Priča o crnom labudu
(prvi dio)
Ajmo prvo o stvarima koje nisam.
Nisam iskoristio Balaševićeve stihove, iako bi se neki iz Crnog labuda super uklopili.
Nisam pogledao film s postera koji sam iskoristio za uvodnu fotku.. Natalie Portman je za glavnu ulogu u Crnom labudu osvojila Oscara, a radnja filma se vrti oko balerine koja je opsjednuta postizanjem savršenstva u svom umjetničkom izražaju.
Isto tako, u trenucima dok pišem prvi dio ove priče, još nisam stavio rolu na ovaj štap, niti sam provukao špagu kroz vodilice. No s obzirom na prvotni dojam, od tube u kojoj dolazi, preko materijala od kojeg je napravljena futrola do prvog dojma kad sam vidio, zaštekao i protresao štap, vjerujem da je ekipi iz Favorite Fishinga u glavi bio isti cilj kad su krenuli sa Black Swanom. Postizanje savršenstva u onom što rade.
I kako je Portmanica dobila Oscara za ulogu u filmu, tako je Favorite dobio nagradu za best new product u coastal rod kategoriji na ovogodišnjem Efttexu.
Otud i ideja za takav uvod u priču o Black Swanu.
Favorite je ukrajinska firma o čijim ste štapovima već mogli čitati na Spinerima. Stariji, ili oni koji duže prate će se sjetiti Varite i još nekih blankova, oni koji su dolazili u Spinnku SkyLinea, Cobalta i White Birda npr, a mlađi će ostati ugodno iznenađeni onim što Ukrajinci nude i za koju lovu.
Što se Ukrajine tiče, svi znamo što se tamo događa i samo se nadam, kao i svatko normalan, da će ta ludost čim prije prestati.
Što se Black Swana tiče.. Priča je puno pozitivnija. Gurnuo sam u ruke taj štap nekim ljudima i neki od komentara su bili
Malo mi je pobjeglo (u gaće)
U jebote šta je ovo
Kolko to košta
Auuuu
i tako dalje.
Oni baš kul likovi koji ne pričaju puno bi tek s odobravanjem kimnuli glavom, ili bi im se omakao osmijeh, ili bi im se okice malo raširile i zacaklile.
Što se mene tiče, prvi Black Swan koji mi je gospodin, ajmo ga zvat gospodinom, Ivan Galić tutnuo u ruke bio je onaj duljine 2,08 m težine bacanja do 4 g. Taj je završio kod Žaca i po svemu sudeći ostat će tamo. U planu mi je oteti ga gospodinu Kuku i odloviti malo s njim.
Ovaj ´moj´, za sad pod navodnicima, ali vjerojatno će se navodnici izgubiti, dug je 2,54 m deklarirane težine bacanja 3-12 g. Težak je nestvarnih 74 grama. Onaj Kukov na 2,08 ima 59 g sa upucanom špicom, moj dragi Matagi na 2,03 ima 80 i kusur.
Cjelokupno jato pa tako i ova dva labuda napravljena su na bazi T1100G Toray karbona, za koji na Favorite stranici piše da je 30% jači od, ajmo ih zvat klasičnih, modula karbona i do jučer su bili dostupni samo u Japanu. Na tu T1100G bazu se nastavlja 40 i 46 tonski karbon i rezultat je jedan opak blank.
Pišem ovo jer sam i prije nego sam uopće dobio u ruke tu zvjerkicu od 74 g, a baš zbog te nestvarne lakoće na 2 i pol metra, očekivao daleko nježniji štap. Ovo je poprilično ozbiljan komad pribora, naravno u granicama onoga za što je namijenjen. Znači nije životinja, ali je jako, jako opasna zvjerkica.
Na Favorite webu stoji ovakav opis za 842L-T:
A basic coastal fishing rod for light fishing with soft baits on jig heads. Far-reaching, classic build with informative tip and room at the butt. Very good for large bass fishing from the shore.
Basic je u ovom slučaju možda nespretno odabrano, jer ni po čemu ovaj štap nije basic. Black Swan je ono što ja u najmanje moguće riječi volim opisati kao štap za svašta. Iako su silikonci prvi na meniju, ne sumnjam da ovaj univerzalac bez problema vodi i površince i manje twitch woblere, a o jigovima da ne pričamo. Room at the butt se odnosi na rezervu snage i jako me zanima koliko je labud ima. Na suho se čini dovoljno.
Jer ponavljam, još uvijek nisam provukao špagu kroz vodilice i zabacio.
Dok to ne napravim, još par tehnikalija..
Cijena za Black Swana kreće od nekih 300+ eura, što je za takav blank opremljen top opremom (Fuji titanium vodilice sa Torziteom prstenima, lizalice kod UL modela), IPS držačem role sa karbonskim umecima itd, danas normalno. Da dobijete dojam, samo blank mog dragog Matagija trenutno košta skoro 150 e, bez shippinga. U vrijeme kad sam ga ja ganjao koštao je 90. Di su još vodilice, pogotovo TT, halter, prsteni, itd.. A Kuk mi se kune da je Black Swan u super ultralight izvedbi u nekim situacijama bolji od Figara.
Prije nego krenem o vizualnom dojmu, opet ću citirati Hemingwaya koji je davno napisao da je ljepota u očima promatrača. Pa ono što je meni lijepo nekom ne mora biti.
Black Swan je jedan od najdecentnijih štapova koji mi je bio u rukama. I upravo u toj jednostavnoj eleganciji leži njegova ljepota. Minimalizam na vrhuncu, bez puno detalja, sa dozom mistike..
Upravo zato ću ga upariti sa Vanquishem za početak i odraditi drugi dio.
