Tag Archives: twitch

Twitch, jerk, rip!

spiners

Proljeće je tu, priroda se budi, sezona se zahuktava. Pravo vrijeme za još jedan tekst o tvičevima.

Za početak, malo hrvatsko engleskog.

Rip– parati, pokidati, poderati;

Jerk– trzati, trgnuti;

Twitch– čupati, kidati, trgati.

Odgovor na pitanje ´zašto tvičevi´ je jednostavan. U ovo doba, kad se keder još nije skupio u plovama od 100, ili 100 milijuna primjeraka, nego je još uvijek raštrkan po vodi, reakcijski mamac kakav je tvičani vobler, ako ništa drugo, pokrenut će ribu. Hoće li primiti, ili ne, odlučuju nijanse. Jedna od bitnih stvari je ozvučenost voblera.
U samom početku sezone preferiram mutave voblere. Još koji sunčani dan, bar. Kad se kederi po rijekama, ili crvenperke po grabama ´nađu´, može i zvečka. I sad može zvečka, ali ne preglasna. Mislim da u ovom periodu ona odbija ribu, jer ova još uvijek nije u ful aktivnom modu, bar oni veći primjerci.

Druga stvar je veličina varalice. Mišljenja sam da će lovac nakon dugog posta dati prednost većoj varalici. U ovo vrijeme preferiram voblere između 8 i 13 cm. Boja prirodna, igram na imitaciju. Iritacija će doći kasnije na red. Treće, vođenje. Za bolena čak ni sada ništa nije prebrzo. Svejedno, ne kurim varku. Neprirodno je. Vodim ju sa puno tvičanja i dosta kratkih pauza između. Puno fleša za zjenicu, puno iritacije za mrežnicu i puno impulsa za mozak kojem trbuh već dugo šalje samo jedan signal: prazan sam! Par ideja što ponuditi bolenu na tašte u nastavku.

Megabass Ito vision

_MG_3438

Za početak 95ica, s vremenom 110ka. Manji brat je u prednosti u početku jer je suptilniji, a opet, da ga se dobiti i da se ponaša kao bijesan pas, pri čemu flešanjem bokova mami ribu i sa veće udaljenosti. Jednom kad je ´primami´, svojim ultrarealističnim izgledom završava posao. 110ka dolazi na red kada se kederi grupiraju, a bolen postane aktivniji, jer se svojim kuglicama i većim profilom izdvaja u masi.

Duo Realis i Sakura Akaru minnow

_MG_3478

2 osamdesetke koje su se u kratko vrijeme pokazale i dokazale kao vrhunski tvičevi, oba dostupna u našim dućanima i oba relativno prihvatljive cijene. Za Realisa preporučujem vođenje sa puno sitnih, mogu napisati suptilnih trzaja. Ovaj mališan nije napravljen za divljanje. Akaru minnow se također može voditi nježnijim trzajima, ali itekako dobro podnosi i žestoko tvičanje i jako ripanje.

Kanji Accel jerk i Owner Rip´n Minnow

_MG_3479

Accel jerk tour edition je odličan vobler, odličnih karakteristika i odlične cijene. Akciju bih mu najlakše opisao kao ´nešto između 95ice i 110ke´. Daleko i stabilno leti, ima stabilan rad i odgovara na svaki pokret štapa, a zbog visokih ravnih bokova proizvodi puno flasha. Rip´n minnow je teško nabavljiv, ali ukoliko ga se negdje dočepate, shvatit ćete zašto je i danas tražena roba od strane ´starih´ savskih špinera.

X Rap i Flat Rap

_MG_3476

2 rapalke, jedna s kuglicama, jedna mutava. X-rapa skoro da nisam micao s kopče kada je izašao. Kažu u Rapali, ´it´s all about action´ i ne lažu. X rap ima agresivan rad i pri jednoličnom vođenju, a uposlite li i vrh štapa, dobivate varku kojoj će teško odoliti iole aktivan bolen bilo koje veličine. Pričamo o 10 cm verziji. Na ´pljosnatog´ sam se navukao tek kad su izbacili manje modele. Široki, ravni bokovi i nedotatak zvečke čine ga odličnim izborom kako za početak sezone, tako i za dugo, toplo ljeto kad bolen izbjegava sve što zveči.

