je svojim tokom duga 51 kilometar što ju čini najvećom pritokom Neretvi, a UŠR Kravica Ljubuški gospodari sa nevjerojatnih 41 kilometar njenog toka. Rijeku čine dva revira, jedan za fly iliti mušičarski a drugi za spin.

Voda je puna manjih i velikih slapova od kojih je najpoznatiji onaj kod mjesta Studenci zvn “Kravica”. Za hrvatske ribolovce na pastrve najbolji opis ove rijeke je mix Slunjčice (zbog dubokih modrih virova i dijelova gdje voda stoji) i Dobre kod Vrbovskog (zbog plitkih brzih dijelova).

Teren gdje se lovi je jednostavno spektakularan. Svakih pedesetak metara dođete do slapića ili slapa koji bi mogli smjestiti u neki park prirode ili nacionalni park. Ukratko, ne možete vjerovati da se ovdje smije loviti. Sama šetnja bez ulova ovdje je dovoljna da napunite baterije do maksimuma, a opet osobno si već dugo vremena želim dodati još jednu vrstu na popis ulovljenih, pa sam ipak tražio samo jednu šansu da to ostvarim. Dečki su rekli da lovimo na vobler, moj odabir je automatski bio Sakurin Phoxy Minnow 50 mm u boji Aurora Gold.

U startu samo odmah ulovili nekoliko primjeraka kalifornijske pastrve koje ovdje ima jako puno. U početku sam se dosta mučio s prezentacijom varalice jer se mekousna pastrva lovi puno drugačije nego kalifa ili potočna pastrva. Vinko mi je objasnio da varalicu moram vući sporije, no ono kako ju on vuče je još sporije od onog kako sam si ja vizualizirao sporije. Dakle super sporo. I ovakva prezentacija mi je donijela moju prvu mekousnu pastrvu u životu.

Vinko je malo kasnije uspio okrenuti veliku ribu, ali na žalost nije ju zadržao na udici. Sveukupno smo ulovili 8 mekousnih pastrva, Ante najviše jer je bio u neoprenskim čizmama i mogao je gacati po rijeci da dosegne dijelove pod drugom obalom ili na sredini rijeke s rupama, ali se oznojio junački i čak on koji je ovdje odrastao našao se u manjim problemima, a lako je mogao i u većim. Rijeka ima naslage sedre u koju lako propadnete ako stanete na nju i ako ste sami, nesreće su vrlo realna stvar. Tako da ne preporučujem.

Nije loše iako su dečki rekli da je ovo loš i slab dan s malim ribama, pa to treba naglasiti.

Ovdje smo završili ribolov mekousne i prešli na hvaljeni C&R revir na kojem nas je dočekala podignuta voda koju regulira ustava u gornjem toku… To ne bi bio problem jer se voda pušta oko 14h i nakon 16h padne, ali ja sam morao ranije doma i nažalost nisam stigao odloviti kako sam htio. Međutim po pričama gostiju i članova društva, ovaj dio vode vam može dosaditi za pola sata obzirom koliko ribe ima u istom, a susreti sa kalifama 3+ kg su česti te također jako mogući susreti s kapitalnim mekousnim pastrvama.

Kratka kava i malo priče, gdje sam sjedio s tim ljudima i umirao od smijeha. Imao sam osjećaj da se s njima znam oduvijek. Prvo sam saznao da su aplicirali za svjetsko prvenstvo 2018 u spinu pastrve, a nakon toga je krenula priča o očuvanju mekousne čiji broj ponovno polako raste i sve zahvaljujući nekolicini ljudi s vizijom i velikom ljubavlju prema rijeci uz koju su odrasli. Kada sam gledao kako pažljivo Ante vraća svaku mekousnu i kada mi je pričao kako je krenuo loviti i od kada pušta ribe sjetio sam se Lokvarskog… Takva ljubav je dovoljna za početak jedne posebne priče.

Iskoristio sam malo vremena što mi je ostalo da pogledam mjesto na kojem dečki misle potpomoći mrijestu mekousne, pritoku Vrioštici u kojoj su pri iskapanju vodovoda pronađene najveće čovječje ribice na svijetu, veće od 30cm!

Dakle zbilja posebno mjesto. Sama pritoka izgleda kao Čabranka. Očekivao sam neku manju vodu, a takvih ima još nekoliko s tim da ću ovdje spomenuti Klokun, Studenu i Studenčicu kao one s ozbiljnim potencijalom za mrijest.

