U organizaciji dućana Top fishing 22.12.2013. održan je prvi Kup sexy bake mraz na jezeru Ontario u Zagrebu. Nastupilo je 50 natjecatelja, a prvo mjesto osvojio je Tomislav Segedi sa ulovom štuke duge 91 cm.
Ekipa iz Top fishinga se zahvaljuje svim sudionicima i sponzorima koji su podržali ovo natjecanje: Praktični ribolov, Idra varalice, Olivari d.o.o., Apipharma d.o.o i, Artena big game fishing. Uživajte u fotkama!
Neke super stvari dogode se slučajno. Na fejsu smo nagradili stotog koji je lajkao spinere. Čovjeku smo poslali poklon, a on je obećao poslati jerkove koje radi sa kolegom Nikolom kada budu gotovi. Ostali smo u kontaktu i nedavno je Drago ispunio obećanje. Ja sam pak obećao da čemo ih predstaviti na ovim stranicama ukoliko budemo zadovoljni izvedbom. Kao što vidite zadovoljni smo! I više od toga. Prije utisaka o jerkovima, par uvodnih riječi.
Po Draginim riječima, sve je počelo 1988. U časopisu Bistro on i kolega vidjeli su fotku Rapalinog Shallow shad rapa kojeg nije bilo nigdje za kupiti pa su ga odlučili napraviti. Četvrt stoljeća kasnije, tu su prvi jerkovi iz radionice ova 2 majstora. To su Ragnarok i Smaug. Oba ručno izrađena od lipe, oba zaštićena sa 4 sloja zaštite, ručno farbana i naposlijetku premazana epoxy smolom kao završnim slojem.
Ragnarok vuče ime iz nordijske mitologije i tamo je ragnarok bitka između bogova i divova za kraj svijeta, bitka u kojoj svi sudionici pogibaju, a gotovo cijeli svijet biva uništen. U stvarnosti, Ragnarok je 15 cm dug i oko 50 g težak glider konvencionalnog izgleda koji će `uništavati` štuku. Po Draginim riječima, dekori su unikatni pa će kupci s vremenom vjerojatno moći birati kako da im majstor ofarba željeni model. Živi bili pa vidjeli. Sama varka odlično glajda, ima dobar body roll i radi puno ´nereda´ u malo prostora. Uz klasično jerkanje, radi i na, u nedostatku bolje riječi- tvič. Na trzaje štapom izbacuje bok, a u propadanju zatreperi prije nego počne ljuljati bokovima. Za dublje vode i neodlučne štuke ovo bi mogla biti dobitna kombinacija.
Štukica Smaug je dobila ime po jednom od zadnjih velikih zmajeva Međuzemlja, kojeg ovih dana možete vidjeti u kinima u Hobbitu. Ako i niste ljubitelj Tolkienovog lika i djela, Smaug je jerk na koji bi trebali obratiti pažnju. Sa svojim respektabilnim dimenzijama (20 cm i 65 g) predstavlja ozbiljan jerk, iliti ozbiljan zalogaj gledano očima štuke. Oblikom imitira malu štukicu i zbog toga je pomalo nekonvencionalan u svijetu jerkova. Samim tim i zanimljiv. Zbog oblika tijela koje lako ´reže´vodu, ova varka ima odličan rad- na trzaj štapa ova štukica nestvarno lako glajda kroz vodu i radi i po metar duge otklone. S druge strane, može se voditi i tako da u prijeđenom metru napravi 3-4 bijega u svaku stranu. S obzirom da je tonuća, možemo pretraživati i dublje slojeve vode, a vođena brže, konstantnim odsječnijim i kraćim trzajima, amplituda otklona se naravno smanjuje i radi bliže površini pa će biti pogodna i za toplije doba godine i vode sa bujnom vodenom vegetacijom, kakve obično imaju dobru populaciju štuke.
Smaug se za sada radi u 2 dekora i iako to na prvu ne bi očekivali, jer model sa slike izgleda kao da je farban mat bojama, daje puno fleša u vodi pa će, u kombinaciji sa širokim radom, mamiti štuke i sa veće udaljenosti. Za zabacivanje ovih jerkova treba vam kratka toljagica čija se težina bacanja vrti oko 100 g. Namjerno sam napisao za zabacivanje, jer vođenje oba modela je nestvarno lako i voditi bi se mogli i nekakvim 50-gramcem.
