Tag Archives: klenovi

Par excellence

Ultralight ludilo počelo je u Hrvatskoj nekako sa pojavom upravo Garbolinovih UL modela štapova, Ghetto Riderom i Game Hunterom. Novi val ludila izazvao je još jedan Garbolinov model štapa za ultralight ribolov punog imena Game Excellence Micro Lure. Excellence i na engleskom i na francuskom znači isto- izvrsnost, ili nadmoćnost pa smo odlučili testirati izvrsnog.

Excellence dolazi u 2 duljine, 2,20 m i 2,50 m, jednakih težina bacanja, bar na papiru. U stvarnosti je to malo drugačije, no krenimo redom. O završnoj obradi ne treba trošiti puno riječi, ekipa iz Garbolina već 70 godina radi štapove i znaju svoj posao. Excellencei su opremljeni Fuji K vodilicama (8 kod kraćeg, a 9 kod duljeg modela) i Fuji halterom, a teški su 102, odnosno 108 g.

IMG_3334-1

Model dug 2,20 m smo prvi dobili u ruke i testirali ga prvo na Savici loveći crvenperke na Robijeve nimfe i male gume. Zbog fine špice zabačaji umjetnih mamaca čija se težina vrti oko grama baca 10-ak metara pa smo uživali u drilanju mnogobrojnih crvenperki, a šećer na kraju je bila crvenperka oko 30 cm. Zatim smo, ohrabreni ulovima mlađeg Kolarića, odlučili Excellencea podvrgnuti malo žešćem testu na Savi. Manji klenovi i jezovi, koji su fino primali na manje kruškice tog dana su bili samo uvertira za onaj pravi test, a to su mrene. Žilavi blank nije imao nikakvih problema sa ribama do 65 cm, tako da smo jedva čekali da se dočepamo i duljeg modela.

[ezcol_1half]IMG_3346-5[/ezcol_1half] [ezcol_1half_end]IMG_3360-1[/ezcol_1half_end]

Onaj strah da će na tu duljinu štap te težine bacanja biti premekan istopio se čim sam ga zaštekao i jednom zamahnuo. Još jedna žila, koja se pri punom izbačaju puni do 2/3 ukupne duljine i odmah zatim vraća u stanje mirovanja.

Oko 6 sam ga pokupio u Topfishingu, u pola 7 sam bio na Savi vozeći slalom po Slavonskoj u želji da ga što prije probam. Prvi zabac Dankraftovog twitcha, taman razmišljam kak se fino osjeti kako radi u struji, tup, klen od 40! Oke, Excellence, zovem te lucky odsada za uvijek. Ta 40-ka nije imala nikakve šanse, blank ju je ukrotio i izvadio u roku odmah, kao i bolena oko 60 cm nešto kasnije i nešto niže. Nekoliko dana kasnije, jedan krasan bolen i nešto klenova u rangu 40-45 cm osjetilo je njegovu moć, a većina je ulovljena na srednjeroneće crankove, koje 250ka vodi bez problema.

IMG_2002-8 IMG_3328-1

Kraći model je odličan izbor za UL fanatike, ribolov grgeča, crvenperki, manjih klenova i ostalih malih-velikih riba na mamce do 10 g, jer fina špica će baciti i 2 g i 10 g i prenosi i najfinije grizeve. U drilu, vrh će odraditi one manje ribe, a ukoliko je s druge strane veći primjerak, cijeli radni dio blanka odrađuje bijegove i brzo zamara ribu. Za vrijeme testa na slapu na Savi Žacu je dobra mrena zbrisala dosta nizvodno, no uspjeli smo ju pumpajući je kroz brzake vratiti skoro do pod noge. FC nažalost nije izdržao zadnje kamenje, ali ono što sam tada priuštio Excellenceu, tek rijetki bi se usudili, no meni je pokazalo da se taj blank može nositi i sa daleko većim ribama.