Sve u svemu ako ste u južnom djelu Dalmacije, a volite loviti pastrve ili volite prirodu, ovo je TOP preporuka za posjetiti ne samo radi ribolova, a isti vam nudi realan susret s jednim od ugroženijih salmonida u svijetu (mekousnom pastrvom) te super atraktivan ribolov kapitalne kalife.

Dnevne karte se mogu kupiti u kafiću Jim u Vitini uz prethodnu najavu predsjedniku Kreši Paradžiku na broj telefona – 0038763-820- 820. Cijena dnevne karte je 20 km ili 80 kn što je stvarno malo ako se usporedi sa salmonidnim rijekama u Hrvatskoj, a pogotovo šire. Što se tiče godišnjih karti, mogu ih izvaditi sve osobe s BiH prebivalištem i cijena je 100 km ili 400 kn.

Toliko za sada, a mislim da neće proći dugo do mog sljedećeg izvještaja s Trebižata jer da mogu već danas bih otišao ponovno.

Tic tac!

11.02.2017Spineriazing maniacs, betonara sisak, big in japan, jighead rod, tict inbite, tubular tip, ul game, ultralight rod @hrSpineri

Tict Inbite 63TB je štapić koji bih, kada bih ga opisivao u 2 riječi, opisao kao prokleto brz. No, s obzirom da jedan ozbiljan ribički portal poput Spinera ne može svoj rad zasnivati na jednoj izjavnoj rečenici, napisat ću još koju.

Tict je japanska firma koja je u ovim krajevima poznata tek rijetkima, no u hladnoj Rusiji, npr, ima dosta mušterija. Uz štapove, u suradnji s Lucky Craftom, proizvode i varalice od tvrde plastike, kao i silikonce, a u ponudi imaju i špage, kopče i ostali sitni pribor.

Kada predstavljam nešto na Spinerima, volim proguglati da steknem uvid u materiju, no s Tictom je to problem, jer im je web na japanskom, mejl koji sam poslao je završio u smeću vjerojatno, a sve ostale recenzije su na ruskom, tj čirilici, koju sam doduše učio davnih godina, ali je znanje izvjetrilo. Iz slika se vidi da se field testeri najviše slikaju sa šarunima dok drže Tiktača u ruci pa je lako zaključiti koja riba i tehnika je bila na pameti ekipi koja stoji iza ovog štapa.

Nimac je ovaj štap spazio negdje na Varaličaru, gdje ga je ekipa koja ga je posjedovala hvalila kao nestvarno brzog i laganog i i davio mene i Krmpu neko vrijeme s njim, sve dok ga se nije dokopao. Slijedili su hvalospjevi na konto osjetljivosti i jedva sam čekao da probam to čudo.

Prvu priliku sam dobio na maloj rječici na kojoj smo lovili pastrvice. Nisam mislio da ću to ikada pomisliti i napisati, jer volim brze štapove oduvijek, ali ispostavilo se da je Tict u kombinaciji sa špagom prebrz za ribolov voblerima malih pastrva na maloj udaljenosti. U kratko vrijeme imao sam hrpu udaraca, no svaka se nakon par sekundi otkačila. Otpuštanje kočnice je donekle popravilo situaciju, ali i dalje sam mišljenja da je Tict prebrz za živčane pastrvice, bar u situacijama gdje se lovi na par duljina štapa.. No, to mu i nije namjena. S većim ribama, poput bolena i klenova sa Hrvojevih slika, od kojih su neki došli kao kolaterala pri ganjanju grgeča, a drugi ciljano na male Dankraft zare je već druga priča. Oni nisu toliko živčani (nijedna riba nije živčana poput male pastrve), trokuke imaju dovoljno mesa za zapiknuti se i gušt pri drilu je zagarantiran.

Drugi dejt sa Tictom dogodio se na jednom malom kanalu. Lovili smo grgeče, Nimac sa Tictom, Krmpa sa Boscom i ja sa Trinisom. Nakon nekog vremena zamijenili smo se za štapove. Opet sam uzeo Ticta u ruku, zabacio i čekao da silikonac na gramskoj glavi potone. Onaj vrh, koji je bio prebrz za pastrve, savršeno je čitao dno, a grizeve malih grgeča prenosio je bez greške. Kao da negdje u blanku postoji pojačalo.. Jer ne da je čitao dno, već je čitao fuge između betonskih ploča kojima je kanal na jednom dijelu bio poploče. Da je kojim slučajem na pločama bilo ime proizvođača, i to bi pročitao.. Budući da je iz Japana, možda bi to ˝Betonara Sisak d.o.o.˝ malo slovkao, ali išlo bi.

