Tag Archives: pastrva

Salmo trutta

14.01.2014Spineribrown trout world record, igfa, jezerska, kuda na ribolov, lake, lokvarsko, lokve, pastrva, troutSpineri

(photo by Danijel Šnajdar)

Lovim ribe već neko vrijeme i iako se skupilo nešto godina, mozak mi još uvijek dobro radi. Svejedno, ne mogu se sjetiti nijedne ribe koja me toliko zaintrigirala kao pastrva duga 91 cm i teška 11,5 kg ulovljena u izlovu na Lokvarskom jezeru, prikladno nazvana Štefica, jer je ulovljena na Štefanje 2013.g. I prije sam se susretao sa pričama o jezerskim pastrvama, ulovio jednu na Štikadi, drugu od 65 cm vidio i kada mi je na tadašnjem forumu Ribarske jedan od članova rekao da to nisu jezerske pastrve, nisam tome pridavao neku pažnju, niti sam tražio dodatna pojašnjenja. Nakon ovog monstruma sa Lokvi, dao sam si truda, kopao po netu, literaturi, zivkao ljude koji love pastrve duže od mene, da bi ti ljudi pak zvali učene ljude kojima ribe nisu hobi, već zanimanje i ovo što slijedi su neka saznanja do kojih sam došao.

Ja sam ribič, špiner, varaličar, blinkeraš i ako netko od biologa, zoologa, ihtiologa slučajno ovo čita, lijepo ga molim da nakon što prestane kolutat očima na kraju ovog znanstveno fantastičnog članka sjedne i napiše znanstveni članak, mi ćemo ga sa zadovoljstvom objaviti na ovim stranicama. Isto tako, spreman sam uvažiti sve ispravke netočnih navoda, potkrijepljene činjenicama, naravno. Mejl je spineri.com@gmail.com.

Kao prvo, net je siromašan informacijama o jezerskoj pastrvi. Više podataka ćete naći o gavčici. Kao drugo, i to malo podataka što se da iskopati je nedorečeno, u nekim slučajevima i kontradiktorno. Tako na wikipediji npr možete naći podatak da se na Mrežnici povremeno ulovi salmonid koji domaći ribiči pogrešno zovu mladica, a u stvari je jezerska pastrva.

Možda je autor mislio na neku od zlatovčica, jer se na američkim sajtovima za pojam lake trout veže vrsta Salvelinus namaycush. To je autohtona vrsta sjevernoameričkog kontinenta koja obitava u hladnim jezerima Kanade i Aljaske, a unesena je i u neke vode Europe. Naše vode su sredinom prošlog stoljeća poribljavane i vrstom Salvinus alpinus, koju neki nazivaju jezerskom zlatovčicom, a drugi pak, koji bi preveli englesko ime na hrvatski, arktičkom zlatovčicom. U zadnje vrijeme su jezerske zlatovčice u nas pronađene jedino u Plitvičkim jezerima.

Mislim da je ovih nekoliko redaka sasvim dovoljno da se vidi kakva zbrka vlada oko pojma jezerska pastrva i da je vrijeme da se posvetim onoj zbog koje je ovaj članak napisan-jezerskoj pastrvi, tj jezerskom obliku potočne pastrve.

Za početak, potočna pastrva dolazi u 3 forme:

Salmo trutta m. fario

Salmo trutta m. lacustris

Salmo trutta m. trutta

Salmo trutta m. fario je onaj najčešći oblik potočne pastrve koju susrećemo. Živi u hladnim potocima i gornjim tokovima rijeka i u nas je najrasprostranjenija od sva 3 oblika. U dobrim uvjetima naraste do 70-80 cm i 6-7 kg, mada sam prije par godina imao sreću da vidim neke požutjele fotke sa Une, na kojima su bile ribe duge preko metra i teške preko 10 kila po mojoj procjeni. Naravno da su takve ribe rijetke, one duge do 40-50 cm su najčešće. Na rijekama sa dobrom populacijom pastrve možete na potezu od 10 metara izvaditi 5 riba i svaka će biti drugačije ´ofarbana´. Zato ne čudi da se kroz povijest često događalo da znanstvenici misle da su otkili novu vrstu pastrve.

