Uvijek su me privlačile idilične fotke braće mušičara kako u prelijepom ambijentu obučeni u outdoor košulje motaju umjetne muhe. Fini, čisti, obrijani, sa obaveznim osmijehom, slika raja… Pomisli čovjek da bi i mi spineri to mogli, zašto ne? Pa to je samo čakija i komadić drveta, deljaš na verandi, cigarica, kafa… Raj na kvadrat…
I stvarno krenem, uzmem čakiju, komadić drveta, skica na papiru pa tek vidim da mi treba alat. Počeo sa kupovinom dvije alatke pa završio sa preko trideset alata.
Obišao stolarske radnje, prošao od tokarskih strojeva do cura u salonu ljepote od koji sam tražio krive makaze… Beskrajna potraga za dobrim alatom. Boje, airbrush, impregnacije, izolacije, lakove i ostale potrepštine neću ni spominjat jer i tu ima jedna podeblja biblija da se napiše oko svega… Rasprši mi se slika lijepe karirane košulje sa uništenim trenirkama od ljepila, uništenim majicama od boja i lakova, nestane osmijeha od neprospavanih noći tragajući za agresivnim radom boka, ili sitnom zujom na repu, ili ganjanju suspenda, ili… Puno ili…
I tako prolazi vrijeme, osjetiš da nešto znaš pa vidiš da nemaš pojma jer i ono što znaš ne možeš primjeniti. Odjednom ispod čakije se rodi dobar rad, lovi jebote… Pa prijatelji krenu lovit na tvoje uratke, vele dobro ovo, daj pravi… Posložiš misli ,kreneš dalje.
Onda ideje krenu same od sebe i što je još bolje idu glat…To je znak da su se sve neprospavane noći isplatile, rad i samo rad daje rezultate… Više se ne zalijevaš lakovima i ljepilom, čakija vuče ispravnu liniju… Lagano dolazi iskustvo… Tekst pišem da pomognem bratu spineru koji se omišlja bil il nebil.
Udri jarane, život je jedan, pusti sve kraju, nožić u ruke i opleti. Kada doživiš da sašije na tvoju varku to ti je nagrada. Evo ja se sada smijem zaklet drugom Jožom da ću odraditi mamac u čistoj košulji, da i mi spineri kao braća mušičari možemo imati svoje mamce…
Ionako naša glavna ikona stišće pljugu zubima sa čakijom i komadom drveta u ruci..
S rapalkama se družim sad već skoro 3 desetljeća, a zadnje 3 godine tog giganta opet pozornije pratim, zahvaljujući ekipi iz Normark Adriatika koja je Rapalu vratila na mjesto na koje pripada. Tu negdje pri vrhu. I ekipa iz Rapale ima puno zasluga, jer uz standardne modele od balze koji su među nama otkad znam za sebe svake godine izbace i pokoji novi model od plastike, ili tu dobru staru balzu zaliju plastikom. Shadow Rapovi su mi tako u svim oblicima postali stalna postava po kutijama, polako shvaćam zašto MaxRap ima to max u imenu, BX Brat mi je baš po ćeifu, počeo sam se družiti s liplessima, itd.
Za 2021. su također izbacili par noviteta od kojih sam neke već i probao, zahvaljujući Miri. Uz Hakua, o kojem ste mogli čitati tu, koji dolazi u više boja nagodinu, tu su još 2 štučja zalogaja.
Prvi je manji (11 cm, 38 g) Super Shadow Rap. Iako je vrijeme bijelog i žutog tvistera prošlo, Hrvati u globalu nemaju običaj bacati masivne varke. Utoliko će manji Super Shadow imati bolju prođu od većeg. Mlađi brat dolazi u 10 boja od kojih samo jedna ne izgleda nešto, ostalih 9 su bomboni. Uz to što izgleda, mlađi Super Shadow ima široku valjajuću akciju vođen jednolično, umire pri stop and go vođenju i glajda kad ga se vodi kao jerk. Mislim da ću trebati još velikih kutija nagodinu, a ozbiljno razmišljam već sad da jednom otpilim kljun da vidim kako će se ponašati.
Ili ću jednostavno piknuti Twitchin´ Rapa. 2 Roberta iz Rapale su u više navrata sa Twitchin´ Shadom pokazali da je nekad manje više, Twitchin´ Rap je tu da se tek pokaže. Ono što sam vidio na Jezeru Ljubavi i Mržnje je dobar početak. Twitchin´Rap je jedan od onih user friendly/idiot proof jerkova, težinom i dimenzijama primjeren i normalnom, malo jačem naravno, spin priboru. Ovaj 12 cm dug i 53 g težak komad drveta dolazi za sada u 6 boja, što će se, ne sumnjam, već nagodinu promijeniti.
