Tag Archives: jigging

Wild Sea Life

28.02.2023Spinerigt fishing, jigging, lifetime adventure, light jigging, light spinning, nicola vitali fishing, popping, robert pljuscec photography, rough sea, socotra fishing, sudan fishing, tuna fishing, wild sea expeditionSpineri

Sjećam se dokumentarca na HRTu 2006. kojega je naravno odabrao dobri stari Đelo.

“Tajna Zlatne Rijeke” je dokumentarac o Amazoni, plemenima koja žive uz obalu te moćne rijeke, te životinjskom i ribljem svijetu . Oduvijek sam bio zaljubljen u prirodu, u biologiju i u svijet općenito i pogledao sam puno dokumentarnih filmova kroz cijelo djetinstvo, no ovaj mi je prvi puta dao jaku želju za pecanjem negdje toliko daleko i nepoznato od svega što znam.

..
..

Fast forward u 2019 godinu.

To je bila godina u kojoj sam doživio veliku životnu promjenu, skrolao sam jednu večer po Facebooku i naletio na oglas od tipa kojeg sam pratio, naravno ne slučajno, nego jer sam već dulje vrijeme pratio internacionalnu ribolovnu scenu. Bio je to Nicola Vitali, vlasnik Wild Sea Expeditiona koji je tražio zaposlenika / vodiča za ribolov.

Oglas nije djelovao kao posao iz snova kada ga čitate, no nakon što sam ga gledao par dana na svojoj stranici, pomislio sam; Hej… To je izazov kojega sam dugo tražio. Složio sam CV, imao sam nekoliko potpisanih recenzija gajdanja koje sam odradio po Hrvatskoj i susjedstvu sa strancima i za par sati sam chatao sa Nicolom kojemu je put za Socotru bio kao odlazak do dućana. Meni je sve to skupa bilo nerealno, bio mi je preležeran, naravno nakon što sam zadovoljio sva pitanja koja mi je postavio.

Danas mi je jasno zašto je bio takav jer sam danas, nakon svog kaosa putovanja… I ja takav.

Od onda do sada imam osjećaj da sam se ispalio u balističkoj raketi prema naprijed te nisam uopće imao vremena i snage okrenuti se i pogledati što se sve dogodilo u samo par godina. Moj (prvi) put počeo je sa Socotrom za vrijeme Covida, kada sam zaglavio na 3,5 mjeseca na tom otoku. Tada sam se našao u društvu iskusnih tropskih ribolovaca koji gotovo cijeli život putuju po svijetu i love najveće ribe. Bio sam apsolutni amater za tropski ribolov, priznao sam to svima i rekao da sam došao učiti od najboljih. Naravno iskustvo prvih top water napada GT-a te ostalih tropskih morskih nemani je bilo nevjerovatno, ali taj put mi je više ostao u sjećanju zbog onoga što se tada dogodilo sa svijetom i sa čime sam se susreo zaglavljen na otoku koji je i i bez lockdowna bio zabačen.

Svo to vrijeme koje sam proveo tamo zaglavljen u potpuno drugačijoj kulturi, napadan muhama, infekcijama i sličnim sranjima, da si odvratim negativne misli, sam razmišljao kako da to sve pretvorim u veliko iskustvo i da izađem jači iz toga. Svidio mi se taj način života, izazovi, osjećao sam se živ i iako sam bio zaglavljen daleko od svega što mi je normalno, osjećao sam da sam upravo tamo gdje trebam biti.

Nakon Covida, te iste 2020 smo u jesen završili mjesec dana u Sudanu, i već početak drugog mjeseca sljedeće godine opet Sudan 2,5 mjeseca. Sezona gajdanja tropskog flyfishinga u Sudanu mi je dala priliku da još puno toga nadodam na stečeno znanje iz Socotre.

I was hooked completely i htio sam još.

Ne mogu izbrojati koliko puta sam ostao zaglavljen negdje u pijesku usred stvarno ničega u autu, sva nenadana sranja koja su se dogodila od mora do općenito putovanja avionima. Rekao bih da je realno reći da mi je svaka sezona bila nešto o čemu bi netko mogao pričati do kraja života.

To je prednost ovog života kada se jednom bacite u njega. Ako ste takav tip osobe da to volite, onda može postati dosta nadrealno sa iznenadnim putevima na drugi kraj svijeta koji su apsolutni recept za avanturu života.

Divljina je predivna, no nije nikako ugodna.

Sa druge strane posao internacionalnog ribolovnog vodiča na mjestima gdje mi imamo operacije je sve samo ne lagan, ribolov je ono što dolazi na samom kraju ogromne logistike koju je teško riješiti u zemljama trećeg svijeta. Većinu vremena provodite na mjestima bez ikakve infrastrukture, prva medicinska pomoć može biti udaljena dan i pol putovanja, spavate u šatorima ili na lošim brodovima, radite 12h na dan na jakom suncu, teškom moru, morate se znati nositi sa velikom razinom stresa što piše i u oglasu za posao na fotografiji.

Kada nakon svega toga ulovite vremena za ribolov, onda iskustvo može biti poprilično intenzivno i puno adrenalina.

Ribolov je lagan u tropima.

Mišljenje ljudi koji ne putuju u trope, da je ribolov tamo lagan jer je ribe previše je krivo. Morate znati pozicije, morate znati loviti dobro sa širom lepezom varalica, od tonućih stickbaitova, plutajućih popera, diving popera i poželjno je biti u dobroj kondiciji jer oprema sa kojom lovite je teška, jer nakon dugog pokušavanja kada konačno ulovite ribu, ista je često velika i dobro će vas izmoriti. Tako da je cijelo iskustvo zapravo veliki effort iz kojeg god kuta da pogledate.

