Monthly Archives: July 2014

Melankolična

30.07.2014Spinerikuda na ribolov, kupcina, pastrve, potočna pastrva, rijeka snova, sight fishing, slapnica, spin pastrve, stream fishing, troutSpineri

Prve se pamte. Ljubavi, ribe, žene, rijeke. Nebitno. Ostaju u nama. Nekei zaboravimo, ali ih se sjetimo kad tad. Ribič zaboravi većinu svojih ulova, ali ne zaboravlja rijeke i jezera u kojima ih je ulovio, kako je g. Charles K. Fox jednom rekao.

Ovo su retci o jednoj takvoj rječici, o potočiću negdje u brdima u kojem sam nekad davno znao haračiti. Netko bi mogao shvatiti krivo, ni tada mi nije palo na pamet uzeti ribu. Ali bio sam mlađi, nemilosrdan, neumoljiv. Nije mi palo na pamet bar stisnuti kontrakuke na trokukama mepsa, ili odrezati trokuku pa staviti jednokuku. Bilo je bitno uloviti što više. Ne osjećam se krivim. Što je bilo, bilo je. Prošlost se ne može promijeniti.

Ovih dana, dosta godina kasnije, gotovo slučajno, našli smo se na toj istoj rječici. Pozdravila nas je glasnim žuborom. Česte kiše gode joj, moćna je i fino teče. Diše punim plućima, iako je sredina ljeta. Stali smo na proplanku, složili opremu i zaronili u kanjon. Cvrkut ptica samo je na trenutak stao, toliko koliko je trebalo da nas hladna, bistra voda obgrli kao stare prijatelje koji se ponovno susreću.

Bez razmišljanja okačio sam meps nulu, provukao 2 puta i stao. Kroz glavu mi je prošlo par slika iz prošlosti, slike malih pohlepnih pastrvica sa sva 3 kraka trokuke u ustima. Slike naivnih riba koje krvare i izvijaju mi se u ruci dok ih pokušavam osloboditi oštrih udica. Slika kako perem ruke od krvi i sluzi dok krajičkom oka gledam kako malecka polako dolazi sebi.

Ne, hvala. Što je bilo, bilo je. Skidam meps sa kopče i kačim mali silikonac. Peankama stišćem kontrakuku. Zabac u dubljak donosi niz čvrgi po silikoncu, vrh štapa trese se kao da ga svako toliko pogodi udar struje. Piranice su još uvijek tu. I gladne su, ali premale da bi se zakačile. I bolje. Puštam silikon dublje, dobivam griz, kontriram i izvlačim udicu sa svučenim silikoncem. Da je na kopči bio meps, sad bi se igrali doktora. Smješkam se. Ne volim kad mi riba otpadne, kao i svi ostali, ali sada, u ovim trenutcima, na ovoj rječici uživam u svakom fulanom grizu.

Svako toliko vrh štapa registrira griz, a svaka koja se ne zakači kao da me rješava dijela tereta iz prošlosti. Svaka koju povučem pola metra pa se oslobodi pričinja mi više zadovoljstva od one koja se zakači. One ulovljene bore se srčano, daju sve od sebe, ali nemaju šanse. U ruci se tresu kao da su spojene na struju. Još su živčane kad su van svog ambijenta. I još su prekrasne. Ljepše nego ih pamtim. Žarko crvene pjege izgledaju skoro pa nestvarno. Priroda je čudo. Nema tog kista, nema tog pera, nema te olovke i boje koja će oslikati bolje i ljepše od prirode.

Penjemo se uzvodno, iza svakog kamena vreba po jedna. Ljepotica i zvijer u jednom. U nešto većim dubljacima i njih 5-6. Robi u jednoj rupi veličine ni 3 kvadratna metra malo malo zateže. 10-15 puta u vremenu koje treba da od cigerete ostane samo filter.

Male lavice. Čopor gladnih vukova. Lovci u zasjedi. Neke udica propikne, neke prime silikon za rep, neke promaše plijen pa su kontre u prazno. Mogli bi staviti manju udicu, manji silikon i uloviti sve do jedne, ali čemu? Ne natječemo se, guštamo. U ribolovu, u okolini, u trenutku.

