Monthly Archives: March 2014

Potok sjećanja

Spineri, , , , , ,

IMG_1200

(tekst i fotke Hrvoje Nimac, 3.b)

Prilikom jednog ”ribanja i ribarskog prigovaranja” sa Goranom, bacio mi je bubu, kako misli da bih ja mogao napisati nekakav tekst?! Pitao sam ga kako to misli, a on me poklopio: ”Što nije jasno u rečenici: Mislim da bi mogao napisati tekst” !? Okrenuo sam dalje ”po ribama”, jer kako ću mu reći da je zadnji put kad sam pokušao nešto pisati to bilo na temu ”Jesenski plodovi” kada sam bio 3b razred a ni tada se nisam proslavio, sva sreća da su još bile opisne ocjene (toliko sam star).

20140302_113406

Međutim bubica u uhu je ostala…

Mislio sam o čemu bih ja mogao pisati, nemam neke kapitalce upisane, niti egzotične destinacije, niti sam ikad ulovio štuku u kojoj je bila druga manja a u njoj još manja a u njoj još manja a u njoj… Mada znam neke koji jesu. Mislio sam… Mislio sam (Balt… Baltazar) i na kraju sam se sjetio nje! Dakle, njeno Veličanstvo… rijeka Sunja ili kako bi mi Stubljančani (rodno selo moje mame) rekli, Krivaja…
Sunja je desni pritok Save, izvire ispod Zrinske gore s ušćem u Savu nasuprot sela Puska. 69km čiste ljepote… Klenovi, pastrve, plotice, uklije, potočne paklare, mrene… Obične i potočne još i danas nastanjuju gornji i srednji dio tog banijskog bisera, dok je donji dio još uvijek bogat štukom, grgečom i ostalom bijelom ribom koja uđe iz Save u vrijeme visokih vodostaja. U zadnje vrijeme čak se i manjić redovno lovi.

[ezcol_1half]IMG_9761b[/ezcol_1half] [ezcol_1half_end]PB131087[/ezcol_1half_end]

Moji prvi doticaji sa Krivajom su počeli sredinom 80-ih kada je jednog vikenda, djed donio vršu (pletenu od vrbove šibe) punu ribe. Bilo je tu ”jezeva” (kasnije sam spoznao da su to bile plotice), sapača, običnih mrena i velikih klenova. I danas tvrdim da su bili stvarno veliki… Redovna procedura je bila…. Natočiti korito… Ubaciti ribe i provesti par sati (dok baka ne uhvati vremena da ih očisti) u promatranju tih vodenih bića…
Tako je sve počelo… Nakon par vikenda tata me je odveo na prvi ribolov (doživotno mu hvala), dobio sam trklju od vrbe izrazite vršne A akcije (i danas volim brze štapove) težine bacanja 80-140 grama, dužina cca 2 metra. Struna DAM 0,30 plastični plovak (k’o za omanji raub) i gore malu udicu. Rekao mi je da stanem na brzak i na kruh lovim bjelkice a on će 20 metara dalje loviti ”prave ribe”. Nakon 10-ak minuta i 10-ak bjelkica, poželio sam nešto veće… Nešto što mi je tu i tamo proletilo pod nogama, nešto što je sličilo ”djedovim ribama” iz vrše.
Otišao sam do auta (Yugo 45 naravno, boja kaki) i sjeo. U autu je bio veliki obad koji je glavom bezuspješno pokušavao probiti šajbu. Ubrzo je dobio po ušima. Probio sam ga udicom tik iza glave (da duže živi) i plasirao plovak blizu korijena jedne stare vrbe. Nakon 3 sekunde plovak je zaplesao, ja majstorski zategnuo, trklja je odradila svoje pa ”ogromni” klen od 30-ak deka nije imao šanse.

IMG_2610

Nikad neću zaboraviti onaj ponos kada sam klena pokazao tati a zatim i mami,djedu,sestri i ostalima kod kuće… Da su mi dali nosio bih ga od kuće do kuće po selu… To je bilo to…

Zaljubio sam se u Krivaju… Do ušiju…. I zauvijek!