Fascinantno je što možete dobro loviti do onoga trenutka kada se struja počne ozbiljno smanjivati, onda imate osjećaj kao da je netko ugasio svijetlo na grebenu, aktivnost potpuno umre bez obzira na što i gdje lovili. Imao sam gosta koji je osim ribolovca bio biolog za more i ronioc. Pričao mi je kako bi ronili nekada po koraljnim grebenima kada na njima nije bilo strujanja mora te je sve bilo mrtvo, tek po koja koraljna riba. Kada su došli na iste pozicije kada bi se plima pojačala, kaže da bi se jedva držali na grebenu da ih ne odnese struja ali oko njih je more bilo Avatar. Prepun koraljnih riba, pelagičnih, morskih pasa, otvorenih školjaka, sve se hranilo.

Teški popping ribolov;

Ribolov GT-a na PE12 pribor, sa 250lb debelim predvezima, 180lb debelom špagom, 9/0 velicinama udica, je rezerviran uglavnom za Socotru. Ostala mjesta na svijetu koriste uglavnom PE10. Ovdje to nije slučaj jer su ribe velike, jake i vrlo često jako blizu stijena gdje će vas uništiti. Zbog toga kada riba zagrize, morate još nekoliko puta potvrditi hookset najjače što možete, kočnica na roli bi trebala biti 15kg, plus vaša ruka koja treba regulirati ako možete izdržati, da ribu potpuno zaustavite na momente. Nije uvijek potrebno toliko forsirati, no na nekoliko najboljih pozicija za velike ribe, da bi imali što više šanse izvaditi jednu van, morate raditi upravo ovo. Riblje vrste sa kojima se možete ovdje često susresti na takav pribor su velike yellowfin tune, king macareli, sailfishevi, snapperi, jobfishevi i razne jack vrste.

Osim yellofin tune koja vam može zadati probleme, ostale ćete lako savladati ako se znate dobro boriti sa velikim ribama. Grizevi su spektakularni, ako ih vidite prvi put jako će vas šokirati, no teško je ostati ravnodušan čak i nakon što ih viđate stalno. Bacanjem jigova možete dodati sve ove vrste plus sve ostalo što pliva u Indijskom oceanu i hrani se ribom. To je prednost i nedostatak jigova, nedostatak ako kao ja jigate uglavnom na lakšu opremu.

Light ribolov;

Po meni česta greška klijenata je da, zbog svog fokusa na divove, ne dolaze na ove puteve sa nikakvom lakšom opremom sa kojom se mogu zabavljati dok se odmaraju od teškog popanja. Ja sam osobno opsjednut light spinom na ovim mjestima. Prije svega zbog ogromne raznolikosti vrsta koje možete uloviti od dna, do srednjeg sloja i površine.

Pod zadnje, jedna od najzabavnih stvari koje sam radio u slobodne dane, pogotovo na Socotri… Probudio bih se, uzeo bih malenu kutiju punu varalica koje bih u Hrvatskoj bacao brancinima, varalice do max 20gr, površinci, vobleri, i uputio se u šetnju po uvalama i plažama u blizini kampa. Štap 20gr, rola Twin Power 3000, znao sam imati osjećaj kao da lovim po našoj obali sve do onog trenutka dok ne bih imao ribu jer to iskustvo mi nije bilo mjerljivo sa domaćim. Ulovio bih tako bonefisheve na plažama, lijepe yellow spotted trevallyje, bluefin trevallyje, emperore itd.

Uz dugo vrijeme koje provodite na ovakvom mjestu ako ste obzervativni, otvoreni prema novom znanju, iskustvo Vam jako brzo raste i dobivate osjećaj za pribor sa kojim lovite jer ste konstantno u akciji i često morate pribor stiskati do krajnjih granica, kao i sebe. Mislim da nema te količine slova ovdje u tekstu koja će dati pravdu pravome iskustvu sa jednog od ovih mjesta, pogotovo ako provodite mjesece na njima. Divljina i prizori kojima možete svjedočiti su nešto što ćete pamtiti do kraja života. Ovakvo bacanje van komfort zona nije za svakoga i to nije ništa čudno, ovo je jako specifičan način života no možda netko među vama želi iskusiti ovako nešto. Zbog toga se nadam da će neki od Vas uspjeti otputovati na jedno od takvih putovanja za svog života, jer će Vas isto promjeniti i naučiti ćete puno toga o sebi radeći ono što volite…

Pecanje.

Dream big, work hard & tight lines

Ma Salama…

Napisao Robert Pljušćec

Fotke: Robert Pljušćec, Wild Sea Expedition Team

————–

Web: www.wildseaexpedition.com

FB: www.facebook.com/wildseaexpedition

Uncaš

10.08.2022Spineri1 unca je 28 g, asp fishing, barbel fishing, bass jig, fishing in croatia, fishing with rapala, jigging, lure fishing, ML blank, ml spin, rapala distant sniper, rapala spin stapovi, shimano fishing, shimano role, slap na savi, spin bassa, spin bolena, spin fishing in croatia, spin mrene, sufix sfxSpineri

Početkom godine, točnije tamo u 2. mjesecu izašao je članak o tada još nepoznatim štapovima na ovim prostorima- Distant Sniperima i Distant Shoresima.

