Početkom godine, loveći brancina na ušću, upoznao sam Antu Matića i Vinka Čolaka, dečke iz Hercegovine koji su odrasli uz rijeku Trebižat. Odmah smo ušli u razgovor od mekousnim pastrvama i pozvali su me kod sebe u goste na ribolov.

Nažalost na samo otvorenje “ulovi i pusti” revira nisam mogao doći, ali sam konačno uspio koji tjedan poslije. Ovo je najkraći mogući uvod u jedan lijepi dan proveden na čarobnom mjestu. Čarobnom… Ne znam kako bih ga drugačije nazvao, a da ga dostojno opišem. Rijeka Trebižat nije neka malena neozbiljna rječica, ona je svojim tokom duga 51 kilometar što ju čini najvećom pritokom Neretvi, a UŠR Kravica Ljubuški gospodari sa nevjerojatnih 41 kilometar njenog toka. Rijeku čine dva revira, jedan za fly iliti mušičarski a drugi za spin.

Voda je puna manjih i velikih slapova od kojih je najpoznatiji onaj kod mjesta Studenci zvn “Kravica”. Za hrvatske ribolovce na pastrve najbolji opis ove rijeke je mix Slunjčice (zbog dubokih modrih virova i dijelova gdje voda stoji) i Dobre kod Vrbovskog (zbog plitkih brzih dijelova).

Teren gdje se lovi je jednostavno spektakularan. Svakih pedesetak metara dođete do slapića ili slapa koji bi mogli smjestiti u neki park prirode ili nacionalni park. Ukratko, ne možete vjerovati da se ovdje smije loviti. Sama šetnja bez ulova ovdje je dovoljna da napunite baterije do maksimuma, a opet osobno si već dugo vremena želim dodati još jednu vrstu na popis ulovljenih, pa sam ipak tražio samo jednu šansu da to ostvarim. Dečki su rekli da lovimo na vobler, moj odabir je automatski bio Sakurin Phoxy Minnow 50 mm u boji Aurora Gold.

U startu samo odmah ulovili nekoliko primjeraka kalifornijske pastrve koje ovdje ima jako puno. U početku sam se dosta mučio s prezentacijom varalice jer se mekousna pastrva lovi puno drugačije nego kalifa ili potočna pastrva. Vinko mi je objasnio da varalicu moram vući sporije, no ono kako ju on vuče je još sporije od onog kako sam si ja vizualizirao sporije. Dakle super sporo. I ovakva prezentacija mi je donijela moju prvu mekousnu pastrvu u životu.

Vinko je malo kasnije uspio okrenuti veliku ribu, ali na žalost nije ju zadržao na udici. Sveukupno smo ulovili 8 mekousnih pastrva, Ante najviše jer je bio u neoprenskim čizmama i mogao je gacati po rijeci da dosegne dijelove pod drugom obalom ili na sredini rijeke s rupama, ali se oznojio junački i čak on koji je ovdje odrastao našao se u manjim problemima, a lako je mogao i u većim. Rijeka ima naslage sedre u koju lako propadnete ako stanete na nju i ako ste sami, nesreće su vrlo realna stvar. Tako da ne preporučujem.

Nije loše iako su dečki rekli da je ovo loš i slab dan s malim ribama, pa to treba naglasiti.

Ovdje smo završili ribolov mekousne i prešli na hvaljeni C&R revir na kojem nas je dočekala podignuta voda koju regulira ustava u gornjem toku… To ne bi bio problem jer se voda pušta oko 14h i nakon 16h padne, ali ja sam morao ranije doma i nažalost nisam stigao odloviti kako sam htio. Međutim po pričama gostiju i članova društva, ovaj dio vode vam može dosaditi za pola sata obzirom koliko ribe ima u istom, a susreti sa kalifama 3+ kg su česti te također jako mogući susreti s kapitalnim mekousnim pastrvama.

Kratka kava i malo priče, gdje sam sjedio s tim ljudima i umirao od smijeha. Imao sam osjećaj da se s njima znam oduvijek. Prvo sam saznao da su aplicirali za svjetsko prvenstvo 2018 u spinu pastrve, a nakon toga je krenula priča o očuvanju mekousne čiji broj ponovno polako raste i sve zahvaljujući nekolicini ljudi s vizijom i velikom ljubavlju prema rijeci uz koju su odrasli. Kada sam gledao kako pažljivo Ante vraća svaku mekousnu i kada mi je pričao kako je krenuo loviti i od kada pušta ribe sjetio sam se Lokvarskog… Takva ljubav je dovoljna za početak jedne posebne priče.

Iskoristio sam malo vremena što mi je ostalo da pogledam mjesto na kojem dečki misle potpomoći mrijestu mekousne, pritoku Vrioštici u kojoj su pri iskapanju vodovoda pronađene najveće čovječje ribice na svijetu, veće od 30cm!

Dakle zbilja posebno mjesto. Sama pritoka izgleda kao Čabranka. Očekivao sam neku manju vodu, a takvih ima još nekoliko s tim da ću ovdje spomenuti Klokun, Studenu i Studenčicu kao one s ozbiljnim potencijalom za mrijest.

Sve u svemu ako ste u južnom djelu Dalmacije, a volite loviti pastrve ili volite prirodu, ovo je TOP preporuka za posjetiti ne samo radi ribolova, a isti vam nudi realan susret s jednim od ugroženijih salmonida u svijetu (mekousnom pastrvom) te super atraktivan ribolov kapitalne kalife.

Dnevne karte se mogu kupiti u kafiću Jim u Vitini uz prethodnu najavu predsjedniku Kreši Paradžiku na broj telefona – 0038763-820- 820. Cijena dnevne karte je 20 km ili 80 kn što je stvarno malo ako se usporedi sa salmonidnim rijekama u Hrvatskoj, a pogotovo šire. Što se tiče godišnjih karti, mogu ih izvaditi sve osobe s BiH prebivalištem i cijena je 100 km ili 400 kn.

Toliko za sada, a mislim da neće proći dugo do mog sljedećeg izvještaja s Trebižata jer da mogu već danas bih otišao ponovno.