CD Elite bacam otkako sam ga naručio izvana i iako se pričalo da će neko vrijeme biti rezerviran strogo za Japan, Rapala je brzo poklekla pred pritiskom iz cijelog svijeta pa će ovaj ljepotan biti dostupan i kod nas. Uz to što je ovo vjerojatno izgledom najljepša varalica koju je Rapala dosad proizvela, ovaj Japan Handmade Style komad drveta se i ponaša kao da ga je neki bolesni Jap djeljao. Neće biti u cjenovnom rangu s japanskim rukotvorinama, ali neće bit ni jeftin i tu nastaje problem, jer ovo je klasični moraš skupit sve komad drveta. 2 blago meni već imam, još samo 20..
Solid Shad iz Shadow serije srećom dolazi u samo 12 boja. Imao sam čast malo se nabacivati ovom varkicom i oduševila me kako dometom, tako i radom. Solid izgleda više nego solidno i puno ćemo se družiti nagodinu. Ekipa će padat na AYU, YM i slične fensi dekore, a mene jako zanima što će pastrve reći na Matte Black dekor. Ako i nema narančasti trbuh, dobit će ga.
Walk´N Roll je također dobio manju, primjereniju izvedbu za naše krajeve koju nisam vidio. Uglavnom, novi W´nR ima 10 cm a 13 g, a ekipa iz Rapale se kune da leti ko šprih, glajda ko štenac i šprica ko tinejdžer. Od 18 boja probrat će se par favorita..
Uz ove novitete, tu su još i brbeli Jack Deep, jedan vajb s fotke na kraju teksta i još jedan koji zgleda jako, jako ljuto, CDi iz Artistic serije dostupni pojedinačno, onaj mješanac TDa i S(S)Ra u novim bojama, itd.
I Storm (konačno) uz Biscay seriju ima nešto zanimljivih guma, ali o tom potom..
Za sada samo jedna ´normalna´ fotka s jednim od noviteta i Mirinim ulovom da ne bi bilo da sam ovo sve sanjao..
Slab Rap 04. Rippin Rap je dobio bracu, a Vodopija i ja nove igračke. Na linku..
O roli istog imena sam pisao prije godinu dana (https://spineri.com/miss-sophia/), a konačno je na red došao i štap. Punim imenom Sephia BB S83ML. Ovog JDM ljepotana mjerkam već neko vrijeme, a posljednje poskupljenje lignji na toplom pultu u Kauflandu bila je kap koja je prelila čašu.
Kenjam. Yasei (da, opet Yasei, da opet onaj crno bijeli Yasei) je bio egi model i Sephia me poprilično podsjetila na njega. Krasan blank u crno crvenoj kozmetici, kombinaciji koju i inače gotivim, oboružan Fuji vodilicama, k tome lagan i balansiran kako to rasni egi štap i treba biti me oduševio na suho i bilo je samo pitanje vremena kada će ući u kolekciju.
Potrajalo je, ali evo ga. 2 sata ribolova (bez ulova) bilo je dovoljno da zaključim da ćemo se neko vrijeme družiti.
Kao i u slučaju s Yaseijem, najmanje s lignjama vjerojatno. Kako sam pisao tu ->
Egi štapovi su u odnosu na klasične spin štapove često lakši, balansiraniji i samim tim ugodniji za loviti.
A kad dođete u neke godine, ribolov mora biti ugodan.
Dakle, ovo je još jedan u nizu štapova za sve, u nekim ML granicama. Prije njega bili su tu Ex, Symbian, Altezza, da spomenem samo neke slične.
Natpis kaže da su skose od 1.8 do 3.8 najprimjerenije ovom blanku, a onaj kratki ribolov je pokazao da Sephiji tereti između 5 i 20 grama najbolje leže. Baca i preko 20, ali blank se već pati, a na duljini se ne dobiva ništa. Za probu su poslužili Fat Skoon od nekih 7 g i Lisa Loca od 14. Kako rekoh, ulova nije bilo, ali sam svaki put osjetio kada bih zapeo za travu, ili bi varka sjela u mulj. Što znači da sa detekcijom griza u budućnosti neće biti problema.
Uz lignje, s ovom šibom ću stati kontra šaruna, plavica i ostale bande koja se pali na jigove. Bez beda ću se njime nahitavati laganim silikoncima i površincima, bio s druge strane bass, ili brancin. Na Savi može stisnuti što god hoće, osim brka. Može i on, al palim špagu, jer na Stradica, kojeg sam odlučio pripasati Sephiji, bar dok ne vidim Vanforda uživo, ide fina špagica da ova šiba pokaže maksimum. Opet G-Core 131 vjerojatno..
