Tag Archives: kuda na ribolov

Polje

30.04.2024Spineribiwaa twin pike, buzzbait, bx frog, crush city rapala, delphin addyct, idra miki maus, kuda na ribolov, lonjsko polje, rapala harmaja, rapala xtreme pencil, sakura L16, spin štuke, spin štuke površincima, strike king toad buzz, topwater fishing, trinis lr, uhvati i pustiSpineri

Polje je komad Lijepe naše gdje se ekipa u radnim odijelima i gumenim čizmama voli družiti s balerinama i obratno.

Polje je također kombinacija vode, blata i mulja..

Polje su i konji i krave i svinje.

Polje je i jedno od 2-3 najveća mrijestilišta ribe u Lijepoj našoj.

I kad bi neki od nas nosili malo manje no što nose s Polja, to Polje bi bilo vrhunska cjelogodišnja destinacija za ribolov, a ne tek sporadični, skoro pa jednokratni Eldorado kad riba uđe, ili kad među prvima naletiš na grabu bez otisaka čizama onih kojima svaka štuka preduboko proguta da bi ju pustili..

Takva graba obično nije ona prva na koju se može autom, već treba malo ili malo više prošetati nasipom. Pobrati malo blata na čizme, možda i pregaziti neki kanal, ili se provuć kroz neke čičke i kupine, jer druga obala je uvijek bolja.. Tu i tamo se ispod oka gledati sa kravama i svinjama koje i nisu uvijek dobroćudne ili bar ne ostavljaju takav dojam na prvu.

Ponekad sve na grabi i oko grabe izgleda savršeno, krave bezbrižno pasu, svinje se kaljužaju u blatu, konji ržu negdje u daljini.. Listovi i cvjetovi lopoča su kao nacrtani, nema ih ni previše ni premalo, nema konzervi šećerca ni kutija od crva na obali, tek tu i tamo su koje rašlje zapiknute uz vodu, ostale tko zna od kada kao dokaz da se isplati probati.

Pa se dogodi neki raub uz te lopoče. Pa zarauba i vani, na pol vode, ali konkretnije. Pa ti se osmijeh pojavi na licu. Pa se pogledaš s kompićem i vidiš da se i on smješka.

Tu kreće onaj najbolji dio..

S čime početi.

Jel isprobati nešto novo, ili okačiti favorita na kopču. Dobri stari srebrni Miš, ili nova Harmaja u FTu.. Bijeli L16, zeleni Deus, ili novi CC u prirodnom dekoru kojem još ne znaš ni ime.. Spinnerbait, ili chatterbait. Neki kričavi, ili prirodni.. Žaba, il buzzbait.

Nekad grize na sve, nekad treba dobro proroštati po kutiji dok ne nađeš što paše u datom trenutku.

Pa nađeš šta paše i loviš. Il brojiš fulanja na površini.. Pa zamijeniš jedno b u BB sa x u BX i vidiš da i nije bila tolko velika kak ti se činilo kad je drugi put fulala i cijela iskočila iz vode.

Treća sreća..

Ili kompić pogodi iz prve i ona pogodi iz prve i L16 se još jednom dokaže.

Pa dođeš drugi put i misliš si, možda je ona druga graba još bolja. Pa skužiš da nije pa se vratiš na onu idiličnu.

Danas ne raubaju, al znaš da su tu pa isprobavaš neke nove igračke, ili neke s kojima se dugo nisi igrao.

Pa skužiš da ona u rupi između 2 pojasa orašca baš baš voli fulati pa te zanima kolko puta može fulati.

Brojiš do 7.. 2 puta buzzbait, jednom Jitterbuga, jednom BX Froga, jednom Harmaju pa opet 2 puta Toad Buzza. Nakon sat vremena i sebi i njoj napokon priznaš da je luđa od tebe i odustaneš od nje.

Za ovaj put..

Napisao GP NN

Fotkali NN i SpooNer Nime

Zviri i beštije

18.04.2023Spineric&r jezero, chatterbait, fishing in croatia, jezero zvirište, kruz sk photography, kuda na ribolov, lure fishing, minn kota, noname fishing, power fishing, rapalke, ribolov petrinja, riptide motor, roypow litij ion, spin bassa, spin fishing in croatia, spin ribolov, spin štuke, spinnerbait, zviristeSpineri

Oke, i par dobrih ljudi..

Vjerojatno jedna od ponajboljih štučjih voda trenutno u Hrvatskoj, a definitivno voda sa najboljim i najjačim marketingom trenutno u Hrvatskoj nalazi se u Donjoj Drenčini između Petrinje i Siska i ima upečatljivo ime- Zvirište.