Squad Minnow i Trick Darter

_MG_3481

S japancima smo počeli, s japancima ćemo završiti. 2 debeljuce, 2 dartera napucana kuglicama koji rade najviše nereda u najmanje prostora od svih nabrojanih. 2 provokatora koje aktivna riba nepogrešivo gađa, iako plivaju između milijardi kedera. Još je mrvicu prerano za njih, ali kad boleni krenu udarati po jadnim kederima u prvi sumrak.. Ajmo to ovak reć.. Peanke obavezne.

IMG_1094

 

 

Teška vremena

Imali smo spreman krasan tekst o klenovima. Onda nam se zima odužila, Sava narasla do neba, ispremješala i opet i korito i obalu, pomaknula mrijest i tako dalje. Od klenova, onih pravih savskih mutanata ništa. U periodu kad smo inaće lovili najveće tek pokoji trkač od 25-30 cm. Tako da će tekst o kruškicama pričekati iduću godinu..

U zamjenu nudimo vam priču o ribolovu klena u špici ljeta, pri minimalnim vodostajima i bistroj, pregrijanoj vodi. Par ribolova nabacivali smo se nekim provjerenim krenkovima koje su prošlih godina udarale ribe od 5 do 55 cm. Ove godine poneki manji, masa praćenja, par bjegova glavom bez obzira i to je to. Onda smo odlučili promijeniti pristup.

Neki dječaci (Komar npr) su na tvičeve namijenjene pastrvama rokali klenove davnih dana. Ja za to uistinu nisam imao potrebe sve do ovog ljeta, jer sam uredno lovio prasce na kojekakve krenkove, čak i po ovakvim pasjim vrućinama, samo bih se igrao dekorima, vibrom i ozvučenjima.

Prva 50-ka ove godine došla je kao bonus riba dok smo lovili bolene na valjda najpoznatijem ljetnom mjestu na Savi. Na sitno, najsitnije tvičani realis minnow doslovno se, bez ikakvog udarca, objesio macan velike glave i relativno mršavog tijela. Primio je na dosta oštrom prijelazu iz plićaka u dubinu. Obično su ribe oko 50 podebele i borbene. Ovaj se tek pod obalom nešto malo borio, a udica ga je tako plitko probola da je čudo da se nije otkačio i u tako kratkoj borbi.

Idućih par ribolova tražili smo slične terene. S obzirom da je Sava ovih dana rekordno niska, nije problem pregaziti s obale na otok i sa otoka gađati kanale uz obalu, ili kanale među otocima, prijelaze sprudova u dubinu itd. Mjesta uz obalu sa potopljenim granjem, panjevima, itd i nadvijenim granama nad njima također igraju, mada je dosta teško prevariti kapitalnog klena u sporijoj vodi i u povoljnijim uvjetima (za nas ribiče) od ovih koji sada vladaju. Po mjestima sa bržim protokom varalicu vodim kao da lovim pastrvu- nizvodno. Ovisno o brzini protoka ju i tvičam. Brža struja, nježnije i sporije, sporija struja, brži i odsječniji tvičevi. Jednom kad prokužite varalicu i na kakvo vođenje dotične najbolje reagiraju, mirni ste, otprilike, za sva vremena. Za pastrvu se ponekad pitam je li kuglica u vobleru previše, za klena nema brige. 5-9 cm dugi tvičevi ne mogu biti preglasni.

Naravno, ako gazite po Savi ovih dana, naletjet ćete tu i tamo i na dublji komad rijeke, iza nekakvog stoljetnog hrasta kojeg po normalnom vodostaju ne kužite, ili za njega zapinjete pa ga zaobilazite. Ako se zovete Tihomir Martinović, a.k.a. Tmarti, onda ćete u tu dubinu zafitiljiti svoju ručno rađenu metalnu glavinjaru, originalnog imena ZZ Tup! I u prvom, ili prva 3 zabačaja potegnut klena 45-50.

