Dan je bio poput mnogih ovog ljeta- vruć, sparan i težak, a prognoze su sa svih strana najavljivale grmljavinsko nevrijeme i potop tijekom popodneva, ili predvečer.

Savršeno vrijeme za isprobavanje novih igrački za bassa i igranje sa onim starima. Jedna od konkretnijih igračaka je Ionizer do 35 g koji se vozi u Mazdi već neko vrijeme, ali nikako da ga probam, a ostale su se sastojale od provjerenih varki poput TRD-a, Cajuna i nekih novih, poput Rapalinog malog BX Brata, novog krenka u ponudi kojeg predstavljaju kao ´ Badly behaved tough little cookie always looking for a fight.´ Kvatovska špreha, tak da lajkam bratka.

 

Na Ionizera sam prvo mislio našarafiti malog Stradic FLa, no tanka špaga koja je gore nije bila najbolja opcija za ono što sam imao u glavi pa je odluka pala na brzi FK sa 0,15 G-Core stotristjedinicom i 0,27 Crocodilom kao predvezom.

Uz težak uzdah (30 stupnjeva je), oblačim Trakkerove wadersice, nabijam šiltericu, otpijam gutljaj vode i krećem u još jedno nadmudrivanje s velikoustom bandom.

Ove godine me veliki bassevi sprdaju, imam osjećaj. Zadnji slučaj je bio kada sam ultralajtao i snimio ekipu od 4 komada debelih riba od kojih su 2 prišle malom Slitu navezanom na 0,16 i okrenule se. Možda i bolje, jer Tsubarea nije predviđena za ribe od pola metra u lopoču, šašu i trsci. Danas sam malo konkretniji, a ova promjena vremena mi daje nadu da su majstori nadrkaniji nego inače i da će biti dobro.

U čošku grabe prvo plašim šarana, a zatim vidim 2 bassa kako po običaju lijeno plivaju nekom samo njima znanom rutom. Jedan solidan i jedan jako dobar, highschool sweethearts vjerojatno. Budući da se na senkolike varke u zadnje vrijeme smiju s prezirom, odlučujem se za žabu, jednu od rijetkih varki uz neotežane gume koju mogu normalno prezentirati u pola metra vode sa vegetacijom. Bacam žabu, metar od njih, lagano da se ne uplaše i cimam ju praktički u mjestu. Ok, zainteresirani su, motaju se oko nje.. Par cimova praktički u mjestu i manja riba kreće treperiti.. Žabine noge ga praktički škakljaju po ustima. Još jedan cim i majstor usisava i pljuje žabu takvom brzinom da mozak nije stigao poslati poruku `kontra!`  desnoj ruci. Okreću se i idu dalje svojim putem, ali ne predaleko, motaju se po plićaku u nekoj svojoj briji..

Mičem žabu i kopčam TRD Finesse, iako im soft stickbaiti i nisu nešto napeti u zadnje vrijeme.. Prvi zabačaj sam kratak, ali ispada super jer se veća riba zainteresirala dok sam nabrzinu izvlačio gumu van i doplivala je za njom na par metara od obale. Gledamo se. Vraćam joj gumu praktički pred gubicu, ova lagano propada, bassica se malo nećka, ali otvara ta velika usta i guma nestaje. Kontra u tvrdo, Sakurina wormica se namješta negdje unutra, a Ionizer čupa ribu van. Nema gušta u drilu, na prsa! 5 sekundi kasnije nasukavam ju u plićak i hvatam rukom za čube. U sebi mislim, bilo je i jebeno vrijeme da zategnem nekaj pošteno. Stavljam ju u podmetač dok ne rastegnem Rapalin metar. Zadovoljan sam onim što vidim.. Par fotki, reanimacija nije ni trebala, iako je voda u plićaku vrela.

Pljuga, pregledavanje fotki i videa i ajmo dalje. TRD ostaje na wormici. 20-ak metara dalje, uz šaš vidim još jednog, manjeg od gospođe, ali sasvim solidnog. Gađam ga, TRD propada, špaga staje pa kreće. Još jedna kontra, još jednom u tvrdo, još jednom na prsa van. Sve mi se više i više sviđa tridesetpetica. Jako moćan štap, a izgleda jako elegantno.

Dok ulovljeni bass nakon praćakanja u podmetaču mirno čeka fotkanje, primjećujem piercing i s lijeve strane usta. Netko ga je piknuo nedavno. Puštam ga malo pametnijeg. Možda.

Gusti  šaš i trska uz obalu i u vodi nisu neka fora kad loviš s obale pa parsto metara samo šećem. 2 ribe u par zabačaja su jako dobar skor. Konačno se šaš prorjeđuje, voda produbljuje i vjetar lagano pojačava.. Pravo vrijeme za power fishing, run and gun, ili samo oštro i bez veze spin.

Na kopči se izmjenjuju Sakurin Cajun chatterbait u bolesno dobrom Bluegill dekoru i Rapalin BX Brat u jednako bolesnom HAY dekoru. Nakon što Cajunom ´prepipam´ da nema zadjeva u vodi, Brat ide u šetnju. U kratkom vremenu sa oba pretražujem puno vode, ribolov kakav volim. Svako toliko poprate mi pedljaši uz obalu, ali ne pada mi na pamet loviti ih, promjena vremena uvijek pokrene veće ribe.

U jednom od zabačaja Cajun kao da zapinje u travu. Nikakav griz, samo težina pa dižem špicu i krećem brže namotavati, a trava iskače iz vode. Jednom pa još jednom i otkačuje se. Dobra riba.. Nema veze, mislim si, možda ima još koji. Skidam Cajuna i kopčam bratka Haymakera. Prvi zabačaj ništa, drugi ništa, treći donosi griz. Dovlačim ga pod noge, posežem za podmetačem, petljam sa štapom, majstor koristi priliku, iskače iz vode, otresa glavom i oslobađa se. Ko malo dijete trčim po plićaku za njim s podmetačem u ruci. Naravno da ga nisam ulovio, ali sam se dobro nasmijao sam sebi kad sam konačno shvatio kaj radim..

Sljedeća rupa u šašu mi opet donosi ´travu´ na Cajunu, ali ovaj puta sam pametniji pa lupam kontru. Ništa ne iskače, čak se ni ne otima previše, sumnjam na malog bassa sve dok mi se nije ukazala štuka oko 60 pod nogama. Ajde u podmetač dok nisi cvikala predvez..

Buraz Haymaker na kraju priče privodi ribu na fotkanje,  a želja da skinem wadersice sa sebe jača je od one da iskoristim promjenu vremena maksimalno.