Zvirište je nekad plavila Kupa i uvijek je bilo dom štuka koje bi ulazile sa vodom, no izgradnjom nasipa to prirodno poribljavanje je stalo pa je ekipa iz Ribolovne udruge Petrinja- C&R jezero Zvirište nastavila raditi na tome da je Zvirište uvijek puno štuke.

Ne mogu ne sjetiti se svog prvog posjeta tom jezeru i postarijeg gospodina kojeg su za cijelo vrijeme ispisivanja karata mučili vjetrovi da bi se na kraju ponosno pohvalio da je obilno ručao graha i repe. Trudio sam se ne smijati se, ali nisam se mogao suzdržati.. Robi i Miro su doslovno vrištali.

Danas Zvirištem pušu drugi vjetrovi i dojam je da ga se čuva, pazi i brine o njemu daleko bolje nego svih tih prijašnjih godina i izgleda bolje nego ikad. Doslovno nema 10 kvadrata vode koji ne izgledaju kao da kriju gladna usta puna oštrih zuba. A i domaćin će vas ovaj put, svaki put, znati uputiti u to što se događa na jezeru, tj koje varke čine razliku. Pri tome ne mislim na marku, već vrstu, mada je Dugi točno precizirao par modela..

Za posjet Zvirištu i krštenje nove Minn Kote i RoyPowa smo Krmpa, Nime, Kruz i ja izabrali Uskrsni ponedjeljak i ako je ribolov bio spor, nismo otišli razočarani. Da smo izvadili sve što je bilo oko udica i na udicama, bilo bi i iznad očekivanja za početak sezone i vremenske prilike i neprilike.

Ribolov je počeo tako da je Krmpa na praktički prvom izglednom mjestu maznuo ribu na Sakurinog Cajuna i zacementirao moj plan o bacanju chatterbaita i spinnerbaita uzduž i poprijeko dok nešto ne stisne ili ne poprati. Iako je rekao da je griz bio ko da je prešo preko trave, ostajem pri baci-vuci ideji. Za slučaj praćenja je tu bio drugi komplet sa nekim od twitcheva koji bi trebao odraditi ono što power fishing nije.

Na gume ni ne pomišljam, premda sam svjestan njihovih prednosti u dane kad je riba neraspoložena, ali nisam u sezonu želio ući umirući sa silikonom na wormici pa makar se ne upisao.

Budući da se činilo da je riba aktivna, uz favorite u obliku Cajun CBa i KVD SBa, dosta sam bacao i nove Rapaline chattere/bladed jigove, V-pike i V-perch. Fina vibra i konkretne udice krase oba modela i mnoge će štuke i bassevi završiti ispred objektiva kad se uvjeti poklope.

Da je štuka postala riba od tisuću zabačaja čak i na Zvirištu pokazao je Kruz, koji se nakon par fulanja sljedeći upisao i opet na chatterbait. Pogled na ulov i Krmpin sažvakani L16 mi je dao snage taman da izdržim do roštilja koji smo pojeli u poluvremenu.

U drugo poluvrijeme dakle ulazimo puni snage, ali svejedno sve manje bacam SB i CB, a sve više twitcham, da bi na kraju i na Addyctu i na Distant Sniperu bili vobleri.

Nimac kad više ne zna šta će baca Idrinog miša i to mu i ovaj put donosi upis.

Već je 7 navečer, već mi je lagano pun k svega, rame mi od cjelodnevnog bacanja doslovno otpada, kunem se na glas da ću ak se ne upišem svaki dan na Ontario dok ne zveknem štuku. Jedna napokon udara čvrgu RSJu 115, ja udaram kontru i spašavam se.

Krmpa ju sači iz prve praktički, a ova se, da mi dodatno napakosti, jer nije mi bilo dosta paćenja cijeli dan, 3-4 puta okreće oko svoje osi u, srećom, gumiranom podmetaču.

U operaciji oslobađanja štuke od mreže, mreže od troce, troce od štuke itd, stradava i troca i mreža podmetača, stradavaju i majke i očevi i bogovi, ali štuka skoro pa neozlijeđena, jer dobila je tek jednim krakom troce u gornju čeljust, odlazi nazad u vodu. C&R na vrhuncu, jednako kao i izmišljanje novih psovki..

Hoćemo li opet doći?

Naravno da hoćemo. RoyPow je na 90% kapaciteta nakon cjelodnevnog vozikanja po Zvirištu, elisa Minn Kote ko nova, a i mi ćemo bit, evo ja sam već zaboravio kako je to kad ti rame odumire..

Napisao Goran Pišćak NoName

Fotkali Nime, Krmpa, Kruz i NN

Fužine

29.05.2022Spineribajer fuzine, fuzine, gorski kotar, kuda na ribolov, mia khalifa, rapala vespida, shimano stradic, sjeverac je duvo ladan, spin grgeca, spin jezerskog klena, spin pastrve, sru bajer fuzineSpineri

Kad te 3 dana tuče vjetar, na mahove sa olujnim udarima, većinom sa sjevera, kad te još 2 tjedna nakon toga trgaju sinusi, onda ti treba neko vrijeme da zaližeš rane, ne i da zaboraviš.