Moram napisati da nisam lovio s osjetljivijim štapićem, a teško da ću i loviti, s obzirom na tečaj dolara ovih dana. S jigom onih problema oko spadanja nema, fulao sam par grgeča, ali kad sam konačno izvadio jednog, shvatili smo da se radi o ribama tek nešto većim od Slita..

Na tehnikalije neću trošiti puno prostora, sve informacije daju se naći na službenoj stranici, samo ću napomenuti da Inbite nije špica ponude i da bi bilo zanimljivo danas sutra probati još koju ljutu guju, Srama, naprimjer. Naslov se nameće sam..

Goran Pišćak- NoName

Daiwa 2017.

20.12.2016SpineriBG reel, daiwa 2017, daiwa mode xt, i am ninja!, prorex spinning, seek your monster, trout area, trust me, ul fishingSpineri

Kao što je zadnji četvrtak u mjesecu rezerviran za druženje u Cajtu, tako je kraj godine rezerviran za predstavljanje Daiwinih noviteta. U suradnji sa tvrtkom BBS, tj Fisherman´s Partnerom, i ove godine smo među prvima protresli nove štapove i provrtili nove role.

Za primjetiti je da je Daiwina ponuda iz godine u godinu sve veća i pristupačnija pa krenimo redom. Od novih rola iz kategorije za svaki džep, tu je redizajnirani Crossfire za kojeg je kad ga primite u ruku teško pojmiti da se vrti na 3 ležaja. Rola se vrti glatko, doima se vrlo snažnom i nema trunke lufta.

BG je nasljednica legendarne morske role koja i danas ima niz poklonika. Uz to što izgleda puno bolje, novi model opremljen je sa 6 ležaja, cijela je metalna i doima se jako moćno. Ručka se uvrće u pogonski mehanizam , a u katalogu je podatak da su BG role završene posebnom obradom površine bez bojanja. Sve to govori da je Daiwa napravila još jednu pouzdanu radnu rolu za sve uvjete. U veličini 2500 BG dolazi sa predimenzioniranom ručkom, težine je oko 260 grama, a kočnica se da stisnuti na 6 kila. Sve ovo govori da je ovaj mali snagator daleko više od još jedne ML role.. U veličini 3000 teži sitno preko 300 g, što je neki standard za role te veličine, dok su veličine 3500 i 4000 teški oko 400 g i doimaju se jaki poput traktora. BG je definitivno rola za najveće napore, a cijena je umjerena i ima sve šanse da postane bestseller..

Iz Prorex kuhnje, posebnog Daiwinog programa specijaliziranog za ribolov grabežljivaca, čiji je moto ´Seek your monster´, dolaze nam Prorex XR Spin i Prorex Spin. Za početak tu su 2 veličine, 2500 i 3020, a ukoliko ove role koje se ističu zbog ljubičastih detalja budu prihvaćene, za očekivati je proširenje ponude. Svi modeli vrte se na 8 lagera, imaju metalno tijelo, ATD kočnicu, itd, a razlika između XR i ´normalnog´ Prorexa je u Magsealed konstrukciji. U praksi se obje role vrte odlično, a kočnica je kao i kod svih Daiwa iz višeg cjenovnog razreda super precizna. Za napomenuti je da model 2500RA dolazi sa tijelom u veličini 3000 i špulom veličine 2500, odakle i nešto veća težina, oko 280 g. Veći model težak je 320 g.

U Prorex ponudi su i multići, također u normalnoj i XR izvedbi, sa brzim prijenosom od 6,3:1, odnosno 7,3:1 i 3 veličine.

Uz klasične role i multiplikatore, tu su i Prorex štapovi u 3 cjenovna ranga. Prorex AGS dolazi opremljen AGS vodilicama, do nedavno rezerviranim za najskuplje Daiwine modele. U ponudi je 6 modela duljine 2,40 i 2,70, a pokrivaju težine bacanja od 7 do 70 grama. Prorex XR dolazi u 11 spin i 3 casting varijante i pokriva sve od L do XXH uvjeta. Najmoćniji spin model dug je 2,40 i ima raspon težina bacanja od 70 do 135 g. Svi modeli dolaze sa Fuji vodilicama slaganim po K konceptu, blankovi su brze akcije i sa puno rezervne snage. Prorex serija ima najširu ponudu, košta najmanje, a meni izgleda najbolje zbog kombinacije pluta i eve na drškama. Svi koje sam protresao su odlično balansirani, akcija je brza, a kada ih se ´stisne´ malo jače, osjeti se ogromna rezerva snage. Budući da dolaze u duljinama od 2,10 do 3 metra i težinama bacanja od 7 do 110 grama, odlično leže u ruci, odlično izgledaju, a cijena im je odlično pogođena, mogli bi biti jako tražena roba ove godine. Da se nisam počastio Cast´izmom, jedan od ovih ljepotana bi vjerojatno bio izbor za špin štuke. No, nikad ne reci nikad..