Tehnikalije su sljedeće: 2,52 m, 97 g, 9 vodilica, bez obzira što na Shimano sajtu navode 8. Oko toga da su Fuji Alconite K se slažemo.
Više informacija, kao i fotki s ulovima kad Sephijica dobije veću minutažu.. S obzirom na uvjete na kopnu, to će prije biti na moru, nego li na kontinentu. Što je skroz u redu, jer za more je i napravljena.
Svog novog JDM ML/egi ljubimca možete nabaviti ovdje.
Na Spinerima nećete čitati o lošim štapovima, jer sam (s krovićem na a) odlučujem što prolazi, a što ne. Pa kad na Spinere okačim štap koji košta 300+ eura, budite ziher da vrijedi tih 300+ eura.
Takva je Dialuna. Shimanova JDM igračka je postala dostupna nama europljanima bez razmišljanja o carini i ostalim ljepotama naručivanja sa nekog od japanskih sajtova. Znači može i na rate, ljubi ju majka kosooka.
´Krivac´ za ovaj tekst je i opet onaj Jukić.
Majstor si je prvi piknuo Pepeljugu, dao mi da ju probam i nekih 6 mjeseci kasnije, jer je nije bilo na stocku, sam si i ja piknuo jednu. Svako toliko se zaljubim u štap, nekad košta 100, nekad 150 eura, i iako volim fini pribor, rijetko ću nešto platiti 2+ soma kuna. Nisam škrt, ni za rundu, ni za pribor, ali nekako nemam običaj trošiti pare na skupe pive i štapove. Neka viša srednja klasa me, kao pripadnika srednje klase, ako to u Lijepoj našoj još postoji, u većini slučajeva zadovoljava. Kad pričamo o priboru. Kad pričamo o pivu, mislim da je vrijeme da Karlovačkoj pivovari pošaljem mejl za sponzorstvo.
Dialuna, za JDM pojmove, kao i flaša Karlovačkog za hrvatske, ne košta puno, s obzirom da cijena ´normalnih´ štapova u Japanu često prelazi iznos prosječne hrvatske plaće. S te strane, to je oke. Nakon par ribolova i riba, tih 2400 u Topfishingu je isto oke. Tolko oke da sam naručio i dužu za TF. Al ajmo o Pepeljugi koju sam probao.
Zašto Pepeljuga? Zato jer je to, izgledom, sasvim prosječan štap. Ništa fensi, ništa nadrkano, čak ni u ruci, na suho, ne ostavlja neki specijalan dojam. Osim što je super lagana i super balansirana. Vizualno, puno crnog, malo sivog, Dialuna otisnuto srebrnim slovima i Ci4 držač role u istom tonu. Nema ni futrolu. 2 trake i malo papira na kojima sam jedino uspio skužiti da nešto vrijedi 4000 jena. Uz mejl u pivovaru, ide i mejl u Japan da vidim šta to oni nude za 4 soma jena (cca 250 kn).
Čarolija počinje nakon prvog zabačaja. Pepeljuga se pretvara u iber komada, ali čarolija tu ne prestaje. Traje i traje.
The new Dialuna is the ultimate JDM saltwater inshore rod. It has a technically advanced blank which is very strong, sensitive and light, making it perfect for its purpose: inshore distance fishing. If you’re looking for the perfect long-distance seabass rod: the new Dialuna is the one.
Inače ti opisi znaju varati, ali ovaj put im priznam sve. Od toga kako baca, preko toga kako prenosi što se događa tamo negdje sa varkom, do zamaranja ribe, Dialuna odrađuje savršeno. Baca bolesno, prenosi bez greške i kolje ribu, ubija joj volju za borbom. Somića od 3-4 kile na (lošoj) fotki je dovukla sa 50 metara i zamorila je u roku 2-3 minute, a trajalo bi i kraće da nisam uživao u pogledu na krivulju i osjećaju kako ga kroti malo po malo bez puno muke.
Naja 65 i Flat 8 cm (cca 8 g) lete super (na Sufixovoj stotristjedinici), nekih 10-12 g (jig udica 7 g + fino nasoljeni GobyGo 105 mm), kao i Biscay Minnowa (21 g) u dodiru s dnom čita i piše, voblere između 10 i 15 cm vodi bez greške, a ni 30-gramskog Pazzo jiga se ne boji.
Raspon je strašan.
Upotrebljivost isto. Bilo da treba pretraživati dno ´normalnim´ silikoncima na lakšim jig glavama, zatvičati vobler, ili zafitiljiti jig, sve može.
Tih 2400 ispadne 9 kn po cm duljine i skoro 19 po gramu težine, al može.
