Tag Archives: spoon

Neodoljivi odbljesak metala

920868_686897874786492_8097640835833065623_o

Budući da je sa 1.3. počela sezona ribolova pastrve u većini Hrvatske, došlo je vrijeme da predstavimo Idrine leptire koji u više od 15 godina uspješno varaju točkaste ljepotice diljem Hrvatske i Europe. Tvrtka Idra postoji od 1990. godine i do danas je proizvela parsto modela, tipova i veličina metalnih varalica, sa naglaskom na žlice i leptire.

No, prije predstavljanja Idrinih leptira, prisjetimo se nekih stvari.. Već više puta je napisano da je leptir ubojita varalica za pastrvu, a koliko je ubojit, toliko je i neselektivan. Napadaju ga i tek pedalj duge pastrvice i često im sva 3 kraka trokuke udice završe u ustima. Zbog toga je na manjim modelima poželjno odrezati jedan krak trokuke, a na ostalima bar malo stisnuti kontrakuke. Postotak kačenja nije ništa manji, a oslobađanje ribe traje puno kraće pa je i oporavak kraći i riba se prije i lakše oporavlja.

fearless (1 of 1)-19aa

Sad kad smo umirili savjest, vratimo se temi. Kako rekosmo, leptiri su ubojite varke za pastrvu, u samom vrhu ako pričamo o učinkovitosti. Idrini su itekako učinkoviti, što zbog dugogodišnjeg iskustva u izradi, što zbog činjenice da je dosta modela odrađeno slušajući savjete i želje članova naše spin repke.

Koliko smo upoznati, sve je počelo sa modelom Standard. Standard se proizvodi u veličinama od 0 do 5, u srebrnoj i zlatnoj boji, a za naše pastrve je trojka optimalna. Ova bubamara zaslužna je za mnoge ulove, a jedna zlatna sa finim slojem patine ima posebno mjesto u mojoj kutiji s leptirima i koristim ju kao jokera, kad i oni najskuplji i najhvaljeniji tvičevi ne odrade posao. Standard bi uistinu trebao biti standardni dio opreme svakog pastrvaša.

_MG_4363-47

Standard extra je još jedan leptir koji čini dio stalne postave u kutiji za pastrve. Može trojka, može i broj manje, za one dane kad pastrva zahtijeva manju siluetu i manje odbljeska, budući da je krilce odrađeno s više printa. Kićanka je sastavni dio ovog ljepotana, ali ja ju obično skinem, ili bar prorijedim.

_MG_4396-77

Long i Long ekstra logičan su nastavak standardne priče. Krilce u obliku vrbinog lista stvara manji otpor pa su pogodni za brže pretraživanje i pokrivanje veće površine vode u kraćem vremenu. Već u veličini 2 ovaj leptir teži 10 g pa na tankoj špagi, ili najlonu leti jako daleko. Odličan izbor za aktivne ribe i jezera. Kao i Standard, dolazi u srebrnoj i zlatnoj boji.

_MG_4315-5 _MG_4373-57

Standard za brze vode, jednako kao i Long za brze vode, teži su od običnih modela, nemaju kićanku na udici i dolaze u veličinama od 00 do 3.

Boras i Kupica imaju tijelo odrađeno od istih elemenata, a razlikuju se u težini i obliku krilca. Boras je teži i opremljen je standardnim krilcem zlatne boje s crvenim točkama, dok Kupica ima uže krilce i dolazi s dvije vrste printa, crvenim točkama, ili dekorom bubamare. Oba dolaze u veličini 2 i 3, no u veličini 3 Boras je za gram teži i s obzirom na krilce, proizvodi konkretniju vibru. Oba modela su odlična za rolanje uz dno i nadopunjuju se, ovisno o raspoloženju riba.

_MG_4385-67

Slično je i s Dobrom i Čabrankom. Proizvode se u veličinama 2 i 3, otežani su ovalnim tijelom odrađenim od 2 dijela, koji je kod Čabranke dvobojan i dolaze u srebrnoj i zlatnoj boji, s crvenim detaljem na udici. Čabranka dolazi sa crvenim točkama, a Dobra s dekorom bubamare. Razlikuju se po krilcu i Dobra je 10-ak % teža. Kako su nam Dobra i Čabranka dvije ponajdraže rijeke na kojima lovimo pjegave, tako su nam i ova 2 leptira među dražima.

