Na prvi pogled, gledan onako s nasipa izgleda strašan, moćan i negostoljubiv. Onima koji će se zadubiti u tu uskomešanu, zapjenjenu vodu pokazat će se džepovi mirne vode koji služe kao odmorište kederima koji su se uputili na nesigurno uzvodno putovanje. A gdje su kederi, tu su i grabežljivci. Pogotovo kada kedera ima na tone, što je slučaj na tih parsto metara slapa. Onima koji mu pruže šansu, vratiti će višestruko.
Naravno, pričamo o slapu na Savi kod zagrebačke toplane. Brana koja je nastala radom čovjeka, zbog potreba toplane za konstantnim vodostajem radi hlađenja postrojenja, stvorila je hot spot za ribolov udaljen tek koji kilometar od najstrožeg centra Zagreba.
Boleni, klenovi, somovi, mrene, smuđevi, grgeči, .. Sve u jednom trenutku dođe pod slap u potrazi za brzim obrokom. Ovdje i deverike i podusti zaborave na svoju mirnu narav. I pokoji šaran katkad primi varalicu. Proteini su proteini, nebitno dolaze li iz školjke, gliste, ili ribice.
Gdje je riba, tu su i ribolovci. Stalnu postavu u toplijem dijelu godine čine dede koji neumorno love babuške na predimenzionirane sisteme, valjda da se osiguraju u slučaju nepoznatog gosta u obliku soma, ili šarana. Neki od njih tu i tamo se zasite ruskinja pa na kopču okači duplu žlicu izazivajući soma i srčani udar u jednom. Tu su i oni iz klase optimist koji starim germinama i teškim žlicama vezanim na najlon debljine 0,40 i deblji pokušavaju prevariti nekakvog bolena..
Sportski ribolovci, špineri pogotovo, ovdje imaju nebrojene mogućnosti. Pod slapom plivaju apsolutno sve vrste koje nastanjuju Savu pa je samo potrebno odabrati ciljanu lovinu. Mada to na Savi nikada nije lako, a pod slapom pogotovo. Bacaš mali silikonac na laganoj glavi i razmota te som.. Bacaš suspend vobler od 12-14 cm u potrazi za bolenom, stisne mrena.. Bacaš veliki, glasni krenk da isprovociraš soma i dobiješ griz, udarac koji izbija ručicu role iz ruke i izvučeš klena.. I tako.. Iznenađenja na sve strane na tom slapu.
Mi imamo par mušterija koje preferiramo. Najdraža nam je definitivno mrena. Riba koja nosi epitet jedne od najjačih slatkovodnih riba uvijek je rado viđen gost i dostojan suparnik koji će bilo koji pribor staviti na test. Taj zlatni torpedo se u brzoj, kisikom bogatoj vodi slapa ponaša kao pravi predator i osjeća kao kod kuće pa zamoriti je zna biti težak posao. Trčanje po kamenju i betonskim blokovima dok na drugom kraju špage mrena od par kila bjesomučno vuče daje dimenziju ekstremnog sporta inače relativno laganom hobiju kakav je ribolov.
Bolen je također rado viđen gost i dostojan protivnik. Srebrna strijela se također osjeća odlično u brzoj vodi i među ogromnim količinama kedera. Nekad je za izdašan ribolov bolena pod slapom bila dovoljna teška srebrna žlica, jedna od onih kakvu i dan danas koriste penzići s početka priče, no godine nesavjesnog ribolova ove prekrasne ribe gdje se nosilo sve što bi se ulovilo dovele su do toga da su se bar oni veći primjerci opametili i sad se rijetko odlučuju napasti žlicu koja glisira po površini. Obzirom da podno slapa plivaju ribe duge oko i preko 80 cm, mi smo spremni uložiti dodatni napor i satima kopati po kutijama s varalicama dok ne nađemo jednu koja im je taj dan po ćeifu.
Klen je poznati oportunist koji se da uloviti i u najgorim brzacima u samom slapu, kao i u džepovima mirne vode u i ispod slapa. Udarac ribe oko pola metra na varku u dubini tek rijetki neće zamijeniti sa udarcem soma. Neki će ostati razočarani jednom kad srebrni bokovi negdje ispod površine odbiju onaj prvi odbljesak sunca, no ne i mi. Glavonje od pola metra vrijedan su trofej i kapitalni ulov za bilo koju vodu. Mi smo sretni što ih možemo loviti u rodnom gradu. Veći primjerci koji život provode u brzoj vodi slapa nisu nabijeni kao oni nizvodno od Zagreba, no to nadoknađuju svojom borbenošću.
Za kraj, tu je som. Brk se odlično snalazi u labirintu kamenja nabacanog po slapu i često iznenadi dok ganjamo neku od nabrojanih vrsta. Ovisno o priboru, nekad imamo šansu, no često mramorni lupež nađe put prema nekom od tunela napravljenih od betonskih blokova iz kojih viri armatura, pred kojom se predaju i najdeblji predvezi, a nas ostavi da se tresemo od navale adrenalina na obali. Sočne psovke srećom ostanu zaglušene hukom slapa, a drhtave ruke obično smiri dim cigarete. Idućih par izlazaka, kad dođemo oboružani teškom artiljerijom i jakim priborom smo na ignore listi, ili nam udaraju mališani, a kada već zaboravimo nemili događaj i vratimo se priboru za lov riba normalnih gabarita, vladar savskih dubina opet se odluči poigrati s nama.
Tek toliko da nam pokaže da, iako se na slapu osjećamo kao na domaćem terenu, nismo domaćini, već gosti. Pa je red da se i ponašamo tako. Jer koliko god bogatstvo ribljeg fonda pod slapom bilo veliko, ostat će takvo ako se čovjek ne bude previše miješao. Ulovi, slikaj i pusti. Nije teško.
Goran Pišćak- NoName