Ukoliko ste kao ja pa želite u praksi potvrditi da za klenove ovih dana igraju otprilike isti zakoni kao i za pastrvu, na kopču ćete okačiti nekog srednjeronca, u formi tail dancera, ružnog pačeta, ili nečeg trećeg i lepezasto ćete pretraživati tu rupu. Udarci su obično na izlazu iz rupe (opet prijelaz dubina-plićina) i stvarno jesu udarci, za razliku od dosta stidljivih napada na tvičeve.

Napomena za kraj, a o tome trube sa svih strana ovih dana: izbjegavajte biti na vodi kad je sunce najjače, pogotovo što na vodi udara i odozgo i odozdo, kao odbljesak s površine vode. Nažalost, nisam jednom pobrao sunčanicu pa govorim iz osobnog iskustva. Isto tako, iz osobnog iskustva mogu reći da klenovi bolje primaju u popodnevnim satima, bar oni veći za koje se isplati preznojiti na 35 i više °C.

Twitching

Twitching, jerking, ripping, ili na hrvatskom- džerkanje, tvičanje, cimanje.. Za početak, naravno da postoje trenuci kada riba neće vob, ali hoće metal, ili gumu, ali ovo je pričica o tvičanju, koje, uz pokoji nedostatak ima hrpu prednosti pred ostalim tehnikama. I zato, da postoji još koji izraz, ne bi bio naodmet, jer ova tehnika je zaslužila da se o njoj priča i piše. I da ju se upražnjava, naravno.

Zasluge idu i varalicama, jer kad se tviča, tviča se nešto već provjereno i kvalitetno. Sad, jel to stari rapalin original, ili novi ito vision, manje je bitno. Bitno je da obje love, a vođene ovom tehnikom provjereno daju i koju ribu više, osim ako ne pričamo o nekim specifičnim terenima, napadnutima sa svih strana, kao npr Sava pod toplanom u 7. mjesecu. No dobro.

Kod tvičanja postoje neki zakoni koje treba poštivati i uspjeh će rijetko izostati. Nekakvo nepisano pravilo je da se počinje, nogometnim rječnikom, oštro i na prvu. Umjereno brzi, ili brzi tvič, ovisno o meti, kojim se za malo vremena može pretražiti puno prostora i koji vam u principu kaže kako je riba taj dan raspoložena. Tu nema puno pametovanja, tvičate vobler kojem vjerujete i obično se nakon nekog vremena zapitate da niste fulali dan, ili vodu, ako ga bar nešto ne zvekne, poprati, ili fula. Bar je kod mene tako.

Sljedeči korak često je, bar u mom slučaju, živčaniji tvič kojim najjednostavnije rečeno, prelazim isti put za jednako vrijeme kao i s umjerenim tvičom, ali su mi pauze nešto duže, a kad vučem vobler, vučem ga još isprekidanije, brže i živčanije. Ako pričamo o bolenu, tu ni nema pauze, pauza traje točno toliko koliko treba da se štap iz donjeg položaja vrati u gornji i traje kolko 0,03 žestice okorjelom pijancu- treptaj oka. Prva solucija lovi aktivne ribe, ova lovi i njih, ali igra i na kartu reakcijskog udarca, kada se sita, ili bar nedovoljno gladna riba želi riješiti dosadnog uljeza koji je ušao na njen teritorij. Bassevi npr odlično reagiraju na ovaj stil, kad mu odnikud pred facu doleti nešto i tamo se ukopa, ovaj jednostavno mora zinuti , kao što ja jednostavno moram zamahnuti prema pčeli kad mi zuji oko glave, iako znam da bi mi bilo pametnije pustiti je na miru. Basseva, kao i ljudi, ima sa većim i manjim pragom tolerancije, pa ako ako ne stisne, ili ne zbriše odmah, obično odreagira n-ti put.