Nismo više klinci. Više mi nije bitno uloviti po svaku cijenu. Onaj osjećaj kad ribu koju sam prevario minimalno oštećenu vratim u njeno stanište ispunjava me daleko više od osjećaja da sam ulovio sve što pliva. Jer ulovio sam sve što pliva.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Možda lagano starim, a možda sam tek nedavno zapravo počeo uživati u ribolovu?

Goran Pišćak NoName

Bosco Nuovo

26.07.2014Spineribass, graphiteleader, japan spin rod, perch, spinningSpineri

Zahvaljujući Krmpi, probali smo još jednu igračkicu iz Japana. Štapić punog imena i prezimena Graphiteleader Bosco Nuovo 642L. Za frendove, Boško.

Olympic je jedan od najpoznatijih japanskih proizvođača štapova. Uz to što rade za sebe, tj proizvode štapove pod imenom Graphiteleader, rade i za druge, veće, tj isfuranije igrače i tada uz kvalitetu ekipa plaća i ime često ne znajući da su to isto, ili vrlo slično mogli dobiti za manje love. No, o ukusima se ne raspravlja.

Bosco Nuovo predstavlja ulazni model u Graphiteleaderovoj ponudi, cijena mu varira od 120 do 180 eura, ovisno o tome gdje ga nabavljate. Sa cijenom od 120 eura jedan je od best buy štapića za ljubitelje lakšeg špinanja koji briju na finoću.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Štap je dug 1,93 m, težine bacanja do 7 g i težak je okruglih 100 g. Vrh je debljine 1,2 mm, a kod drške blank je 8,7 mm u promjeru. Graphiteleader, kao i dosta japanskih firmi u zadnje vrijeme, štapove dijeli po očekivanoj lovini. Pa tako imate štapove za pastrvu, štuku, bassa, rockfishing, glavonošce, itd. Bosco nuovo spada u black bass, perch & zander familiju.

Mi smo ga oteli Krmpi na 2 dana zbog testiranja i otišli loviti basseve i grgeče. Težina bacanja je realno označena (0.9-7g) i iako ima oznaku L (light) u imenu, UL varkice mu leže najbolje. Bacali smo Slitove i Shinere na 2-3 g teškim glavama, manje neotežane silikonce ( GY Flat tail i sl) i manje voblere- 5 cm duge Kuwagate. Iako Graphiteleader za pastrvu nudi cijelu paletu štapova, Bosco Nuovo je po meni odličan izbor za spin pjegavih. Krmpa ga je odveo na druženje s pastrvama i kaže se najbolje osjeća do leptira vel. 2. Razumljivo zbog malo ́mekše ́ krivulje blanka pod opterećenjem. Zbog te iste krivulje, ribe s Bosca ne otpadaju tako lako.

Kratka (dvodjelna) drška pomaže kod zabačaja ispod ruke, ili na manjem prostoru, tako da su majstori iz Graphiteleadera uz bassa, grgeča i smuđa komotno mogli dodati i pastrvu. Za pretpostaviti je da su im modeli za pastrvu još mekše akcije, ali ponavljam, ovaj štapić se ubio za spin pastrve. Prije nego za bassa, jer dosta varki namijenjenih velikoustom ne možete pravilno prezentirati ovim štapićem. Za finesse fishing, tj manje neotežane silikonce je oke, spinnerbait bilo koje veličine zaboravite.

Uz to što manje voblere i terete općenito baca jako daleko, pod ribom radi gotovo cijelom dužinom. Ali nije spor, da se razumijemo, već ima tu progresivnu akciju gdje gotovo cijeli blank sudjeluje u zamaranju ribe. Neki naši majstori, poput Žaca Ultegre ga zato koriste i na Savi. Bio sam svjedok kada je u nekih 45 sekundi na malog Bosca zategao, izdrilao i pustio mrenu oko kilu i pol, dvije. Brkata se nije ni snašla. Ni ja se nisam snašao, zato i nema slike.

