Kad ti frend, jako dobar frend, jedan od onih koji se broje na prste jedne ruke dizajnira štap od nule, a uz to je i munjen u glavu na više načina, između ostalog i po pitanju pribora, onda s nestrpljenjem čekaš da vidiš na što će to ličiti.

Namjerno neću napisati da je ispalo iznad očekivanja, jer sam jednim malim dijelom, mišlju, rječju, djelom i savjetom sudjelovao u procesu tako da sam  otprilike znao što mogu očekivati, ali face ljudi koji su uz mene imali priliku protresti i zabaciti testnim modelima dovoljne su da mogu reći da je Jukić uspio napraviti odličan posao.

Prije nego krene priča o štapovima da objasnim ono munjen u glavu vezano za Jukića, ovaj put samo vezano za pribor, kae s glavom je posao za neke doktore.

Antiša je lik koji je u ribolovnoj industriji više od pola životnog vijeka, s tim da fakat više nismo mladi. U tom periodu mu je kroz ruke prošlo jako puno lijepih stvari, da ne nabrajam, jer se uvod već dobrano odužio. Point je da čovjek kuži pribor, lovi ribe, prati scenu, ne prihvaća polovična rješenja i kad radi, radi ful i daje sebe u to.

I to su u jednoj rečenici Horizoni.

Tako se, naime, zove serija štapova osmišljena, dizajnirana i napravljena od nule.

Casted Horizon.

Kao skica, ili nacrt poslužio je jedan blank kojeg je Jukić nanjušio i koje me oduševio čim sam ga primio u ruku, ali je imao poprilično usku namjenu i kada je krenula ideja o seriji štapova na tom blanku nije mi bilo jasno kako će od specijaliziranog blanka odraditi seriju koja pokriva većinu situacija u kojoj se jedan spiner može naći.

Ispostavilo se da je ta tvrdoglavost, ili samo ustrajnost koju Ante i ja dijelimo (babe su nam iz Imotskog) rezultirala da se nakon par mjeseci pojave prvi uzorci, njih  točno 4.  Ja sam malo strpljiviji lik od Antiše i kad je meni već bilo pun k čekanja, mogu misliti kako je bilo njemu.

11.3. su štapovi samo banuli u Hrvatsku, prvo u Samobor, a par sati kasnije smo ih natezali u najboljem dućanu na zapadu grada. Ako ste, a sigurno jeste, ikad vidjeli štenca koji puca od sreće, ono, skače, liže sve, vrti se oko sebe, maše repom, možda se malo i popiški, onda znate kako je Jukić izgledao taj dan.

Bio je petak.

U nedjelju smo Ante, Patrik i ja zapalili na jednu okuku jedne rijeke, mjesto  koje sam proroštao raznim štapovima i varalicama više puta, mjesto koje često koristim za isprobavanje što nova oprema može, a što ne. Tu je sve u kompletu, od pojasa trave uz obalu, preko šljunka na pol vode, do rupe na nekih 40-50 metara koja varira od 7-8 do 10-12 metara, ovisno o vodostaju.

U probi su nam se pridružili i Kruz i Nimac.

Čisto  da ne zabrijemo previše.

 

Tog 13. ožujka su to bili semplovi, testni primjerci bez imena.

7 mjeseci kasnije pojavili su se kao

Twitch Topwater

Distance Finesse

Distance Shooter i

Shore Shooter.

Uz 4 spin verzije, danas je tu  i Distance Egi, dragulj od 259 cm i 98 g težine..

Od 4 nabrojana, jednog sam baš pošteno izmaltretirao, jednog nešto manje, ali dovoljno da napišem svoje mišljenje. Pa ajmo i krenuti upravo s njim.

Twitch Topwater

Ne znam jel mi draže kad zatvičam vob pa ga bass, štuka, ili bolen zvizne u pauzi, ili prošetam zaru pa ju srkne bass, poklopi bolen, ili fula štuka. Upravo tome je namijenjen tetejac. TT je dug 2,43, što je upravo optimalno za rad s ovom vrstom varki i raspon bacanja mu je 10-40 g, što je i više nego dovoljno za kombinaciju kojekakvih površinaca i voblera. Isprobao sam ga na štukama i ako može zakucati buzzbait sa debelom udicom i debelim komadom silikona u obliku žabe u štučja usta, onda može probiti i sve ostalo što mu se nađe na putu.