Ako ni ova solucija ne da ribu, obično se pokupim doma, jer mi se ne da nacimavat s neaktivnim ribama. Osim ak nisam potegnuo 100-200 km od kuće, ili ne lovim pastrve koje ponekad treba duže nagovarati da izađu ispod kamena.. To mi se još uvijek da. Ako nisam solo u ribolovu, da ne kvarim zabavu drugom, ili da ne ispadnem papak, potpuno usporim prezentaciju. Kao kad čovjek dobro večera pa uz pivo, ili kolu gleda tekmu i gricka čips. Koštice. Kiki riki. Što god. Tako dajem šansu i onim letargičnim prascima i prasicama zbuksanima u nekom zaklonu koje su do maloprije samo gledale moj skupi vobler kako živčani oko njih nimalo zainteresirane. Sad taj vob više nije nabrijani keder koji je sekundu, dvije, tu, pred nosom, a odmah zatim metar, dva dalje, već keder koji je tu, stoji u mjestu, pa se makne 20-30 cm, pa malo treperi u mjestu pa se opet pomakne, ali mu za put od metar- 2 treba neko vrijeme. Ako udari, obično udari baš u pauzi. Vrijedi za sve, od klena i bassa, do štuke i mladice. Znači, pratite špagu i lupajte kontru na sve sumnjivo. Ukoliko lovite pastrve, prije ćete vidjeti bljesak boka (i instinktivno lupit preranu kontru) nego osjetiti udarac na štapu pa je nekad bolje i ne gledati varku, kao kad lovite površincima. Basseve, ne pastrve.

Vobleri za tvič se kreću od nekih 5 do 15 cm, može i više, ali onda vam treba malo jači štap da bi mogli pravilno prezentirati i kontrolirati varku, sa izuzetkom slim voblera za more koji imaju manji kljun i daju se uredno voditi 40-gramcem. Realno, vobler od 9, kao i onaj od 11, ili 13 cm lovi i bassa od 20 cm i štuku od 80, a onaj od 5, ili 7 i pastrvu od 20 i 50 i bassa prek 50. Meni skoro pa više i ne treba. Više od osjetljivog štapa brze akcije, težine bacanja 40 g i duljine oko 2,40 mi isto ne treba. Za najmanje voblere 15 g tb i 210 cm (meni) je taman.

Koliko voblera na svijetu ima, nitko ne zna. Uz hrpu već provjerenih modela koji love godinama, svake sezone izroni neki novi koji ugodno iznenadi, što lovnim karakteristikama, što cijenom. Nekad su to novi modeli provjerenih proizvođača, nekad manje, ili više slične kopije starih dokazanih koje kinezi prodaju za (doslovno) šaku riže na ebayu, a nekad su to ručno rađeni modeli prijatelja koji znaju što rade i ne mogu reći ne fanatiku kao što sam ja. Ovi zadnji su mi ujedno i najdraži.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Tvič najbolje rezultate daje u toplijem periodu godine, sa posebnim uspjehom u prijelaznim razdobljima (proljeće i jesen), kao i preko ljeta kad se iz nekog razloga ribe pojačano hrane. Je li to oblačan dan, porast vodostaja, ljetni pljusak, vrijeme sumraka, vjetar koji je zamutio vodu, promjena vremena, ili što već, nebitno. Bitno je da imate par favorita kojima vjerujete i za koje znate što rade i kad ih ne vidite.. Par mojih favorita, dostupnih kod nas, onako iz glave: x rap, flat rap, rip`n minnow, hard core minnow, long a, sg prey, kanji accel jerk, itd. O onome što izlazi iz umova i pogona Megabassa, Lucky Crafta, Jackalla i ostalih genijalaca iz zemlje izlazećeg sunca, kao i malo opširnije o određenim tipovima, ili stupnjevim tvičanja nekom drugom prilikom. Što se japanaca tiče, dovoljno govori što sam im imena napisao velikim slovima.