_MG_4326-15

Vitunj LT i ST dolaze s jednakim tijelom i long i standard krilcem, ovisno o modelu. Već u veličini 2 teže preko 5, odnosno 6 grama i odličan su izbor za pretraživanje dubljaka, ili mjesta sa jakim strujanjem. I oni dolaze u zlatnoj i srebrnoj boji i sa crvenim detaljem na udici.

_MG_4381-63

Slunjčicu i Poljskog smo ostavili za kraj iz razloga jer se uz modele koji su u standardnoj ponudi, u Idrinoj kuhinji prošle godine radilo na novim rješenjima. Poljaka sa crnim krilcem smo se dočepali, vjerujemo da će biti odličan kako za jako sunčane dane, tako i za one sa crnim oblacima. Nadamo se da će i koja Slunjčica sa novim rješenjima otežanja i novim detaljima na krilcima naći put do nas, jer ´stari´ model sa tucanim krilcem se dokazao kao ekstra lovan!

 

Rastočk(ast)e (ras)točkaste

Odlovili smo i Slunjčicu. 100 kilometara udaljena od Zagreba čekala nas je voda nekad poznata po velikim lipljanima, danas na glasu kao izlovljena. U neribičkim krugovima poznatija po Rastokama i prekrasnim slapovima preko kojih se ulijeva u Koranu. U mojoj glavi iz nekog razloga zamišljena kao plitka i brza, u stvarnosti dijametralno suprotno. Duboka, bistra i skoro da ne teče većinom toka. Podsjetila me na Krupu donekle.

U samim Rastokama, u bircu Vodena ovca kupujemo dnevne i usput snimamo vodu. Par kalifa je dovoljno da nabrzinu suknemo kavu i pokrenemo se. Robiju su već dosadile te moje pastrve pa će samo fotkat, a Krmpa i ja ćemo se, nadam se, fotkat. Uzvodno od mosta u prvih pola sata Krmpa vadi 5 komada na narančastu nimfu, dok ja fantaziram sa tvičevima nadajući se nekoj kravi parkiranoj u potopljenim krošnjama. Vidim par manjih potočara uz obalu, ali ne reagiraju.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Mijenjam taktiku, rolam otežani leptir uz dno neko vrijeme, a kad ni on nije polučio rezultata, stavljam jig streamer i jigam po dnu. 2 fulana griza, kao da samo čupkaju perje s kraja. Dolazimo do slapa i tu se zadržavamo neko vrijeme pretražujući rupu i prijelaz sa tvičevima, leptirima, jigovima, nimfama i ostalim čudima iz kutija, no i tu ostajemo bez griza. Nije nam jasno.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Uzvodno od slapa, kod mosta, vidimo još par riba, jednu čak uspijevam isprovocati prvo voblerom, a onda i leptirom, ali bez sretnog završetka. Kod slapa kod ribogojilišta opet fulanje na leptir i sad mi već lagano živci rade. Zaključujem da su ove koje se vide neuhvatljive, ali si svejedno ne mogu pomoći i gađam ih kako koju vidim. Ni nakon 3 sata šuljanja i nabacivanja se nisam upisao. Idemo još uzvodnije, nadam se nekim plićim terenima, ali dubine ne prestaju . Tu i tamo, među potopljenim granama uz samu obalu, ili uz sedru na sredini vode prođe neka sjena i to je to.

