Sa ekipom iz Lokvi imamo neku posebnu vezu. Čop će reći da smo dragi gosti, mi ćemo reći da se tamo više ne osjećamo kao gosti. Goranska gostoljubivost nas je ´kupila´ na prvu. Tamo se osjećamo kao doma, tamo se uvijek rado vraćamo i otamo uvijek nosimo lijepa sjećanja. Bilo da se radi o pikanju grgeča na UL, izlovu s ekipom iz ŠRK Lokvarke, ili bacanju do neiznemoglosti u potrazi za kakvom jezerskom.
To je bila misao vodilja i ovog puta. Uloviti jezersku pastrvu. Naoružani Slitovima, Skoonovima i ostatkom arsenala sjeli smo u Danijelov čamac i trolali dok nas sunce nije natjeralo u hladovinu uvala kojima Lokvarsko obiluje. Grgeči, ribe koje smo prve lovili na Mrzloj i Lokvarskom, ribe zbog kojih smo organizirali Sakura UL kup, i ovaj put su bili susretljivi. Puno malih, tek tu i tamo koji veći od pedlja, ali zabava je zagarantirana.
[ezcol_1half]
[/ezcol_1half] [ezcol_1half_end]
[/ezcol_1half_end]
U jednoj od uvala u koju se ulijeva potok odlučujem skinuti Slita sa kopče i stavljam Easy shinera 3˝ na Decoyovoj Violence wormici i čačkam po granju. Nadam se dobrom grgeču, ili pastrvi koja se sakrila tu negdje. Uskoro dobivam udarac, čudan udarac, kao kad mrena poklopi silikonac, lupam kontru i Shinjin Neo UL ostaje u kifli. Kao i često puta do sada, hrpa misli mi prolazi kroz glavu; ako je grgeč, dobar je; ako je pastrva, nebitno kakva je; ako je grana, pojest ću je!
Pokrenulo se, nije grana, dobro je. Ne osjećam nikakve trzaje, nema ludovanja, samo pumpanje. Nije pastrva ziher. Grgeč? Dobar grgeč! Skačem na pramac čamca, ovo pumpa, bježi u granje, znam što Shinjin može, vjerujem u kočnicu Luviasa, ali pitam se hoće li 0,20 mm debeo predvez izdržati dok forsam ribu van. Prvi nalet je izdržao i sad vidim s čim se borim. Sa šaranom. Sa šaranom koji je srknuo gumu. Počinjem se smijati, ne jer sam sretan zbog ulova, već zbog nesvakidašnjeg ulova. Sad drilam bez straha, da je pastrva od par kila, tresao bih se od adrenalina, ovako pomalo nonšalantno forsam šarka na površinu. Robi ga grabi podmetačem, fotka me s ribom koju nisam ulovio nekoliko godina i debeli se vraća u dubine Lokvarskog.
Danijel nas fura u sljedeću uvalu, okomita obala i dobra dubina odmah uz nju uz rusvaj od porušenog drveća u vodi smrdi na dobru ribu. Robi uskoro zateže lijepog grgeča, ali ovaj se oslobađa prije nego smo uspjeli ovjekovječiti prizor. Par zabaca kasnije, i ja dobivam dobar udarac na Vagaskyjevu Picasso nimfu, ali umjesto lijepog grgeča, vadim klena. Danijel sve ovo vrijeme otkriva čari lova s otežanom vormicom i uredno pika male sa svojim (a i mojim) novim ljubimcem, Sakurinim Trinis Neom, do kojega je došao na zanimljiv način. Danijel je odličan lik, a dobro se dobrim vraća, to je sve što trebate znati.
U povratku još malo trolamo, ali sunce i ugrijan gornji sloj vode je zabio pastrve u dubinu pa oko podneva priznajemo poraz.
Ostavljamo čamac na obali i idemo na klopu. Uz to što je odličan lik, Danijel zna i zabrijati. Tako je bilo i ovaj put. Reći ću samo da je divljački gulaš bio odličan i da Robi može pojesti više od Danijela. Nakon kavice, putem do Mrzle stajemo na jednom uzgojnom potoku, tek toliko da vidimo bogatstvo kojim Lokvarka gospodari. Na uzgojnim potocima je zabranjen ribolov pa nam ostaje tek da uživamo u plovama pastrvica koje će u budućnosti biti razlog za novi posjet Lokvarskom.
Predveče smo konačno na Mrzloj. Sjedamo na brzinsku kavu u Mrzlicu (pozdrav mladoj konobarici), dok ´Samo da rata ne bude´ svira iz zvučnika. Da je Zagreb 130 km bliže, teško da bih naručio kavu. Palo bi pivo pa još jedno, a dalje kako bude. Ova dvojica opet jedu. Ubili su platu za dvoje i sad još udaraju po grahu. Rimski carevi poznati po prežderavanju za Robija i Danijela su male mace koje još sisaju mamu mačku.
Dječaci se usprkos silnom teretu kojeg nose u sebi uspijevaju dići od stola i idemo napraviti polukrug po Mrzloj. Robi se napalio na štuke, a ja ću ultralajtati s Danijelom. Slit shad na kopču i mozak na pašu. Danijel se ove godine nabrijao na crvenperke pa mu Robi slaže split shot sistem sa malom udicom i umjetnim crvom na njoj. Par komada u startu pa još par i još par i dečko je tranu. Već sam napisao, kad Danijel brije, onda brije do kraja pa je samo pitanje vremena kad će jedna od onih mrcinskih crvenih koje plivaju Mrzlom biti fotkana. Dok ja u travi tražim grge, Robi neumorno baca Biwin S Trout. Tek par praćenja, da je malo lošije vrijeme, vadili bi ga iz škrga vjerojatno. Dolazimo na kraj jezera, tu su velike. Ali da bi ulovio veliku, ne smiješ popikati sve male, nego čekati u zasjedi, Danijele. Dok D ubija crvene, ja gađam šarane koji se motaju oko busena trave u plićaku. Bezuspješno. Kako se dan bliži kraju, Robi konačno dobiva griz koji realizira. Kad neće ništa, hoće L16 shad.
[ezcol_1half]
[/ezcol_1half] [ezcol_1half_end]
[/ezcol_1half_end]
Lijepa mrzla štuka mirno čeka fotkanje dok mrtav umoran dolazim do kompe. Šećer na kraju, točka na i, ili kako bi to Đole rekao, bilo je zadovoljstvo družiti se s vama sve ove godine, Lokvarci.
Vidimo se uskoro.