Salmo trutta m. trutta je morska pastrva. U Jadranu je rijetka, našao sam podatak da je prvi put ulovljena 1879. kod Vranjica (u blizini Splita, tj Solina), a od onda se rijetko spominje. U hladnim morima sjeverozapadne, a pogotovo sjeverne Europe je puno zastupljenija. Naraste do 1,4 metra i 20 kg po podacima s neta. Mrijesti se u rijekama u kojima se i izlegla, da bi nakon što dosegne 15-20 cm migrirala natrag u more i dobila prekrasnu srebrnu boju i crne točke. Zanimljivo je da ne migriraju sve ribe, već oko 75 % njih. Pri povratku na mrijest u rijeku, izgube tu srebrnu boju i postanu nalik ribama koje obitavaju u rijeci cijeli život. Nakon mrijesta ne ugiba kao što je slučaj sa lososom, već se vraća u more.

Salmo trutta m. lacustris je oblik potočne pastrve zbog kojeg je nastao ovaj tekst.

Jedan od prvih podataka na koji sam naišao je da jezerska pastrva obitava samo u dubokim i hladnim alpskim jezerima. Što se, nakon malo dubljeg i duljeg istraživanja, pokazalo netočnim. Jezerska pastrva je oblik potočne pastrve prilagođen životu u jezeru. Od potočne se razlikuje morfološki (morfologija je grana biologije koja se bavi oblikom i građom biljaka i životinja), tj radi se o drugom fenotipu (fenotip je skup morfoloških i fizioloških svojstava organizma po kojima se prepoznaje neki organizam i po čemu je različit od drugih). Tako jezerska npr naraste puno veća od potočne, iako se radi o istoj vrsti. Najveća zabilježena u Hrvatskoj je ona iz Lokvarskog jezera, ulovljena za ispuštanja jezera 1968. godine. Težila je 25,5 kg i bila 124 cm duga. Zanimljivo je da je uz nju ulovljena i jedna mrvicu manja koja je imala nešto crvenih pjegi po sebi. Evo što o tome piše dr. Krešimir Pažur:

Tekst je iz 1969. godine, a cijeli možete naći na linku na kraju teksta. Prva rečenica dokazuje da se te 1969. mislilo da je jezerska pastrva drugačija vrsta od potočne. Za pretpostaviti je da su mnogi autori koji su pisali o pastrvama našli na sličan, zastario podatak i zbog toga je i nastala cijela zbrka oko jezerske pastrve.

Ja bih rekao sljedeće:

Jezerski oblik potočne pastrve prilagodio se na život u jezeru. Zbog obilja hrane raste puno brže od potočne u rijeci i ima manju glavu sa špičastijom njuškom na koju se nadovezuje nabijenije, masivnije tijelo u odnosu na potočnu iz tekuće vode. Kao što se vidi po primjeru iz Lokvi iz 1968., može narasti i preko 25 kg i 120 cm. Jezerska cijeli život provede u jezeru i u pritoke ulazi samo radi mrijesta. Mrijesti se i na plićim, protočnim dijelovima jezera- na vrhovima slapova npr, ili ušćima potoka. Srebrne je boje, kroz neko vrijeme gubi crvene pjege u potpunosti i ostaju samo crne koje sa godinama prelaze u nepravilne mrlje. Ukoliko za mrijesta zbog nepovoljnih uvjeta provede duže vrijeme u potoku, prilagodi se bojom podlozi i okolišu pa postane smećkasta kao i morska.

Za kraj, jedna zanimljivost: ferox pastrva (oko koje se znanstvenici još uvijek ne mogu dogovoriti je li zasebna vrsta, ili jedan od mnogih oblika potočne pastrve, mada zadnja istraživanja upućuju na ovo drugo), po načinu života jako slična našim jezerskim pastrvama. Ona se sa 30-35 cm počinje hraniti ribom. Prsteni na ljuskama (nešto kao godovi drveta), pokazuju ubrzan rast- prelaskom na ishranu ribom, ferox pastrva u 4 godine dobije i do 5 kila. Najstarija zabilježena bila je stara 23 godine.