Nakon par kilometara muke, Robi i Krmpa se vraćaju nizvodno, a ja odlučujem otići još uzvodnije, po logici stvari bi se u nekom trenutku trebali pojaviti plići tereni i brža voda. I stvarno, nakon pol sata- sat dolazim na dio nešto plići od ostatka, vidim prvo par manjih riba, oko 25-30 a onda iz trave izlazi 50-ka.. Stišćem se što više uz drvo, oke, nije me skužila, pliva po tom potezu kao da je njen, a bit će da i je, jer se ove manje miču s puta gazdarici. Voda ni ovdje ne teče pa se odlučujem za mutavi tvič. Znam da vjerojatno imam samo jednu šansu. Rigge 56s na kopču, zabačajem ju prebacujem, par okreta role, evo joj ga u vidokrugu, snimila ga je, zainteresirala se, krenula, stala, krenula opet i sad ga prati zainteresirano, ali bez ikakvog nagovještaja napada, skoro pa veselo, razigrano. Skroz do obale. Tu bulji u tvič koji lagano tone, ja buljim ju nju i dođe mi da joj skočim na glavu. Skužila je što joj se sprema i povlači se lagano prema sredini rijeke.. Bacao sam još pola sata po tom mjestu, i tvičeve i jigove i neotežane nimfe i uvijek bi se ponovila ista priča- u prvom prolazu varke jedna, dvije bi se zainteresirale, u drugom bi već bile ravnodušne. Gazdarica bi tu i tamo izašla iz trave i proplivala po čistini, tek toliko da se pokaže valjda. Odustajem.

Vraćam se nizvodno, već je 5 popodne, mrak će za par sati pa odlučujem ne stajati nigdje, već odloviti potez od mosta nizvodno. Dolazim taman da vidim kako Krmpi dobra riba piga mušičarac par sekundi, oslobađa se, ovaj ostaje u šoku par trenutaka, a onda slijedi salva psovki. Znam kak ti je, frende.

Stavljam i ja jig streamer, ali mi je premonotono. Ajmo probat s pilkerom. Zabac pod drugu obalu, puštanje na dno i štrikanje. Nakon par zabačaja udarac, prvo pumpa po dnu , a onda skače iz vode. Potočara oko 35 oslobađa se pilkera u letu. Respekt! Nema veze, idemo dalje. Jednu manju ghetto rider zakucava, pa još jednu i još jednu. 4 ribe u 5 zabačaja, cug je definitivno počeo. Jedna slična onoj što se otkačila zaletava se sa 6-7 metara za pilkerom, ali se u zadnjem momentu predomišlja i vraća u sigurnost potopljene krošnje. Lovim još par komada, od kojih jedna uzima varku u propadanju. Stvarno rade. Cijeli dan ništa i onda u pol sata 7-8 komada..

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Kako iznenadno je počelo, tako je odjednom i stalo. Palim cigaretu, malo gledam Krmpu kako maše, malo čekam da se rastpetlja i idemo prema autu. Stara karlovačka nas čeka..

Rolling

Mi špineri uvijek težimo imati kontrolu nad varalicama. Rijetko kad puštamo naše varalice da ih voda neometano nosi. Mušičari i ribolovci koji love bijelu ribu itekako prakticiraju tu tehniku i love, bilo da se radi o puštanju plovka, dead driftu suhe muhe, ili nimfarenju. U prvoj rundi pozabavit ćemo se kotrljanjem, tehnikom koja nam je proteklih sezona podarila masu krasnih drilova mrena, jezeva, klenova pa i par iznenađenja u obliku lijepih smuđeva i somova.

Glavna prednost ove tehnike je što varalica dolazi do ribe na najprirodniji mogući način- nošena vodenom strujom. Mrena je riba struje i riba dna i kao takva nam je prva u glavi kad se spomene kotrljanje, ali kao što smo vrlo brzo zaključili, velike klenove i jezove ne treba zaboraviti. Ne mogu reći da smo lovili kapitalne mrene s obzirom da ona naraste i preko 7-8 kg, ali složit ćete se, primjerci od 2-3 kg su itekako zanimljivi. Zato su klenovi i jezevi uistinu bili kapitalni, pričamo o ribama 50+.

Ono čime nas je kotrljanje kupilo je činjenica da lovi kada sve ostalo zakaže, recimo u onim toplim mjesecima kada su vodostaji na minimumu, voda bistra, a riba preko dana jako letargična. Ako znamo da veći primjerci riba i u boljim uvjetima većinu vremena provode (uvjetno rečeno) odmarajući, tj mirujući, ali će napraviti ta 2 zamaha repom ukoliko im nešto naizgled jestivo (suptilno) uđe u vidno polje pa i u određenom postotku to i probati, već smo u prednosti.