Ova 2,90 8-45 ispadne još jeftinija kad si ovak posložiš stvari u glavi.. Prvi dojam na suho je da je jednako bolesna, ako ne i bolesnija. Kraći model, kojeg sam također probao, je super interesantan, ali prije nego napišem koju, otet ću ga Miri još jednom. Jer uvjeti u kojima sam ga isprobavao nisu bili normalni.
konfekcija (njem. Konfektion < franc. [vêtements de]confection < lat. confectio: izradba, dogotavljanje), industrijska (serijska) izrada odjeće u standardnim veličinama, također i proizvodi izrađeni na taj način. Osim različitih vrsta odjevnih predmeta, pod konfekcijom se podrazumijeva i tvornička izradba drugih predmeta od tekstila, plastike, prirodne ili umjetne kože, npr. stolnog i posteljnoga rublja, tekstilnih predmeta za šport, rekreaciju i putovanja i sl.
Kako se izrađuju odjevni predmeti, tako se izrađuju i štapovi za široke mase danas. Imaš tvornicu, obično u Kini, koja ima blankove i onda se netko od ekipe u nekoj od firmi koje dilaju štapove igra sa dizajnom, vodilicama, itd.
Garbo je sa Exom pokazao da može napraviti jeben spiner, sa Absolueom isto u šaraniji, s Tectrom, ili Essentialom u feederu, a u match, bolognese, ili nekoj drugoj plovak šprehi koja im je core business je to normalno.
Excellence (https://spineri.com/par-excellence/) je, uz Elvisa, koji me žicao par riječi o Silver Light/Lure seriji, krivac za ovaj tekst. Ex je bio i ostao jedan od naj ML štapova koje sam imao i ne bih imao ništa protiv da danas sutra osvane Ex v2, Ex mark2, Ex Evo, kako god u malo više od 2 duljine na istim blankovima. Kozmetika kao u Essentiala, malo Fujija gore i moraš skupit sve.
Srebrni, tj tirkizno plavi, da se razumijemo, nije u rangu sa Exom, ali može ruku pod ruku s većinom štapova u tom cjenovnom rangu. Brzi, lagani blank dijeli sa Reactiv serijom, a Reactive sam tresao svako toliko, ugodno iznenađen onim što nude za cca 300 kn. No oprema na njima je bila fakat pregrda da bi ušli u Mazdu, ili da bih uopće napisao koju.
Srebrni, tj tirkizni.. Zašto ne.. K vodilice, lagani, a žilavi blankovi, crna, ili maskirna eva u kombinaciji s plutom na dršci, to već može.
Light Spin kreće sa modelom dugim 1.80 m tb 5-15, a završava sa 2,40 7-25. Light Lure ima istu polazišnu točku, no završava na 3 m i 60 g bacanja. Modeli 2,40/7-25, 2,40/20-50 i 2,70/20-50 su naravno najinteresantniji, jer pokrivaju nekakav ML i MH spin, koji je i najzastupljeniji. Na moru su to neki šaruni, brankosi i palamide, ili ´normalne´ strijelke, dok na kontinentu ekipa najčešće ganja klenove, bolene, basseve, smuđeve i štuke ML i MH štapovima. Tu je i kratka žila do 35 g bacanja koja se ubila za svakakav power fishing.
Ja sam odlučio probati onoga iz zlatne sredine, 2,40 m 7-25. Nije da mi treba još jedan štap u životu, ali u tom istom životu još nisam napisao tekst o štapu na suho pa je tako i ovaj put.
Ukratko, par ribolova s ovom šibom je pokazalo da se radi o štapu koji lijepo baca varke već od 5 g pa sve do gornje granice. S druge strane su se našli neki basseki koje je priveo bez problema, a osjetljivost su testirale crvenperke koje su napadale špagu, a čije je ´grizeve´ tirkizni prenosio savršeno.
Sve u svemu, da se sutra probudim sa gubitkom pamćenja i da me put nekako navede u Topfishing i da mi netko u ruke gurne neki od tirkiznih, bio bi to krasan početak nove/stare ljubavi.
Nekad sam volio brze motke, nemam ni danas niš protiv njih u nekim situacijama, al sve više me privlače neke progresivne akcije. A takvi su većinom oni s naljepnicom na kojoj piše egi. Ili, još bolje, sa crtežom lignje.
Egi štapove je najjednostavnije opisati kao ML blankove progresivne akcije. Većinom duljine između 2,40 i 2,50 m i težine bacanja do nekih 30 g. Kod nas je za takve blankove uvriježena riječ spora, ili sporija akcija, no kod nas se i vobleri nazivaju rapalkama, leptiri mepsevima, itd. Dakle, progresivna, moderate fast akcija.