Onda je djed umro, došao je rat… Baku smo nekako uspjeli iščupati od tamo… I sve je stalo na pet godina. U tih pet godina, često su mi u misli i snove dolazili djed, Krivaja i veliki klenovi…  Najdraža riba i dan danas. Rat je prošao, kuća se opet izgradila, baka se vratila kući i svaki moj vikend je bio isti. Plavi Pony (Rog Touring, san svakog dječaka rođenog prije par desetljeća), sendvič, sok i na Krivaju! Počelo se loviti varalicom, klenovi nisu praštali Damovim leptirićima i onoj jedinoj Rapali koju sam tad imao (original F 3cm, BT boja). Jedno vrijeme sam mislio da je to najbolja varalicu na svijetu.

[ezcol_1half]IMG_0093[/ezcol_1half] [ezcol_1half_end]IMG_0212[/ezcol_1half_end]

Tih godina se intenzivno lovilo, ribe je bilo puno, pratilo se sve u vezi ribolova (R&R, Sportski ribolov), ”gutali” tekstovi od g. Stanića, Puškadije, Rabatića, Mrve,… a ja sam živio život Toma Sawyera i Huckleberry Finna. Tjedan škole, u subotu ujutro na Krivaju, cijeli dan ribolova, navečer (opečen od sunca) s ekipom u grad. Ujutro opet na bus i cijeli dan ribolova. Happy days…

Uz Krivaju sam liječio sve svoje tadašnje ”probleme”… Školske, zdravstvene… Pa i ljubavne. Nekad nisam ni lovio, bilo mi je dovoljno da sam tamo. Sjećam se ’97 kad sam se jednom vratio busom doma….(taman je Bokšić zabio Ukrajincima u Kijevu i odveo nas u Francusku) i pokazao svoju prvu potočnu pastrvu od cijelih 30 cm…. Koja sreća…. Teško objašnjiva onome koji nije dočekao zoru ili sumrak, sam (vrlo bitno) na vodi. To je bila prva pastrva koju sam odnio doma. Prva, zadnja… I nikad više!

[ezcol_1half]DSC00341[/ezcol_1half] [ezcol_1half_end]IMG_0465[/ezcol_1half_end]

Zadnjih par godina odvukle su me neke druge vode, neke veće ribe ali nikad nisam zaboravio Krivaju, tamo sam zaprosio svoju Romi na istom onom mostiću gdje sam puno puta odmarao a jednom čak i zaspao, i točno znam gdje ću odvesti Višena (trudni smo) da ulovi svoje prve klenove.

Romina-&-Hrvoje-1865

Ribolov je i danas važan dio mog života ali unatoč svim magabajsima, luvijasima i ostalim modernim ”blagodatima” vjerojatno nikad više neću osjetiti onu sreću, kao kad sam sa dva mepsa u džepu, na svom plavom Poniju jurio prašnjavim putem kroz polja, prema najljepšem mjestu na svijetu…

Napisano kao uspomena na sretno djetinjstvo i u sjećanje na moga djeku Nikolu.

Californication!

Spineri, , , , , , , , , , ,

_MG_7043-Edit

Kanal u Donjoj Dubravi godinama je omiljeno odredište ribičima iz kontinentalne Hrvatske i voda na kojoj mnogi dočekaju otvorenje sezone na pastrvu. Iako nema ljepotu neke gor(an)ske rječice, nadoknađuje to bogatstvom kalifornijske pastrve koja se tamo prirodno mrijesti.

Lovio sam tamo par puta početkom sezone i ulov je uredno bio mršav. Dijelom i zbog moje već dobro znane tvrdoglavosti, a dijelom i zato jer se kalifa tamo hrani mahom kojekakvim ličinkama.