Raspored otežanja, koji je jako bitan za rad jerkova, u oba modela odrađen je tj pogođen odlično. Tako će i oni koji će se možda i prvi puta okušati u jerkanju i nisu vični tome bez puno truda uspjeti dobiti pravilan rad. Uz konvencionalno jerkanje, oba rade i na jednolično povlačenje, pogotovo štukica Smaug, a obzirom da su tonući, oba zavodljivo lelujaju bokovima u propadanju. Iako se mogu voditi i normalnim štapom veće težine bacanja i stacionarnom rolom, preporuka je jerk komplet- veći jerkovi su poznati ubojice stacionarnih rola. Obzirom da se radi o 100% ručno rađenim modelima, odlučite li se za narudžbu- pripremite se na koji dan, ili tjedan čekanja- ove varke to zavrjeđuju. Pogotovo kada dečki usavrše završnu obradu jerkova i dovedu je na nivo na kojem rad već je. Prvi testni modeli već su odaslani kako na adresu Spinera, tako i diljem Europe- u Dansku, Englesku, Irsku, Švedsku, itd i ne sumnjam da će i tamo prvi dojmovi biti pozitivni. Kako Drago kaže: cilj nam je testiranjem probnih modela na raznim vodama regije i stranama svijeta razviti određeni broj modela koji će svojom lovnošču zadovoljavati korisnike širom svijeta.
Sretno vam bilo, momci!
PS:
Ako se pitate kako i zašto se jerkovi izrađuju pod imenom Sipac, Drago i na to ima odgovor: Sipac je naprava, varalica, umjetna sipa, kojom su se u nekim prošlim vremenima zimi lovile sipe. Radila se od drveta smokve, imala je olovne oči i povlačila se iza čamca isto kao skosavice danas.
Dok se vozim cestom, tek tu i tamo se iz magle probiju svjetla auta što mi dolaze u susret i isto tako brzo magla ih opet proguta. I jezero je okupano u magli. Parkiram uz obalu, izlazim iz auta, već automatski slažem pribor. Poput zombija slažem štap, rolu na njega, provlačim špagu kroz vodilice, vežem sajlu, namještam kočnicu i na kopču stavljam spinnerbait. Toliko je već izujedan i izubijan da FT uzorak na krilcu postoji još tek u tragovima, boja s olova lagano otpada, a suknjica na njemu je tko zna već koja po redu. Dok je lopoč još u igri, on je apsolutni broj 1. U džepovima prsluka uz spinnerbaite još par žlica sa zaštitom od kačenja, nešto silikona na wormicama sa i bez otežanja na vratu udice i par voblera, više reda radi, da ih nervozno provučem gdje ih je provući moguće. Spreman sam, sam s ove strane jezera, na drugoj obali se kroz maglu tek nazire silueta ribolovca koji mirno sjedi uz svoje raube.
Dok hodam, otpalo lišće mi šuška pod nogama, a đonovi čizama propadaju u tanak sloj blata ispod. Da, jesen je definitivno tu, vrijeme kad se većina riba pojačano hrani da bi što lakše preživjela hladnu zimu. Stajem na prvu poziciju, s lijeve strane mi je jedan od par molića već nagriženih zubom vremena, a ispred polje lopoča kojeg je hladnija voda i manjak sunčeva svjetla već prorijedilo pa se taj pojas da lijepo pretražiti spinnerbaitom. Prvi zabac je čim više desno, vodim varalicu pojasom između lopoča i obale u 2 pedlja vode nadajući se kakvom štukiru koji se tu negdje parkirao. Idući zabačaji su lepezasti, van na vodu pa u i kroz lopoč u nadi da će neka štuka zamijeniti moju varku za kedera koji traži kakvu takvu sigurnost između stabljika lopoča u plićaku. Zadnji zabačaj je tik uz nosač molića, a onda se penjem na njega pazeći da stajem na koliko toliko zdrave daske, izbjegavajući one trule. S njega mogu voditi varalicu uz granicu lopoča i čiste vode i to mi uskoro donosi upis. Nepravedna borba je ubrzo okončana, a malo zatim se (ne)sretni štukir brzinom metka vraća u varljivu sigurnost lopoča. Sljedeći pojas lopoča donosi mi jedno praćenje malo bolje štuke, no bez udarca. Mijenjam varalicu, na kopču stavljam neotežanog silikonca kojeg animiram tek kratkim trzajima vrha štapa.
