Pozdrav Frank, konačno imamo našeg najdražeg FotoNinju u gostima na Spinerima. Koliko se sjećam obećao si biti gol za vrijeme ovog intervjua, jesi sada gol?
Pozdrav, Robert i Goran. Pa zapravo, doslovno ću spustiti gače za vas ovdje. Vjerojatno ostatak vašeg čitateljstva nije toliko zainteresiran za to, pa ćemo zbog toga to ostaviti na virtualnoj razini, a ti Goran mi još duguješ 50 eura za one rabljene gaćice što si naručio prošli tjedan.
Nego, imamo prilike vidjeti da voliš roniti u svojim smrznutim rijekama i raditi odlične fotografije, što te najviše motivira da zaroniš ispod tako hladne površine?
Kao fotograf moraš biti stalno u pokretu. Nekako sam zasićen svim tim fotografijama koje vidim kad odem na svoje najdraže ribolovne stranice ili Facebook i Instagram. Sve je već više manje slikano. Zato sam si nekako dao zadatak da odem tamo gdje većina drugih nema priliku ići te da vidim i sretnem ribe koje uobičajeno lovim sa obale, u svom prirodnom okruženju.
Ne na udici, ne na flaksu, ne u rukama ribiča ili dok lovi zrak u podmetaču. I dok jednom budete plivali u jatu stotina podusta koji migriraju, jatu žutooka ili se gledali oči u oči sa ogromnom štukom, nećete zaboraviti taj osjećaj i iskustvo i željeti ćete još. Zimski period je super period za ronjenje zato jer se razne vrste riba skupe u zajednička jata ne bi li našle zaštitu od zime i predatora. Meni je osobno hladnoća tada zadnje na što mislim, zaboravim na nju čim uđem u podvodne riblje kancelarije.
Za ljude koji žele krenuti sa podvodnom fotografijom, savjet… Jesu li jeftina podvodna kućišta ok ili da odmah traže pro kućišta?
Moj savjet bi bio sljedeći. Ako kupujete jeftino, kupujete dva puta. Zato spremajte i čuvajte novce za pravu stvar. Pogotovo ako se time mislite baviti. Danas kompaktne kamere, čak i smartphone imaju podvodna kućišta, a i GoPro se koristi da ulovi fotografije pod vodom. Ali na kraju ništa od toga nije mjerljivo sa slikom iz DLSR-a u kućištu.
Voliš li više mušičarit nego spinat?
Danas da, sutra ne. To totalno ovisi o mom raspoloženju i o načinu na koji želim doživjeti svoj ribolovni izlet. Ništa nije usporedivo bijegu velike mrene na mušičarcu klase 3. Dizanje potočare na suhu muhu je savršenstvo. Volim loviti štuku sa velikim streamerima ali isto tako dođe vrijeme kada volim bacati varalice od 300gr. Brutalan i čist đerk ribolov. Ultra light ribolov grgeča je isto super. Tako da stvarno to sve ovisi o mom raspoloženju. U ovom trenutku kako pričamo mušičarenje postaje sve popularnije i popularnije. Mnogi bivši spin ribolovci, muški i ženski, postaju čisti mušičari. Mušičarenje se prodaje kao održivo, čisto i seksi. Iako je sve to istina, moramo se potruditi da spin ne bude zapostavljen. Ako se radi kako treba bez kontrakuka, ili sa jednokukim udicama, to je još uvijek jako dobar način za loviti ribu. Nije barbarski ili nespretan. Ja volim biti u oba svijeta i ne osjećam se dobro u onim “mušičarskim elitama”, svi se mi na kraju kupamo u ribljoj pišalini.
Znaš uvijek sam razmišljao o tome da te mušičarenje više približava i spaja s prirodom nego spinanje. I da mušičarenje više privlači ljude koji imaju dublju vezu sa stvarima oko sebe i estetikom. I baš zbog toga mušičarenje ima više dobrih fotografa nego spin ribolov. Što ti misliš o tome?
Ovo je jako dobro pitanje. Mislim da bi se isplatilo napraviti znanstveno ispitivanje na ovu temu. Trebalo bi uključiti sociologe, psihijatre i statističare koji bi na kraju napravili profil oba tipa ribolovaca. U ovom trenutku mi nedostaje dobar fotograf iz spin ribolova i to je zbilja teško naći. Način na koji pojedinac doživljava prirodu iz moje perspektive nema veze sa odabirom načina ribolova. Izdržljivost, strpljenje i skromnost je nešto što traži od tebe puno vremena, vremena koje ti treba da nađeš pravu muhu, da nađeš pravi način prezentiranja muhe i na kraju sama bacačka tehnika. Treba vremena dok tvoja muha ne stigne na željenu destinaciju. I možda je to stvar tebe samog, pitanje tvoje “unutarnje prirode”. Kada si u žurbi i bacaš varalicu kao da nema sutra nemaš vremena da pravilno i punim plućima udahneš prostor oko sebe a upravo to je potrebno kada pratiš rojenje u mušičarenju. A ako imaš ADAH dijagnozu možda bi trebao ići na jače i frekventnije bacanje da nađeš mir. A kako je mušičarenje nekada bio financijski nedostupniji hobi, tako je i nabavka kvalitetnijeg i boljeg fotoaparata isto bila nedostupnija. Vremena se mijenjaju, fotografija je postaja mainstream i jeftini mušičarski pribor je među nama, vidjet ćemo kakve će se promjene desiti.