Riba ulovljena 1968. godine u Lokvarskom jezeru, bila je duga 124 cm i teška 25,5 kg. Uz nju, ulovljeno je još 60-70 riba teških od 10 do 25 kg. Riječima dr. Pažura, te ribe mogle su biti stare koliko i samo jezero- 16 godina. Zbog svega pročitanog, nemam razloga sumnjati da u našim velikim jezerima (Lokvarsko i Štikada ponajprije) plivaju ribe stare 20-ak godina i teške 25-30, možda i više kg. Zadnje ispuštanje Lokvarskog dogodilo se 2001. godine. S obzirom da se to periodički ponavlja svakih 20-25 godina, bilo bi lijepo da pri sljedećem ispuštanju Lokvarskog jezera, koje bi se trebalo dogoditi za nekih 10-15 godina netko iz znanstvene zajednice obuče ribičke čizme do pasa i zagazi u blato i mulj Lokvarskog jezera u potrazi za jednom tridesetkom. Ukoliko nas bude, ekipa Spinera bit će tamo sigurno.

Linkovi:

http://www.npkrka.hr/buk/buk5/files/assets/seo/page14.html

http://www.lickosenjska.com/index.php/nacionalni-parkovi/plitvicka-jezera

http://www.ribe-hrvatske.com/index.php

http://www.balkan-trout.com/biblio.htm

http://www.wildtrout.org/content/about-trout

http://en.wikipedia.org/wiki/Brown_trout

http://hrcak.srce.hr/104837?lang=en

http://www.scotland.gov.uk/Topics/marine/marine-environment/species/fish/freshwater/ferox

Goran Pišćak NoName (with a little help from a friends.. pametnih i knjiških ljudi!)

Štefica

07.01.2014Spineribrown trout, izlov pastrve, jezero, lake, lokvarsko, lokve, pastrva, potočna pastrva, srd lokvarka, svjetski rekord pastrvaSpineri

25.12., podne i 15. Zvoni mobitel, zove Danijel s Mrzle, čestita Božić. Fala, rođo, i ja tebi i tak to.. Šta ima, nema ništa, bla-bla. Sve vrijeme mu glas nekak čudno titra, meni, bolesnom u glavi kakav jesam, prvo pada na pamet da ga je stepo lagani infarkt od previše klope prek blagdana i da je drhtavim prstima krivo stisnuo nešto i umjesto hitne okrenuo mene pa se sad izmotava. Pita kad ćemo doć, pitam jel grize kaj, dobivam negativan odgovor, al to drhtanje u glasu me kopka. Nešto mi smrdi. Odmah nakon što sam poklopio zovem Robija i zašprehavam ga kak dugo nismo bili na Mrzloj, kak nas možda posere, da kaj bu doma, idemo na zrak, itd, itd. Nakon napornih pregovora skupljamo siću po džepovima, biramo par nepar ko će razbit kasicu prasicu da se skrpamo za put i sutradan u mazdi pratimo zavoje na putu do Mrzle. U Skradu nas štrumpfovi na nizbrdici iza zavoja gađaju laserom, ali dobri čovjek u berlingu nam je blendo pol kilometra prije, slikajte se, gospodo u plavom!
Oko 9 smo na brani, kiša pada, vjetar puše, Robi me gleda u stilu ´koji mi k… ovo treba´, a ja serem da je vrijeme super i da ćemo se izudarat. 6 sati kasnije, Robi spava u autu, a ja, budala, se još ne predajem. Tvičam, đerkam, đigam, krećem, stajem, spuštam na dno, pokušavam sve, jedino površince ne bacam. Zato jer ih nemam u kutiji. Nema veze što je kiša pojačala, što ju prati vjetar, što mi se kutija cigareta u džepu raspala od kiše, što trava u vodi nije pala ni milimetra, mene moja riba čeka.