Na blank, za koji na netu piše da je ojačan Graphiteleaderovom Graphite Cloth tehnologijom i koji bi zbog odličnih performansi sam po sebi mogao koštati koliko košta cijeli štap, namotane su Fuji K vodilice. I to ne bilo koje, nego Fuji SiC! Napisano je već više puta na ovim stranicama, napisat ću opet; Fuji K su stvarno anti tangle. Jednom kad se naviknete da se špaga ne petlja oko njih ni pri najluđem twitchanju, teško se naviknuti na neke druge vodilice i koncepte. Tu je i Fuji halter i drška od kvalitetnog pluta.

Sve u svemu, opći dojam je odličan, a uz sve pluseve koje je dobio Bosco i Graphiteleader je dobio jedan. Naime, na blanku jasno piše Made in China. Većina proizvođača će napisati kada je je nešto made in Japan. Kada je nešto iz Vijetnama, Koreje, ili Kine, zemlja porijekla se rijetko spominje. Ili piše designed in Japan/USA/Sweden. Boško je Kinez, ali Kinez sa pedigreom. Nešto kao chow chow, samo jeftiniji.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Što sve nudi Graphiteleader možete vidjeti na http://www.olympic-co-ltd.jp/enfishing/index.php, a najlakši način za doći do ovog štapa (i mnogih drugih) je preko Tonija. Mejl za info i upite:

aciler@net.hr.

Dobre vibracije

20.07.2014Spinericlassic lures, rapala, sinking shad rap, ugly ducklingSpineri

Kako Edo kaže; klinci ne jebu klasik stvari, ne znaju ni ko je El Bahattee .. Tak i s ovim klasicima.

Koji se daju mjerit sa bilo kojim današnjim high end plastikanerom i koji su ulovili više nego će mnogi plastikaneri koje neki novi klinci bacaju ovih dana, i koji su, ruku na srce, lovniji od mnogih plastikanera koje ti klinci bacaju danas, ili koje će neki drugi klinci bacat sutra.

Na prvom mjestu bi, ako se mene pita, bio Rapalin SSR. Jedan od Rapalinih klasika koji se proizveo i prodao u milijardama komada vjerojatno ulovio je valjda sve što pliva i ziher sam da dobar dio (starije) ekipe s odobravanjem klima glavom dok ovo čita. Raspon veličina je od 5 do 9 cm, a zlatna sredina pokazala se uistinu zlatna u više prigoda nego li se uopće mogu sjetiti.

́Lomljeni ́ kljun daje mu specifičnu sitnu vibraciju koja je neodoljiva svoj grabeži i dobrom broju oportunista u našim vodama, a tonući modeli kopčani naopako glumili su prve tonuće zare i varale savske samce, bar koliko ja znam. Uputstvo za upotrebu je jednostavno da jednostavnje ne može biti: okači o kopču, zabaci, motaj i već će ga nešto pljusnuti. Bolen, klen, bass, smuđ, SSR ne bira. Obzirom da je od balze, i štuka i smuđ ga nabrzinu propikaju, ali ožiljci iz fajta imaju svoju draž.

Sljedeći na redu jeNils Master Invincible, MD Nemo, ili pak Tihine varijacije na temu, nebitno. Svi imaju tu akciju koja neodoljivo privlači živi svijet naših rijeka kao svjetlost lampe leptire. Ono što je falilo Nils Masteru, a to je varka koja će popuniti rupu između 8 cm i 12 cm duge verzije nepobjedivog, odradila su 2 majstora s naših prostora, prvo moj imenjak iz Novog Sada, a zatim i moj kum.

10 centimetarska verzija ove varke u Sarićevoj izvedbi (sa 3 troce!) ulovila mi je na Dunavu najvećeg bucova ikad, ribu kakvu više nikad neću uloviti vjerojatno, a Tmartijeva rukotvorina ulovila je u svakom od par probnih izlazaka nešto. Pretežno su po zubima dobivali smuđevi, uz gdjekojeg koletaralca u obliku bolena, ili klena, dok su ga pod toplanom gotivile, zna se, mrene.