Koje je tvoja najdraža vrsta koju voliš lovit?
Iskreno, ne znam. Opet ovisi dosta o mom raspoloženju. Kako su moji korijeni bazirani u Njemačkoj, svi moji patriotski osjećaji su fokusirani na riječni ribolov Nje, pričam naravno o štuki! Štuka napada sa brutalnom snagom, možeš ju loviti na viđeno i ništa ne može nadmašiti veliku štuku koju imaš na udici u ovim rijekama ovdje. Naravno potočna pastrva i opcije koje mi nude vode u okolici su nešto što sigurno neću propustiti kad proljeće konačno dođe. Volim i mladicu i njezin skriven način života. Ne volim način kako se upravlja na nekoliko predivnih rijeka u Sloveniji, gdje su ove ribe naseljene umjetno radi tih ribolovnih safarija. Šansa za ulovit ovu divlju ribu koja je u svojoj prirodnoj rijeci je nešto što me jako privlači. Naravno u je i tropski ribolov najmoćnijih toplokrvnih fajtera poput GT-a ili tune. Tako da ima puno vrsta koje me jako privlače, ali kao što sam rekao, moje srce uvijek pripada štuki.
Ima li onih dana kada želiš loviti samo velike?
Da, naravno. Ribolov velike ribe može postati opsesija i tu se mora jako paziti da ne padneš u neku vrstu zamke. Pogotovo kad gledamo što internet i mediji propagiraju, možemo si napraviti prevelik pritisak ne bi li ulovili veću samo radi lajkova. Vidjeli smo kod tebe dosta lijepih rijeka za pastrvu, koje je veličine najveća pastrva koju si tamo vidio ili ulovio?
Vidjeli smo kod tebe dosta lijepih rijeka za pastrvu, koje je veličine najveća pastrva koju si tamo vidio ili ulovio?
Najveća koju sam vidio je dok sam ronio u zimi. Bila je debelo preko 80 cm, čudovište! Sakrila se u jatu bijele ribe. Ulovio sam jednu blizu te veličine, bila je zbilja izvanredan primjerak. Domaća riba, ne iz ribogojilišta. Predivna!
Dobra fotografija ili dobra riba?
Od dvoje navedenih samo jedna disciplina može odraditi kako treba. Ako radiš oboje to najčešće završi u kaosu. Boriš se sa ribom i već razmišljaš o brzini zatvarača i svjetlu. Izgubiš koncentraciju i naravno možda izgubiš ribu. Kada lovim i očekujem veliku ribu složim svu opremu i postavke prije ribolova. To znači stativ, blic i daljinski. Tako da vrijeme od ulova do fotografiranja i puštanja bude što kraće. Ali na kraju je uvijek bolje da odem van i dokumentiram frenda koji lovi, imam vremena fokusirati se i namjestiti za pravu fotografiju. Dakle, postoji vrijeme za ribolov i postoji vrijeme za fotografiju.
Vidio sam neke fotografije koje si podijelio, voliš pričati o očuvanju, da li je to jedan od većih razloga zašto se toliko tjeraš u fotografiji?
Ja sam studirao geografiju, botaniku i zoologiju s fokusom na riblju ekologiju i slatkovodnu biologiju. Tako da mi je očuvanje opsesija koja dolazi iz ljubavi prema ribi. Jednostavno obožavam ribe…. Od guppyja do morskog psa. Zapravo sam počeo podvodnu fotografiju u slatkoj vodi da otplatim malo opremu za to slikanje, ali znaš i sam da je fotografije teško prodati. Na kraju je ispalo da je bolje prodavati rijetke ribe koje su u svom prirodnom staništu državnim institucijama za očuvanje okoliša, nego prodavati ribolovnim časopisima. Tako da mi je zadovoljstvo sudjelovati u očuvanju prirode s fotoaparatom i s vremena na vrijeme prodati sliku i nešto zaraditi sa time.