IMG_1893-1

Ako ćemo mu tražiti manu, iako je to za cijenu koliko košta bezobrazno, onda je to način na koji je riješena zakačka za varalice. Ali to se rješava upaljačem i skalpelom za 10 sekundi. Dulji model me osvojio na prvu. Ono UL u imenu ne treba shvatiti doslovno, a možda bi to´U´ jednostavno trebalo prefarbati crnim markerom. Da, s njim se mogu bacati i varke od 3 grama, ali ovaj štap može puno, puno više. Najbolje se osjeća oko gornje granice težine bacanja, a podnosi i 3 puta teže varke.

IMG_6800-1 IMG_6785-1

Kraći model je odličan štap za guštanje, dok je duži pravi bacački stroj sa dovoljno snage da većinu mušterija koje će se naći s druge strane strune privede obali. Ako ste u potrazi za štapom koji će vam pokriti UL, L i ML ribolov, bacite oko na jedan od Garbolino Excellencea, postoje jako dobre šanse da je potrazi došao kraj.

MG_6838-1-1-3

 

Goran Pišćak NoName

 

Potok sjećanja

IMG_1200

(tekst i fotke Hrvoje Nimac, 3.b)

Prilikom jednog ”ribanja i ribarskog prigovaranja” sa Goranom, bacio mi je bubu, kako misli da bih ja mogao napisati nekakav tekst?! Pitao sam ga kako to misli, a on me poklopio: ”Što nije jasno u rečenici: Mislim da bi mogao napisati tekst” !? Okrenuo sam dalje ”po ribama”, jer kako ću mu reći da je zadnji put kad sam pokušao nešto pisati to bilo na temu ”Jesenski plodovi” kada sam bio 3b razred a ni tada se nisam proslavio, sva sreća da su još bile opisne ocjene (toliko sam star).

20140302_113406

Međutim bubica u uhu je ostala…

Mislio sam o čemu bih ja mogao pisati, nemam neke kapitalce upisane, niti egzotične destinacije, niti sam ikad ulovio štuku u kojoj je bila druga manja a u njoj još manja a u njoj još manja a u njoj… Mada znam neke koji jesu. Mislio sam… Mislio sam (Balt… Baltazar) i na kraju sam se sjetio nje! Dakle, njeno Veličanstvo… rijeka Sunja ili kako bi mi Stubljančani (rodno selo moje mame) rekli, Krivaja…
Sunja je desni pritok Save, izvire ispod Zrinske gore s ušćem u Savu nasuprot sela Puska. 69km čiste ljepote… Klenovi, pastrve, plotice, uklije, potočne paklare, mrene… Obične i potočne još i danas nastanjuju gornji i srednji dio tog banijskog bisera, dok je donji dio još uvijek bogat štukom, grgečom i ostalom bijelom ribom koja uđe iz Save u vrijeme visokih vodostaja. U zadnje vrijeme čak se i manjić redovno lovi.

[ezcol_1half]IMG_9761b[/ezcol_1half] [ezcol_1half_end]PB131087[/ezcol_1half_end]

Moji prvi doticaji sa Krivajom su počeli sredinom 80-ih kada je jednog vikenda, djed donio vršu (pletenu od vrbove šibe) punu ribe. Bilo je tu ”jezeva” (kasnije sam spoznao da su to bile plotice), sapača, običnih mrena i velikih klenova. I danas tvrdim da su bili stvarno veliki… Redovna procedura je bila…. Natočiti korito… Ubaciti ribe i provesti par sati (dok baka ne uhvati vremena da ih očisti) u promatranju tih vodenih bića…
Tako je sve počelo… Nakon par vikenda tata me je odveo na prvi ribolov (doživotno mu hvala), dobio sam trklju od vrbe izrazite vršne A akcije (i danas volim brze štapove) težine bacanja 80-140 grama, dužina cca 2 metra. Struna DAM 0,30 plastični plovak (k’o za omanji raub) i gore malu udicu. Rekao mi je da stanem na brzak i na kruh lovim bjelkice a on će 20 metara dalje loviti ”prave ribe”. Nakon 10-ak minuta i 10-ak bjelkica, poželio sam nešto veće… Nešto što mi je tu i tamo proletilo pod nogama, nešto što je sličilo ”djedovim ribama” iz vrše.
Otišao sam do auta (Yugo 45 naravno, boja kaki) i sjeo. U autu je bio veliki obad koji je glavom bezuspješno pokušavao probiti šajbu. Ubrzo je dobio po ušima. Probio sam ga udicom tik iza glave (da duže živi) i plasirao plovak blizu korijena jedne stare vrbe. Nakon 3 sekunde plovak je zaplesao, ja majstorski zategnuo, trklja je odradila svoje pa ”ogromni” klen od 30-ak deka nije imao šanse.