Ako ćemo ih zvati spori(ji)ma, spori(ji) su tek u smislu da izbačaj i zamaranje odrade skoro pa cijelom radnom duljinom blanka, ne spore u smislu da se u zabačaju pigaju do drške pod bilo kakvim teretom, ili se na suho klate cijelom radnom dužinom blanka kad ih se protrese. Na fotki je Yasei popigan pod mrenom..
Zbog te akcije gotovo pa sami zabacuju i zamaraju ribu i fakat je gušt loviti s njima. Bar je tako bilo sa Yaseijem, s kojim je progresiva počela, a i sa Ryokanom Egi kojeg sam neko vrijeme koristio. Tako je i s ovima na fotkama.
Egi štapovi su u odnosu na klasične spin štapove često lakši, balansiraniji i samim tim ugodniji za loviti. To nisu štapovi s kojim bih lovio štuke, ili smuđeve na većim dubinama, ali za ML ribolov bolena, klenova i sličnih mušterija koje se love na manje vobse, silikonce pa i topwatere i jigove su itekako upotrebljivi. SunSquid i Salt Sniper bi se snašli i u ´normalnom´ spinu, dok je Technium nešto finiji, no i dalje je namijenjen za skose 2.5-4.0.
Skose se razlikuju u veličinama, gdje su one obilježene brojevima 2.0-2.5-3.0 najupotrebljivanije kod nas. Težina skose u veličini 2.5 se vrti oko 10 g, kolko sam gledao, dok one u vel. 4 mogu biti teške i 30 g. Znači, ako egi štap ima oznaku 2.5-4, a realno je deklariran, to je jedan krasan 30-gramac.
Dakle, komotno sam umjesto te skose mogao staviti i neku WTD igračku oko 10 cm, ili neki jig od 10-15-20 g. A na takve varke se već love ozbiljne ribe. Opet, ne bih baš sa egi štapom išao ciljano jigovima na palamide, npr, ali da mi je gušt ispred ulova, ili da se nahitavam za šarune, ili skuše pa mi uleti jato palamida, ne bih jednu sekundu razmišljao. Ako je Yasei krotio mrene, a bio je finjak (do 15 g), onda ova 3 nemaju problema.
Nije mi cilj ´gurati´ egi štapove kao novu modu, već skrenuti pozornost na njih. Nađe se među tim egi štapićima fakat krasnih blankova.. Još točnije bi bilo da većinu egi štapova krase krasni blankovi, a na fotkama su 3 koja su mi prva pala pod ruku. Jednog ljepotana iz Shimana čekam da dođe pa da ga isprobam i po onome kako se doima na suho, napišem hvalospjev. Možda čak i lignje krenem lovit. Do onda ćemo nastavit krotit mrene.
3 mjeseca nakon lipanjskog posjeta Štikadi o kojem sam pisao u Praktičnom, ponovno smo se zaželjeli prugastih razbojnika iz dubina tog ličkog jezera. Ako ste čitali Praktični, znate da su tada radile neke čudne kombinacije i prezentacije, ovaj put sam se uz olovne suze pojačao sa još nešto metala u vidu casting jigova. Imao sam neku viziju.. Uz Lento jigove, u kutijama su se našli i (lipless) krenkovi, spinnerbaiti i chatterbaiti, a džepove sam napunio Grass minnowima, GobyGoima i ostalim gumama koje na duši nose mnoge grgeče.
Ziher je ziher, no u prvom redu sam želio isprobati neke nove sheme i kombinacije.
Na vodi smo bili nešto prije 8, pozdravili domaćine i riješili tehnička pitanja, da bi sitno iza 8 naše varke već tražile žrtve. Ribolov i opet počinje sporo, dečki bacaju gume, a ja se odlučujem za heavy metal. Najlakši Lento na kopču i van kolko ide. A ide, jer Ionizer ML trpi i duplo pa ga stiščem na najjače.
Prvi udarac dobivam minutu prije 9, no umjesto željenih pruga pod obalom se ukazuje klen. Pola sata kasnije, tamo negdje na 50+ metara opet udarac u propadanju i nakon malo natezanja kroz travu koje ima fajnski fotkam prvog na (B)lentona. Ok, to što sam zamislio radi. Na istom mjestu vadim još 2 i još jednog klena a onda Lento ostaje negdje u travi.
Pokušavam sa spinnerbaitima i chatterbaitima, ali ne mogu dobaciti do vanjskog ruba trave pa se okrećem nazad jigovima dok lagano pretražujemo obalu. Žac ih konačno nalazi i u kratko vrijeme vadi 7-8 komada. Easy Shiner 3˝ na 3 g odrađuje posao. Ja bacam metar desno od tog prelaza i ne j..u me pol posto. Kruzu dobra riba pada sa dvokuka Sakurinog Tailspina malo dalje, uskoro se i Boro upisuje i radimo pauzu.