2 zanimljivosti u TV kalendar stilu bile bi da su 2 štuke rekorderke, jedna u Finskoj (18,8 kg), a druga u Švedskoj (17,6 kg) ulovljene upravo na Nepobjedivog u duljini od 12, odnosno 15 cm. Ta lijena akcija je očito neodoljiva većoj ribi.

[ezcol_1half]Najpoznatiji vobler(i) s ovih prostora i jedni od rijetkih za koje se čulo i izvan ovog našeg poluotoka ime su dobili po priči za djecu. Naravno, pričamo o ružnom pačetu. Tj o Ružnom pačetu. Dizajniran da lovi pastrve u prvom redu, proslavio se i na mirnijim i toplijim vodama od onih salmonidnih. Obzirom da se duljine kreću od 2 do (čini mi se) 13 cm, svatko će naći svog favorita, mada se i tu zlatna sredina (5, 6, 7 cm) pokazala univerzalnom. Slično kao i SSR, lovi sve što pliva i jednako kao i SSR, nije imun na očnjake, možda ih i zeru lošije podnosi, jer već nakon prvog smuđa, ili štukca izgleda kao da ga je napao čopor gladnih vampira, ili vukova. Ne znam kako danas stvari stoje sa udicama, ali znam da sam sa svih svojih odavno skinuo originalne i stavio zamjenske kojima više vjerujem. S obzirom na puno lijepih trenutaka koje nam je podario, nećemo mu to uzeti za zlo, već prihvatiti kao dio njegovog šarma.[/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

S Balkana se u narednim retcima selimo u Ameriku. Nakon što sam probao gotovo sve najrazvikanije američanske varalice, ona za koju sam se zalijepio najprije pokazala se kao naj. I da moram ponijet jednu varalicu na pusti (savski) otok, blablabla.

Oke, prvo sam uzeo original Mann ́s -1, ko nije vidio, to je patkica veličine šake Marka iz 6.b i riba ne da mora bit aktivna, neg hiperaktivna da se usudi napast tu zvečku. Pa sam downsizeovo i uzeo Mann ́s -1 Baby i bilo je o, bejbe, bejbe! Udarala ga je cijela ciprinidna familija iz Save uz iznimku onog šu..a šarana i zbog njega sam popio prvi i zadnji šamar od bolena do dana današnjeg. Naime, dok sam ga oslobađao, ošinuo me repom po faci, al za ozbiljno, tolko jako da mi se zavrtilo i da mi je ostala fleka neko vrijeme prek pol face.

Iber varalica za klena dok kod Sava teče i glavonje plivaju u njoj, a u FT dekoru i Tito i Mišo Kovač na Poljudu/ Prljavci na trgu i Mirko Miočić u Milijunašu u jednom!

Ova 4 bi bila dosta, ali još nisam vidio izbor koji završava s 4. Za kraj 2 samuraja, Rip ́n Minnow 65 i Arm ́s Swisher. 2 malca koji su izvukli nebrojeno puno ribolova i posljedično još više riba.. Samo fotke, ova dvojica će kad tad dobiti samo svoje priče!

Btw, klinci.. Ovo je samo početak uvjeravanja da su se ribe lovile i prije Yuki Ita i Seiji Kata. Ak ste za kompom i sjedite, oke. Ak čitate prek pametnog telefona, naslonite se na nešto..

Jer..

Nećete vjerovati..

Ribe su se nekad lovile i na metal!

Uskoro na ovoj istoj adresi.

Crvene

06.07.2014Spinerifinesse fishing, moderni saranski ribolov, pocetak sezone, savica, Scardinius erythrophthalmus, spin ciprinidnih vrsta, spinanje crvenperke, spinning, srd pescenicaSpineri

Savica je splet 12 jezera tek par kilometara udaljenih od srca Zagreba koja su ostala skoro pa netaknuta od ljudske ruke pa predstavljaju komad divljine u neposrednoj blizini centra. Staze postoje, no mnoga jezera su obrasla travom, kupinama i grmljem i na takvim mjestima ribe nalaze utočište od nas ribiča. Obzirom da su i ornitološki rezervat, nadamo se da će tako i ostati, da ih nikada neće zadesiti sudbina Bundeka.

