Nedavno sam ostvario jednu svoju ribolovnu perverziju. Nije bila velika, bila je malena i neopisivo slatka i kratka. Odavno sam maštao o ribolovu na Neretvi, slušao sam priče o velikim brancinima, licama, strijelkama… Mjesto iz snova za jednog spinera. Konačno sam imao priliku otići tamo i tu priliku nisam propustio.

Pola sedam ujutro, lokacija ušće Neretve. Lagani povjetarac nježno je mreškao površinu vode koja je izgledala sablasno mirno, gotovo kao da se nešto ispod kuha. Nije trebalo dugo da taj osjećaj postane stvarnost. Jato strijelki je razbijalo neku nesretnu ribu na preko sto metara od mene. Kuhalo je kao ogromno jato bolena na speedu… Sa druge strane, ni ja nisam izgledao puno drugačije. Od ovakve scene krv mi je proključala do te mjere da sam trčao gore dole ko manijak sa raznoraznim pilkerima i kasmasterima ne bih li uspio dobaciti do mjesta nesreće. Uzalud. Kako je naglo došlo, tako je naglo i otišlo i ja sam u mirnijem ritmu krenuo bacati velike zare. U jednom zabacu imam udarac, zatežem, ali u prazno. Na varalici mi ostaju otisci gebisa prijateljice strijelke. Poslije ovog sam bacao još satima i ništa, da bih konačno uzeo Sakura Slit shada i išao malo jigati po dnu i ubrzo, na čuđenje domaćih, zategao prvog brancina. Pokupio je silikonac u propadanju školski, borba nije bila neka, ali riba je riba. Prvi zabac nakon toga strijelka mi cvika rep od Slita. Ostatak dana se nije dogodilo apsolutno ništa.

Pod nogama sam gledao velike ciple i brojao one koji su čitavi jer ih je bilo taman za sve prste obje ruke. Nisam mislio da ću ovo izgovoriti ali strijelka ovdje radi ogromnu štetu, skoro kao ljudi. Navečer sam uzeo fotoaparat i malo bauljao po ušću, slikao pejzaž i eksperimentirao sa duljim ekspozicijama.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Dan dva. Došao sam navečer i plan je bio ostati do jutra ali kako je vjetar počeo puhati i kako je počelo sijevati taj plan je izgledao sve gluplje. Krenuo sam opet sa zarama i poperima ali me prekinuo Goran iz Mostara. Goran je cool lik koji ovdje dobro lovi i nije ga strah eksperimentirati sa varalicama. On je još i lik koji ulovi u mrijestu ženku brancina preko tri kile i pusti ju na užas pristunih. My kind of guy.

Lega spiner me profuro po pozicijama na Neretvi… Na jednoj od tih me ostavio sa još nekim ok lokalnim dečkima i tu sam dalje opet nastavio sam i po svom. Bacao sam razne imitacije jegulje ali kada sam skužio da ih svi bacaju vratio sam se na svog favorita- Slit shada. Par zabaca i silovit udarac, kočnica dobro zategnuta ali riba svejedno u par navrata izvlači par metara špage. Nakon nekoliko bjegova riba se već lagano umorila, a ja nisam bio paničar pa sam se dopisivao sa curom preko mobitela dok se ova valjala negdje u dubini. Nije da sam imao što za raditi… Rijeka je velika, zapinjanja nema, pribor je super… Što može poči po krivu? Kada sam pokušao povući ribu prema sebi imao sam osjećaj da vučem vreču cementa. Iskreno, tek sam tada dobio osječaj da imam veliku, zapravo ogromnu ribu na udici. Kako sam ju potegnuo tako je još jednom lupila i osjetio sam da joj udica izlazi iz usta. Mislio sam da se otkačila i htio sam se baciti u rijeku radi gluposti i dopisivanja. Na moje čudo pogled na silikonac mi otkriva da je puknula udica na jig glavi. Makar sam imao još želje ona oluja je udarala sve jače. Kako bi sjevnulo tako bi nestalo struje u cijelom gradu… To još nisam vidio. Definitivno je ovdje nešto drugačije nego u Zagrebu. Ili su munje jače, ili im je centrala shit. Možda oboje, nisam htio saznati jerbo sam sa štapom u ruci bio neloš gromobran. Odluka je pala, pravac kući. Poslao sam poruku Goranu koji mi je ujutro odgovorio da je na toj poziciji to jutro u 5 ulovljena zenka od 6kg a da je ovo moje vjerojatno bio mužjak- veči i jači. Kaže se da se ne isplati se plakati za prolivenim mlijekom, realno gledano za prvi ribolov Neretva je bila dobra prema meni. Zamirisala mi je dovoljno da imam veliku želju vratiti joj se ponovo.

Hvala Žari na fotografiji sa brancinom, hvala Bradi na društvu, pričama i iskustvu. Hvala Goranu za uvođenje u filozofiju i pristup rijeci ali prije svega hvala sto si pravi Spiner.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end][ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end][ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]