Drugi dio ribolova je identičan prvom, uz pojačani vjetar. Bio sam na Štikadi nekoliko puta, u raznim godišnjim dobima i ne sjećam se da je ijednom bilo bez vjetra. Kad puše u leđa varke lete nestvarno. Kad puše u facu, ribolov je žešća frustra. Pogotovo kad riba prima vani, a ti jedva možeš dobaciti do prvog pojasa trave.
Zato i dalje rokam(o) jigove, tu i tamo se nešto i dogodi, no ribolov je fakat spor.
Kruz je vjeran Tailspinu i konačno ga Štikada nagrađuje. Grgan je 2 puta zapeo u travi, ali na kraju pada fotka sa ribom 34-35 cm. Na bilo kojoj drugoj vodi super ulov, na Štikadi dobar prosjek po dobrom danu. Danas, riba dana.
Pred kraj dana vjetar toliko pojačava da više ni jigovi ne lete gdje bi trebali, ali svako toliko ih napipamo i maznemo kojega. Kruz roka na Pazzo, ja nakon što sam popušio i drugog Blentu mažem na dobru staru Stratu.
Lovimo ribe mahom oko 30..
Po one veće ćemo morati doći još koji put. Nema druge.
Kanal u Međimurju mi je dugi niz godina, tj od prvog posjeta bio podjednako intrigantan i frustrirajuć. Kanalom naime plivaju kalifornijske pastrve čija je izbirljivost proporcionalna količini.
Rijetko bih se nalovio, tj mogu reći da sam se jednom nalovio. Taj dan im se nešto okrenulo u glavi i poludjele su za crnim jig streamerom zlatne glave koji mi je navezao Krmpa. Sve ostalo bilo je mučenje muke za upis, ili par manjih riba.
Znam kako bi trebalo loviti, gledao sam majstore kako love, ali u praksi mi se taj i takav način ribolova nikako ne sviđa. To nimfarenje nije mi po ćeifu.
Tražio sam način ribolova koji će biti učinkovit i u kojem ću guštati. Jer ribolov je gušt. Hobi treba biti gušt, ne frustra.
Srećom imam ljude racionalnije od sebe koji mi svako tolko kažu nešto što me poravna kad zastranim. Poruke su jednostavne. Ko ova špreha s Koronom. Perite ruke. Čovjek s godinama zaboravi što su ga učili od malena.
Rečenicu iz naslova izrekao je Ante, čovjek koji me naučio najviše o pastrvama. Potočare se ne love u podne je jedna od vječnih istina, ne zaboravi da su to pastrve još jedna.
Tako sam se vratio počecima špinanja pastrva. Leptiru, narodski mepsu, u mom slučaju i Mepps i Idra i Panther Martin i Blue Fox.
I kanal je postao prijatnije mjesto. I meni i Nimcu taj dan. I ubuduće će biti.
Nek te kalife jedu gamaruse kolko oće, nek najveće padaju na muhu, ili ufuravanje Pincha, Isomea, ili Straighta u usta, ja ću tamo i ubuduće mepsat. I prije, ili kasnije će jedna dobra dolijat.
Tj jedna je već dolijala. Ali prvo nizvodni bijeg pa zatim uzvodni uz nekakav fejk axl u zraku u ravnini sa mnom nisam iskontrolirao.. Nema veze, i ove 30-35 su dobre nakon svih onih izlazaka bez nekih rezultata.
Do kraja sezone je još metar i kusur, imam još 70 metara najlona 0,16, zbirka leptira je ugodno popunjena i tak..
Jednu godinu, jedan mjesec i nekih 5-6 dana od školice u Ivancu (https://spineri.com/skolica-u-ivancu/), podružili smo se i opet u istom sastavu na istom mjestu. Srećom pa prvotni prijedlog da krenemo u 5 ujutro nije prošao, jer je pitanje bih li preživio cjelodnevno prženje na laganih 33 u hladu. Srećom je bilo i nešto vjetra pa sam preživio tih 8 sati na laganih 33.
Oko pol 2 smo počeli sa ribolovom, tj Pep je počeo i ulovio bassa u drugom zabačaju kojeg je u prvom fulao. Ja sam još provlačio špagu kroz vodilice. Salt Sniper 14-42 je i opet bio weapon of choice za killera Pepača. Malo zatim, kad sam već provukao špagu kroz vodilice, i Krmpa ima ribu. Njegovo oružje je već dugo Shinjin Neo 10-35. Čekam da to potrga više pa da mu prodam nekaj novo..
Uspio sam konačno i zabaciti 2-3 puta kad je Pepu vani primila dobra riba. Sniper čupanje iz orašca i trave odrađuje besprijekorno i fotkamo ga sa 42-43 cm dugim bassom. Krasna riba! Sve se događa u prvih par minuta i Pepač komentira kako voli kad mu ovako počne dan.
