Twitching, jerking, ripping, ili na hrvatskom- džerkanje, tvičanje, cimanje.. Za početak, naravno da postoje trenuci kada riba neće vob, ali hoće metal, ili gumu, ali ovo je pričica o tvičanju, koje, uz pokoji nedostatak ima hrpu prednosti pred ostalim tehnikama. I zato, da postoji još koji izraz, ne bi bio naodmet, jer ova tehnika je zaslužila da se o njoj priča i piše. I da ju se upražnjava, naravno.

Zasluge idu i varalicama, jer kad se tviča, tviča se nešto već provjereno i kvalitetno. Sad, jel to stari rapalin original, ili novi ito vision, manje je bitno. Bitno je da obje love, a vođene ovom tehnikom provjereno daju i koju ribu više, osim ako ne pričamo o nekim specifičnim terenima, napadnutima sa svih strana, kao npr Sava pod toplanom u 7. mjesecu. No dobro.

Kod tvičanja postoje neki zakoni koje treba poštivati i uspjeh će rijetko izostati. Nekakvo nepisano pravilo je da se počinje, nogometnim rječnikom, oštro i na prvu. Umjereno brzi, ili brzi tvič, ovisno o meti, kojim se za malo vremena može pretražiti puno prostora i koji vam u principu kaže kako je riba taj dan raspoložena. Tu nema puno pametovanja, tvičate vobler kojem vjerujete i obično se nakon nekog vremena zapitate da niste fulali dan, ili vodu, ako ga bar nešto ne zvekne, poprati, ili fula. Bar je kod mene tako.

Sljedeči korak često je, bar u mom slučaju, živčaniji tvič kojim najjednostavnije rečeno, prelazim isti put za jednako vrijeme kao i s umjerenim tvičom, ali su mi pauze nešto duže, a kad vučem vobler, vučem ga još isprekidanije, brže i živčanije. Ako pričamo o bolenu, tu ni nema pauze, pauza traje točno toliko koliko treba da se štap iz donjeg položaja vrati u gornji i traje kolko 0,03 žestice okorjelom pijancu- treptaj oka. Prva solucija lovi aktivne ribe, ova lovi i njih, ali igra i na kartu reakcijskog udarca, kada se sita, ili bar nedovoljno gladna riba želi riješiti dosadnog uljeza koji je ušao na njen teritorij. Bassevi npr odlično reagiraju na ovaj stil, kad mu odnikud pred facu doleti nešto i tamo se ukopa, ovaj jednostavno mora zinuti , kao što ja jednostavno moram zamahnuti prema pčeli kad mi zuji oko glave, iako znam da bi mi bilo pametnije pustiti je na miru. Basseva, kao i ljudi, ima sa većim i manjim pragom tolerancije, pa ako ako ne stisne, ili ne zbriše odmah, obično odreagira n-ti put.

Ako ni ova solucija ne da ribu, obično se pokupim doma, jer mi se ne da nacimavat s neaktivnim ribama. Osim ak nisam potegnuo 100-200 km od kuće, ili ne lovim pastrve koje ponekad treba duže nagovarati da izađu ispod kamena.. To mi se još uvijek da. Ako nisam solo u ribolovu, da ne kvarim zabavu drugom, ili da ne ispadnem papak, potpuno usporim prezentaciju. Kao kad čovjek dobro večera pa uz pivo, ili kolu gleda tekmu i gricka čips. Koštice. Kiki riki. Što god. Tako dajem šansu i onim letargičnim prascima i prasicama zbuksanima u nekom zaklonu koje su do maloprije samo gledale moj skupi vobler kako živčani oko njih nimalo zainteresirane. Sad taj vob više nije nabrijani keder koji je sekundu, dvije, tu, pred nosom, a odmah zatim metar, dva dalje, već keder koji je tu, stoji u mjestu, pa se makne 20-30 cm, pa malo treperi u mjestu pa se opet pomakne, ali mu za put od metar- 2 treba neko vrijeme. Ako udari, obično udari baš u pauzi. Vrijedi za sve, od klena i bassa, do štuke i mladice. Znači, pratite špagu i lupajte kontru na sve sumnjivo. Ukoliko lovite pastrve, prije ćete vidjeti bljesak boka (i instinktivno lupit preranu kontru) nego osjetiti udarac na štapu pa je nekad bolje i ne gledati varku, kao kad lovite površincima. Basseve, ne pastrve.

Vobleri za tvič se kreću od nekih 5 do 15 cm, može i više, ali onda vam treba malo jači štap da bi mogli pravilno prezentirati i kontrolirati varku, sa izuzetkom slim voblera za more koji imaju manji kljun i daju se uredno voditi 40-gramcem. Realno, vobler od 9, kao i onaj od 11, ili 13 cm lovi i bassa od 20 cm i štuku od 80, a onaj od 5, ili 7 i pastrvu od 20 i 50 i bassa prek 50. Meni skoro pa više i ne treba. Više od osjetljivog štapa brze akcije, težine bacanja 40 g i duljine oko 2,40 mi isto ne treba. Za najmanje voblere 15 g tb i 210 cm (meni) je taman.

Koliko voblera na svijetu ima, nitko ne zna. Uz hrpu već provjerenih modela koji love godinama, svake sezone izroni neki novi koji ugodno iznenadi, što lovnim karakteristikama, što cijenom. Nekad su to novi modeli provjerenih proizvođača, nekad manje, ili više slične kopije starih dokazanih koje kinezi prodaju za (doslovno) šaku riže na ebayu, a nekad su to ručno rađeni modeli prijatelja koji znaju što rade i ne mogu reći ne fanatiku kao što sam ja. Ovi zadnji su mi ujedno i najdraži.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Tvič najbolje rezultate daje u toplijem periodu godine, sa posebnim uspjehom u prijelaznim razdobljima (proljeće i jesen), kao i preko ljeta kad se iz nekog razloga ribe pojačano hrane. Je li to oblačan dan, porast vodostaja, ljetni pljusak, vrijeme sumraka, vjetar koji je zamutio vodu, promjena vremena, ili što već, nebitno. Bitno je da imate par favorita kojima vjerujete i za koje znate što rade i kad ih ne vidite.. Par mojih favorita, dostupnih kod nas, onako iz glave: x rap, flat rap, rip`n minnow, hard core minnow, long a, sg prey, kanji accel jerk, itd. O onome što izlazi iz umova i pogona Megabassa, Lucky Crafta, Jackalla i ostalih genijalaca iz zemlje izlazećeg sunca, kao i malo opširnije o određenim tipovima, ili stupnjevim tvičanja nekom drugom prilikom. Što se japanaca tiče, dovoljno govori što sam im imena napisao velikim slovima.