Team Daiwa Mode XT je zato vrlo vjerojatno moj sljedeći UL ljubimac. Jer model duljine 2,10 i težine bacanja do 5 g sam primio u ruku i nisam ga mogao ispustiti par minuta. Osjetljiva špica, dosta snage u donjoj trećini blanka, Fuji SiC vodilice složene po K konceptu, Fuji halter, vrhunska završna obrada, ok cijena pa još popust do kraja godine.. Uf. Štapovi sa kojima kad ih prvi put primim u ruke odlutam u mislima na vodu obično i završe sa mnom na vodi.. Ovaj dragulj težak 95 g bi se savršeno uklopio sa Luviasom u ganjanju grgeča, crvenperki i pastrvica..

Trout Area Commander je nešto umjerenije akcije i cijene, dolazi u 4 duljine i težinama bacanja od 0,5-6 i 1-7 g. Puni vrh i goli blank čine ga izuzetno osjetljivim i samim tim odličnim izborom za ribolov malim silikoncima i žlicama. Crvena boja je nešto što volim vidjeti na štapovima, još od Cherrywooda, no znam da ne dijele svi moje mišljenje. No, oni koji vole fine štapiće i UL ribolov trebali bi baciti oko na ovog crvendača. U duljini od 1,8 štapić teži tek 68 g, dok onaj od 2,3 m ima 82 g. Neka fina Daiwica u veličini 2000-2500 i eto kompleta ispod 300 g!

Budući da je Ninja rola bila jedna od prodavanijih rola prošle godine, logičan korak bio je napraviti štap istog imena. Ninja X ima fino pogođen omjer cijene i kvalitete, dolazi u 16 modela (12 klasičnih i 4 iz Jigger spin serije), pokriva situacije od L do H uvjeta i zasigurno će naći puno poklonika. Blankovi su fino balansirani, ugodni oku i realno deklarirani.

Uz Ninju, tu je i Freams serija, dizajnirana za ribolov morske pastrve, koja će se savršeno snaći i u drugim uvjetima, poput ribolova na velikim jezerima, ili rijekama. Freamsi su težine bacanja do 35 g i dolaze u duljinama od 2,70 do 3,05, a blankovi su teški od 135 do 155 g, što uz dobar balans garantira cjelodnevni ribolov bez puno zamaranja.

Uz Ninje, Freamse i UL štapove, tu su još i novi Exceleri, R´Nesse, BG Pilk i Boat te novi Tatula multići koji izgledaju odlično i doimaju se jako kvalitetno. Do kraja godine sve ovo i još hrpa toga na akciji u Fisherman´s Partneru pa navratite u Maksimirsku 129.

Goran Pišćak- NoName

Frank Steinmann

17.10.2016Spinerifishing in croatia, frank steinmann, scale magazineSpineri

Pozdrav Frank, konačno imamo našeg najdražeg FotoNinju u gostima na Spinerima. Koliko se sjećam obećao si biti gol za vrijeme ovog intervjua, jesi sada gol?

Pozdrav, Robert i Goran. Pa zapravo, doslovno ću spustiti gače za vas ovdje. Vjerojatno ostatak vašeg čitateljstva nije toliko zainteresiran za to, pa ćemo zbog toga to ostaviti na virtualnoj razini, a ti Goran mi još duguješ 50 eura za one rabljene gaćice što si naručio prošli tjedan.

Nego, imamo prilike vidjeti da voliš roniti u svojim smrznutim rijekama i raditi odlične fotografije, što te najviše motivira da zaroniš ispod tako hladne površine?

Kao fotograf moraš biti stalno u pokretu. Nekako sam zasićen svim tim fotografijama koje vidim kad odem na svoje najdraže ribolovne stranice ili Facebook i Instagram. Sve je već više manje slikano. Zato sam si nekako dao zadatak da odem tamo gdje većina drugih nema priliku ići te da vidim i sretnem ribe koje uobičajeno lovim sa obale, u svom prirodnom okruženju.

