Tekst je nastao nakon vikenda provedenog na Boroviku u 6. mjesecu 2008. godine. 

2 dana nas je prala kiša, grijalo sunce i sušio vjetar, a bassevi stalno raspoloženi… 2 dana smo se fajtali s bassevima kao nikad do sad! Gdje? Pa na Boroviku, naravno! Mazali smo na gume, spinnerbaite, na kraju i na površince. Ludi Ivica je bacao Megabasse i kompaniju od 20+ $ u najveće granje, ja sam ostao bez svih većih spinnerbaita, ali vrijedilo je. Kao i uvijek do sad. Al ajmo redom.. Isto kao i prvi put, od Zagreba nas prati loše vrijeme, kiša nemilosrdno pada, po autoputu se vozimo 70, a prognoza za vikend koma. Kiša, vjetar, malo sunca, pa opet kiša i vjetar ispočetka.

Predveče smo na vodi, u nekih sat vremena tek jedan napad na 5 ˝ Senka crne boje, osjećam ribu sekundu-2 na štapu i otpada. Dobra riba, one što otpadnu su uvijek dobre, tako je bilo i bit će. Vraćamo se u dom, po starom dobrom običaju šamaramo se pivom dok čekamo da se Šimina peka skuha/ispeče, ili što već peka radi. Potrajalo je, popilo se piva i pelina, u tolikoj količini da nam na kraju uopće nije smetalo što je donji red mesa izgorio do te granice da bi normalnim ljudima bio apsolutno nejestiv. Liježemo u gluho doba i za divno čudo, ja, okorjeli pospanac jedini reagiram na alarm u zoru i u roku od samo sat vremena uspijevam probuditi obje uspavane ljepotice. Mamurni bez riječi dolazimo na poziciju i ko članovi rock´n´roll benda pred raspadom odlazimo svaki na svoju stranu. Oko 9, opet po običaju, prvog bassa zateže Ico. Fluo žuti senkoliki silikon ga je prevario. Mene ona svježina od jutra napušta, Šima se isto tako žali da se ne osjeća naj pa odlazimo u dom kad je sunce izašlo previsoko i počelo prejako grijati za naše pojmove.

Popodne smo u uvali kraj brane, čekamo ekipu iz Đakova da nam se pridruži. I njima je noć bila naporna pa kasne u startu… Na Šiminu sreću. Čovjek se već mislio ići liječiti kući kad mu je stisnula 54ka. Neodlučni bass se prvo digao na Icinog Sammyja 115, pa na Šiminog Deka Hamakurua, da bi ga prevario dobri stari Skiter Pop! To ga je odmah diglo iz mrtvih…

Ekipu iz Đakova dočekali smo u kampu zalijevajući kapitalca, a kad smo konačno došli na vodu, meni se već smrklo. Nemam više želudac za cjelodnevna bančevanja.. I tako stojim u vodi i uporno šamaram po jednom te istom mjestu, oko spleta grana, za koje sam ziher da mora biti ´parking ´ bar jednom bassu, kojekakvim gumama u svim mogućim bojama, ali bezuspješno. Vjetar počinje, kišica pomalo paducka, ak sad neće spinnerbait, mislim si, neće nikad. 2. zabac spinnerbaita na mjesto prošamarano gumama svih modela i boja i udarac. Kontra, al dečko je već u lomu. Osjećam ga kako pumpa s druge strane, al s bassom pomičem i cijelo drvo. Niš, otvaram rolu i čekam da dođe pameti. Blesavac je izašao iz loma i ušao u drugi. Nekako ga uspijevam izvući, sad ga još samo treba prevući preko grane. Srećom, grana je pukla, kompa se još malo otimao, a onda se predao. 50+, tolko sam strgan da ga puštam bez mjerenja čim je Kruno okinuo 2 fotke. kaže da je i on dobio par komada, isto na spinnerbait.

Sjedam uz njega, palim cigaretu i osjećam da se ne osjećam. Da mi se teleportirat u krevet u domu, mislim si… No, vidim da riba radi i glupo je vegetirati. Više gume ne bacam, forsiram spinnerbait. Zatežem još jednog koji odmah iskače iz vode i otresa glavom Spinnerbait uz zveket krilca pada na jednu stranu, a bass na drugu. Malo nakon toga vidim kako se grana miče, prebacujem ga, opet udarac, kratka borba i spigani Cherrywood se izravnava. Koji vrag?! Izvlačim spinnerbait, zabacujem opet i tek kad sam ga odlučio zamijeniti drugim vidim da mi je udica pukla. E, moj Sanger.. Dolazim do Šime, čovjek više ni sam ne zna koliko ih je dobio na Yo Zurijev poper iz Zombie serije. Čekam da bubne još jednog, fotkam ga i sad mi je stvarno dosta, u glavi mi bubnja, oblijeva me hladan znoj i idem spavati u auto.

bass fishing

Zato sam ujutro beba! Ico i ja se opet vraćamo na provjerene terene, nadajući se reprizi. Nema veze što kiša malo sipi, malo pljušti, a vjetar stane tek na kratko da promijeni smjer. Kompa forsa gume, ja spinnerbaite, bez učinka. Sve dok kompa na kopču nije okačio Pop Maxa i   zategnuo prvog.. I dok mu nije fulalo par komada, a moji spinnerbaiti nisu privlačili ničiju pažnju. Očito im je trebalo vremena da se odluče bi li papali. Površinci su dušu dali za to, bilo o kojem modelu da pričamo- potez, potez, pauza, tup- neodlučni bass! Zbog toga što su properi moja prva ljubav, a i zato što je Devil´s Horse bio jedini površinac koji sam mogao dobaciti do grana koje su mi izgledale zanimljivo, odlučio sam se za njega… Zbog vjetra to je bilo malo teže precizno izvesti, ali kada sam to uspio odraditi kako treba, bass ga je pokupio u 1. prolazu. Dovlačim ga do sebe, primam za usta i osjećam kako se kosti pomiču! Frajer ima polomljenu vilicu, vjerojatno iz nekog prijašnjeg okršaja s nekim od naše vrste i prevlačenja preko grana.

Par fotki i puštam heroja da zaliječi kosti. Sljedeće izgledno mjesto je malo bliže, fora iz školskih udžbenika je na redu; Ownerov Gobo poper zabacujem na 2 metra od grane, čekam da se valovi raziđu i samo ga nježno cimam- ne plopa, nego samo treperi na površini. Bass ga je samo srknuo, fino, skulirano, odmjereno, kao da kupi bespomoćnog kukca s površine vode. U povratku, u valjda najgušćem granju na svijetu (gdje Šima nije mogao izvući nijednog, hehe), mi jedan već pod nogama otvara kopču i odlazi s wormicom i Yamamotovim Swim Senkom u čubama, a drugog, po kiši koja pojačava, ipak uspijevam izvući na Cut Tail. Lovimo već 5-6 sati, kiša nas pere od jutra i dosta mi je. Odlazimo do doma, spremamo se i dogovaramo da ćemo stati u uvali kod brane na sat vremena…

Ostali smo do sumraka. Da smo znali što će se dogoditi u budućnosti, ostali bi i duže.