Nepuhin pola godine kasnije mogu reći da sam dobro upoznao jednog od Snipera i prije nego ga predstavim, evo što sam napisao tada:

Distant Sniper serija sastoji se od 6 modela pod krilaticom Precision is Key od kojih su 3 klasična dvodjelna, a 3 su izvedeni u 1+1 kombinaciji, iliti radni dio blanka je iz komada i šteka se u dršku. Prvu trojku, čija duljina ide od 2,13 do 2,18, a težina bacanja od 10 do 77 g (2,13/10-28, 2,18/14-42 i 2,18/21-77) nisam imao priliku protresti. Na žalost, ili na sreću, nisam još siguran. Na probnu vožnju sam dobio 2 od 3 modela iz 802/2,44 serije, izmakao mi je tek onaj deklariran od 21 do 77 g. Proveli smo vikend zajedno pa sam im nakon prvotnog nevinog petinga u subotu, u nedjelju vadio mast par sati. Po svemu sudeći, uncaš je novi član Spinera, a i ta četrdesetka bi to vrlo lako mogla postati.

Četrdesetka još nije postala član Spinera, no stigne, jer do vremena kad se okrećem spinu štuke ima još cajta. Trenutno uživam u ljetu, ma kako pakleno bilo.

Taj DS 10-28, ili skraćeno uncaš (1 oz= 28 g) je nekako ispao najuniverzalniji i najugodniji za ribolove koje prakticiram ljeti, a to je ganjanje bassa po barama i svega što ganja kedere po Savi.

Dakle pričamo o varkama od svega par grama pa do nekih 30 g max, a to uncaš pokriva bez greške.

Tako u jednom trenutku njime mogu bacati neotežanu gumu, a u drugom okačiti spinnerbait, ili chatterbait ako pričamo o bassolovu, ili mogu čačkati sa silikoncem na laganoj jig udici, a odmah zatim na kopču okačiti jig i zafitiljit ga kolko treba ako pričamo o majci Savi.

Tu je i treća opcija, a to je stalkanje šarana, tj bacanje fejk kuruze pred njušku tim nekad vodenim lisicama, nekad vodenim prascima, koja me u zadnje vrijeme jako zabavlja.

Brk sa fotke je tako primio gumu na 0,25 mm FC-u i relativno tankoj jig udici namijenjenu mreni i izašao van bez da ju je načeo uz dosta forsanja zbog terena.

Ovo pišem iz razloga jer Distant Sniper ima deklariranu težinu bacanja od 28 g na 2,44 m dužine i poprilično je brze akcije, no definitivno nije motka bez duše i ima poprilično snage u rezervi, za npr čupanje bassa (šarana :) iz lopoča i šaša, ili rvanje sa nepozvanim gostima, a to su na Savi najčešće upravo somovi. Isto tako zbog te progresivne akcije dozvoljava upotrebu tanjih predveza, gdje to prezentacija i plijen zahtijevaju.

S druge strane, a to me jako veseli, ekipa iz Rapale je stavila dovoljno velike vodilice, vršna uključena, i za korištenje debljih predveza. Ne znam za vas, ali mene jako živcira kad čujem kako čvor tuče po keramici kad majstori pretjeraju sa malim, uskim vodilicama, a sve da bi dobili na brzini/izgubili na težini štapa..

Isto tako, oni koji love (smuđeve) po zimi znaju što i koliko znači veličina vodilica kad krene ledit..

Donju granicu TB uzmite sa rezervom, jer i guma od 7,5 cm na jig udici od 3 g, kao i mali Solid (5 cm, 5,5 g) se već daju solidno zabaciti, što je još jedan plus za ovaj blank.

O kozmetici, izgledu i dizajnu neću puno, samo ću napisati da još nisam čuo nekoga da je rekao da mu je ovaj štap ružan i da je, naravno, kako i dolikuje štapu u tom cjenovnom rangu, oprema komplet Fuji. K vodilice dođu pod normalno.

Kom treba nešto jače, ili duže, podsjetnik na predstavljanje Snipera i Shoresa iz veljače.

https://spineri.com/distant-sniper-distant-shores/

Goran Pišćak NoName

Salt´N´Pepa

30.01.2019Spineri4 kutije pljuga, 4 piva za ekipu iz kuta i tako u krug, biwaa kapsiz, custom seabass rods, huawei photos, jigging, kruz sk photography, na obali rijeke, sakura 2019, salt sniper, saltwater spinning, spin brancina, spin štukeSpineri

Sakura je za 2019.u izbacila par novih serija štapova, od kojih je jedna Salt Sniper. Kao, striktno za more, točnije, Saltwater & Seabass Custom Rods, no to me nije spriječilo da s Nimcem isprobam par modela u slatkovodnom ribolovu. Jer, di je more i di su oni bili kad sam sa Shimanovim Yaseijem, i to egi modelom, žario i palio po Savi.. I lovio sve osim lignji.

Prvi snajper kojeg sam poželio bio je model 802 H Shad, iliti 2,44 m duga toljagica težine bacanja 14-42 g. Po američki, ½- 1 ½ oz. Tako ju treba i shvatiti, američki. Jer taj štap, kao i dosta Sakurinih modela, je realno označen. Ako piše 42, štap baca 42. Nahitavao sam se i 60 g teškim Lento jigovima i ide, ali se pati. Zato ova životinja od štapa bez beda baca (i vodi) silikonac od 10-15 cm na glavuši od 20-30 grama, što mu i je prvotna namjena. Nisam imao ribu na njega, ali komotno bih se usudio (s) njime loviti dobre štuke u grdim uvjetima, po nekom zaraslom jezeru, npr, ili jigati smuđeve na većoj rijeci bez straha od dvocifrenog soma. Solidno baca i ubio se za rad sa silikoncima, većim leptirima, chatterbaitima, spinnerbaitima i ostalim power fishing igračkama i čupanje štuka i dobrih basseva iz lopoča i loma. Ako ćemo o moru, Pepač si ga je piknuo za nabijanje palamida po Lošinju. U malo manje riječi, štap za lovit sve.