(drugi dio)
Drugi dio priče o labudu odvio se na jednom prekrasnom jezeru udaljenom nekih sat vremena lagane vožnje od Zagreba, no nažalost smuđevi nisu bili raspoloženi za suradnju. Pa jači model nije završio u kifli, ali je u praksi opravdao onaj početni dojam. Oštar, osjetljiv, vrlo dobro balansiran sa rolom od oko 200 g, ali bi mu komotno i zeru teža odgovarala, bez da ubije taj filing.
Budući da je misao vodilja bila da osjetim kako se tih 74 g na 2 i pol metra ponaša pod ribom, mada ću opet naglasiti da smuđ nije riba, al isto tako moram napisat da se ovi fakat fino fajtaju, forsirao sam silikonce. Labud 3-4 incha duge silikonce na jig udicama od 3-5-7 g zabacuje, vodi i osjeća fantastično i samo je falio onaj tipični tupi smuđev griz za potpun doživljaj. Mada je zabacivati i animirati varku ovako laganim kompletom doživljaj sam po sebi i moj teniski lakat nije patio ni sekunde, što se zna dogoditi sa težim set upovima.
Zato mi je potpun doživljaj pružio onaj Žacov ultralajter i šaranac koji je usisao zrno fejk kuruze nakon nekoliko žutki, babuški i crvenperki, koje su i bile ciljana lovina.
610SUL iliti ´onaj Žacov´ je štapić od 2,08m, težine bacanja 0,8-4g i 58 g ukupne težine štapa. I na kraju je uspio zamoriti i pospremiti poprilično živčanu ljuskicu u podmetač, iako se ovoj to baš i nije dalo.. Šlag na torti je bio 0,12 najlon kojim Žac inače lovi tekme, a koji je, eto ostao na nekad mom Existu.
Iako su moje zgode i nezgode sa šaranima na UL sad već dobro poznate, nikad, al nikad mi ne bi palo na pamet ciljano ih ići loviti na tako tanak najlon, niti imam običaj iz štapa koji mi je prvi put u rukama izvlačiti maksimum.
Srećom je i još jedan crash test završio sa happy endom, a ´onaj Žacov´ je pokazao da se može nositi i sa ribama većih gabarita od uobičajene ciljane lovine na UL, ako koja ´zaluta´.
(treći dio)
Za treći dio ove priče morao sam se strpiti da prođu sve nevolje i problemi izazvane poplavama. U međuvremenu je labud proletio kroz par ruku, jer svi su ga htjeli probati. Vratio mi se tek nedavno i jedini ozbiljan ribolov dogodio se na Odri, nakon što su Kupa i njeni stanovnici i opet pokazali onu svoju ćudljivu stranu.
Na Kupi sam se prvo nabacivao sa nekim jigovima od 7 do 12 g i dojma sam da može potegnut, sa nekom manjom dozom opreza i još koji gram gore. Probat ćemo kad postane moj. Iako je na nekad šljunčano dno voda nanijela solidan sloj mulja, problema s detekcijom s 3 gramskom glavom nije bilo, i to na 40-50 metara od obale i na solidnoj dubini i protoku.
S Kupe smo se Žac i ja prebacili na Odru. Iako su u Meganu bili i Vespida i Mata, odlučio sam se odloviti sa Swanom. Jer da sam čekao da se zvijezde poklope, ovaj tekst bi izašao oko Božića.
Nestvarno toplo vrijeme za ovo doba godine čini klenove super aktivnima pa su mi i ribice od pedlja doslovno izbijale štap iz ruke. U drilu je filing kao da će ga i najmanji oteti iz ruke. Upravo je nevjerojatno kako taj blank prenosi informacije sve do haltera, to jest ruke. Jako, ali jako jako me podsjeća na prvog Inbitea kojeg sam zahvaljujući Nimcu imao priliku probati.
Kada sam žlicu zamijenio TGRom na 3 gramskoj glavi i spustio se na dno i par grgeča je privedeno. Za razliku od Kupe, Odrino dno je tvrđe i prošarano granama koje su popadale s krošnji i koje labud detektira savršeno, jednako kao i grizeve prugastih razbojnika.
Tako je završio treći nastavak priče o crnom labudu, četvrti će sačekati branu na Štikadi, onu na Dvorovima, ili neki izlet na more.
Mada me, za takve situacije i kombinacije već lagano svrbi onaj model dug 2,94 m i težine bacanja 6-21 g.
Budući da se vrijeme pisanja ovog članka odužilo kao nijedno, toliko da je u međuvremenu Vanquish dobio novu špagu, Sufixovu devedesjedinicu i da su Ukrajinci u međuvremenu ubacili još modela, cijeli lajnap možete čekirati na linku:
https://en.favorite-fishing.com/fishing-rods/black-swan/
Neki opći dojam nakon svega bio bi da je ovaj Black Swan nadmašio moja očekivanja, jer se od najvećeg upitnika na početku, sumnje u smislu kako će se štap od 2 i pol metra težine samo 74 g ponašati sa širokim spektrom varalica i hoće li biti dovoljno konkretan za drilanje ozbiljnijih riba, ovaj blank pokazao kao poprilično ozbiljan i polivalentan alat za razne situacije, tako da već sad znam da ću ga u nekima od tih situacija i zlorabiti.
Vlasnici dućana se za sve informacije mogu obratiti Galiću, kojem ovim putem poručujem da račun za ovih 74 g karbona, duplona, titana, na-na-na, pošalje u TF, ali da računa da se ovaj štap ne računa kao nov i da to ubaci u kalkulaciju.
Ja sam Goran Pišćak NoName i unaprijed kažem nema na čemu svima koji se počaste nekim od labuda.
Pjesma je na kuću..
