Nekako se slučajno dogodilo da se jedna polovica Spinera isti dan zaputi na južni dio Jadrana, a druga polovica na sjeverni. Južnjaci su punih 5 dana uživali u čarima ušća Neretve, dok su sjevernjaci odlovili tek jedan dan i jednu noć.

Put nam je i jednima i drugima bio zanimljiv. Kontinentalni dio Hrvatske je tih dana bio umotan u gustu maglu pa smo doživjeli grupni pozitivan šok kad nam se izlaskom iz tunela i jednima i drugima, svakom na njegovom dijelu autoceste, ukazalo sunce. Ona izreka, što južnije, to tužnije, kad vas sunce prvi put nakon tjedan, ili dva pomiluje po licu gubi svaki smisao!

Bura koja je sjevernjake dočekala u Crikvenici, a južnjake u Metkoviću nije umanjila taj dobar filing ni najmanje. Ribolov površinskim varalicama u 12. mjesecu djeluje itekako pozitivno na raspoloženje. Čak i kad riba neće. Ako neće ribe, hoće glavonošci. A pogotovo hoće kad im se ponude Yo Zurijeve i Kanjijeve skosavice. Vrijedi i za Merag i za ušće Neretve. I dok su južnjaci do 4 ujutro rasturali lignje i sipe, sjevernjaci su se rasturali u šarunima koji su udarali na jigove kao da nema sutra, uz par bonus riba u obliku brancina i lijepog škarpoča.

Ona stara podravska uzrečica, bez čamca si bogec, se nije pokazala točnom trećeg dana. To jest, stara podravska se mora proširiti kada se koristi na južnom Jadranu. Bez čamca s motorom od 25 konja si bogec bi bilo puno primjerenije. Naime, dok su dečki isplovljavali prema otvorenom moru, u daljini je kuhalo od rauba velikih predatora. No dok ih je Tomos od 4 konja dogurao do pozicije, to frenetično hranjenje je završilo, ribe su se povukle u dubinu i tek su galebovi koji su lijeno plutali na površini ostali kao dokaz gozbe koja je taman završila.

Pretraživanje par pozicija koje su opasno smrdile na ribu je donijelo tek par fulanih grizeva u kojima su stradali tek repovi Slit shadova. U jednom od 10 000 zabaca Luka uspjeva prevariti malenog špara na jig koji je veći od ribe.

Tu večer Luka na štapu ima brancina kojemu ne može ništa. Mrak, Golden Bay u kifli, osjećaj kao da drila bolena od 7 kila u najjačoj struji i na na kraju mu riba trga predvez na kamenju i odlazi sa Ruty minnowom. Tuga i nevjerica, šok i razočaranje! Manji brancini možda u drilu i podsjećaju na savske smuđeve, no velike ribe, koje su uspjele izrasti u kapitalne primjerke, ne predaju se bez fajta. Tek par sati sna i u cik zore dečki su opet na poziciji. Marko uzima mjeru brancinima, a onda varalicu prima lica.. Nakon 10-ak minuta oštre borbe u kojoj je najslabija karika bio tek 0,28 mm debeo predvez, Marko privodi obali krasnu licu, tek na par trenutaka, ali dovoljno dugo da vidi o kakvoj se ribi radi. Par sekundi kasnije, lica se oslobađa varalice! Još jedna krasna riba odlazi kao pobjednik.

Preko dana se odmara, a navečer pada odluka da se ide na Glavu, kultnu poziciju na ušću. Mjesto je specifično jer se tu miješa slatka i slana voda. Pri površini slatka voda Neretve ulazi u more, a ispod tog površinskog sloja voda ili stoji, ili ulazi u rijeku. Savski rečeno, kontraštrom, u kojem varalica u gornjem sloju vode putuje nizvodno, a kada ga prođe, more ju vraća uzvodno, no gornja struja gura špagu nizvodno i radi trbuh.

Ribolov kod kojeg je štap koji dobro prenosi informacije i iskustvo ribolovca od presudnog značaja. Golden Bayevi koje su sva trojica koristili su se pokazali dorasli zadatku i uspješno su obali priveli nekoliko brancina koje su teledirigirani Slitovi našli na prijelazu između pijeska i kamenjem nasipane obale. Najveća riba te večeri, brancin oko 2-3 kg, a ujedno i najveći cijele ekspedicije ulovljen je na Slita od 85 mm u Blue back dekoru.

Dječaci napokon zadovoljni odlaze na spavanje da bi ujutro opet okušali sreću na otvorenom moru. I opet velike ribe raubaju u daljini, no dok ih Tomos dogura do njih, akcija prestaje. Miro, jedan od najuspješnijih ribolovaca na ušću, ipak uspjeva isprovocirati ogromnu licu, no sve ostaje tek na provokaciji. Riba prati varku sve do čamca i tu se okreće..

I dječaci okreću čamac prema Glavi. I opet velike ribe, i opet bez realizacije, tek par opakih kuhanja i fulanja velikih lica iza varki. Srećom, brancini su i opet raspoloženi, kao i manje orade kojima su Slitovi sa šmekom školjki i puževa, njihovom prirodnom hranom, bili interesantni.  Taman da ekipa zaboravi sva fulanja, trganja i spadanja riba i prije nego li su i otišli sa ušća počnu razmišljati o ponovnom dolasku.

More pruža nebrojene mogućnosti, od Savudrije do Cavtata, Jabuke, ili Palagruže, svuda su mjesta na kojima čovjek može lovit. Tijekom cijele godine gladna usta traže hranu i svako toliko neka nalete na udicu i od lovca se pretvore u lovinu. A kako vrijeme odmiče i more se zagrijava, i neke vrste koje preferiraju toplije vode, postaju stalni stanovnici Jadrana. Što nas čeka u budućnosti, ostaje za vidjeti, ali jedno je sigurno.. Tko se jednom zakači na more, vraća mu se.