Vjerojatno trenutno najbolju bassevsku vodu u Hrvatskoj smo odlovili početkom 6-og mjeseca. Usput smo se dobro podružili s našim frendovima iz Siska, Spoonerima (žlica je zakon, Idrin Miš izvan zakona), isprobali neke nove varke i potvrdili lovnost onih dobrih starih.
Iz Zagreba smo krenuli sa Šavorom. Dedin Twingo s kajakom na krovu nas je sigurno dovezao do Siska gdje su nas dočekali Kruno i Hrvoje. Brzinska kavica, lagano kucanje glavom o glavu sa Šavorom da dođe sebi (dođe to s godinama) i još laganija vožnja iza Hrvojevog francuza do Crkvenog boka. Oko podneva smo u čamcima, najbolje vrijeme za popušit sunčanicu, nešto manje dobro za bassolov, ali nema veze. Šilterica, buff, dugi rukavi i ajmo. Deda je u svom kajaku već na drugoj obali, dok mi u 2 čamca, povezani poput sijamskih blizanaca dogovaramo taktiku i uvjete tekme između Spinera i Spoonera. Nema udaraca ispod pojasa, 3 kornera penal, itd.
Odmah u startu fulavam dobru ribu, tj dobra riba se iz trave zalijeće na Senka kojeg sam već izvlačio iz vode, udara, okreće se i odlazi sa polovicom gume natrag u travu, bez da ga je udica dotakla. Taj će imat probavnih smetnji neko vrijeme, ali proći će ga. Robi je zato uspješniji, Biwaa Scorptaila na texasu guta 30ka i Spineri u gostima vode jedan nula!
Dok se Hrvoje i ja na pramcima podbadamo, Robi i Kruz udaraju na najjače. Slit protiv ´bendža´, zabac za zabac, tu i tamo neko praćenje i fulanje, ali sve u svemu slabo. Jako slabo. Voda je visoka, sunce još više i riba je duboko u poplavljenoj obali, a zapikavati se na takva mjesta s 2 čamca od 3-4 metra je nemoguća misija. Dajem još jednu šansu polju lopoča, a onda kad je voda postala bijela od mucica koje se doslovno lijepe za špagu, potpisujem poraz i bacam se u horizontalu.
Lagano dremuckam i u tim trenucima su navodno Spooneri i ulovili nešto i čak prešli u vodstvo, ali, ako nisam vidio (i nije na fejsu), nije se dogodilo. Ribu koju je potegnuo Kruz sam vidio. Lijepa četrdesetka i lijepa fotka by Robert Pljuščec Photography za uspomenu.
I izjednačenje.. Tu Robi dodaje gas, ostavlja se multića, uzima spin štap i rolu i u nekih pol sata lovi cca 200 basseva, maže ih ko Cekin brancine u najboljim danima. Bass, seabass, sve je to isto. Budući da vodimo 201 naprama 1, popodne prolazi u revijalnom tonu, a s obzirom da smo ispraznili akumulator, veslamo na smjene dok se šuljamo uz obalu. Ona ograda u vodi za koju smo zapeli čamcem je bio tek bezuspješan pokušaj Spoonera da nas potope pa da se tekma proglasi neregularnom i ponovi, ali nisu uspjeli.
[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]
Sunce nas konačno ne tuče ravno u glavu pa se držimo hladovine i tu i tamo piknemo kojeg raspoloženog, tj, ako pričamo o meni, tek brojimo rijetke fulane grizeve. Slit shad 75 u ayu dekoru ubija, ali ga namjerno ne bacam, makar se ne upisao. Dok ih Robi prebrojava na dotičnog Slita, a Spooneri na ´bendža´ (Relax BJ shad), ja kemijam sa žabama, spinerbejtima i svim drugim gumama osim te dve. Na kraju razum prevladava, prvi zabac Slita na Nail bomb wormici preko drveta u vodi donosi mi griz koji fulavam, ali mi riba daje još jednu šansu, sašiva Slita i u jeku borbe s velikoustim nastaje još jedna majstorska fotka iz Robijevog opusa.
Još par riba i Spooneri odlučuju da je dosta, mada najbolje vrijeme tek dolazi. I Šavor je doveslao s drugog kraja jezera pa privodimo ribolov kraju. Težak ribolov. Jako sunce, visoka voda, mucice na vodi, bassevi koji imaju piknik na obali, a opet smo nešto ulovili.
Kakav je ribolov na Boku kad su uvjeti idealni, ili blizu idealnih? Ne znamo, ali se nadamo da ćemo saznati u jednom od budućih pohoda na ovu savsku mrtvicu. Možda i najbolji dio cijele priče oko Boka je taj da tamo plivaju bassevi svih generacija, a oblaci mlađi koja je nalazila hlad u sjeni čamca su pokazatelj da ova priča definitivno ima svjetlu budućnost.
Mi se isto tako definitivno vraćamo na Bok, ako nas Spooneri nakon ovog teksta budu htjeli ugostiti..