Ne na udici, ne na flaksu, ne u rukama ribiča ili dok lovi zrak u podmetaču. I dok jednom budete plivali u jatu stotina podusta koji migriraju, jatu žutooka ili se gledali oči u oči sa ogromnom štukom, nećete zaboraviti taj osjećaj i iskustvo i željeti ćete još. Zimski period je super period za ronjenje zato jer se razne vrste riba skupe u zajednička jata ne bi li našle zaštitu od zime i predatora. Meni je osobno hladnoća tada zadnje na što mislim, zaboravim na nju čim uđem u podvodne riblje kancelarije.

Za ljude koji žele krenuti sa podvodnom fotografijom, savjet… Jesu li jeftina podvodna kućišta ok ili da odmah traže pro kućišta?

Moj savjet bi bio sljedeći. Ako kupujete jeftino, kupujete dva puta. Zato spremajte i čuvajte novce za pravu stvar. Pogotovo ako se time mislite baviti. Danas kompaktne kamere, čak i smartphone imaju podvodna kućišta, a i GoPro se koristi da ulovi fotografije pod vodom. Ali na kraju ništa od toga nije mjerljivo sa slikom iz DLSR-a u kućištu.

Voliš li više mušičarit nego spinat?

Danas da, sutra ne. To totalno ovisi o mom raspoloženju i o načinu na koji želim doživjeti svoj ribolovni izlet. Ništa nije usporedivo bijegu velike mrene na mušičarcu klase 3. Dizanje potočare na suhu muhu je savršenstvo. Volim loviti štuku sa velikim streamerima ali isto tako dođe vrijeme kada volim bacati varalice od 300gr. Brutalan i čist đerk ribolov. Ultra light ribolov grgeča je isto super. Tako da stvarno to sve ovisi o mom raspoloženju. U ovom trenutku kako pričamo mušičarenje postaje sve popularnije i popularnije. Mnogi bivši spin ribolovci, muški i ženski, postaju čisti mušičari. Mušičarenje se prodaje kao održivo, čisto i seksi. Iako je sve to istina, moramo se potruditi da spin ne bude zapostavljen. Ako se radi kako treba bez kontrakuka, ili sa jednokukim udicama, to je još uvijek jako dobar način za loviti ribu. Nije barbarski ili nespretan. Ja volim biti u oba svijeta i ne osjećam se dobro u onim “mušičarskim elitama”, svi se mi na kraju kupamo u ribljoj pišalini.

Znaš uvijek sam razmišljao o tome da te mušičarenje više približava i spaja s prirodom nego spinanje. I da mušičarenje više privlači ljude koji imaju dublju vezu sa stvarima oko sebe i estetikom. I baš zbog toga mušičarenje ima više dobrih fotografa nego spin ribolov. Što ti misliš o tome?

Ovo je jako dobro pitanje. Mislim da bi se isplatilo napraviti znanstveno ispitivanje na ovu temu. Trebalo bi uključiti sociologe, psihijatre i statističare koji bi na kraju napravili profil oba tipa ribolovaca. U ovom trenutku mi nedostaje dobar fotograf iz spin ribolova i to je zbilja teško naći. Način na koji pojedinac doživljava prirodu iz moje perspektive nema veze sa odabirom načina ribolova. Izdržljivost, strpljenje i skromnost je nešto što traži od tebe puno vremena, vremena koje ti treba da nađeš pravu muhu, da nađeš pravi način prezentiranja muhe i na kraju sama bacačka tehnika. Treba vremena dok tvoja muha ne stigne na željenu destinaciju. I možda je to stvar tebe samog, pitanje tvoje “unutarnje prirode”. Kada si u žurbi i bacaš varalicu kao da nema sutra nemaš vremena da pravilno i punim plućima udahneš prostor oko sebe a upravo to je potrebno kada pratiš rojenje u mušičarenju. A ako imaš ADAH dijagnozu možda bi trebao ići na jače i frekventnije bacanje da nađeš mir. A kako je mušičarenje nekada bio financijski nedostupniji hobi, tako je i nabavka kvalitetnijeg i boljeg fotoaparata isto bila nedostupnija. Vremena se mijenjaju, fotografija je postaja mainstream i jeftini mušičarski pribor je među nama, vidjet ćemo kakve će se promjene desiti.

Koje je tvoja najdraža vrsta koju voliš lovit?