Vizija

Tamo negdje ` 85-e je nastala firma Megabass. 28 godina kasnije, još je tu, radi čuda, a mi ćemo se za početak pozabaviti najpoznatijom serijom voblera koju proizvode. Ito vision familija voblera trenutno broji nekih 6-7-8-9 modela, ovisno kako gledate na kljunove/ozvučenje i namjenu. Redom, od najmanjeg prema najvećem: ito vision 95, ito vision 100 miyabi, ito vision 110 junior, ito vision 110, ito vision 110+1, ito vision 110 magnum. Osnovna verzija 110ke ima okrugli kljun, 3 katsuage br 6 trokuke, od kojih je srednja barbless. Varijacije na temu su silent riser, sw, verzija sa trokutastim kljunom, fx sa pomičnim kljunom, a od istog tijela napravili su i lapsticka i prop darter 110. No, krenimo redom. Najmanji i najomiljeniji, najsvestraniji, najnajnaj…

Ito vision 95

Cijela priča oko ove varke dala bi se svesti u jednu rečenicu: da idem na pusti otok i da moram izabrati jednu varku, bila bi to ova. Imam ih jedno 15-20, neke dekore u duplo za nedajbože i još mi ih par fali. Koliko mi je puta ova varalica spasila dan, teško je reći. Ovo je 95 mm i 10.5 g čiste genijalnosti. Savršeni suspend koji, kao i svaki genijalac ima svoje mušice- teško mu je naći zamjenske udice jer je odrađen filigranski precizno, malo veća kopča, ili nedajbože sajla mu narušavaju rad, vlat trave na udici ubija dobar dio akcije, deblja špaga, ili flaks isto, itd, itd. Ali na nekoj tankoj špagici, okačen o neku normalnu kopču, zabačen nekim brzim štapom od strane nekog tko zna što radi, radi čuda. Hoćete ga potopiti na pol metra kraj bassa i tamo ostaviti dok ovaj ne ogladni? Može. Hoćete na brzu vuču razbiti bolene? Može. Hoćete ga tvičati, lagano, žestoko, brzo, sporo? Može. Hoćete ga samo malo cimati, tek toliko da skoro u mjestu zaljulja bokovima? Može. Hoćete da prestanem? Može. Suspendi su obično ugođeni kuglicama. Yuki Ito je to odradio tungsten štangicom na dnu trbuha čime je dobio 2 bitne stvari: ˝mutavi˝ suspend i, bitnije, to da, kad se, nakon tvičanja zaustavi u mjestu, zaljulja bokovima. Stari tonući SSR je to radio, ali je i tonuo odmah zatim. Danas to rade još neke varke, ekipa je skužila šprehu, ali 95 ica to jednostavno radi bolje. Boje koje daju ribu više su mat tiger, il persia i kinkuro. Metal hot shad je prva koju sam dobio i naravno da je ta ulovila čuda.. Počiva u miru negdje u Savi, a koliko je bolena ulovio, ništa manje i ne zaslužuje.

Ito vision 110 jr.

Manja izvedenica 110ke, radi sve što tvič od 20-25 $ mora raditi, i više. Sa svojih 98 mm lovit će i ribe kojima je 110ka iz nekog razloga bila previše, a 95ica zbog nedostatka ozvučenja premalo, mada su takve rijetke. Zbog kuglica će biti zanimljiviji klenu, kojem mutava 95-ica nije bila pretjerano napeta. Ponavljam, lovit će i ulovit će, ali, junior je tu, po meni, da se, uz ekipi koja brije na manje varalice, uzme neka lova i ovakvima poput mene- fanovima, luđacima, kolekcionarima, kako god, koji jednostavno moraju imati i probati svašta nešto, iako će 99% vremena to nešto provesti u kutiji… Možda me s vremenom mlađi brat popularne 110ke demantira i osvoji kao što su to napravile 95ica i 110ka, ako dođe na red od ove dvije.

Ito vision 100 miyabi

Osim što se izgledom u startu razlikuje od ostatka familije, u imenu ima i pridjev koji ga savršeno opisuje (miyabi= graciozan). Vidi se po tijelu da je to varalica koja ne lovi na prepad, već ju treba voditi suptilnije. Znači, zaboravite vratolomije koje izvode 95ica i 110ka, usporite i uživajte u onom što miyabi pruža. Ako su ova 2 dresirani njemački ovčari, miyabi je dobri labrador u srednjim godinama. Ukoliko ste voljeli rapalin shallow shad rap, a 9ka vam nikada nije do kraja sjela za razliku od 7ice, imate sve šanse da se zaljubite u ovu varkicu. Usput budi rečeno, kad miyabija okrenete na leđa, dobijete anthraxa. Dr Jekyll and mr Hyde špreha…