Savicom plivaju razne vrste riba, a mi smo se odlučili podružiti sa crvenperkama koje narastu do pozamašnih dimenzija i daju se uloviti na varalice i muhe.

U proljeće je lov na crvenperke daleko lakši jer nema toliko trave i lopoča. Veći primjerci crvenperki prilaze obali da bi u plićacima koje sunce najprije ugrije ubrzale razvoj ikre, a zatim se i mrijestile. Nakon toga se miču dalje od obale, ili mir nalaze u njenoj blizini, ali u nepreglednim pojasevima lopoča i vodene trave.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

U startu sezone one su pravi mini predatori koji uredno napadaju manje gume. Zima je iscrpljujuća za većinu riba i proljeće je vrijeme kad se gubici moraju ubrzano nadoknaditi. Prije par godina, dok je masa današnjih mikro i mini guma bila nedostupna na ovim prostorima, i mali Atractori i Sassy shadovi su odrađivali posao. Danas je tu cijeli asortiman gumica kojima se uspješno mogu varati crvene.

Mi smo malo okasnili ove godine i tako ostali uskraćeni za napade ovih ljepotica na male popere, ili silikonce, ali smo se po običaju uspjeli prilagoditi i u par ribolova uspjeli uloviti dovoljno lijepih riba da ovaj tekst upotpunimo njihovim slikama.

Preko ljeta se jata manjih crvenperki mogu vidjeti kako krstare uz vodenu vegetaciju, no one nam nisu bile cilj. Tražili smo one veće i nalazili ih mahom pod nogama, u sigurnosti obale, sakrivene pod tepisima vodene trave u kojima su se skrivale od nepoželjnih pogleda.

Mikro silikonci su dali nešto riba, ali manjih gabarita. Razne imitacije crva, nimfe, mali tvisteri i shadovi bi zainteresirali veće ribe, ali samo do te mjere da poprate što je to palo u vodu. Tek kada je Robi navezao nešto muha na manjim udicama i ukrasio ih zlatnom glavicom, uspjeli smo uživati u drilovima većih primjeraka prekrasne boje zlata i krvavo crvenih peraja.

Tehnika lova je prilično jednostavna, ukoliko imate pribor koji može bacati tek gram teške imitacije crvi i ličinki. Kako rekosmo, veće primjerke smo nalazili i varali gotovo uz samu obalu, ili par metara od nje prezentirajući mamac uz rub trave otkuda bi krupne crvene izletavale i kupile muhu mahom u propadanju. Štapovi manje težine bacanja, tanke špagice i najloni se dakle podrazumjevaju. Kopče ostavite doma.

Zbog malo jačeg pribora (Robi je lovio Game hunterom, ja Yaseijem), bili smo uskraćeni za potpuni doživljaj drila, ali i ovako su se veće crvenperke pokazale kao dobri borci. Imao sam ih u akvariju jedno vrijeme i svaki put prilikom hranjenja ostao zatečen brzinom i okretnošću te ribe. Kraj njih su bassevi i grgeči imali šanse doći na red za klopu tek kad bi se ove zasitile!

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Ukoliko se želite okušati u lovu zlaćanih, posjetite Savicu. Dnevna karta je 100 kn, a možete ju kupiti u domu na Savici u bilo koje doba dana.

Više informacija o ribolovnom režimu na http://www.srd-pescenica.hr/

BTW, ako vidite špinera kako čuči i vreba uz neki grm, pričekajte da zategne to što snima pa mu tek onda priđite. Riba na Savici je jako oprezna, a špineri od ugodnih, nehajnih likova u trenu mogu postat nervozni i grintavi. Najčešće se ta preobrazba dogodi kad mu slučajni putnik namjernik proviri preko leđa i poplaši bassa oko 50, ili crvenu preko 30 parkiranu uz obalu.. Eto, upozoreni ste.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Goran Pišćak NoName