Prvi prolaz ostaje nezapažen, ali drugi ju ne ostavlja ravnodušnom. Fascinantno je kojom se brzinom, naizgled niotkuda stvorila iza varalice i sada ju fiksira pogledom dok joj prsne peraje nervozno titraju. Na lagano odizanje silikonca s dna u trenu reagira napadom, polako se okreće i odlazi s varkom u ustima. Spuštam štap, otklapam rolu i dajem joj par sekundi fore da ga bolje primi, a onda udaram kontru. Osjećam pumpanje na štapu, ali ono traje svega par sekundi. Otkačila se. Wormica ju nije dobro probila, ili ju nije nikako probila… Najveće uvijek odu.. Palim cigaretu da se malo smirim, vraćam spinnerbait pa češljam mjesto sa još par zabačaja i krećem dalje. Još par štukira nije moglo odoljeti odbljesku krilca i pulsevima silikonske suknjice, a onda se na istoku, iza preoranog polja počelo probijati Sunce.
Magla se digla i dopustila Suncu da se okupa u jezeru. Deda s druge strane vadi već treću štukicu jedva u mjeri i sprema u čuvaricu. Sudbina im je bila zapečaćena još onog trenutka kad su se polakomile za babuškom manjom od dlana okačenoj na trokuki…
Goran Pišćak NoName
Predstavljamo vam 2 štapa: Garbolino Ghetto rider ul i Garbolino Game hunter microlure.
Ghetto rider
Ghetto rider je šmekerski štap koji će vas svojim dizajnom teško ostaviti ravnodušnim. Žarko crvena boja blanka, dvodjelna drška od crveno crne eva pjene i dvodjelni Fuji `skeleton` halter će vas također vrlo vjerojatno ostaviti bez teksta bar na kratko. Za neke će takav dizajn biti avangardan, drugima će biti potpuni promašaj. Ako ste pobornik klasike, teško da ćete ga uopće uzeti u ruku i protresti. Šteta.
Prva runda koju su dečki iz Topfishinga naručili prodana je isti dan, na dan otvorenja trgovine. Uspio sam tek malo prodrmati štap koji je Vićpa ostavio sebi i ostao zatečen. Malo sam se premišljao i na kraju rekao da mi naruče isti takav. Majstorima je trebalo skoro godinu dana da slože drugu narudžbu. Kad nešto čekate toliko dugo, onda vam očekivanja rastu.. I stvarno sam očekivao puno od štapa. Namijenio sam ga za lakši ribolov pastrve i prvi ribolov s njim je bio na Dobri. Prvih 15 minuta tog ribolova sam se čudio kak ne mogu zategnut ribu. U stvari sam zatezao na svaki kamen koji bi meps očešao, jer mi je izgledalo kao griz zbog super osjetljive špice. Prva riba koju sam zategao bila je potočara od kojih 20-25 cm. Tko je god ulovio malu potočaru, zna koliko je ta riba živčana na udici. Ta špica, tih pedalj, pedalj i pol je odradio svaki trzaj glave ribe. Svaki. Mislim da se ta pastrvica mogla pola sata tresti i da ne bi otpala. Sjeo sam, zapalio i poslao Viću poruku da je štap iznad svih mojih očekivanja. Prvo vrijeme sam ga mazio i pazio, koristio za fine, lagane ribolove, a onda je na red došla Sava i bassevi. I to je odradio bez greške.
