Mi špineri uvijek težimo imati kontrolu nad varalicama. Rijetko kad puštamo naše varalice da ih voda neometano nosi. Mušičari i ribolovci koji love bijelu ribu itekako prakticiraju tu tehniku i love, bilo da se radi o puštanju plovka, dead driftu suhe muhe, ili nimfarenju. U prvoj rundi pozabavit ćemo se kotrljanjem, tehnikom koja nam je proteklih sezona podarila masu krasnih drilova mrena, jezeva, klenova pa i par iznenađenja u obliku lijepih smuđeva i somova.

Glavna prednost ove tehnike je što varalica dolazi do ribe na najprirodniji mogući način- nošena vodenom strujom. Mrena je riba struje i riba dna i kao takva nam je prva u glavi kad se spomene kotrljanje, ali kao što smo vrlo brzo zaključili, velike klenove i jezove ne treba zaboraviti. Ne mogu reći da smo lovili kapitalne mrene s obzirom da ona naraste i preko 7-8 kg, ali složit ćete se, primjerci od 2-3 kg su itekako zanimljivi. Zato su klenovi i jezevi uistinu bili kapitalni, pričamo o ribama 50+.

Ono čime nas je kotrljanje kupilo je činjenica da lovi kada sve ostalo zakaže, recimo u onim toplim mjesecima kada su vodostaji na minimumu, voda bistra, a riba preko dana jako letargična. Ako znamo da veći primjerci riba i u boljim uvjetima većinu vremena provode (uvjetno rečeno) odmarajući, tj mirujući, ali će napraviti ta 2 zamaha repom ukoliko im nešto naizgled jestivo (suptilno) uđe u vidno polje pa i u određenom postotku to i probati, već smo u prednosti.

Sa veličinom varalice ne treba pretjerivati, ipak je ovo jedna diskretna tehnika koja lovi upravo svojom finoćom, osim ako lovimo u mutnoj vodi, za koju pak imamo adute obojene u upadljive, neprirodne boje. Žlice prirodnih boja (srebrno, zlatno, plavkasto, zelenkasto) veličine do 7 cm su prvi izbor, a ovisno o brzini vodenog toka koristimo lakše, tj šire u vidu npr effzetta i raznih izvedenica, ili teže u obliku kastmastera i raznih drugih pilkera, kojima treba jača struja da ih zakotrlja.

[ezcol_1half]Sama tehnika je jednostavna, varalica se zabaci uzvodno pod određenim kutem i snaga vodene struje radi za nas. Štapom pratimo putanju varalice, a rola služi za sakupljanje viška špage. Ili to samo zvuči jednostavno? Ako znate konfiguraciju dna, ili lovite na ravnoj šniti i je, ukoliko je teren malo teži, ostavit ćete koju varku zacvikanu između 2 kamena, ili ćete zapeti na nekom zadjevu. Ali ćete i loviti, a varalice su tako i tako potrošna roba i svaki put kad ju zabacite u vodu trebali bi se pomiriti s činjenicom da više ne pripada vama. Naravno da nema smisla nabacivati se bez veze, oke, i ćorava kokoš pogodi zrno, ali treba naučiti čitati vodu, učiti na greškama i logički zaključivati. Ne samo u ovom slučaju, nego u ribolovu općenito. Pribor ne mora biti vrhunski, danas za parsto kuna kupite i štap i rolu i špagu kojima ćete, jednom kada se naviknete, moći skužiti je li se varalica digla od dna, ili ju je mrena posaugala, [/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

ili je li taj trkac maloprije bio veći kamen od kojeg se varalica odbila, ili klen kojeg ste (ili niste) zategli. Najveći problem kod ove tehnike je detekcija griza. Imate situaciju da je varalica malo na dnu, pa se digne, pa se odbije od nečega, pa zapne za nešto, pa je u jednom trenutku više ne osjetite, pa opet ispočetka. Negdje između svega toga ju može nešto i zamijeniti za klopu.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end]S obzirom da ribi varalica praktički dolazi ravno u usta, griz je nježan, to i nije griz, kao što rekoh, često samo izgubite kontakt s varkom na trenutak, ili vam se čini da je očešala nešto u prolazu. Zato su osjetljivi štapovi (koji uopće ne moraju biti brzi, iako mnogi misle da jedno bez drugog ne ide) obavezni. Zbog lakšeg vođenja i bolje kontrole ispod 2,40 osobno ne idem, kao što ne idem preko 2,70, osim ako ovaj nije savršeno balansiran pa ni nakon višesatnog špinanja ne umara. Težina bacanja se vrti oko 30-35 grama, 10 grama gore-dole je zanemarivo, jer oznaka tb je tako i tako nešto što varira od proizvođača do proizvođača. Što je nekom 30, drugom je 50 i obrnuto. Ako njime osjetite što se događa s varkom od 7-8 g, a možete kontrolirati i onu od 20-25 u jačem štromu, to je to.[/ezcol_1half_end] Osobno sam protiv krajnosti, jer ako je pribor preslab, premorit ćete ribu što u konačnici može rezultirati smrću, a s druge strane, prejak pribor oduzima gušt drila. Što se role tiče, 2 stvari su bitne. Da dobro namata, i to većinom opuštenu strunu, i da ima dobru kočnicu koja će brzo reagirati kad jednom s druge strane bude torpedo u obliku mrene koja punom brzinom kroz brzak piči uzvodno. Veličina 3000 ili 4000 je dovoljna i s obzirom da su to role težine 260-320 g, obično je s njom štap u balansu taman kako treba biti. Na roli, ovisno o zahtjevnosti terena nek je špaga od 10 do 25lb. Japanci rade čuda, 25 lb špaga okruglog presjeka, znači stvarne debljine oko 0,20 više nije znanstvena fantastika, već samo stvar određene količine kuna u džepu, ili dolara/eura na deviznom računu.

Goran Pišćak- Noname