Ito vision 110

Ova varka je utrla put svim ostalim megabassovim varkama u Americi i ostatku svijeta. Na masu mjesta se spominje kao (u startu) tajno oružje profića po turnirima širom USA, a ako se, usprkos visokoj cijeni probila na zahtjevno američko tržište (i kolijevku bassolova, usput budi rečeno), onda ima šanse svugdje. Ameriku je osvojio oko 2000-te, mene je osvojio nakon prvog bolena preko 80 pod toplanom, i to na dan kad nitko nije mogao dobiti ribu. Dan kasnije, kad sam skužio što i kako, palo je još par komada oko 80… Ostatak ekipe i opet nije nešto lovio. Još par razloga onako iz rukava: radi više nereda u vodi od večine tvičeva, što je, kada je riba aktivna veliki plus, a opet može biti i samozatajan, vođen ravnomjerno ili samo lagano tvičan, kad je riba neutralna. Široki i ravni bokovi koji se sužavaju prema trbuhu daju više fleša i pri takvom laganom tvičanju. Dalje se zabacuje od većine (suspend) tvičeva te duljine koje sam probao i samim tim pretražuje više vode. Na potez štapa reagira odmah, na prestanak se zaustavlja odmah,kao da se ukopa, a to većini (čak i neaktivnih) basseva i štuka bude dovoljno da ih pokrene. Nije osjetljiv kao 95ica pa i sajlu podnosi dobro. Iz nekog razloga, oni sa trokutastim kljunom su mi se pokazali lovniji od onih sa okruglim, mada se golim okom ne kuži razlika u radu.

 Ito vision 110+1 

110ka roni do nekih metar, max. Koliko mladica zbuksanih iza nekog kamena na 3-4 m dubine se nije htjelo dići za njim jer im je bio preblizu površini bih mogao otkriti već ove jeseni kad se sezona na mladicu otvori, a ja se pojavim s ovom varkom koja roni do metar i pol. Isto vrijedi i za neke druge ribe kojima je 110ka bila preplitka. Na prvi zabac dublja verzija 110ke me oduševila, bez pol muke dolazi na radnu dubinu, ne daje ništa više otpora od originalne verzije, a vodi se jednako lako, ako ne i lakše. Jedna od onih varalica koja me osvojila na prvu, a takve su rijetke i rijetko me osjećaj prevari.

Ito vision 110 magnum

130 mm, 20 i sitno grama, kako bi to rekli na više US sajtova ˝the legend just got bigger˝. Ameri na magnuma rokaju prasce od basseva, kod nas prava mjera za dobru štuku, ili jako dobrog smuđa. Meni je jedan dobar ostavio potpis u prvom izlasku na Savu sa ovom varkom. Iznenadio me, a ni štap nije bio primjeren za ovu, ipak, ozbiljnu varku. Dok i na 95icu i 110ku u Megabasu stavljaju katsuage, magnum je opremljen setom ozbiljnih udica koje se neće otvoriti kad ju, npr, iz sve snage sastavi bolen, ili mladica u najjačem brzaku. U stajaćoj vodi rasni 40-gramac ima šanse, u štromu bih podebljao na 60-70. Dekor french pearl nikako da naručim, a pali me otkako sam ga prvi put vidio. Megabass varalice, ( kao i ostatak japanaca) imaju 2 ozbiljna minusa: prvi je naravno cijena, a drugi, koji je pogotovo izražen kod ovog proizvođača je paleta boja, kojih ima toliko da je teško odabrati onu pravu. Love sve, ali na neke bolje padaju ribe, a na neke ribolovci. O plusevima uopće ne želim, nabavite jedan iz palete i sve će vam biti jasno. Upozorenje unaprijed: lako se navući, teško se skinuti, a jednom kad se navučete, skužite da uz megabassa ima i nekih drugih proizvođača iz zemlje izlazećeg sunca koji rade isto tako sjajne stvari. O njima nekom drugom prilikom.

 

Goran Pišćak NoName