Ima nekih voda koje želim(o) posjetiti već duže. Jedna od njih je rijeka Rinža koja teče kroz Kočevje. Kočevje je gradić u južnoj Sloveniji, nadomak granice, udaljen od Zagreba nekih 150 km. Rinža je rijeka koja mi se urezala u sjećanje zbog slika lijepih štuka koje su tamo lovljene, praktički u centru grada. Pravi urban street fishing.. Parkiraš auto i loviš u tenisicama dok oko tebe prolazi ekipa koja ide na posao, s posla, u školu, ili na kavicu..
Gregorov poziv je došao kao naručen. Gregor je vlasnik dućana Kostevc pa smo se u dućanu koji je u sklopu robne kuće i našli. Dok Gregor uslužuje kupce, Robi i ja gledamo što se nudi.. Uz standardnu ponudu robe, za oko nam je zapeo SIMMS, proizvođač orjentiran na fly šprehu, koji u ponudi ima stvari koje bi i spineri itekako dobro znali iskoristiti. Nismo se počastili Simmsom, ali peševima od spužve i streamerima za štuku jesmo.
Zbog fotki iz prošlosti Rinža vuče, no na Gregorov nagovor prvo odlučujemo okušati sreću na Rudniškom jezeru. Tamo nas čeka čamac s elektromotorom koji su nam ustupili dečki iz RD Kočevje.. Kažu da se štuka lovi kako koji dan..
Obzirom da nemamo sonar, a Rudniško je na mjestima duboko i do 40 m, ne gajimo neke nade, ali odlučujemo probati. Pogotovo što u Rudniškom plivaju uz štuke plivaju i grgeči i smuđevi. Nakon 3 sata bunarenja, sa tek jednim svučenim silikoncem (grgeč, ili smuđ), priznajemo poraz i odlučujemo se preorjentirati na Rinžu. Rudniškom ćemo se posvetiti nekom drugom zgodom.. Do onda skupljamo materijal za tekst da ga bolje približimo široj populaciji ribiča, jer ako planovi koje ekipa iz RD Kočevje ima zažive, o ovom jezeru će se itekako čuti i van Slovenije.
Iako je lopoč pao, Rinža je i u kasnu jesen jako lijepa i obećava. Nažalost, djelovanjem čovjeka, po tko zna koji put, populacija štuke je desetkovana. Spletom nesretnih okolnosti (hej, pa svakom se jednom u životu dogodi da zaboravi spustiti branu, ili da mu štetne tvari iscure u rijeku!), populacija štuke je prorijeđena. Grega govori da u Rinži ima dosta grgeča, ali da ga ekipa slabo lovi, a crvenperke vidimo na površini i sada, krajem 11. mjeseca. Robiju naočigled rastu očnjaci, a meni je u glavi da ovaj biser treba posjetiti u toplijem dijelu godine, čak i organizirati nekakvo urban street fishing druženje. Spontano, jer da bi u Sloveniji napravili službeno ribičko natjecanje treba previše papirologije.
I tako.. Kraj jedanaestog mjeseca je, a mi lovimo crvenperke jednu za drugom, kao da je kasno proljeće.. One najveće ne daju se prevariti, no Robi one manje vadi kao na traci. Što se događa kad je tim ribama metabolizam ubrzan, ne znam, ali vrlo lako mogu zamisliti.. Grgeče je visoka voda zabila negdje u rupe pa svi moji pokušaji ostaju tek na 2 kilava napada, ali zato mi dobar klen fulava slita na samoj površini. Grega nas vodi na terene izvan grada, tu Robiju pada dobra riba, a ja uspijevam prevariti 2 mališana. Konačno. Ne kaže se uzalud da fakultet ne završe pametni nego uporni. Čast iznimkama..
Nakon kave s Gregom, sjedamo u auto i vraćamo se za Zagreb. Nešto smo ulovili, nešto nismo, tako da se definitivno vraćamo u kasno proljeće.. Ako se želje par zanesenjaka iz RD Kočevje ostvare, Rudniško će tada već biti C&R voda za štuku, a mi, UL freakovi ćemo drilati krasne crvenperke među listovima i cvjetovima lopoča koji krase Rinžu. S obzirom da luđaci planiraju poribiti i Rudniško s 2 tone crvenperki, i tamo ćemo okušati sreću..
Rdeče, pazite se, Hrvati prihajajo!
Goran Pišćak NoName