Model 902 M, dug 2,70 i težine bacanja 5-20 nešto je uglađeniji, no onaj Finesse koji nosi u nazivu možda prolazi negdje na oceanu. Ovdje je to jedan solidan allrounder koji se najbolje osjeća oko i malo preko gornje granice naznačene težine bacanja, a po potrebi može potegnuti i 30 g. I to pun šus, bilo koji dan u tjednu, nedjeljom pogotovo. Budući da smo ih Nimac i ja isprobavali na jednom dubokom kupskom zavoju, gdje je trebalo bacati 60-70 metara, od svih isprobanih modela, najviše sam ga koristio. Sa 30-gramskim jigom ide i na 80. Posljedično, on je bio taj koji je priveo štuku oko dvice koju je prevario 5˝ dug Kapsiz u Wakasagi dekoru namontiran na jig udicu od nekih 10- 12 g. Bez puno problema, jer špica je koliko toliko fina, no cijeli štap više vuče prema 40, nego 20 g. Kao kontinentalac, vidim ga kao alat za nabacivanje po savskim sprudovima i onome što je ostalo od plova bolena i debelih klenova, a ako pričamo o moru, na meti bi bile razno razne beštije kojima pašu 8-12 cm dugi tvičevi i 20-30 g teški jigovi.

Na egi modele sam slab još od Yaseija pa sam i 802 M EGI model uzeo za probu. Taj kupski zavoj i 20 g teški jigovi su mu bili malo na knap, ali bih ga itekako volio vidjeti u akciji protiv klenova, mrena i basseva, bilo na lagane montaže sa silikoncima, ili neke topwatere i manje krenkove i tvičeve. Ako zaboravimo na taj egi u natpisu, ovo je dobro balansirani ML univerzalac fine špice i sasvim solidne kičme koji fino leži u ruci i ne zamara ni nakon dužeg ribolova. Ja sam ga na probi spario s rolom teškom 280 g, no to se može komotno downsizeati na 240- 250 g, bez da utječe na balans. Stradic u veličini 4000 se nameće kao logično rješenje. Dakle, uz lignje, gdin Egi će se bez problema zabaviti i s pokojim brancinom, kao i manjom strijelkom, ili palamidom koja se zaleti na 10-15 g težak jig.

Ako sam na egi modele štapova slab, na topwater varke sam bolestan. Uz ostalih 15-ak modela iz serije, tu je i model na kojem velikim slovima piše topwater. To dijeljenje štapova po varkama mi nekad nema smisla, no kad bi me pitali kak bi trebao izgledati štap za igranje s površincima, odgovor bi bio vrlo blizu Salt Sniper Topwatera. Dotični je dug 2,20 s deklariranom težinom bacanja 10-30. O balansu štapa dugog 2,20 m glupo je pričati, ali moram napisati da se u ruci čini lakši od tih 130 i kusur grama, koliko je zapisano. Regular fast akcije, drške duge taman kako mi paše ubio se za ribolov površincima, 5-10 dugim tvičevima, kao i silikoncima do 10 cm na par grama teškim jig udicama. Taj jedan uzorak koji je došao nisam probao jer je bio unaprijed rezerviran, ali definitivno će dobiti svoje mjesto u kolekciji, kao i na Spinerima, jer i Shukan serija ima topwater model.

Za kraj, uz prob(r)ane modele ne mogu ne spomenuti da je kod Kruza na fotkanju završio model 802 M i podjednako ga hvale oba Spoonera. I s obzirom da ga Kruz još nije vratio, samo čekam fotku s nekom morskom beštijom. Jer ipak je to saltwater seabass custom blablabla serija..

Sad će, čim izgušta Rock´n´Forcea.

Što se tiče dostupnosti, ekskluzive na Spinerima, itd, moje kolege/direktori još nisu okačili snajpere na web, al većina modela je dostupno u TFu. Za sve informacije, broj telefona se zna- 01 5531 477. Za sve ostalo, tu je MasterCard. Ili Amex, ili Diners. 600 i kusur kuna na 6-12 rata, kad se podijeli i oduzme, je debelo ispod cifre za dobru pijanku s ekipom (jednokratno), par kila kruha tjedno, ili 3-4 kutije pljuga (mjesečno). Pljuga i pivo može uvijek, al kruh fakat deblja. Provjereno. Evo me na 80+.

Napisao (debeli) NoName, fotke Spooneri i Spineri

Absolut

02.01.2016Spinerihelicore blank, jigging, pike, ribolov, smuđ, som, spinning, sportex, štuka, zanderSpineri

Sportex je dugi niz godina slovio kao proizvođač odličnih štapova za ribolov. Neki, poput Kev DL spina 35-gramca imali su kultni status među savskim špinerima, dok neki modeli iz KEV serije većih težina bacanja i danas imaju vojsku poklonika na obalama Dunava i Drine. Pojavom hrpe novih brandova, Sportex neko vrijeme kao da je pao u drugi plan, a onda ga je Black Stream vratio u život, da bi se pojavom novih modela, poput Tiborona, Styxa i Absoluta opet vratio među prvoligaše. Provjerena kvaliteta upakirana u moderan dizajn, malo marketinga i eto nam Sportexa natrag!