Iskreno, ne znam. Opet ovisi dosta o mom raspoloženju. Kako su moji korijeni bazirani u Njemačkoj, svi moji patriotski osjećaji su fokusirani na riječni ribolov Nje, pričam naravno o štuki! Štuka napada sa brutalnom snagom, možeš ju loviti na viđeno i ništa ne može nadmašiti veliku štuku koju imaš na udici u ovim rijekama ovdje. Naravno potočna pastrva i opcije koje mi nude vode u okolici su nešto što sigurno neću propustiti kad proljeće konačno dođe. Volim i mladicu i njezin skriven način života. Ne volim način kako se upravlja na nekoliko predivnih rijeka u Sloveniji, gdje su ove ribe naseljene umjetno radi tih ribolovnih safarija. Šansa za ulovit ovu divlju ribu koja je u svojoj prirodnoj rijeci je nešto što me jako privlači. Naravno u je i tropski ribolov najmoćnijih toplokrvnih fajtera poput GT-a ili tune. Tako da ima puno vrsta koje me jako privlače, ali kao što sam rekao, moje srce uvijek pripada štuki.

Ima li onih dana kada želiš loviti samo velike?

Da, naravno. Ribolov velike ribe može postati opsesija i tu se mora jako paziti da ne padneš u neku vrstu zamke. Pogotovo kad gledamo što internet i mediji propagiraju, možemo si napraviti prevelik pritisak ne bi li ulovili veću samo radi lajkova. Vidjeli smo kod tebe dosta lijepih rijeka za pastrvu, koje je veličine najveća pastrva koju si tamo vidio ili ulovio?

Vidjeli smo kod tebe dosta lijepih rijeka za pastrvu, koje je veličine najveća pastrva koju si tamo vidio ili ulovio?

Najveća koju sam vidio je dok sam ronio u zimi. Bila je debelo preko 80 cm, čudovište! Sakrila se u jatu bijele ribe. Ulovio sam jednu blizu te veličine, bila je zbilja izvanredan primjerak. Domaća riba, ne iz ribogojilišta. Predivna!

Dobra fotografija ili dobra riba?

Od dvoje navedenih samo jedna disciplina može odraditi kako treba. Ako radiš oboje to najčešće završi u kaosu. Boriš se sa ribom i već razmišljaš o brzini zatvarača i svjetlu. Izgubiš koncentraciju i naravno možda izgubiš ribu. Kada lovim i očekujem veliku ribu složim svu opremu i postavke prije ribolova. To znači stativ, blic i daljinski. Tako da vrijeme od ulova do fotografiranja i puštanja bude što kraće. Ali na kraju je uvijek bolje da odem van i dokumentiram frenda koji lovi, imam vremena fokusirati se i namjestiti za pravu fotografiju. Dakle, postoji vrijeme za ribolov i postoji vrijeme za fotografiju.

Vidio sam neke fotografije koje si podijelio, voliš pričati o očuvanju, da li je to jedan od većih razloga zašto se toliko tjeraš u fotografiji?

Ja sam studirao geografiju, botaniku i zoologiju s fokusom na riblju ekologiju i slatkovodnu biologiju. Tako da mi je očuvanje opsesija koja dolazi iz ljubavi prema ribi. Jednostavno obožavam ribe…. Od guppyja do morskog psa. Zapravo sam počeo podvodnu fotografiju u slatkoj vodi da otplatim malo opremu za to slikanje, ali znaš i sam da je fotografije teško prodati. Na kraju je ispalo da je bolje prodavati rijetke ribe koje su u svom prirodnom staništu državnim institucijama za očuvanje okoliša, nego prodavati ribolovnim časopisima. Tako da mi je zadovoljstvo sudjelovati u očuvanju prirode s fotoaparatom i s vremena na vrijeme prodati sliku i nešto zaraditi sa time.

Kao osoba koja je studirala ekologiju riba i slatkovodnu biologiju, i kao pasionirani ribolovac štuke imam za tebe jedno pitanje koje je mit koji bih volio raščistiti. Dakle jako puno ribolovaca vjeruje da štuka za vrijeme mrijesta gubi zube.