Budući da je riba raspoložena, na kopču kačim Cajuna i zabacujem Yaseijem kolko ide. A ide. Negdje na pola vode griz, onaj glupi kad ne znaš jesi zapeo u travi, ili je riba, ali te fore više ne pušim. Kontra i dovlačim ribu do obale. Štuka. Može.
Radimo krug oko jezera, Pep dere na Senka, mog TRDa u Perfect Perch boji ni da pogleda pa ga mijenjam za Pumpkina i nakon što sam popušio dobru ribu konačno upisujem malog. Ok, upis je tu, idemo žabarit. Volim taj površinski ribolov žabama, ali danas ni bassevi ni štuke nisu raspoloženi za takav vid zabave.
Nakon kruga oko jezera idemo sjest u hlad suncobrana birtije i popit nešto da nadođemo pa nazad. Za ovu rundu uzimam Ionizera 2,10/10-35 koji super baca i hendla chatterbaite i žabe od kojih ne odustajem. Dečki pak ne odustaju od Senka, Mouse tailova, Dolive stickova, itd. Ja vežem sajlu i Cajuna u Gill dekoru za kojeg polako postajem svjestan zašto ih već neko vrijeme Francuzi nemaju na stocku. Sreća pa sam ih naručio dovoljno za TF..
Opet negdje vani ona špreha sa travom, a nije trava, neg je griz, kontra i nadanje dobrom bassu. Umjesto dobrog bassa u plićaku se praćaka štuka. Srećom nisam izbirljiv. Par fotki i ajbok.
Malo dalje Krmpa poteže dobrog bassa sa dobrom količinom trave. Shinjin to sve kroz orašac privodi obali bez beda i fotkam ga sa krasnom četrdesetkom. Skup sa salatom.. Ima se, može se!
Pep pika još par riba, iako se aktivnost kako je dan odmicao smanjila na minimum i u pol 11 smo u Cajtu na pivi. Konobar me gleda ispod oka, jer zadnji put kad je šljakao je Antiša slavio rođendan i krasno smo se preuredili.. Ovaj put je prošlo daleko mirnije. Tak da i danas mogu u ribolov!
Dan je bio poput mnogih ovog ljeta- vruć, sparan i težak, a prognoze su sa svih strana najavljivale grmljavinsko nevrijeme i potop tijekom popodneva, ili predvečer.
Savršeno vrijeme za isprobavanje novih igrački za bassa i igranje sa onim starima. Jedna od konkretnijih igračaka je Ionizer do 35 g koji se vozi u Mazdi već neko vrijeme, ali nikako da ga probam, a ostale su se sastojale od provjerenih varki poput TRD-a, Cajuna i nekih novih, poput Rapalinog malog BX Brata, novog krenka u ponudi kojeg predstavljaju kao ´ Badly behaved tough little cookie always looking for a fight.´ Kvatovska špreha, tak da lajkam bratka.
Na Ionizera sam prvo mislio našarafiti malog Stradic FLa, no tanka špaga koja je gore nije bila najbolja opcija za ono što sam imao u glavi pa je odluka pala na brzi FK sa 0,15 G-Core stotristjedinicom i 0,27 Crocodilom kao predvezom.
Uz težak uzdah (30 stupnjeva je), oblačim Trakkerove wadersice, nabijam šiltericu, otpijam gutljaj vode i krećem u još jedno nadmudrivanje s velikoustom bandom.
Ove godine me veliki bassevi sprdaju, imam osjećaj. Zadnji slučaj je bio kada sam ultralajtao i snimio ekipu od 4 komada debelih riba od kojih su 2 prišle malom Slitu navezanom na 0,16 i okrenule se. Možda i bolje, jer Tsubarea nije predviđena za ribe od pola metra u lopoču, šašu i trsci. Danas sam malo konkretniji, a ova promjena vremena mi daje nadu da su majstori nadrkaniji nego inače i da će biti dobro.
U čošku grabe prvo plašim šarana, a zatim vidim 2 bassa kako po običaju lijeno plivaju nekom samo njima znanom rutom. Jedan solidan i jedan jako dobar, highschool sweethearts vjerojatno. Budući da se na senkolike varke u zadnje vrijeme smiju s prezirom, odlučujem se za žabu, jednu od rijetkih varki uz neotežane gume koju mogu normalno prezentirati u pola metra vode sa vegetacijom. Bacam žabu, metar od njih, lagano da se ne uplaše i cimam ju praktički u mjestu. Ok, zainteresirani su, motaju se oko nje.. Par cimova praktički u mjestu i manja riba kreće treperiti.. Žabine noge ga praktički škakljaju po ustima. Još jedan cim i majstor usisava i pljuje žabu takvom brzinom da mozak nije stigao poslati poruku `kontra!` desnoj ruci. Okreću se i idu dalje svojim putem, ali ne predaleko, motaju se po plićaku u nekoj svojoj briji..
