troling pastrve

Rano jutro, pola 5, al ni Robi ni ja ne mirišemo na jabuke. Robi pogotovo, budući da je večer prije bio na burazovoj momačkoj. Vremena se mijenjaju, do negdje prije sam ja bio onaj mamurni u našim ribičkim pohodima. Trpamo stvari u auto i ostavljamo uspavani grad iza nas. Vožnja do Delnica prolazi brzo, autoput je prazan, turista još nema, a u Delnicama nas čeka Šnajdar, vrli predsjednik ŠRK Lokvarke. Nismo se vidjeli od Sakura kupa pa se srdačno pozdravljamo. Volimo tog čovjeka. Volimo i Čopa, iako je šaranaš. Kod njega trpamo Tomosovu četvorku u Mazdu i pičimo zavojitom cestom koja od Lokvi vodi do brane na Mrzloj. Tamo nas čeka Čopov čamac. Nema daski za sjesti, nema vesla, Tomos neće upaliti, benzin kaplje iz crijeva pa se pitamo voli li on nas..

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Kad smo konačno uspjeli upaliti motor, Luka i Miha, Slovenci koji su došli trolati za štuku su već bili kod brane valjda. Dvaput. Al dobro, turistička smo zemlja i gosti su na prvom mjestu. Za klošare iz Dubrave dobar je i čamac bez vesala i daski za sjesti. U hodu slažemo plan, onaj osnovni je bio da trolamo za pastrvu uzduž i poprijeko, no na momente olujni jugozapadni vjetar nam remeti taj plan u startu.

Vozimo se tako da nam vjetar puše u leđa, ili u facu, jer sve ostalo je prenemirno, ljulja nas previše i zapljuskuje. Varalice nas prate 40-50 metara iza čamca na 0,35 mm debelim predvezima, no nema interesa za njih. Moju viziju da odemo skroz do brane, koja je jedan od hot spotova kad puše jugo, Robi nevoljko prihvaća. Okreće čamac prema brani i što smo bliže, to više shvaćam da ideja i nije bila najpametnija. Vjetar pojačava, valovi koji se lome o branu su i pola metra visoki tako da se vraćamo na gornji, zaklonjeniji dio jezera, na kojem nas šuma koliko toliko štiti od vjetra. Tu i tamo ugasimo motor i napravimo pauzu da se protegnemo, ali tek kratko, jer nas vjetar odmah gura u obalu. Nakon više od 3 sata bez događanja, u jednom od prolaza, napokon griz. Valjda. Naime, vrh Golden Baya se savio pa još jednom i kada sam počeo motati, osjećaj je bio kao da vučem vrećicu, ili granu. Nema otimanja sa druge strane, samo težina. Ipak vičem Robiju da ugasi motor i pripremi podmetač. No, prije nego smo se snašli, riba je bila pod čamcem. Vidio sam samo velike crne pjege na srebrnom tijelu kada se strzala i oslobodila udica. Ništa od fotke sa jezerskom ljepoticom. Skidam bogove s neba kako mi koji padne na pamet, jer fakat si želim jednu poštenu jezersku već duže vrijeme.. Pljuga bi smirila živce, ali treba ju upaliti na tom vjetru. Trolamo dalje iznad starog korita Mrzlice, okrećemo se pod branom i vraćamo do proširenja. Tu se opet okrećemo nazad i vraćamo prema mjestu gdje smo imali griz.

Robi na kopču stavlja Sakurin Phoxy HW 62, ja ostajem vjeran Megabassovom Onetenu +1. Na istom mjestu gdje je meni primila riba, vrh Robijevog Playersa se povija, a Slamova kočnica pjeva dok špaga bježi sa špule. Ovaj put nema dvojbe, jer riba iskače 40-50 m iza čamca. Jednom, dvaput, triput. Robi ju privlači i uskoro je u podmetaču. Vjetar nas šamara pa fotkanje obavljamo u sigurnosti obale. U podmetaču je riba izgledala umorno, no otplivala je brzinom munje..

Ok, operacija jezerska pastrva obavljena. Probavamo još u par prolaza, svjesni da smo našli mikrolokaciju, no pjegave više nisu raspoložene za suradnju pa se, i zbog bolnih leđa od nepravilnog sjedenja u čamcu, odlučujemo prebaciti na Mrzlu. Rano je popodne, imamo još dosta vremena za uloviti koju štuku.

Slažemo Ryokane, varke namijenjene pastrvama zamjenjuju one za štuke i idemo. Nebo nad nama dobiva sivu nijansu, vjetar mreška površinu Mrzle, imamo dobre šanse upisati se. U prvih par zabačaja Strike Kingov spinnerbait mi prati štukir, no ne odlučuje se na napad. Robi roka sa L 16icom i dobiva jednu.

Štuke iz jezera bogatih travom poput Mrzle imaju prekrasnu pigmentaciju. Ja se prebacujem na Monarchov TNT Original, no ribolov nam prekidaju zabrinuti glasovi ekipe lijevo od nas. Rea, siva pudlica koja je s ekipom iz Rijeke došla na izlet je naletila i piknula se na udicu koju je neki majstor skupa sa sistemom ostavio da leži na obali. Ekipa cvili skupa s Reom dok Robi obavlja rutinsku operaciju vađenja udice iz njuškice. Operacija uspjela, pacijent malo u šoku, ali sve je oke, možemo se vratiti ribolovu.

Ryokankatapultira TNT Originala ful van, koji pada daleko uz ostatke trave, potez, potez, pauza i bljesak iza njega. Udaram momačku kontru, a Ryo se piga pod težinom. Gore je, ali je daleko, daleko vani i pumpa u mjestu. Malo po malo ju dovlačim, Robi viče da je dobra, a ja se nadam da će biti dovoljno dugo dobra da ju dovučem. Sekunde dugo traju, no čini se da se predala pa ju pumpam van. Ryokan još jednom dokazuje da je zvijer od štapa i uskoro je devedesetka pod obalom. Reina ekipa nas nagovara da ju ne ubijemo, na što se mi počinjemo smijati. Fotkanje i puštanje, drugačije ne znamo.

Teret koji sam osjećao nakon izgubljene pastrve nešto je lakši, iako bih u svakom trenutku štuku od 90-95 zamijenio pastrvom 60-65. Robi nastavlja L16 show, u kombinaciji sa Ownerovim Flashy swimmerom štuke mu ne mogu odoliti. Dolazimo na početak Mrzle, njen najplići dio i budući da ne mogu dobiti griz na gumu, na kopču stavljam žabu. U par minuta i 25 kvadrata vode imam 3-4 napada, jednu konačno zatežem, no nakon par sekundi drila, otpada mi. Top water ribolov štuke u četvrtom mjesecu? Na Mrzloj je sve moguće! Dok se ja zabavljam sa žabom, Robi ih vadi na L16.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Poneka i pobjegne, no postotak realizacije i broj ulovljenih riba je itekako zadovoljavajuć pa lagano privodimo ribolov kraju. Nakon ispijene kave s ekipom vrijeme je za poći. A u glavama kombinacije kako se što prije vratiti. Mrzla i Lokvarsko izazivaju ovisnost i jednom kad se navučete hoćete još i još..