Zahvaljujući tvrtki BBS, jednom od najstarijih dealera ribičkog pribora u nas, na test smo dobili Sportex Absolut, duljine 2,70 i težine bacanja 30-50 g. Dupla drška od duplona, moderna žuta boja, K vodilice, fini halter, .. Kao da u ruci držim nekog Japanca, a ne Sportex, budući da su svi legendarni modeli koji su mi prošli kroz ruke bili njemački ozbiljni, gotovo pa cijepljeni protiv dizajna. Absolut definitivno nema tih problema, što se staroj gardi navikloj na asketski opremljene Sportexe možda neće svidjeti, ali novijim bi generacijama ovakav izgled trebao leći.

Ta žuta boja popularna za nabrijane aute, dobiva smisao već pri prvom zamahu na suho, jer Absolut je brz, jako brz. Drška od eva pjene je ugodna, a njen relativno mali dijametar zaslužan je da drška savršeno ´sjeda´ u ruku i ostavlja dojam puno slabijeg štapa. No, Absolute je punokrvni 50-gramac s debelom rezervom snage, kako nas je Sportex navikao kroz povijest. Blank je rađen Helicore tehnologijom, zbog koje, u odnosu na ´obične´blankove, Absolut baca dalje, brži je, lakši i jači. Tako piše u katalogu, a na vodi je Absolut potvrdio navode iz kataloga. Za jednu ´toljagicu´, koja me najviše podsjeća na Antaresa prve serije, uistinu baca jako daleko i ne umara ni nakon sati i sati ribolova.

U par testnih ribolova smo probali velik raspon varalica, žlica, spinnerbaita, leptira, swimbaita, silikonaca, itd, od 10 do 70 g i štap je uspješno odradio sve zadatke. Par štukica koje su tih dana bile raspoložene za suradnju nisu optimalan test za ovaj štap, no pokazale su da se ispod maske toljagice krije blank s dušom kojemu ribe od par kila ne bi trebale predstavljati nikakav problem.

Model koji smo imali na testu, 270 cm dug 50-gramac, je odličan izbor za ribolov na velikim rijekama, poput Save, Drave, ili Dunava, pogotovo za ribolov silikoncima, zbog velikog raspona težina koje može bacati. Osjetljiva špica prenosi sve informacije, štap ne umara ni nakon višesatnog ribolova, a brzi blank ima snage za pohrvati se sa svime što pliva u našim vodama. U ovom Absolutu bi svaki lovac na smuđa našao idealnog pratitelja, kao i mnogi štukolovci i somolovci. Na moru bi se Absolut odlično snašao u ribolovu lica, strijelki, ili palamida voblerima, ili metalnim jigovima.

Uz ovaj, Absolut porodicu čine još 7 spin modela, duljine od 1,80 do 2,70 m i težine bacanja od 3 do 80 g, koji pokrivaju veliku većinu situacija u kojima se sportski ribolovac može naći. Da rezimiramo, Absolut nam se apsolutno sviđa i već kemijamo kako da se dočepamo Air Spina i Tiborona!

Favorite!

25.10.2015Spineriboat fishing, favorite fishing, jigging, receptor, varitaSpineri

Biti spiner je super, a jedna od prednosti Spinera je ta što se tu i tamo dočepamo nekih stvari prije ostatka Hrvatske, pa i Europe i svijeta. Takav slučaj je i sa 2 štapa koje vam ekskluzivno predstavljamo, proizvodima koji su izašli iz Favorite tvornice.

Favorite je ukrajinska tvrtka koja je još svježa i relativno nepoznata na europskoj sceni, no na prostoru bivšeg SSSR-a su itekako prihvaćeni. Obzirom na viđeno, za očekivati je da će uzeti dio kolača i u zapadnom dijelu Europe. Sa radom su započeli 2009. godine, a 2014.-e na EFFTEXU je njihov UL štap Solo bio je proglašen runner up-om u kategpriji spin štapova. Zahvaljujući Spinnki, uvozniku Favoritea, od ove godine njihovi proizvodi biti će dostupni u Hrvatskoj. Od par modela štapova koji su nam prošli kroz ruke, za oko su nam zapeli Varita i Receptor pa ćemo s njima ući u Favorite svijet.

Varitu smo pregledali i protresli samo na suho, budući da je već bila bezecirana. Duljine 1,98, težine bacanja 5-16 g i brze akcije doima se kao odličan alat za lov basseva i štuka površinskim varalicama, raznim gumama, twitch voblerima, ili pak spinnerbaitima. U kombinaciji sa čamcem, kajakom, ili belly boatom, Varita predstavlja odličnu opciju i za ribolov smuđa, ili grgeča silikoncima. Opremljena je Fuji K vodilicama, složenim po KR konceptu, Fuji SKSS držačem role i odrađena sa puno detalja pa izgleda jako, jako dobro. Pogotovo nam se svidjela kozmetika na blanku, jer blank je lakiran tako da se čini kao da je lak popucao i to izgleda odlično. Varita je štapić koji će definitivno mamiti poglede na vodi, a kratki razgovor sa vlasnikom ove ljepotice, Davidom, potvrdio nam je zaključke koje smo donijeli na suho. Twitchevi do 10 cm, manji spinnerbaiti, leptiri do vel. 3 i silikonci na glavama do 10 g Variti leže najbolje.

