Tag Archives: fishing in croatia

Zla dica

04.07.2013SpineriCroatia, croatia full of fish, croatia full of life, fishing in croatia, gorski kotar, jigging, perch, slit shad, ultra light fishingSpineri

Veliki grgeči rajcaju me već duže. Kad me Danijel nazvao i rekao (otprilike) da se tamo neki lik nabacivao malim gumicama po Mrzloj i dobio par grgrča od 30 do 40 nije bilo druge nego skupit ekipu i okušat sreću.

Već par dana prije sam se počeo pripremati, a to sam zadnji put napravio za Borovik. Uz grgeče u Mrzloj plivaju i dobre štuke pa sam za probu sa ghetto riderom odradio 2 ribolova na basseve. 2 komada oko 40 nisu imala šanse, znači da mu ni osrednja štuka neće predstavljati problem. Taktika je isto razrađena, prvo lovim grge, a popodne se zabijam pod branu i probat ću isčačkati kakvu pastrvu. Eto koliko sam ozbiljno shvatio ovu misiju.

Noć prije sam kasno zaspao, tek oko 1, no svejedno sam se kad je u 4 zazvonio alarm digao na prvu. Kupim Robija, 15 minuta kasnije i Krmpu kojem 2 heartyja nisu dosta, nego me cima da mu ponesem i crostagea. Za divno čudo, nije ponio ulija i mušičarac, iako sam mu rekao da ima lijepih klenova i štuka u jezeru. Samo jednom fulano skretanje i eto nas na Mrzloj. Stajemo na brani, 3 dečka već love, kažu da su im pale 2 štuke. Imaju čudan naglasak, na prvu mislim da su pijani zagorci, kasnije smo skužili da su slovenci. Dok čekamo da se birc uz jezero otvori, slažemo pribor. Odmah kontrola, dečki jel imate karte? Respekt! Lozinka Danijel i sve oke.

Krmpa i Robi idu lijevo, u šumu, sam vi ajte, mislim si. Ja palim desno, odrezana obala, hrpa velikog kamenja i mini crvenperki, ak negdje ima grgeča, ima ih tu. Tak je i bilo. Slit shad od 5 cm odmah vara par komada, oke, jesu mali, al upis je upis. I ova dvojica stavljaju istu varku i upisuju se. Birc se otvara oko 8, taman dolaze Danijel i Dule, koje slobodno mogu nazvati dobrim duhovima ŠRK Lokvarka , tako da sjedamo na kavu dok nam ne ispišu dnevne. Danijel je bio na svadbi, cimamo ga da se popravi pelinom, al niš od tog. Krećemo. Idemo odloviti desnu obalu jezera, koja je u šumi i teško prohodna, ali samim time i manje napadnuta i zahvalnija. Danijel odmah u uvali desno od brane dobiva štuku, Duletu jedna dobra cvika pa vežem sajlu. I idućih pol sata, sat ne mogu dobiti griza. Skidam sajlu, stavljam fluorokarbon i odmah se upisujem. Stižem Duleta, kod njega isto. Dok je imao sajlu ni griza, kad ju je skinuo krenulo je. Dolazim do nekakve ruševine u vodi i tu između 2 pojasa trave vadim 15-20 grgeča praktički jednog za drugim. Slit shad je totalno razvaljen, jedva se drži na udici. Stavljam nekakvog nonejm kineza sličnih dimenzij i lovim, ali manje. Idemo dalje, probijamo se kroz šumu, na određenim mjestima penjemo se i na sve 4 i spuštamo isto tako, jer drugačije ne ide. Dolazimo na proširenje na jezeru, ispred nas je stari tok, a prema sredini jezera malo malo vrh neke grane viri iz vode. Dule mi pokazuje panj gdje je izvukao 40-ku. Ostatak ekipe smo ostavili dosta iza nas pa ih tu odlučujemo sačekati i malo temeljitije odloviti.

Dule se kune u bijelu boju, većinu vremena baca bijelog berkleyevog sand worma pa iako sam do sada lovio sa tamnijim varkama zbog lagano zamućene vode, stavljam oskara od 6 cm bijelog tijela i crvenkastonarančastih leđa i glave. Prvo ispitujem teren, a onda puštam varalicu do dna i krećem namatati. Osjećam težinu, kužim na prvu da je dobra riba, nikakvog udarca nije bilo, valjda je varku pokupila sa dna odmah kako je pala i ostala tako. Spuštam štap, brzo namatam višak špage i lupam kontru. Samo da se dobro zakačila, mislim si. Dril ne traje dugo, forsam, ali oprezno, ghetto rider i opet odlično odrađuje sve trzaje i bjegove ribe, cijelo vrijeme mi kroz glavu prolazi ˝ nemoj otpast, nemoj otpast˝ i uskoro za vilicu hvatam krasnog grgeča. Udica zapiknuta plitko, skoro u sam vrh usta.