Mičem žabu i kopčam TRD Finesse, iako im soft stickbaiti i nisu nešto napeti u zadnje vrijeme.. Prvi zabačaj sam kratak, ali ispada super jer se veća riba zainteresirala dok sam nabrzinu izvlačio gumu van i doplivala je za njom na par metara od obale. Gledamo se. Vraćam joj gumu praktički pred gubicu, ova lagano propada, bassica se malo nećka, ali otvara ta velika usta i guma nestaje. Kontra u tvrdo, Sakurina wormica se namješta negdje unutra, a Ionizer čupa ribu van. Nema gušta u drilu, na prsa! 5 sekundi kasnije nasukavam ju u plićak i hvatam rukom za čube. U sebi mislim, bilo je i jebeno vrijeme da zategnem nekaj pošteno. Stavljam ju u podmetač dok ne rastegnem Rapalin metar. Zadovoljan sam onim što vidim.. Par fotki, reanimacija nije ni trebala, iako je voda u plićaku vrela.
Pljuga, pregledavanje fotki i videa i ajmo dalje. TRD ostaje na wormici. 20-ak metara dalje, uz šaš vidim još jednog, manjeg od gospođe, ali sasvim solidnog. Gađam ga, TRD propada, špaga staje pa kreće. Još jedna kontra, još jednom u tvrdo, još jednom na prsa van. Sve mi se više i više sviđa tridesetpetica. Jako moćan štap, a izgleda jako elegantno.
Dok ulovljeni bass nakon praćakanja u podmetaču mirno čeka fotkanje, primjećujem piercing i s lijeve strane usta. Netko ga je piknuo nedavno. Puštam ga malo pametnijeg. Možda.
Gusti šaš i trska uz obalu i u vodi nisu neka fora kad loviš s obale pa parsto metara samo šećem. 2 ribe u par zabačaja su jako dobar skor. Konačno se šaš prorjeđuje, voda produbljuje i vjetar lagano pojačava.. Pravo vrijeme za power fishing, run and gun, ili samo oštro i bez veze spin.
Na kopči se izmjenjuju Sakurin Cajun chatterbait u bolesno dobrom Bluegill dekoru i Rapalin BX Brat u jednako bolesnom HAY dekoru. Nakon što Cajunom ´prepipam´ da nema zadjeva u vodi, Brat ide u šetnju. U kratkom vremenu sa oba pretražujem puno vode, ribolov kakav volim. Svako toliko poprate mi pedljaši uz obalu, ali ne pada mi na pamet loviti ih, promjena vremena uvijek pokrene veće ribe.
U jednom od zabačaja Cajun kao da zapinje u travu. Nikakav griz, samo težina pa dižem špicu i krećem brže namotavati, a trava iskače iz vode. Jednom pa još jednom i otkačuje se. Dobra riba.. Nema veze, mislim si, možda ima još koji. Skidam Cajuna i kopčam bratka Haymakera. Prvi zabačaj ništa, drugi ništa, treći donosi griz. Dovlačim ga pod noge, posežem za podmetačem, petljam sa štapom, majstor koristi priliku, iskače iz vode, otresa glavom i oslobađa se. Ko malo dijete trčim po plićaku za njim s podmetačem u ruci. Naravno da ga nisam ulovio, ali sam se dobro nasmijao sam sebi kad sam konačno shvatio kaj radim..
Sljedeća rupa u šašu mi opet donosi ´travu´ na Cajunu, ali ovaj puta sam pametniji pa lupam kontru. Ništa ne iskače, čak se ni ne otima previše, sumnjam na malog bassa sve dok mi se nije ukazala štuka oko 60 pod nogama. Ajde u podmetač dok nisi cvikala predvez..
Buraz Haymaker na kraju priče privodi ribu na fotkanje, a želja da skinem wadersice sa sebe jača je od one da iskoristim promjenu vremena maksimalno.
I stvarno krenem, uzmem čakiju, komadić drveta, skica na papiru pa tek vidim da mi treba alat. Počeo sa kupovinom dvije alatke pa završio sa preko trideset alata.
Onda ideje krenu same od sebe i što je još bolje idu glat…To je znak da su se sve neprospavane noći isplatile, rad i samo rad daje rezultate… Više se ne zalijevaš lakovima i ljepilom, čakija vuče ispravnu liniju… Lagano dolazi iskustvo… Tekst pišem da pomognem bratu spineru koji se omišlja bil il nebil.