IMG_2610

Nikad neću zaboraviti onaj ponos kada sam klena pokazao tati a zatim i mami,djedu,sestri i ostalima kod kuće… Da su mi dali nosio bih ga od kuće do kuće po selu… To je bilo to…

Zaljubio sam se u Krivaju… Do ušiju…. I zauvijek!

Onda je djed umro, došao je rat… Baku smo nekako uspjeli iščupati od tamo… I sve je stalo na pet godina. U tih pet godina, često su mi u misli i snove dolazili djed, Krivaja i veliki klenovi…  Najdraža riba i dan danas. Rat je prošao, kuća se opet izgradila, baka se vratila kući i svaki moj vikend je bio isti. Plavi Pony (Rog Touring, san svakog dječaka rođenog prije par desetljeća), sendvič, sok i na Krivaju! Počelo se loviti varalicom, klenovi nisu praštali Damovim leptirićima i onoj jedinoj Rapali koju sam tad imao (original F 3cm, BT boja). Jedno vrijeme sam mislio da je to najbolja varalicu na svijetu.

[ezcol_1half]IMG_0093[/ezcol_1half] [ezcol_1half_end]IMG_0212[/ezcol_1half_end]

Tih godina se intenzivno lovilo, ribe je bilo puno, pratilo se sve u vezi ribolova (R&R, Sportski ribolov), ”gutali” tekstovi od g. Stanića, Puškadije, Rabatića, Mrve,… a ja sam živio život Toma Sawyera i Huckleberry Finna. Tjedan škole, u subotu ujutro na Krivaju, cijeli dan ribolova, navečer (opečen od sunca) s ekipom u grad. Ujutro opet na bus i cijeli dan ribolova. Happy days…

Uz Krivaju sam liječio sve svoje tadašnje ”probleme”… Školske, zdravstvene… Pa i ljubavne. Nekad nisam ni lovio, bilo mi je dovoljno da sam tamo. Sjećam se ’97 kad sam se jednom vratio busom doma….(taman je Bokšić zabio Ukrajincima u Kijevu i odveo nas u Francusku) i pokazao svoju prvu potočnu pastrvu od cijelih 30 cm…. Koja sreća…. Teško objašnjiva onome koji nije dočekao zoru ili sumrak, sam (vrlo bitno) na vodi. To je bila prva pastrva koju sam odnio doma. Prva, zadnja… I nikad više!

[ezcol_1half]DSC00341[/ezcol_1half] [ezcol_1half_end]IMG_0465[/ezcol_1half_end]

Zadnjih par godina odvukle su me neke druge vode, neke veće ribe ali nikad nisam zaboravio Krivaju, tamo sam zaprosio svoju Romi na istom onom mostiću gdje sam puno puta odmarao a jednom čak i zaspao, i točno znam gdje ću odvesti Višena (trudni smo) da ulovi svoje prve klenove.

Romina-&-Hrvoje-1865

Ribolov je i danas važan dio mog života ali unatoč svim magabajsima, luvijasima i ostalim modernim ”blagodatima” vjerojatno nikad više neću osjetiti onu sreću, kao kad sam sa dva mepsa u džepu, na svom plavom Poniju jurio prašnjavim putem kroz polja, prema najljepšem mjestu na svijetu…

Napisano kao uspomena na sretno djetinjstvo i u sjećanje na moga djeku Nikolu.