Oko 3 zove Danijel, ja mu ´zahvaljujem´ na pozivu, on mi vraća da sam amater i tak.. Super smo si. Kaže da će doć, reko oke, što bi samo ja kisnuo.. Pol sata kasnije, evo ga. Imaju izlov, ja odmah pitam jel im se možemo prikrpat, riba tak i tak ne grize, a imam i neki filing da bi to mogao biti razlog one njegove drhtavice. Uskoro se i ostatak ekipe skupio kod ribičke kućice, trpaju se stvari u kamion, kante, kace, boca s kisikom, agregat, mreže, podmetači, …, sve je tu i vrijeme je za pokret. Dosadna kiša još uvijek pada i dok se vozimo iza na kamionu, Danijel Robiju i meni govori: dečki, danas možda vidite nešto što niste vidjeli nikad u životu i ´ko zna kad ćete opet. Mi se pogledavamo, ne znamo jel ozbiljan, il nas cima pa ne komentiramo niš.

Parkiramo i iskačemo iz kamiona, Daniel prti agregat na leđa, Vanja je na ´igli´, a mi ostali sa podmetačima i kantama im čuvamo leđa. Prvih parsto metara se na površini zabljesne tek tu i tamo koji klenić, a onda se iz rupe koja po pričanju Vjerana uvijek podari nešto za iglom digla ogromna pastrva. Majstor nas nije cimo. Opću pomutnju, galamu i metež zamijenilo je urlanje i veselje u trenutku kad je riba ušla u podmetač. Prva riba i odmah jebeni jack pot, monstrum preko 10 kila ulovljena u potočiću širine metra. Nagon je gadna stvar. Ljudi su ga naučili potisnuti, životinje tjera naprijed i kada je to nemoguća misija.

Trčim do kace, vidim da nema vode i Kristijan i ja ju punimo vodom skoro do vrha da ta ribetina može stati unutra. Gledam ju okrenutu na bok, ogromna je, izgleda ne kao pastrva, već kao mala tuna. Iako još omamljena i nemoćna, u meni izaziva strahopoštovanje. Kak si narasla tolka? Kud si krenula? Jel znaš kolika si uopće? Kako bi te bilo imat na štapu? Jel bih te opće izvadio da mi se i posreći da primiš, ili bi mi sažvakala varku skup s trocama i ispljunula sve to? Pitanja samo prolaze kroz glavu. Tu negdje gubim doticaj sa stvarnim, nastaje nekakav kratak spoj, mozak obavija magla, iz koje tu i tamo iskoči tek neka slika. Hrpa ošamućenih klenova koje struja nosi nizvodno.. Tu i tamo koja pastrva, nebitno ima li 30, ili 60, galama i veselje je jednako.. Trenutak kada se je Dalibor preračunao i voda mu se prelila u duboke čizme, a on iskočio van.. Zajebancija nakon toga- lakše ti je napravit stoj na rukama neg skidat čizme i isipavat svu tu vodu.. Trčanje s kantama vode i propadanje u blato.. Trčanje s pastrvama u podmetaču..