Receptor koji smo probali dug je 2,60 m, težine bacanja 3-12 g, opremljen je Fuji KL-H vodilicama također složenim po KR konceptu i Fuji držačem role. Budući da ga je Galić imao namjeru ostaviti sebi, oteli smo mu ga, odnijeli na test na vodu i ulovili prve ribe s njime, naravno na Savi. Varalice težine bacanja između 5 i 10 g su optimalne pa smo na kopču okačili Sakurinu Naju SuB 65. Udarac bolena koji je uslijedio na štapu se osjetio kao da je Naju pogodio vlak pa možemo reći da Receptor definitivno zaslužuje ime koje nosi. Iako dosta brz, u zamaranju njegova progresivna akcija dolazi do izražaja pa će tek rijetke ribe otpasti s udice u drilu. Uz ribolov površincima, Receptora smo testirali i sa silikoncima, u ovom slučaju Slitovima od 50 i 75 mm na glavama od 3 do 7 g, za što je, po opisu na Favorite webu i namijenjen.

Vrh fino čita dno i prenosi informacije pa smo u svakom trenutku znali što se događa s varalicom. Uz osjetljivost i dobar balans, još jedna stvar nam se pokazala odličnom u praksi, a to je drška. Naime, drška je odrađena od eva pjene, a rub rolhaltera, kod većine štapova odrađen od plastike, kod Receptora je presvučen tankim slojem gume i doslovno se lijepi za ruku.

Receptor, zbog (u nedostatku bolje riječi) običnog dizajna, za razliku od Varite neće loviti ribolovce ´na prvu´, ali će oni koji se odluče za kupnju biti itekako zadovoljni njegovim osobinama i širinom primjene. Boleni, klenovi, mrene, smuđevi, morske beštije, gume, metalni jigovi, površinci, …,

Receptor u ML verziji pokriva sve.

Rastočk(ast)e (ras)točkaste

31.08.2013Spinerifishing, fishing in croatia, jig, jigging, korana, rastoke, rastoke izlet, ribolov pastrva, spinanje pastrve, spinner, spoon, streamer jig, trout, twitching, vodena ovcaSpineri

Odlovili smo i Slunjčicu. 100 kilometara udaljena od Zagreba čekala nas je voda nekad poznata po velikim lipljanima, danas na glasu kao izlovljena. U neribičkim krugovima poznatija po Rastokama i prekrasnim slapovima preko kojih se ulijeva u Koranu. U mojoj glavi iz nekog razloga zamišljena kao plitka i brza, u stvarnosti dijametralno suprotno. Duboka, bistra i skoro da ne teče većinom toka. Podsjetila me na Krupu donekle.

U samim Rastokama, u bircu Vodena ovca kupujemo dnevne i usput snimamo vodu. Par kalifa je dovoljno da nabrzinu suknemo kavu i pokrenemo se. Robiju su već dosadile te moje pastrve pa će samo fotkat, a Krmpa i ja ćemo se, nadam se, fotkat. Uzvodno od mosta u prvih pola sata Krmpa vadi 5 komada na narančastu nimfu, dok ja fantaziram sa tvičevima nadajući se nekoj kravi parkiranoj u potopljenim krošnjama. Vidim par manjih potočara uz obalu, ali ne reagiraju.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Mijenjam taktiku, rolam otežani leptir uz dno neko vrijeme, a kad ni on nije polučio rezultata, stavljam jig streamer i jigam po dnu. 2 fulana griza, kao da samo čupkaju perje s kraja. Dolazimo do slapa i tu se zadržavamo neko vrijeme pretražujući rupu i prijelaz sa tvičevima, leptirima, jigovima, nimfama i ostalim čudima iz kutija, no i tu ostajemo bez griza. Nije nam jasno.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Uzvodno od slapa, kod mosta, vidimo još par riba, jednu čak uspijevam isprovocati prvo voblerom, a onda i leptirom, ali bez sretnog završetka. Kod slapa kod ribogojilišta opet fulanje na leptir i sad mi već lagano živci rade. Zaključujem da su ove koje se vide neuhvatljive, ali si svejedno ne mogu pomoći i gađam ih kako koju vidim. Ni nakon 3 sata šuljanja i nabacivanja se nisam upisao. Idemo još uzvodnije, nadam se nekim plićim terenima, ali dubine ne prestaju . Tu i tamo, među potopljenim granama uz samu obalu, ili uz sedru na sredini vode prođe neka sjena i to je to.

Nakon par kilometara muke, Robi i Krmpa se vraćaju nizvodno, a ja odlučujem otići još uzvodnije, po logici stvari bi se u nekom trenutku trebali pojaviti plići tereni i brža voda. I stvarno, nakon pol sata- sat dolazim na dio nešto plići od ostatka, vidim prvo par manjih riba, oko 25-30 a onda iz trave izlazi 50-ka.. Stišćem se što više uz drvo, oke, nije me skužila, pliva po tom potezu kao da je njen, a bit će da i je, jer se ove manje miču s puta gazdarici. Voda ni ovdje ne teče pa se odlučujem za mutavi tvič. Znam da vjerojatno imam samo jednu šansu. Rigge 56s na kopču, zabačajem ju prebacujem, par okreta role, evo joj ga u vidokrugu, snimila ga je, zainteresirala se, krenula, stala, krenula opet i sad ga prati zainteresirano, ali bez ikakvog nagovještaja napada, skoro pa veselo, razigrano. Skroz do obale. Tu bulji u tvič koji lagano tone, ja buljim ju nju i dođe mi da joj skočim na glavu. Skužila je što joj se sprema i povlači se lagano prema sredini rijeke.. Bacao sam još pola sata po tom mjestu, i tvičeve i jigove i neotežane nimfe i uvijek bi se ponovila ista priča- u prvom prolazu varke jedna, dvije bi se zainteresirale, u drugom bi već bile ravnodušne. Gazdarica bi tu i tamo izašla iz trave i proplivala po čistini, tek toliko da se pokaže valjda. Odustajem.