Čisto sumnjam da bih ga izvadio da sam imao malo tvrđi štap. Uzdah olakšanja, ulovio sam ono po što smo došli! Dule mi čestita, vadim mobitel i kada me signal konačno pronašao u gustoj šumetini zovem Robija da me dođe fotkat. Par minuta kasnije riba se vraća u dubine Mrzle. Što se mene tiče možemo u birtiju, kažem ekipi sa osmjehom od uha do uha. Krmpa, Robi i Danijel nastavljaju dalje, Dule čačka po istom mjestu, a ja palim cigaretu. Idućih pola sata, još pod dojmom ulovljene nabacujem se bez veze silikoncima, dok me iz tog moda nije prenula Krmpina galama. Majstor je dok smo dolazili pričao da bi bio zadovoljan pastrvom od 2 kile, to je na vodi ponovio još par puta i mislio sam da ju je potegao kak se dero. Dule i ja što brže možemo dolazimo do ostatka ekipe, ovi se deru cijelo vrijeme i sve sam više ziher da su potegli pastrvu.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Nije pastrva, nije Krmpina, nego grgeč, Robijev! Majstor je zabacio, počeo vući, mislio da je zapeo, a onda je grana krenula. Zatim je grana, sudeći po snazi kojom se borila postala štuka, sve dok se pod nogama nije pokazao prekrasan, veliki grgeč. 34 mrzlih, grbavih, prugastih, bodljikavih centimetara. Kapa dolje majstoru, par fotki i bok, bok, lijepa ribo.

Na kraju jezera, u carstvu potopljenog drveća vadimo ribu za ribom. Oke, mali su, ali vesele… Ja bih napravio krug oko jezera, ali ne može se pa se kroz šumu vraćamo natrag. Veselo. Na izglednijim mjestima dižemo još kojeg pedljaša uz hrpe malh, kod ruševine plašim nešto u plićaku i za čas smo ispod suncobrana kod kampice, natežemo karlovačko dok se ćevapi ne ispeku.

2 runde piva i jedne ćevape kasnije i eto nas s lijeve, pitomije strane jezera. Lovimo, ali mršavije. Tek u plićaku na samom kraju jezera na tvič uspijevam isprovocirati 2 štukira, ova četvorica udaljeni tek grm od mene vade grgeča za grgečom, a Krmpa vara i manju štukicu. Popikali su valjda sve što pliva u tom plićaku pa se vraćamo na cugu. Nakon odlične kave, ekipa odlazi pod branu, a ja odlučujem malo ubit oko u autu.. Iz sna me budi nekakva cajka iz crvenog golfa koji se parkirao kraj mene. Fala, niste trebali , mislim si, al ajde.. Rastežem se, stižem do brane taman na vrijeme da se pozdravim s Danijelom i vidim kak Krmpa i Robi vade grgeča za grgečom. 6 sati je, dosta grgeča, vadim kutiju sa pilkerima i tvičevima, idemo po pastrvu.

Nabacujem se tvičevima dobrih sat vremena, ali ništa se ne događa. Na kopču stavljam mali pilker kojeg sam još kod kuće ofarbao markerom u crno i zabacujem kolko ide. Puštam da padne na dno i povlačim, mijenjajući dubinu, smjer, brzinu, tvičajući, itd. U jednom trenutku, Krmpa se dere da vidim kak je malog grgeča ulovio, nakon što smo ih ulovili ne znam ni sam kolko. Okrećem glavu, mislim si, grgeč ko grgeč, vraćam pogled i vidim pastrvu preko 50 kako mi prati pilker. Ni sekundu kasnije, kad me snimila na obali, okreće u dubinu. Odbljesak zlatnog boka i veliki rep ostavljaju me drugi put danas bez daha. Dok bacam štap u travu, po glavi se roje pitanja šta bi bilo kad bi bilo.. Na kraju ostajem solo na brani i obečajem sam sebi da se vidimo u jesen. Red štuka, a onda opet pod branu. Možda mi se posreći.

Putem kući vrtimo film današnjeg dana i sva trojica se slažemo u jednom; Mrzla Vodica nas svojom ljepotom, svojim položajem u šumi, uvalama, pojasevima trave i potopljenom drveću i granju opako podsjeća na Trakoščan. Bogatstvom ribe- u prvom redu grgeča i štuke (oni slovenci s početka priče su taj dan, između ostalih potegli i jednu od 92 cm!), pa i klena i pastrve, podsjeća na Trakoščan u najboljim danima. A ekipa, u prvom redu Danijel i Dule, oduševljavaju svojom gostoljubivošću i nesebičnošću. Skupite ekipu i uvjerite se sami.