Da, nedostaje mi znanstvenih dokaza za takve tvrdnje. Zapravo kod štuka, ženke su veće od mužjaka i za vrijeme mrijesta će razviti manjak apetita što će pomoći manjim mužjacima da ne postanu hrana. Istina je da štuke mogu izgubiti svoje maxilla zube, nazovimo ih očnjacima, koje mogu nadomjestiti, a jako puno zubiju se skriva ispod usana i kože na ustima. Tako da se može činiti, pogotovo na većim ribama, da nema zube što je daleko od istine. Zubi prije i u grlu se ne mogu nadomjestiti i nikada ih ne gubi. Tako da nakon mrijesta često ulovimo štuke za velikim ožiljcima i ranama. To se događa kad štuke imaju borbe oko teritorija radi ženki.

To dokazuje činjenicu da ne gube zube.

Misliš li da će globalne promjene vremena i temperature utjecati na pastrvu i ostale hladnovodne vrste na loš način.

Naravno da budu i to se već dešava. Već se rade opsežne analize i znanstveni radovi koji se bave globalnim zatopljenjem i kako isto utječe na smanjenje ribljih populacija. Nije problem samo u temperaturama koje rastu za salmonidne vode, već je problem i u pojačanim visokim vodostajima i poplavama koje uništavaju mrijest. Znači tijekom ljeta ćemo imati suše i niske vodostaje koji će dovoditi do manjka kisika u vodama i pojačan rast bilja, povećanje visine tla, odnosno smanjenje dubine, gomilanje plinova koje bi uz smanjenje toka moglo uzrokovati gomilanje dušika. Za vrijeme zima ćemo imati velike poplave koje će erodirati tokove rijeka, a kako će nakupljeno blato i mulj te čestice iz toga sve više kolati rijekom, neke vrste poput šarana, žutooke, čak i invazivne vrste bi tu mogle biti pobjednici. I naravno u tome svemu bi mogli izgubiti većinu pastrve, lipljana i lososa.

Da li kod Vas u Njemačkoj postoji problem prevelike količine šarana i amura?

Za vrijeme 80-tih je bilo jako popularno stavljati amure u jezera koja su bogata vegetacijom. Ribiči su pokušavali napraviti bolje pozicije vode za ribolov, u smislu da si riješe nešto trave. Ovo je bila velika pogreška. Npr. biljke će proizvesti sve nutritivne vrijednosti u svom metabolizmu, tako da je npr. dušik fiksiran u podvodnom bilju i to sprječava širenje algi, pa se tako neke vrste poput linjaka, crvenperke, ali čak i šaran i štuka oslanjaju na zaštitu biljaka. Zapravo napisao sam rad na temu tih organizama koji ovise o svjetlu. Dakle što se dogodilo, amur se hranio biljkama i ispustio hrpu poluprobavljenih biljaka i nutritivnih svojstava u vodu.

Ništa dobro nije izašlo iz toga. Dobijete eutrofikaciju vode, odnosno radi oslobođenih tvari u biljkama dobijete jak rast alge i gubite podvodne biljke koje vežu i čuvaju sve te hranjive tvari. Isto se dogodi i sa običnim šaranom kada ga je u vodi previše i zbog toga je puštanje šarana u bilo koju vodu rizik. To je klasičan primjer kako se ljudi bez znanja zaigraju sa prirodom. Srećom naše zime su bile pre hladne za sve ove vrste riba. Nisu se mrijestili. Danas ih imamo u nekim privatnim jezerima ali ih nema u rijekama i rječicama. A što se tiče običnog šarana. Da oni se ubacuju jako puno u jezera. Nema zatrpavanja jezera sa šaranom jer se poribljavanja strogo paze da budu uravnotežena, a opet dugi i hladni periodi u Njemačkoj se brinu za populacije ove ribe kao i njihovu veličinu.

Znaš stvarno bi voljeli posjetiti tebe i tvoj kraj. Zbilja se nadam da će biti prilike za to u budućnosti jer nam se jako sviđaju tvoje vode za štuku. Ako dođemo gdje bi nas odveo?

Dakle moja domaća voda, rijeka Lahn, drži neka ugodna iznenađenja kad pričamo o jakim štukama. Ovdje su zbilja nevjerovano jake. Nisu toliko debele kao one koje se hrane bijelom ribom u velikim jezerima koje imamo. Više su agilne, tako da kad uloviš ribu 1.10 m plus, i kad ista pobjegne u slap, imat ćeš zabavne trenutke. Ima i velika akumulacija ovdje “Edersee” se zove. Usudim se reći da je to najbolja voda za velike grgeče u Njemačkoj. Brdo riba 50cm plus, nije ih lako naći ali su ulovljivi. Za Vas ultra light fanatike to bi mogao biti raj.

Ovo mjesto zvuči jako zanimljivo, Ultra Light ribolov je popularan u Njemačkoj?