Distance Finesse

Ovog sam baš pošteno izmaltretirao.. Al baš pošteno. Drilao je neke bolene i mrene po Savi, drilao je neke basseve po Dugoj, drilao je neke grgeče po Štikadi. DF je dug 2,59 i težine bacanja 5-28 g. Mogao bih napisati tekst samo o njemu, ali Distance Egi  je tu negdje, možda i zeru finiji i nešto lakši pa ću o toj ideji razmisliti do nagodinu. Ukratko, DF se podjednako dobro ponaša sa silikonom na 3-5-7 g glavi i sa jigom od 20 g. Distance i finesse se  poprilično dobro upotpunjavaju, užitak u drilu kad stisne mrena pod nogama, ili grgeč na 60-70 m je podjednak, a ima snage i za drilanje solidnih basseva u spletu šaša. Piknutih na silikon kojem je wormica zabijena u tijelo. Mislim da sam napisao dovoljno.

Shore Shooter

Taj me, bit ću iskren, najmanje zanima(o), ali ziher će steći poklonike među, ajmo redom, Dunav je to, buraz, lovim smuđeve na Savi, treba mi  jači štap ak mi stisne som, treba mi štap za sve,  itd ekipom.. Oke, i među ekipom na moru, ili manijacima poput Šmita koji iz nekog razloga vole loviti sa predugim štapovima iz čamca.. Mada mu moram priznati da je iznabijao dobrih basseva tih dana tamo dole s tim štapom. S druge strane, mogo je to odradit i s tetejcom. Ugl, ako vam je smuđolov na nekoj od većih rijeka, s težim glavama, debljim špagama,  volite da rola ima 300+ g i svime što to nosi brija, SS je taj..  Skoro sam zaboravio, 2,74 i 15-55, mada je komotno moglo pisat i 10-60.

Distance Shooter

E sad već pričamo.. 2,79 i 8-42.. I opet, moglo je komotno 5-45, jer ova pračka će uredno zabaciti neku zaru od 5-6 g i jig od 40, sa osjećajem, naravno. Iako duži od SS-a, lakši je  (136 g na 2.80 m!) i lakše ge je balansirati sa lakšom rolom pa bi i špagica mogla biti tanja i zabačaj dulji. I neki silikon bi prije bio na dnu neke rijeke na lakšoj, ili jednako teškoj  glavi i prezentacija bi bila bolja, jer bi trbuh bio manji, itd, itd.. Al oke. Ekipa na kontinentu nek si razmisli, ekipa na moru bi u njemu jako lako mogla naći partnera za nabijanje strijelki, lica i/ili traženje raspoloženih brancina sa dalekometnim varalicama. Light jigging palamida, pa i manjih rođakinja poput skuša i plavica se podrazumjeva, jer iako fast, ta progresivna krivulja daje gušta, pogotovo na morskim ribama koje su daleko ratobornije od slatkovodnih.

—–

Iako različiti po namjeni, zajedničko im je da su odrađeni od 46T karbona. Prevedeno, nisu nabrijane motke, već šibe koje odrađuju zabačaj i bijegove ribe, a imaju dovoljno snage da iskontroliraju, zamore i privedu lovinu u podmetač. Mada sam, moram priznati, na Štikadi onim Finessom grgane do 30 cm dizao na visoku obalu..

Ali, kako kažu, don´t try to do this at home.

Fuji vodilice i K koncept je za te pare normalan, ono što Horizone izdvaja iz ponude u tom cjenovnom rangu je taj blank koji je Jukić nanjušio, a koji me, da ponovimo, oduševio prvi put kad sam ga primio u ruku. Vjerujem da će takvih poput mene biti poprilično.

 

 

Napisao Goran Pišćak NoName

Fotkali  Krunoslav Hrgarek, Ante Jukić, Marijan Krmpotić, Željko Kuk i NN