Goran Pišćak NoName

Skrivena velebitska ljepotica

15.06.2013Spinerifishing in croatia, jig fishing, krupa, nymph fishing, pp velebit, river, stream, trout fishing, ultralight spinning, velebitSpineri

Početkom 6-og mjeseca guglao sam nešto o PP Velebit i njegovim vodama. Štikada i Sv. Rok su mi bili poznati, za Zrmanju i Krku sam čuo i onda sam naletio na Krupu. Gledam fotke, šaljem Robiju mejl u 1 u noći i ni tjedan dana kasnije evo nas na Krupi.

U sumrak smo se još vozili po staroj cesti koja je nekad spajala kontinent i more, a mrak nas je ulovio na zavojitoj cesti koja se spušta prema Golubiću i Krupi. Oko 11 navečer konačno parkiramo na livadi i osluškujemo hučanje vode. Oko nas mrak, a iznad nas nebo. Bez riječi buljimo u njega, milijardu zvijezda, inače sakrivenih smogom i svjetlima velegrada žmirka prema nama i pokazuje koliko je čovjek zapravo mali. Robi ponavlja nešto u stilu ˝ko ovo može platit˝, a ja samo klimam glavom u mraku. Hipnotizirani smo tom raskoši jedno vrijeme, a onda nas Krupa vraća na ovaj svijet. Huk rijeke vuče nas do mosta, i ovako u mrklom mraku Krupa obećava. Liježemo.

Ujutro se budimo lagano potrgani pa oblačim vathoze i idem se umiti u rijeku. Hladna voda mi godi. Robi sklapa mušičarac, a ja svoj špiner. Idemo! Oko mosta je Krupa plitka i brza, no već 20-ak metara uzvodnije je duboka i spora. Toliko duboka i toliko spora da u sebi mislim da će me kompa napeglat na muhu ko zadnjeg papka i da su mi jedina šansa da se upišem ti brzaci. Prvi izbor mi je tonući vobler, koji pokreće nešto manjih riba, ali ga samo poprate. Stavljam leptir trojku, zabacujem uzvodno koliko ide, rolam uz dno, ali ne dobivam nikakav odgovor, niti nagovještaj zainteresiranosti. Kačim jig na kopču, tu i tamo se koja zainteresira, ali odustane već na pristojnoj udaljenosti. Skidam kopču, vežem direkt, opet 0 bodova. Stavljam pink nimfu, mislim si, možda negdje leži neka kamikaza.. Ne leži.

Već ulazimo u kanjon koji se pod 75° urušava prema vodi i opet mi kroz glavu prolazi ona misao od sinoć. Koliko smo mali.. Veremo se po stijenama i dolazimo do jednog od mnogih remek djela prirode. Kristalno čista rijeka, moćan slap koji se urušava sa visine i kanjon dubok 20-30 metara ostavljaju bez riječi i daha. Robi fotka pod slapom, zaboravio je i na štap i na cijeli svijet, vjerujem, a ja si mislim da je vrijeme da se upišem. Kopam po kutijama i nalazim kineski pilker od nekih 5-6 cm i 10-ak grama kupljen ove zime. 5 komada za 5 $ cca, sa free shippingom. Prvo provlačenje ne daje rezultata, no već u drugom imam ribu. U jakoj struji riba se dobro bori, ghetto rider odrađuje savršeno i uskoro mi se ukazuje riba. Dovlačim ribu okrenutu na bok i na prvu mi se čini da sam ulovio kalifornijsku. Na drugu- potočara, ali ovakvu još nisam vidio. Metalik pastrva, kako je to Robi kasnije rekao, kad sam ga uspio dozvati. Par fotki i bok, bok, metalizirana ljepotice. I, da, manja je nego sam mislio na prvu.

Lovim još jednu sličnih dimenzija i s obzirom da ne možemo dalje, vraćamo se nizvodno. Kinez daje još par riba, meni prve pastrve dobivene na tvičani pilker, a onda ostaje na grani na drugoj obali, nakon što je par pastrva oko 30 ostavio ravnodušnima. Onoj od 40 i kusur koja je lijeno proplivala sredinom rijeke nisam ni htio bacati..

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Nizvodno od mosta se i Robi upisuje, u brzaku u kojem se ni kamenje valjda ne osjeća sigurno, ja na nekakvoj potopljenoj grani u 3 zabaca ostavljam 3 varke, nizvodnije ne možemo pa se polako pripremamo za povratak u svijet koji nas inače okružuje.

Takav je život. Ono što veseli je da smo uživali u jednom djeliću zemaljskog raja kojem se kad život stisne možemo vratiti i uživati u netaknutoj prirodi, prekrasnoj rijeci i pastrvama koje vole kineze.