Kao osoba koja je studirala ekologiju riba i slatkovodnu biologiju, i kao pasionirani ribolovac štuke imam za tebe jedno pitanje koje je mit koji bih volio raščistiti. Dakle jako puno ribolovaca vjeruje da štuka za vrijeme mrijesta gubi zube.
Da, nedostaje mi znanstvenih dokaza za takve tvrdnje. Zapravo kod štuka, ženke su veće od mužjaka i za vrijeme mrijesta će razviti manjak apetita što će pomoći manjim mužjacima da ne postanu hrana. Istina je da štuke mogu izgubiti svoje maxilla zube, nazovimo ih očnjacima, koje mogu nadomjestiti, a jako puno zubiju se skriva ispod usana i kože na ustima. Tako da se može činiti, pogotovo na većim ribama, da nema zube što je daleko od istine. Zubi prije i u grlu se ne mogu nadomjestiti i nikada ih ne gubi. Tako da nakon mrijesta često ulovimo štuke za velikim ožiljcima i ranama. To se događa kad štuke imaju borbe oko teritorija radi ženki.
To dokazuje činjenicu da ne gube zube.
Misliš li da će globalne promjene vremena i temperature utjecati na pastrvu i ostale hladnovodne vrste na loš način.
Naravno da budu i to se već dešava. Već se rade opsežne analize i znanstveni radovi koji se bave globalnim zatopljenjem i kako isto utječe na smanjenje ribljih populacija. Nije problem samo u temperaturama koje rastu za salmonidne vode, već je problem i u pojačanim visokim vodostajima i poplavama koje uništavaju mrijest. Znači tijekom ljeta ćemo imati suše i niske vodostaje koji će dovoditi do manjka kisika u vodama i pojačan rast bilja, povećanje visine tla, odnosno smanjenje dubine, gomilanje plinova koje bi uz smanjenje toka moglo uzrokovati gomilanje dušika. Za vrijeme zima ćemo imati velike poplave koje će erodirati tokove rijeka, a kako će nakupljeno blato i mulj te čestice iz toga sve više kolati rijekom, neke vrste poput šarana, žutooke, čak i invazivne vrste bi tu mogle biti pobjednici. I naravno u tome svemu bi mogli izgubiti većinu pastrve, lipljana i lososa.
Da li kod Vas u Njemačkoj postoji problem prevelike količine šarana i amura?
Za vrijeme 80-tih je bilo jako popularno stavljati amure u jezera koja su bogata vegetacijom. Ribiči su pokušavali napraviti bolje pozicije vode za ribolov, u smislu da si riješe nešto trave. Ovo je bila velika pogreška. Npr. biljke će proizvesti sve nutritivne vrijednosti u svom metabolizmu, tako da je npr. dušik fiksiran u podvodnom bilju i to sprječava širenje algi, pa se tako neke vrste poput linjaka, crvenperke, ali čak i šaran i štuka oslanjaju na zaštitu biljaka. Zapravo napisao sam rad na temu tih organizama koji ovise o svjetlu. Dakle što se dogodilo, amur se hranio biljkama i ispustio hrpu poluprobavljenih biljaka i nutritivnih svojstava u vodu.
Ništa dobro nije izašlo iz toga. Dobijete eutrofikaciju vode, odnosno radi oslobođenih tvari u biljkama dobijete jak rast alge i gubite podvodne biljke koje vežu i čuvaju sve te hranjive tvari. Isto se dogodi i sa običnim šaranom kada ga je u vodi previše i zbog toga je puštanje šarana u bilo koju vodu rizik. To je klasičan primjer kako se ljudi bez znanja zaigraju sa prirodom. Srećom naše zime su bile pre hladne za sve ove vrste riba. Nisu se mrijestili. Danas ih imamo u nekim privatnim jezerima ali ih nema u rijekama i rječicama. A što se tiče običnog šarana. Da oni se ubacuju jako puno u jezera. Nema zatrpavanja jezera sa šaranom jer se poribljavanja strogo paze da budu uravnotežena, a opet dugi i hladni periodi u Njemačkoj se brinu za populacije ove ribe kao i njihovu veličinu.
Znaš stvarno bi voljeli posjetiti tebe i tvoj kraj. Zbilja se nadam da će biti prilike za to u budućnosti jer nam se jako sviđaju tvoje vode za štuku. Ako dođemo gdje bi nas odveo?
Dakle moja domaća voda, rijeka Lahn, drži neka ugodna iznenađenja kad pričamo o jakim štukama. Ovdje su zbilja nevjerovano jake. Nisu toliko debele kao one koje se hrane bijelom ribom u velikim jezerima koje imamo. Više su agilne, tako da kad uloviš ribu 1.10 m plus, i kad ista pobjegne u slap, imat ćeš zabavne trenutke. Ima i velika akumulacija ovdje “Edersee” se zove. Usudim se reći da je to najbolja voda za velike grgeče u Njemačkoj. Brdo riba 50cm plus, nije ih lako naći ali su ulovljivi. Za Vas ultra light fanatike to bi mogao biti raj.