Sa veličinom varalice ne treba pretjerivati, ipak je ovo jedna diskretna tehnika koja lovi upravo svojom finoćom, osim ako lovimo u mutnoj vodi, za koju pak imamo adute obojene u upadljive, neprirodne boje. Žlice prirodnih boja (srebrno, zlatno, plavkasto, zelenkasto) veličine do 7 cm su prvi izbor, a ovisno o brzini vodenog toka koristimo lakše, tj šire u vidu npr effzetta i raznih izvedenica, ili teže u obliku kastmastera i raznih drugih pilkera, kojima treba jača struja da ih zakotrlja.

[ezcol_1half]Sama tehnika je jednostavna, varalica se zabaci uzvodno pod određenim kutem i snaga vodene struje radi za nas. Štapom pratimo putanju varalice, a rola služi za sakupljanje viška špage. Ili to samo zvuči jednostavno? Ako znate konfiguraciju dna, ili lovite na ravnoj šniti i je, ukoliko je teren malo teži, ostavit ćete koju varku zacvikanu između 2 kamena, ili ćete zapeti na nekom zadjevu. Ali ćete i loviti, a varalice su tako i tako potrošna roba i svaki put kad ju zabacite u vodu trebali bi se pomiriti s činjenicom da više ne pripada vama. Naravno da nema smisla nabacivati se bez veze, oke, i ćorava kokoš pogodi zrno, ali treba naučiti čitati vodu, učiti na greškama i logički zaključivati. Ne samo u ovom slučaju, nego u ribolovu općenito. Pribor ne mora biti vrhunski, danas za parsto kuna kupite i štap i rolu i špagu kojima ćete, jednom kada se naviknete, moći skužiti je li se varalica digla od dna, ili ju je mrena posaugala, [/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

ili je li taj trkac maloprije bio veći kamen od kojeg se varalica odbila, ili klen kojeg ste (ili niste) zategli. Najveći problem kod ove tehnike je detekcija griza. Imate situaciju da je varalica malo na dnu, pa se digne, pa se odbije od nečega, pa zapne za nešto, pa je u jednom trenutku više ne osjetite, pa opet ispočetka. Negdje između svega toga ju može nešto i zamijeniti za klopu.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end]S obzirom da ribi varalica praktički dolazi ravno u usta, griz je nježan, to i nije griz, kao što rekoh, često samo izgubite kontakt s varkom na trenutak, ili vam se čini da je očešala nešto u prolazu. Zato su osjetljivi štapovi (koji uopće ne moraju biti brzi, iako mnogi misle da jedno bez drugog ne ide) obavezni. Zbog lakšeg vođenja i bolje kontrole ispod 2,40 osobno ne idem, kao što ne idem preko 2,70, osim ako ovaj nije savršeno balansiran pa ni nakon višesatnog špinanja ne umara. Težina bacanja se vrti oko 30-35 grama, 10 grama gore-dole je zanemarivo, jer oznaka tb je tako i tako nešto što varira od proizvođača do proizvođača. Što je nekom 30, drugom je 50 i obrnuto. Ako njime osjetite što se događa s varkom od 7-8 g, a možete kontrolirati i onu od 20-25 u jačem štromu, to je to.[/ezcol_1half_end] Osobno sam protiv krajnosti, jer ako je pribor preslab, premorit ćete ribu što u konačnici može rezultirati smrću, a s druge strane, prejak pribor oduzima gušt drila. Što se role tiče, 2 stvari su bitne. Da dobro namata, i to većinom opuštenu strunu, i da ima dobru kočnicu koja će brzo reagirati kad jednom s druge strane bude torpedo u obliku mrene koja punom brzinom kroz brzak piči uzvodno. Veličina 3000 ili 4000 je dovoljna i s obzirom da su to role težine 260-320 g, obično je s njom štap u balansu taman kako treba biti. Na roli, ovisno o zahtjevnosti terena nek je špaga od 10 do 25lb. Japanci rade čuda, 25 lb špaga okruglog presjeka, znači stvarne debljine oko 0,20 više nije znanstvena fantastika, već samo stvar određene količine kuna u džepu, ili dolara/eura na deviznom računu.

Goran Pišćak- Noname