(Priča o mepsu)
Leptirasta varalica, leptir, ili narodski meps, na svijet je došao 1938. godine. Gospodin Andre Meulnart zaslužan je za ovaj izum i iako je brzo shvatio da je napravio jako lovnu stvarčicu, nije bio svjestan da je napravio varalicu koja će dovesti do prave revolucije u ribolovnoj industriji. 2. svjetski rat malo je usporio priču oko mepsa, no jednom kad se ona zakoturala, prerasla je u legendu.
Što je tako zavodljivo i primamljivo u rotaciji krilca, teško je sa sigurnošću reći. Je li turbulencija koju krilce proizvodi dok se vrti ono što izaziva griz, ili je odbljesak ono čemu ribe ne mogu odoljeti, ili jedno i drugo u kombinaciji, ne znam. Bitno je da stvar radi.
Leptiri su vrhunske varke, u rukama znalaca ekstra lovne, a u onima manje iskusnima tek nešto manje.
Jer leptiri love apsolutno sve što pliva, a pogotovo su nezamjenjivi u ribolovu štuka, pastrva i klenova. Obzirom da su jednostavni za voditi, logičan su izbor onih koji su tek ušli u svijet ribolova. S druge strane, obzirom na već spomenutu lovnost, izbor su i prekaljenih majstora.
Naravno da postoje finese koje čine razliku između majstora i ostalih, pogotovo u spinu pastrve na brzim riječicama, no mišljenja sam da leptir najviše poništava tu razliku i nisam jednom rekao da bi mi, da lovim tekme gdje se boduje štuka, većinu vremena na kopči bio upravo leptir. Iako ga u slobodnom ribolovu rijetko i nikako bacam.
Blue Fox ima savršen slogan za leptire. 3 riječi koje objašnjavaju sve.
Cover the water.
Leptir je varka kojom se pretražuje puno vode. Možda nije za one najdublje, ali taj konstantni bljesak koje krilce proizvodi u kombinaciji sa tragom uskomešane vode koju vrti i ostavlja iza sebe mami predatore i iz dubine.
Leptiri su mi ulovili prve pastrve, a onda sam na fine role počeo namotavati fine špagice i ti komadi metala su pali u zaborav. Zahvaljujući Sufix Advance najlonu koji spaja najbolje od oba svijeta, dakle ima minimalnu istezljivost, samim tim i dobru osjetljivost, tj dobro prenosi grizeve, a ne smeta mu frkanje koje ubija špagu, druženje sa leptirima se nastavilo. Odmah su i neka mjesta postala lakša i draža.
Ako ćemo o veličinama, nule, jedinice i dvojke su mahom rezervirane za pastrve i klenove, trojke su tu za miješano meso, a četvorke i veće za štuke. Mada ovu raspodjelu po veličini treba uzeti s odmakom, jer ne označavaju svi proizvođači jednako veličinu krilca.
Ako ćemo o bojama, srebro, zlato i bakar su nekako najčešće. Srebro daje najviše odbljeska, bakar najmanje. Kad se uhvati patina, kad krilce oksidira i odbljesak je slabiji. Razne točke (obično crvene boje) također smanjuju odbljesak, ali poboljšavaju siluetu, pogotovo u mutnijoj vodi.
Lija, za razliku od većine, svoja krilca i tijela u nekim slučajevima farba poprilično prirodno. Vibrax Shad, kao i Vibrax Foxtail serija podjednako dobro lovi i ribe i ribolovce, Vibrax Original je više rezerviran za ribe, dok je Hot Pepper negdje između.
Sve u svemu, daleko je to otišlo od onih početaka, a s druge strane mi se čini da se s leptirima u kutiji (i na kopči) nekako vraćam u ta prošla vremena kad je ribe bilo više, ili nisu bile toliko izudarane. Ili su, zahvaljujući nama modernim spinerima i našim fensi varkama zaboravile na dobre stare leptire pa ih tuku jednakom žestinom kao i nekad. Ili taj leptir fakat tak dobro vara te ribe.