PS: prva stvar koju sam napravio kad sam se spojio na net je bila da sam opet pogledao slike Krupe, a druga da sam naručio 10 kineza. Nek se nađe za drugi put.

Goran Pišćak NoName

Dobra

26.05.2013Spinericroatia fishing, croatia full of life, Dobra river, fishing in croatia, inline spinnerbait, mepps, spinning, srd kamacnik, trout, twitching, ultra lightSpineri

Prošlih sezona znali smo već početkom 3. mjeseca zapaliti na neku od rijeka sa pjegavima i- popušiti. Ove godine, zbog stvarno duge i hladne zime gađati otvorenje bi bilo suludo, a kasnije su nam planove omele kiše koje su inace prekrasne rijeke pretvorile u smeđe bujice. A mi u ribolov još uvijek idemo iz gušta. I tako, kad otvarate sezonu na pastrvu (lovostaj do 1.3. u većini Hr) tek u svibnju, normalno da ste napaljeni i imate velika očekivanja.

Krenuli smo oko 6, u 8 već sjedimo na terasi birca i skulirano pijuckamo kavicu, iako nam svima pogled bježi prema rijeci, dugo je bilo, dugo se nismo vidjeli. Oko 9 konačno kopčam varku i zabacujem.. Gađam mirnjak iza kamena, okrećem ručicu rolu, čekam bljesak boka i čvrgu na vrhu štapa.. Da, baš! Idućih pol sata se niš ne događa, malo malo pogledavam prema Robiju i pitam se kaj si misli o papku koji u rijeci sa krasnom poplacijom pastrva ne mre prevarit ni jednu.. Prvi dubljak mi donosi ribu, ali ju gubim. Dopratila je tvič odnekud i pod obalom se samo objesila na njega. Nikakav udarac je rezultirao nikakvom kontrom, malo je pljuskala po površini i rekla mi bok-bok. Oke, bar nešto. Brzaci ne donose ništa i dolazimo na ravnu šnitu prije slapa. Tu mi je prošle godine vobler dopratila riba preko 50 cm i svaki put joj se nadam, kolko god to nerealno bilo.

Ove godine tu sam doživio lagani slom živaca jer toliko praćenja još nisam doživio na tako malo prostora i u tako kratkom vremenu. Bacam pod drugu obalu i tvičam i skoro svaki zabac mi doprati riba koju sam zainteresirao, ali ne dovoljno da primi. Leptir ne j… 5%. Vidim sve što se događa u bistroj vodi, ali ne vjerujem da su toliko nepovjerljive i oprezne. Četrdesetka mi dvaput napada vobler, ali zatvara usta pred njim, predomišlja se u trenutku kad sam već bio spreman za kontru. Mrvicu uzvodnije zatežem jednu, imam ju 2-3 sekunde na štapu i otkačuje se. Tu pucam, već sam zamahnuo da bacim štap u vodu, onda mi dolazi da sam luviasa platio 2 kile kuna, a yasei mi je priuštio toliko veselja da to jednostavno nema smisla. Sjedam uz vodu, tresem se (a ribolov bi trebao opuštati!) i palim cigaretu pa još jednu. Dupla doza nikotina me smiruje, par puta duboko udišem, idemo dalje. Na uzvodnije terene, možda budemo bolje sreće.

U startu dobivam par manjih, onda koliko sam dug i širok padam u vodu i tu mi se tlak lagano vraća u normalu i počinjem normalno funkcionirati. Nema veze što sam mokar od glave do pete i što mi mob i fotić ne rade, ribe su proradile. I to kako.

Oko 2, nakon 6 sati muke- klik. Vrijeme se počelo mijenjati, neki oblaci su se pojavili i kao da se i voda mrvicu zamutila. Na kopču stavljam agliu trojku kojoj je krilce nekad bilo zlaćano, ali je već potamnilo i matiralo i počinje rodeo. Na potezu od 20-30 metara vadim ribu za ribom, kao da to više nije ta rijeka, taj dan, te ribe. Oprezne i ćudljive pastrve postale su gladne i odvažne, kamikaze koje udaraju kao da nema sutra. Uzvodnije u dubljaku prvo plašimo lijepog klena a onda na 7-8 cm dug dankraftov tvič ista stvar- riba za ribom. Ove su manje, njih puštamo bez slikanja.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Zadnji dio puta ne lovimo nešto, tek tu i tamo zabacim na izglednije mjesto, ulovili smo dovoljno i Robi je (po običaju) napravio super fotke. Više pazimo da ne pljusnemo u vodu jer je kanjon zeznut za proći i bez opreme, a kamoli sa njom i čekamo kad ćemo ugledati auto i pojesti nešto. 10-ak sati gaženja po vodi umori čovjeka. Uživajte u fotkama..

Goran Pišćak NoName