Vraćam se nizvodno, već je 5 popodne, mrak će za par sati pa odlučujem ne stajati nigdje, već odloviti potez od mosta nizvodno. Dolazim taman da vidim kako Krmpi dobra riba piga mušičarac par sekundi, oslobađa se, ovaj ostaje u šoku par trenutaka, a onda slijedi salva psovki. Znam kak ti je, frende.

Stavljam i ja jig streamer, ali mi je premonotono. Ajmo probat s pilkerom. Zabac pod drugu obalu, puštanje na dno i štrikanje. Nakon par zabačaja udarac, prvo pumpa po dnu , a onda skače iz vode. Potočara oko 35 oslobađa se pilkera u letu. Respekt! Nema veze, idemo dalje. Jednu manju ghetto rider zakucava, pa još jednu i još jednu. 4 ribe u 5 zabačaja, cug je definitivno počeo. Jedna slična onoj što se otkačila zaletava se sa 6-7 metara za pilkerom, ali se u zadnjem momentu predomišlja i vraća u sigurnost potopljene krošnje. Lovim još par komada, od kojih jedna uzima varku u propadanju. Stvarno rade. Cijeli dan ništa i onda u pol sata 7-8 komada..

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Kako iznenadno je počelo, tako je odjednom i stalo. Palim cigaretu, malo gledam Krmpu kako maše, malo čekam da se rastpetlja i idemo prema autu. Stara karlovačka nas čeka..

Zla dica

04.07.2013SpineriCroatia, croatia full of fish, croatia full of life, fishing in croatia, gorski kotar, jigging, perch, slit shad, ultra light fishingSpineri

Veliki grgeči rajcaju me već duže. Kad me Danijel nazvao i rekao (otprilike) da se tamo neki lik nabacivao malim gumicama po Mrzloj i dobio par grgrča od 30 do 40 nije bilo druge nego skupit ekipu i okušat sreću.

Već par dana prije sam se počeo pripremati, a to sam zadnji put napravio za Borovik. Uz grgeče u Mrzloj plivaju i dobre štuke pa sam za probu sa ghetto riderom odradio 2 ribolova na basseve. 2 komada oko 40 nisu imala šanse, znači da mu ni osrednja štuka neće predstavljati problem. Taktika je isto razrađena, prvo lovim grge, a popodne se zabijam pod branu i probat ću isčačkati kakvu pastrvu. Eto koliko sam ozbiljno shvatio ovu misiju.

Noć prije sam kasno zaspao, tek oko 1, no svejedno sam se kad je u 4 zazvonio alarm digao na prvu. Kupim Robija, 15 minuta kasnije i Krmpu kojem 2 heartyja nisu dosta, nego me cima da mu ponesem i crostagea. Za divno čudo, nije ponio ulija i mušičarac, iako sam mu rekao da ima lijepih klenova i štuka u jezeru. Samo jednom fulano skretanje i eto nas na Mrzloj. Stajemo na brani, 3 dečka već love, kažu da su im pale 2 štuke. Imaju čudan naglasak, na prvu mislim da su pijani zagorci, kasnije smo skužili da su slovenci. Dok čekamo da se birc uz jezero otvori, slažemo pribor. Odmah kontrola, dečki jel imate karte? Respekt! Lozinka Danijel i sve oke.

Krmpa i Robi idu lijevo, u šumu, sam vi ajte, mislim si. Ja palim desno, odrezana obala, hrpa velikog kamenja i mini crvenperki, ak negdje ima grgeča, ima ih tu. Tak je i bilo. Slit shad od 5 cm odmah vara par komada, oke, jesu mali, al upis je upis. I ova dvojica stavljaju istu varku i upisuju se. Birc se otvara oko 8, taman dolaze Danijel i Dule, koje slobodno mogu nazvati dobrim duhovima ŠRK Lokvarka , tako da sjedamo na kavu dok nam ne ispišu dnevne. Danijel je bio na svadbi, cimamo ga da se popravi pelinom, al niš od tog. Krećemo. Idemo odloviti desnu obalu jezera, koja je u šumi i teško prohodna, ali samim time i manje napadnuta i zahvalnija. Danijel odmah u uvali desno od brane dobiva štuku, Duletu jedna dobra cvika pa vežem sajlu. I idućih pol sata, sat ne mogu dobiti griza. Skidam sajlu, stavljam fluorokarbon i odmah se upisujem. Stižem Duleta, kod njega isto. Dok je imao sajlu ni griza, kad ju je skinuo krenulo je. Dolazim do nekakve ruševine u vodi i tu između 2 pojasa trave vadim 15-20 grgeča praktički jednog za drugim. Slit shad je totalno razvaljen, jedva se drži na udici. Stavljam nekakvog nonejm kineza sličnih dimenzij i lovim, ali manje. Idemo dalje, probijamo se kroz šumu, na određenim mjestima penjemo se i na sve 4 i spuštamo isto tako, jer drugačije ne ide. Dolazimo na proširenje na jezeru, ispred nas je stari tok, a prema sredini jezera malo malo vrh neke grane viri iz vode. Dule mi pokazuje panj gdje je izvukao 40-ku. Ostatak ekipe smo ostavili dosta iza nas pa ih tu odlučujemo sačekati i malo temeljitije odloviti.