[ezcol_1half]_MG_6931[/ezcol_1half] [ezcol_1half_end]_MG_7010-Edit[/ezcol_1half_end]

Po uzoru na onu staru ´fakultet ne završavaju pametni, nego uporni´, i ove godine smo otišli na kanal. Robi i Dominik su mahali mušičarcima, a ja sam ostao vjeran varalicama i Ghetto Rideru. Obzirom da su me tijekom prošlih godina razne njuške sa mahačima uredno napeglavale, a i uz Robijevu pomoć, koji mi je objasnio neke stvari, ovaj put sam malo prilagodio pristup, tj varke. Umjesto raznih tvičeva i leptira koji ubijaju na nekim drugim vodama, ovaj put sam se oboružao gumama i jig glavama. Oko 9 smo u kafiću u marini u Prelogu pili odličnu kavu dok smo čekali da nam teta ispiše dnevne i oko pola 10 smo počeli loviti. Na već općepoznatom mjestu ´kod ograde´ Robi je nakon par minuta opakog drila popušio krasnu ribu, a ja sam parsto metara uzvodnije uplašio 4 krave kojima je ili klen, ili amur od par kila pravio društvo.

_MG_7080-Edit-2Kanal

Nakon nekog vremena spustili smo se do Potkove, gdje ima nešto zelenila uz kanal i ugodnije mi je loviti. Odmah uz most i Robi i Dominik dobivaju par riba i već mi se nekako čini da će ovo biti još jedan od onih dana na kanalu kad sam dobio po njonji. Da ne bude tako, na kopču stavljam jig udicu sa Berkleyevim sand wormom i nakon par prolaza dobivam ribu koja se u skoku oslobađa udice. O-ho! Dobar dan. Sad već gledam prema onoj dvojici ispod oka i mislim si da imam neke šanse. Nema veze što vode nekih 7:0. Dolazim na zavoj, sand worma mijenjam sa crnim jig streamerom namotanim na udici sa zlatnom jig glavom i show počinje. 10-ak riba na potezu od 200 metara. Među njima i prekrasno ofarbani mužjak na tragu lososa u mrijestu od nekih 40 cm koji se oslobodio udice dok sam pokušavao uloviti dobar kadar. Zovem i ovu dvojicu, ali njima je čist fino na početku potkove. Konačno dolaze i dobivaju još par riba. Tu smo negdje.

_MG_6964_MG_7033

No, dosta o tome čiji je veći i čiji je tata jači, ajmo malo o načinu lova.

Prezentacija je na kanalu vrlo bitna. Pastrve su navikle na velike količine raznih nimfi, koje, po Robijevim riječima, dobro imitiraju muhe kao što su goldeni i fazanke. Voda te nimfe nosi praktički ravno u usta ribi, koje ima toliko da je to čudo. Ja sam imao sreće da sam iz prve pogodio takvu težinu glave da mi je streamer voda nosila negdje u pola vode i ribe su ga uzimale kao što bi uzele neku muhu. Princip lova sa jig streamerima je malo drugačiji inače, ali na kanalu je driftanje očito dobitna kombinacija. Od tih 10-15 riba koliko sam ulovio, samo jedna mala je baš lupila jig pri dnu, onako kako to inače bude pri lovu njima. Sve ostale su ga uzele kao što bi uzele i neku nimfu koja drifta u pola vode. Nema tu agresije pri udarcu, ne lupaju na jig kao na Dobri na primjer, kada ga kupe s dna jer im prestavlja ribu dna. Uzimaju ga suptilno kao što klen na Savi u ljetnim mjesecima ispod drveta nadvijenog nad vodom s površine kupi nekog malog površinca kojeg voda nosi. Jer ´misli´da je hrušt, il već neki insekt pao u vodu s grane.

_MG_6967-Edit_MG_0655

Vjerujem da je i zlatna glavica odradila dio posla, jer na jig streamer motan na udici sa tek mrvicu težom olovnom glavom nisam dobio ni griza. Poznato je da pastrve vole boju plemenitih metala i nije bez vraga da mušičari rijetko motaju nimfe i jig streamere na udicama s olovnim glavama.

Idući put kad skupimo 150 kn za dnevnu, 200 za bengu i 80 za cestarinu, ostavit ću sve leptire i sve tvičeve doma i ponijeti samo dvajst deka jig udica, guma i jig streamera. Oke, lažem. Ponijet ću i opet sve. I na kraju opet loviti na gume i jig streamere kad odradim prezentaciju kako treba i pogodim sloj vode gdje se Miss California hrani.