Tict Inbite 63TB je štapić koji bih, kada bih ga opisivao u 2 riječi, opisao kao prokleto brz. No, s obzirom da jedan ozbiljan ribički portal poput Spinera ne može svoj rad zasnivati na jednoj izjavnoj rečenici, napisat ću još koju.
Tict je japanska firma koja je u ovim krajevima poznata tek rijetkima, no u hladnoj Rusiji, npr, ima dosta mušterija. Uz štapove, u suradnji s Lucky Craftom, proizvode i varalice od tvrde plastike, kao i silikonce, a u ponudi imaju i špage, kopče i ostali sitni pribor.
Kada predstavljam nešto na Spinerima, volim proguglati da steknem uvid u materiju, no s Tictom je to problem, jer im je web na japanskom, mejl koji sam poslao je završio u smeću vjerojatno, a sve ostale recenzije su na ruskom, tj čirilici, koju sam doduše učio davnih godina, ali je znanje izvjetrilo. Iz slika se vidi da se field testeri najviše slikaju sa šarunima dok drže Tiktača u ruci pa je lako zaključiti koja riba i tehnika je bila na pameti ekipi koja stoji iza ovog štapa.
Nimac je ovaj štap spazio negdje na Varaličaru, gdje ga je ekipa koja ga je posjedovala hvalila kao nestvarno brzog i laganog i i davio mene i Krmpu neko vrijeme s njim, sve dok ga se nije dokopao. Slijedili su hvalospjevi na konto osjetljivosti i jedva sam čekao da probam to čudo.
Prvu priliku sam dobio na maloj rječici na kojoj smo lovili pastrvice. Nisam mislio da ću to ikada pomisliti i napisati, jer volim brze štapove oduvijek, ali ispostavilo se da je Tict u kombinaciji sa špagom prebrz za ribolov voblerima malih pastrva na maloj udaljenosti. U kratko vrijeme imao sam hrpu udaraca, no svaka se nakon par sekundi otkačila. Otpuštanje kočnice je donekle popravilo situaciju, ali i dalje sam mišljenja da je Tict prebrz za živčane pastrvice, bar u situacijama gdje se lovi na par duljina štapa.. No, to mu i nije namjena. S većim ribama, poput bolena i klenova sa Hrvojevih slika, od kojih su neki došli kao kolaterala pri ganjanju grgeča, a drugi ciljano na male Dankraft zare je već druga priča. Oni nisu toliko živčani (nijedna riba nije živčana poput male pastrve), trokuke imaju dovoljno mesa za zapiknuti se i gušt pri drilu je zagarantiran.
Drugi dejt sa Tictom dogodio se na jednom malom kanalu. Lovili smo grgeče, Nimac sa Tictom, Krmpa sa Boscom i ja sa Trinisom. Nakon nekog vremena zamijenili smo se za štapove. Opet sam uzeo Ticta u ruku, zabacio i čekao da silikonac na gramskoj glavi potone. Onaj vrh, koji je bio prebrz za pastrve, savršeno je čitao dno, a grizeve malih grgeča prenosio je bez greške. Kao da negdje u blanku postoji pojačalo.. Jer ne da je čitao dno, već je čitao fuge između betonskih ploča kojima je kanal na jednom dijelu bio poploče. Da je kojim slučajem na pločama bilo ime proizvođača, i to bi pročitao.. Budući da je iz Japana, možda bi to ˝Betonara Sisak d.o.o.˝ malo slovkao, ali išlo bi.
Moram napisati da nisam lovio s osjetljivijim štapićem, a teško da ću i loviti, s obzirom na tečaj dolara ovih dana. S jigom onih problema oko spadanja nema, fulao sam par grgeča, ali kad sam konačno izvadio jednog, shvatili smo da se radi o ribama tek nešto većim od Slita..
Na tehnikalije neću trošiti puno prostora, sve informacije daju se naći na službenoj stranici, samo ću napomenuti da Inbite nije špica ponude i da bi bilo zanimljivo danas sutra probati još koju ljutu guju, Srama, naprimjer. Naslov se nameće sam..
Goran Pišćak- NoName