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

U ribogojilištu se malo vraćam u stvarnost. Netko viče da smo ulovili 16 riba. Uz ovu gigantsku, još jednu oko 5 kila. Promakla mi je. Nisam je doživio. U bilo kojem svemiru, u bilo kojoj zemlji, na bilo kojoj vodi, za bilo kojeg ribolovca ona bi bila trofej. U ovoj priči ta prekrasna riba uspjela mi je promaći. Mužjaci dugi preko pola metra ne postoje. Mužjaci s kojima bih se naslikavao i o kojima bih pričao dok se grlo ne osuši. Slagao tekst za Spinere dok oči ne postanu 2 krafne od buljenja u ekran. Mužjaci zbog kojih ne bih spavao par noći vjerojatno da mi se otkače sa udice.. Ribe od pola metra uz ovu zvijer jednostavno ne postoje. Gospodin Boro, čovjek zadužen za mrijest se priprema. Smetamo mu, znam, ali čovjek ni da bi riječ rekao. Odvaja mužjake od ženki, slaže stol i umjetna oplodnja počinje. Štefica u bazenu čeka da dođe na red. Vadimo ju van, došla je sebi i sad divlja u podmetaču. Smiruje se, ali je svejedno trojica drže dok ju Boro muze. Daje nešto ikre, nije puno, ali mora se izmusti što više. Boro objašnjava da se višak ikre upali ukoliko se riba ne izmrijesti i u tom slučaju riba najčešće ugiba. Dok mi to Boro objašnjava, dečki ju važu prije vraćanja u bazen. 11,5 kg i 91 cm.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Ljudi, pastrva preko 11 kila i preko 90 cm! Boro iz kante vadi mužjaka i cijedi mliječ po ikri. Mliječ mužjaka kojeg bi ova pojela ko kikiriki da se nađu 1 na 1 negdje u dubinama Lokvarskog jezera. Boro ispire višak mliječi u bazenu i govori da je Štefi na boku. Diše, ali da samo jedan škržni poklopac radi, jer na drugom leži. Treba ju uspraviti. Danijel ju lovi podmetačem, ja ju uzimam u ruke i pridržavam. Držim u rukama pastrvu preko 11 kila. Pomažem pastrvi od 91 cm da se oporavi. Guram kroz vodu to masivno tijelo da joj svježa voda struji kroz škrge. Tolika je da ju moram pridržavati s obje ruke. Ako ju primim samo za rep, težina ju vuče dolje. Voda je hladna, rukavi su mi mokri do laktova, ruke ne osjetim, ali ju držim. Kad više ne mogu, spuštam je na dno i podboltavam podmetačem.

Prošlo je već 20 minuta, možda i pola sata kako ju držim uspravno u vodi. I mrena u Savi na +30 bi već došla sebi. Štefi ne. Svaki put kad ju pustim, okreće se na bok. Dobro smo ju izmorili. Nije mi svejedno, al zajebavam se da će bit lijep preparat. Pol ekipe se smije, pol me gleda ispod oka.. Iz zajebancije zovem kuma Tihu da pitam kolko košta prepariranje pastrve od 90 cm. Ova kao da me čula, kada sam odmaknuo podmetač od nje, ostala je uspravna. To, lutko! Iz one petice Boro je u međuvremenu izmuzao krasnu količinu ikre, iz onih manjih još nešto, dečki su dali svoj dio i lagano privodimo posao kraju. Nešto riba od prošlog izlova, par krasnih mužjaka i neke od danas idemo pustiti natrag u Lokvarsko jezero.. Dale su svoje. Nekad, u nekim prošlim vremenima, ne bi bile te sreće. Nije ugodno kad te strese struja, ali je ugodnije od sjekire posred čela. A nekad se nažalost to tako rješavalo ovdje. Srećom po ribe, vremena su se promijenila. Ekipa se uspjela izboriti da Mrzla postane C&R voda, na Lokvarsko paze koliko mogu, a nakon izlova pastrve više ne završavaju u tanjuru, već se vraćaju u dubine Lokvarskog. Korak od sedam milja u godinu-2. Respekt, ekipa, kapa dole i naklon do poda.

Dok se vraćamo kući, vrtim film. Pri kraju izlova, kod same brane ostavio sam 2 pastrve u kanti i otišao vidjet šta se događa, hoće li još koja isplivati. U povratku kupim kantu, Danijel me gleda, kaže, tu si ih ostavio tak, u otvorenoj kanti? Da, kažem. I znam da sam zajebo. Kaj bi bilo da je jedna iskočila, pita. Sliježem ramenima..

Kaj bi bilo da je iskočila.. Niš, mislim si, lego bi dole, pokrio glavu i pjevo zakaj se tak oblačiš od Hladnog piva dok me cipelare..

Drugi dan, oko 10 ujutro, dolazi poruka od Vanje, kaže: sad sam bio mamaru pogledat, sve oke, sutra ju vraćamo.

Štefica, ljubavi, vidimo se na proljeće!

Goran Pišćak NoName