Kad u jednom danu ulovite 50-ak grgeča i kad one manje od 35 cm više ni ne fotkate jer su mali, ili ste sretnik koji živi negdje na sjeveru Europe, ili ste sretnik koji je osvojio jack pot pa otišao na sjever Europe loviti prugaste, ili ste sretnik koji se našao na pravom mjestu u pravo vrijeme i prokužio neke stvari.
Štikada. Nekad jezero poznato po (potočnim) jezerskim pastrvama, danas leglo prugastih razbojnika i još nekih riba za koje nikad ne bih pomislio da će se pojaviti u Štikadi. Iako sam protivnik puštanja alohtonih riba u zatvorene eko sustave kao što su jezera, ne mogu reći da se ljutim na ljude koji su u Štikadu ubacili grgeče. Kad u jednom danu doživite ono što smo mi doživili, teško je ostati ravnodušan, a još teže ljutiti se s obzirom da smo doživjeli jedan od onih ribolova koji ostaju zauvijek urezani u sjećanje.
Ljeto i nije najbolje vrijeme za lov grgeča, ali sudeći po onom što smo Danijel, Domijan, Robi i ja doživjeli, grgeči ne pridaju previše pažnje datumu na kalendaru.
Prvi se upisao Danijel. 2 komada na Awarunu u 2 zabačaja.. Čovjek je ispekao zanat na Mrzloj. Slijedio ga je Robi. Prezentacija uz pojas trave i provjereni Slit shad bili su dobitna kombinacija, a riba od 34 cm diže ljestvicu visoko u samom startu. Nedugo zatim, lovi još jednog i još jednog. Manje ribe, ali meni dovoljno da mu se po ko zna koji put zaprijetim da će pješke kući, jer smo Domijan i ja i dalje bez griza. Uskoro Danijel lovi još jednog, a i Domijan i ja se upisujemo.
Taman prije vjetra, koji puše jednako nemilosrdno kako je puhao i kada sam zadnji put bio na Štikadi. Prezentacija malih Slitova i Awaruna na laganim jig glavama u takvim uvjetima postaje nemoguća misija pa tražimo komad jezera zaštićen od vjetra. Nalazimo ga, ali uz par klenića i 2 krasne sunčanice lovimo tek pokojeg malog grgeča.
Iz sivih oblaka koji su nam se prijetili cijelo vrijeme konačno počinje padati i u kombinaciji s vjetrom koji stalno mijenja smjer otežava nam ribolov do maksimuma. Trpimo i preživljavamo tih par sati loveći sporadično, manje primjerke. Nešto iza podneva kiša staje i nebo se razvedrava. Pada odluka da se vratimo na početnu poziciju Uz pojas trave pod kutom od 45° u odnosu na obalu Domijan vara brata blizanca Robijeve tridesetčetvorke. Danijel i Robi su u blizini i počinje simultanka, vade ribu za ribom. I ja malo dalje dobivam, ali ni blizu kao oni, ni po količini ni po kvaliteti. Zovu da im se pridružim, ali ne da mi se gužvat. Ni u tramvaju, a na vodi od 360 hektara pogotovo.
Nakon dosta riba oko 35, Robi i opet zateže u tvrdo, Trinis Neo ostaje spigan za trenutak, a onda riba kreće i dodatno ga savija. Pumpa negdje u dubini, u naletima krade špagu sa role, a Trinis drži situaciju u pat poziciji. Otpor pomalo popušta, sad Robi pumpa, ali riba se još ne da iz dubine. Borba traje par minuta, nas trojica ne lovimo, već gledamo i čekamo kraj ovog dvoboja.
Očekujemo dobru pastrvu koja će nas sve baciti u trans, a iz dubine se konačno ukazuje grgeč. Ne padamo u trans, padamo u delirij, ovo je mrcina od grgeča. Robi urla, a grgeč se predaje. Prihvaćamo ribu, ovaj ostavlja štap i pleše (?!?). Nakon čagice i čestitki na redu je fotkanje i mjerenje. Metar pokazuje 39 cm, vaga bi pokazala negdje između kile i kile i pol. Škembetina koju taj grgeč ima neki nemaju ni nakon hektolitara piva. Debeli nakon par dezorjentiranih krugova po plićaku nestaje u dubini.
Kreće zajebancija, Robi cima Danijela kojem su grgeči omiljena meta da je skinuo njegov rekord sa Mrzle. Rukavica je bačena.. Možda bi bilo bolje da je šutio, jer u kratkom roku onaj Šnajdarov štapić kojim pika grgeče po Mrzloj biva smotan u kiflu, fajt od maloprije doživljava svojevrsnu reprizu i uskoro se još jedan macan pračaka u plićaku! Nije toliko debeo i masivan kao Robijev, ali metar se zaustavlja na okruglih 40 cm. Sad je Šnajdar taj koji se krevelji i veseli, tron je opet njegov. Par fotki, malo reanimacije i rekorder se vraća natrag u varljivu sigurnost trave.
Demonstracija sile se nastavlja još neko vrijeme, svako malo zatežemo, drilamo i vadimo grgeče. Često su i 2 štapa u kifli, preskačemo se, zaobilazimo i dodajemo si štapove, a kočnice rola naizmjenično zuje otpuštajući špagu kod bijegova riba. Par brzinskih fotki većih riba i natrag na mjesto. Nakon 40-50, možda i 60 grgeča od kojih je tek par bilo ispod 30 cm, predstava završava. Lijepa jezerska je dopratila gumu Domijanu, u nastojanju da je prevarimo ako se još mota tu negdje Robi vara lijepu srebrnu strijelu, a ja uspijevam uloviti zadnjeg grgeča na Slit shada i to je to.
Nema bisa, pozornica ostaje prazna.Uživali smo u predstavi. Do nekog drugog puta, do neke druge predstave, naš duboki naklon. Bilo nam je zadovoljstvo.
Goran Pišćak NoName