Game hunter
Game hunter, dijelom i zbog maskirnog uzorka i deblje drške iznad role (25 mm u promjeru), na prvu ostavlja dojam toljagice. Bez role se doima i nešto teži. U stvarnosti je teži od ghetta tek 30 g (ghetto rider 115 g, game hunter 144g), no kada stavite rolu, ta razlika se i ne osjeti pretjerano. Za oba štapa je rola težine 230- 260 g, tj veličine 2500 po Daiwi, ili 3000 po Shimanu dovoljna za balans. Game hunter ima normalne vodilice, završna obrada je uredna, tek bi se moglo prigovoriti višku laka oko vodilica. Akcijom je vrlo sličan ghettu i ono za što je zamišljen odrađuje odlično. Robi si ga je kupio na moj nagovor i uz brojne grgeče koji su nas okupirali u zadnje vrijeme, priveo je i par smuđeva, među kojima i ribu preko 70 cm dugu. Blank je, kao i u slučaju ghetta super brz i osjetljiv, umetnuta špica (prvih 45 cm od vrha, tj do 5 vodilice brojano od vršne), odlično detektira grizeve manjih riba, a proporcionalno opterećenju pri drilu, ostatak blanka odrađuje posao. Iako na blanku piše microlure, štap se bez problema nosi i s normalnim varalicama.
Game hunter je radni štap, za ribiče koji love ribu i ne zamaraju se opremom, šminkom i high end komponentama. Nadam se da mi nitko neće zamjeriti kada napišem da je game hunter ekonomična verzija ghetto ridera, i to jako, jako isplativa.
S obzirom da se radi o jako sličnim blankovima, opći dojam za oba se da izreči u 3 riječi: ubojice dječjeg lica. U malo više riječi, oba štapa odlično odrađuju ono za što su namjenjeni: bacaju i osjećaju male varalice, bilo da se radi o jig streameru vezanom na 2 g glavici, ili nekom tviču od 5 cm. I kad lupi manja riba, zabava je zagarantirana zahvaljujući punoj špici koja odradi i prenese i najmanje trzaje. Pri drilu veće ribe, ostatak štapa ulazi u fajt i sa ribama do 2-3 kg nema problema, pa makar se radilo o mreni oko dvice u jakom štromu. Klenovi, bassevi, ili pastrve oko 50, kao i boleni veći od toga nemaju šanse. Mada smo bacali i 15-20 g teške jig udice sa 10 cm dugim silikoncima, preko 10 g i 7 cm dugih silikonaca ne bih išao. Isto vrijedi za razne žlice i pilkere. 5-10 g je optimum. Što se voblera tiče, 5-7 dugi tvičevi bi bili optimalni, a do 10 cm nema nikakvih problema sa kontrolom i vođenjem. ´Meps´ dvojka je taman, a ni sa trojkama nema problema.
Svoju cijenu ghetto opravdava opremom (fuji k stvarno je tangle free!), malom težinom, jako dobrim općim dojmom pa i dizajnom koji je nesvakidašnji. Fujijev split halter, koliko god čudno izgledao na prvu odlično leži u ruci i poboljšava osjetljivost, jer su i dlan i kažiprst na blanku. S druge strane, ako vas ne smeta malo aljkavija završna obrada, ako trebate radni štap, za stvarno malo novaca (oko 400 kn) u game hunteru dobijete štap sličnih performansi. S obzirom da s oba štapa možete pokriti ultra light, light pa i medium light ribolov donekle, ozbiljno konkuriraju za best buy do 500 kn, odnosno 1000 kn.
Tehnikalije
Game hunter
Duljina: 2,22 m
Promjer (debljina) vrha: 1,2 mm
Promjer (debljina) kod drške: 10,2 mm
Duljina drške i radnog dijela: 44 + 178 cm
Duljina drške od role do kraja: 37 cm
Težina: 144 g
Težina bacanja: 1- 7 g
Broj vodilica: 9
Razmak između vodilica: 90-32-24-19-15-12-11-10-9 (cm)
Promjer: ulazna 24-15-10-8-6-6-5-5-5 vršna (mm)
Ghetto rider
Duljina: 2,17 m
Promjer (debljina) vrha: 1,1 mm
Promjer (debljina) kod drške: 9,6 mm
Duljina drške i radnog dijela: 38 + 179 cm
Duljina drške od role do kraja: 33 cm
Težina: 115 g
Težina bacanja: 1- 7 g
Broj vodilica: 9, fuji k
Razmak između vodilica: 92-30-21-18-15-12-11-9-8 (cm)
Promjer: ulazna 24-15-12-10-8-7-7-5-5 vršna (mm)