Ovo mjesto zvuči jako zanimljivo, Ultra Light ribolov je popularan u Njemačkoj?
Je! Kako je globalno ribolovno tržište otvoreno non-stop i potražnja za visokokvalitetnim priborom iz Japana ili Amerike je jako utjecala na naš ribolovni stil. Vjetar promjene je stigao. Mepss je postalo manje cool i silikon je napravio boom! Jeftine varalice od svuda, cool funky imena, boje i opcija da nosiš veliku količinu laganih varalica, dovelo je kutijica punih ultra light pribora. Wacky, Neko-rig, Rockfishing, što god ti padne na pamet. Isto tako ultra light ribolov pastrve s malim skupim twich voblerima, ili žlicama može biti mrak kao što i sam znaš. Isto tako je street fishing jako postao popularan a on je gotovo isključivo s laganim priborom. I ja sam laganini pao pod taj utjecaj i nekada tako lovim, ali kad ulovim grgeča od 8 cm sjetim se koliko su mi zabave isti priredili dok sam bio klinac i lovio ih na plovak i tri crva. Pitam se jel sav skup Japanski pribor opravdava takav ribolov. A uloviti veliku ribu na takav pribor je pitanje tvoje vlastite etike… Borba s velikom ribom dok nije potpuno iscrpljena ti ne bi trebao biti cilj. Ovo bi lako mogla bit trenutna moda, pošto je jako puno mladih ribolovaca otkrilo lagani ribolov mušicom, tako da bi se ta moda opet mogla opet okrenuti.
Mi se isto nadamo da ćeš ti opet doći u Hrvatsku, i ako dođeš imaš li posebnih želja što se tiče riba?
Možda neku Hrvaticu. Moram o tome porazgovarati sa svojom djevojkom, ako ništa barem mogu sanjati, što ne? Ribolov na moru je nešto što bih volio sa svojim mušičarcem. Plavopera tuna ili gof, to bi bio zanimljiv ribolov.
Onaj bass kojeg si ulovio zadnji put je bio iznenađenje za dečke iz Karlovca i Gorana. Rekli su mi da si bacio neku super glasnu varalicu koju oni nikad ne bi bacilli. Jel’l ti to bio posljednji pokušaj ili znanje?
Dakle taj dan je bilo tako vruće! Svi smo se topili. I najgluplja ideja je bila početi loviti u podne kad je temperatura najveća. Znojili smo se ko budale i naravno nismo ništa ulovili do sumraka. Probao sam sve površinske varalice uključujući i žabe i silikonce i čak mušičarski štap. Nije bilo bassa. I naravno taman kad sam mislio prestati pecati ugledao sam dva velika bassa kako se odmaraju na površini i tada sam rekao sebi: sada je vrijeme za najgadniju varalicu koja nije zaslužila nikakvu šansu i povjerenje do danas. Bio je to Deps Buzzjet Jr, u nekoj čudnoj Japanskoj “gatalinka” boji. Dakle jedan zabac i bass ga je progutao odmah, nije čekao ni sekunde. Bio je zakačen kako treba i onda je počelo sranje. Mislim na to dragi čitatelji, znate na problem s otpadom koji se baca u te vode. Glupi ljudi su unutra pobacali svašta i taman kada sam pokušavao privuči ribu, u borbi se ista zakačila za rabljene najlonke. Naravno da su bile namočene u vodu i s podivljalim bassom previše za moj štap. Na kraju su najlonke zapele za granu i bass se uspio otkačiti, ali kako je bio umoran samo je legnuo ispod varalice tako da sam ga uspio uloviti rukom. Naravno varalica je još bila na tim najlonkama, gadno ali moram priznat da ih još dan danas nosim s ponosom.
Dimljeni losos ili trava?
Gle, mislim imam 44 godine i imao sam svoje dane zabave i razvaljivanja. S familijom dolazi odgovornost. Ali s vremena na vrijeme dobra pljuga prije dobrog obroka je čist ok.
Frank nadamo se da ćeš nas ponovo posjetiti na stranici i u Hrvatskoj. Zbilja nam je čast da si našao vremena da budeš ovdje s nama.
I ja se veselim svemu tome isto. Volim Vašu zemlju i imam neke dublje veze s njom pošto mi je puno prijatelja u djetinjstvu bilo iz Hrvatske. Uvijek sam volio način na koji su oni živjeli, tako da je čast s moje strane jer ste mi dali priliku da budem kod Vas na stranici. I naravno da ću se vratiti da pokažem Goranu da u onoj rupi ima i većih riba.