Dule se kune u bijelu boju, većinu vremena baca bijelog berkleyevog sand worma pa iako sam do sada lovio sa tamnijim varkama zbog lagano zamućene vode, stavljam oskara od 6 cm bijelog tijela i crvenkastonarančastih leđa i glave. Prvo ispitujem teren, a onda puštam varalicu do dna i krećem namatati. Osjećam težinu, kužim na prvu da je dobra riba, nikakvog udarca nije bilo, valjda je varku pokupila sa dna odmah kako je pala i ostala tako. Spuštam štap, brzo namatam višak špage i lupam kontru. Samo da se dobro zakačila, mislim si. Dril ne traje dugo, forsam, ali oprezno, ghetto rider i opet odlično odrađuje sve trzaje i bjegove ribe, cijelo vrijeme mi kroz glavu prolazi ˝ nemoj otpast, nemoj otpast˝ i uskoro za vilicu hvatam krasnog grgeča. Udica zapiknuta plitko, skoro u sam vrh usta.

Čisto sumnjam da bih ga izvadio da sam imao malo tvrđi štap. Uzdah olakšanja, ulovio sam ono po što smo došli! Dule mi čestita, vadim mobitel i kada me signal konačno pronašao u gustoj šumetini zovem Robija da me dođe fotkat. Par minuta kasnije riba se vraća u dubine Mrzle. Što se mene tiče možemo u birtiju, kažem ekipi sa osmjehom od uha do uha. Krmpa, Robi i Danijel nastavljaju dalje, Dule čačka po istom mjestu, a ja palim cigaretu. Idućih pola sata, još pod dojmom ulovljene nabacujem se bez veze silikoncima, dok me iz tog moda nije prenula Krmpina galama. Majstor je dok smo dolazili pričao da bi bio zadovoljan pastrvom od 2 kile, to je na vodi ponovio još par puta i mislio sam da ju je potegao kak se dero. Dule i ja što brže možemo dolazimo do ostatka ekipe, ovi se deru cijelo vrijeme i sve sam više ziher da su potegli pastrvu.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Nije pastrva, nije Krmpina, nego grgeč, Robijev! Majstor je zabacio, počeo vući, mislio da je zapeo, a onda je grana krenula. Zatim je grana, sudeći po snazi kojom se borila postala štuka, sve dok se pod nogama nije pokazao prekrasan, veliki grgeč. 34 mrzlih, grbavih, prugastih, bodljikavih centimetara. Kapa dolje majstoru, par fotki i bok, bok, lijepa ribo.

Na kraju jezera, u carstvu potopljenog drveća vadimo ribu za ribom. Oke, mali su, ali vesele… Ja bih napravio krug oko jezera, ali ne može se pa se kroz šumu vraćamo natrag. Veselo. Na izglednijim mjestima dižemo još kojeg pedljaša uz hrpe malh, kod ruševine plašim nešto u plićaku i za čas smo ispod suncobrana kod kampice, natežemo karlovačko dok se ćevapi ne ispeku.

2 runde piva i jedne ćevape kasnije i eto nas s lijeve, pitomije strane jezera. Lovimo, ali mršavije. Tek u plićaku na samom kraju jezera na tvič uspijevam isprovocirati 2 štukira, ova četvorica udaljeni tek grm od mene vade grgeča za grgečom, a Krmpa vara i manju štukicu. Popikali su valjda sve što pliva u tom plićaku pa se vraćamo na cugu. Nakon odlične kave, ekipa odlazi pod branu, a ja odlučujem malo ubit oko u autu.. Iz sna me budi nekakva cajka iz crvenog golfa koji se parkirao kraj mene. Fala, niste trebali , mislim si, al ajde.. Rastežem se, stižem do brane taman na vrijeme da se pozdravim s Danijelom i vidim kak Krmpa i Robi vade grgeča za grgečom. 6 sati je, dosta grgeča, vadim kutiju sa pilkerima i tvičevima, idemo po pastrvu.

Nabacujem se tvičevima dobrih sat vremena, ali ništa se ne događa. Na kopču stavljam mali pilker kojeg sam još kod kuće ofarbao markerom u crno i zabacujem kolko ide. Puštam da padne na dno i povlačim, mijenjajući dubinu, smjer, brzinu, tvičajući, itd. U jednom trenutku, Krmpa se dere da vidim kak je malog grgeča ulovio, nakon što smo ih ulovili ne znam ni sam kolko. Okrećem glavu, mislim si, grgeč ko grgeč, vraćam pogled i vidim pastrvu preko 50 kako mi prati pilker. Ni sekundu kasnije, kad me snimila na obali, okreće u dubinu. Odbljesak zlatnog boka i veliki rep ostavljaju me drugi put danas bez daha. Dok bacam štap u travu, po glavi se roje pitanja šta bi bilo kad bi bilo.. Na kraju ostajem solo na brani i obečajem sam sebi da se vidimo u jesen. Red štuka, a onda opet pod branu. Možda mi se posreći.

Putem kući vrtimo film današnjeg dana i sva trojica se slažemo u jednom; Mrzla Vodica nas svojom ljepotom, svojim položajem u šumi, uvalama, pojasevima trave i potopljenom drveću i granju opako podsjeća na Trakoščan. Bogatstvom ribe- u prvom redu grgeča i štuke (oni slovenci s početka priče su taj dan, između ostalih potegli i jednu od 92 cm!), pa i klena i pastrve, podsjeća na Trakoščan u najboljim danima. A ekipa, u prvom redu Danijel i Dule, oduševljavaju svojom gostoljubivošću i nesebičnošću. Skupite ekipu i uvjerite se sami.

Goran Pišćak NoName