Iako ću bez da trepnem kad krene priča o smuđu reći da smuđ nije riba i to ponoviti nekoliko puta i svaki put, dolazi vrijeme ganjanja upravo njega od strane svih pa  evo teksta o par voblera koji su pustili korijenje u apsolutno sve kutije savskih, i ne samo savskih špinera.

Prvi nek bude Husky Jerk, vobler na kojeg nikad nisam ulovio ništa. Ajmo ponovit, nikad ništa. Oke, možda je pala koja štuka, al to sam zaboravio. Znači da se mene pita, Finci su mogli obustavit proizvodnju odmah nakon prve runde i istopit kalup.

Ako pitate savske špinere, priča je dijametralno suprotna. Daj nam još i daj nam sve. Daj još boja i daj i 9 i 11 i 13 cm, što bi bili samo ovi parni u ponudi. Husky je poprilično trom, mogu ovi iz Rapale to zvat slow rolling kolko oće, al to je tromo.  Pri sporom povlačenju, a pogotovo u nekom kontraštromu vibra je poprilično blizu apsolutne nule, što za razliku od mene smuđevi vole. Kad tom jedva vidljivom valjanju s boka na bok pri sporom povlačenju dodamo da je dotični vrlo solidan suspender, jasno je zašto ga lijena bitanga toliko gotivi.

Smithwickov Rattlin Rogue je podjednako anemičan, tj ´krasi´ga ta slow roll akcija, ali njega sam za razliku od HJa upisao pa eto da ga spomenem.

Stari Thunderstick je također bio odrađen kao suspending slow roller, ali je ta njegova akcija/vibra bila življa i meni draža.  Dan danas, a prošlo je vremena,  mi nije jasno zašto ga je Storm izbacio iz proizvodnje, vratio ga kao floatera pa napravio novi kalup/model upravo u HJ wannabe looku i onda ga zauvijek zaboravio. Neke poslovne odluke mi nikad neće biti jasne.

X Rap je već druga priča. Također suspender, ali sa stavom i porukom koju šalje svojom konkretnom vibrom. Iako po vokaciji agresivac, vođen jednolično radio je i radi još uvijek dar-mar po savskim kontraštromovima, ravnim šnitama uz kamen, špicama babica i ostalim in mjestima za staklenookog.

Pisati o smuđu, ili bilo kojem  predatoru, a ne spomenuti Viziju bilo bi neozbiljno. Danas taj komad plastike košta ko suho zlato, ali i dalje ne mogu napisati da je precijenjen. Vizija ima svoju priču,  bilo da se radi o 95ici, 110ki, ili Magnumu, da spomenem one s kojima je sve počelo.

Nils Master Invincible  također je, ovaj put komad drveta, koji se ukorijenio u kutijama ne samo savskih špinera. Vrijedi i za sve varijacije na temu proizašle ispod noža i/ili kopirke domaćih majstora, pogotovo one od oko 10 cm duljine. Taj vob nije prvi kandidat za baš brzu vodu zbog specifičnog oblika, ali u normalnom toku je top.

Rapalin Shallow Shad Rap je, a pogotovo u SFC dekoru i u 7 centimetarskoj verziji, vjerojatno i najpopularniji od svih rapalki, a i voblera općenito kad pričamo o ganjanju staklenookog. Ta sitna vibra koju daje taj njegov lomljeni kljun SSR stavlja ako ne u Top 3, a onda sigurno u prvih 5 kad bi se radila neka anketa među ekipom koja u mrkloj noći baulja po savskim, i ne samo savskim obalama.

Original je također tu negdje. Varka s kojom je sve počelo nije šampion u letenju, ali smuđa se tako i tako lovi praktički pod nogama.

Nekad, bar na ovim prostorima legendarno, a danas zaboravljeno Ružno Pače također je zaslužilo da se bar spomene. Meni je nekako najdraža bila sedmica. Ekipa sa Drave i Dunava bi se složila sa mnom vjerujem, a i o Senci- Crnom labudu bi sigurno imali koju lijepu uspomenu za podijeliti. I moj kum također.

Ovih 10-ak voblera uz nešto guma  i jig udica od 3 do 33 grama su i više nego dovoljni za buduće mazohiste.. Ako ne udari na nešto od ponuđenog, onda ili

a) nije još tamo

b) nije tamo opće.

Jer kad ga nađeš di je i kad priđe obali da se hrani, moš po cugu riktat sat.

Nekad je to, u ovo doba godine kad se pomiče sat bilo oko dnevnika..