Je! Kako je globalno ribolovno tržište otvoreno non-stop i potražnja za visokokvalitetnim priborom iz Japana ili Amerike je jako utjecala na naš ribolovni stil. Vjetar promjene je stigao. Mepss je postalo manje cool i silikon je napravio boom! Jeftine varalice od svuda, cool funky imena, boje i opcija da nosiš veliku količinu laganih varalica, dovelo je kutijica punih ultra light pribora. Wacky, Neko-rig, Rockfishing, što god ti padne na pamet. Isto tako ultra light ribolov pastrve s malim skupim twich voblerima, ili žlicama može biti mrak kao što i sam znaš. Isto tako je street fishing jako postao popularan a on je gotovo isključivo s laganim priborom. I ja sam laganini pao pod taj utjecaj i nekada tako lovim, ali kad ulovim grgeča od 8 cm sjetim se koliko su mi zabave isti priredili dok sam bio klinac i lovio ih na plovak i tri crva. Pitam se jel sav skup Japanski pribor opravdava takav ribolov. A uloviti veliku ribu na takav pribor je pitanje tvoje vlastite etike… Borba s velikom ribom dok nije potpuno iscrpljena ti ne bi trebao biti cilj. Ovo bi lako mogla bit trenutna moda, pošto je jako puno mladih ribolovaca otkrilo lagani ribolov mušicom, tako da bi se ta moda opet mogla opet okrenuti.

Mi se isto nadamo da ćeš ti opet doći u Hrvatsku, i ako dođeš imaš li posebnih želja što se tiče riba?

Možda neku Hrvaticu. Moram o tome porazgovarati sa svojom djevojkom, ako ništa barem mogu sanjati, što ne? Ribolov na moru je nešto što bih volio sa svojim mušičarcem. Plavopera tuna ili gof, to bi bio zanimljiv ribolov.

Onaj bass kojeg si ulovio zadnji put je bio iznenađenje za dečke iz Karlovca i Gorana. Rekli su mi da si bacio neku super glasnu varalicu koju oni nikad ne bi bacilli. Jel’l ti to bio posljednji pokušaj ili znanje?

Dakle taj dan je bilo tako vruće! Svi smo se topili. I najgluplja ideja je bila početi loviti u podne kad je temperatura najveća. Znojili smo se ko budale i naravno nismo ništa ulovili do sumraka. Probao sam sve površinske varalice uključujući i žabe i silikonce i čak mušičarski štap. Nije bilo bassa. I naravno taman kad sam mislio prestati pecati ugledao sam dva velika bassa kako se odmaraju na površini i tada sam rekao sebi: sada je vrijeme za najgadniju varalicu koja nije zaslužila nikakvu šansu i povjerenje do danas. Bio je to Deps Buzzjet Jr, u nekoj čudnoj Japanskoj “gatalinka” boji. Dakle jedan zabac i bass ga je progutao odmah, nije čekao ni sekunde. Bio je zakačen kako treba i onda je počelo sranje. Mislim na to dragi čitatelji, znate na problem s otpadom koji se baca u te vode. Glupi ljudi su unutra pobacali svašta i taman kada sam pokušavao privuči ribu, u borbi se ista zakačila za rabljene najlonke. Naravno da su bile namočene u vodu i s podivljalim bassom previše za moj štap. Na kraju su najlonke zapele za granu i bass se uspio otkačiti, ali kako je bio umoran samo je legnuo ispod varalice tako da sam ga uspio uloviti rukom. Naravno varalica je još bila na tim najlonkama, gadno ali moram priznat da ih još dan danas nosim s ponosom.

Dimljeni losos ili trava?

Gle, mislim imam 44 godine i imao sam svoje dane zabave i razvaljivanja. S familijom dolazi odgovornost. Ali s vremena na vrijeme dobra pljuga prije dobrog obroka je čist ok.

Frank nadamo se da ćeš nas ponovo posjetiti na stranici i u Hrvatskoj. Zbilja nam je čast da si našao vremena da budeš ovdje s nama.

I ja se veselim svemu tome isto. Volim Vašu zemlju i imam neke dublje veze s njom pošto mi je puno prijatelja u djetinjstvu bilo iz Hrvatske. Uvijek sam volio način na koji su oni živjeli, tako da je čast s moje strane jer ste mi dali priliku da budem kod Vas na stranici. I naravno da ću se vratiti da pokažem Goranu da u onoj rupi ima i većih riba.