U ovom slučaju, nepunih metar dana.

Uz vjetar koji nije bio na našoj strani, ni ribe nisu bile pretjerano raspoložene, tj za uvjete koji su vladali prije i za vrijeme našeg boravka, ribolov je bio super. U tri-četiri riječi, svašta nešto smo iščeprkali. Mi smo Krmpa, Kruz i ja, a ova vjetrovita, na mahove olujna priča se odvijala krajem četvrtog mjeseca na fužinskom Bajeru.

Bajer je inače super mjesto za lajtanje i ultralajtanje (https://spineri.com/team-building/), relativno je blizu Zagrebu i zato je bio jedan od top izbora za provesti par dana na njemu. Ja sam ga do sada posjetio nekoliko puta, dječacima je ovo bio prvi susret sa ovom zanimljivom vodom kojom plivaju pastrve, klenovi, štuke, grgeči, crvenperke, žutooke i šarani.

Iako ispražnjen pred 2-3 godine, već ima sasvim solidan riblji fond i čovjek se može krasno naloviti. Mi smo eto pogodili loš period, no svejedno smo doživili dosta akcije.

Preko pametnih telefona smo odradili karte i smještaj i u četvrtak se zaputili prema Fužinama. Oko 11 smo s brane, koja je inače top pozicija (https://www.youtube.com/watch?v=R3ZVLtSnAOg) gledali valoviti Bajer sa pokojom bijelom krijestom i tješili se i lagali da nije strašno. Bunarenje pod branom je trajalo dok nas Zlatko, predsjednik ŠRU Bajer Fužine nije uputio pod most autoputa. Manje puše i klen se mrijesti su bile riječi koje su bile dovoljne da potražimo sreću tamo.

Sreća je došla nakon par zabačaja u obliku debelog klena kojeg je Vespida izdrilala sa nekih 30-40 metara bez puno nagovaranja, a onda smo napipali i pastrve koje su nas uredno častile sa akrobatskim skokovima iz vode. California Love!

Otišli smo pogledati i Lepenice, malo se i tamo nahitavali, ali bez uspjeha.

Predvečer smo se smjestili u apartman Šumski kutak, toliko probijeni od vjetra da nijedno pivo nije stradalo.

Drugo jutro je vjetar tek malo oslabio, tek toliko da nam da poticaja da se opet suočimo s njim valjda.. Batina i mrkva.

Vespidu sam zamijenio Sephiom da dobijem na zabačaju, i ona je privela pokojeg klena i kalifu, jednako kao Krmpin Bosco i Kruzov Rock´n Force, no popodne, nakon pauze za klopu sam se vratio Vespidi. Ak već patim, daj da patim ultralagano.

Napipali smo i neke grgeče, od kojih se inače teško obraniti na Bajeru, no ovi, kao i svi drugi dok dere sjever i u mrijestu su, nisu bili preraspoloženi. Krmpin magični dip je malo poboljšao stvari pa smo i ulovili nešto.

Kruz vadi, za UL, solidnu štuku.

Navečer smo ulovili i par jelena, tek toliko da je lakše zaspati.

Subotnje jutro donosi lagano smirivanje vjetra, sa 3 sloja obleke padamo na jedan i ribolov je skoro pa ugodan. Govno od sjeverca nas ipak svako tolko posjeti, zašto ne bi.. Na rapalke i žlice pada još nešto klenova i kalifa uz pokojeg grgeča iz kojeg uredno curi mliječ.

U kasno popodne lagano privodimo ribolov kraju i dogovaramo ponovni posjet, ali samo kad i ako prognoza bude bolja od ove. Gore ne može..

Onda će i crvenperke i šarani, koji na ovoj vodi rado poberu nimfu, doći na red.

Za sve informacije o ribolovu na Bajeru posjetite http://www.sru-bajer.com/

Goran Pišćak NoName

Fotke: Kruz, Krmpa, NN

Dok se snijeg topi, a Čabranka kipi

11.05.2021Spineričabranka @hr, duo ryuki, fishing with kule, ito craft, kuda na ribolov, kupe river lodge, škorpion dnc, spin pastrve, supak meraklija, trout worm, varivas morrisSpineri

(piše: Martin Kuhar, fotografije: Željko Spasić i Martin Kuhar)

Nešto prije nove godine razgovarao sam Željkom Spasićem (Dok, tako ću ga zvati u tekstu), mojim špinerskim šegrtom, o mojim odlascima na Čabranku prošle godine i o vodi izrazito bogatoj što potočnom, što kalifornijskom pastrvom kapitalnih dimenzija. Čovjek od 62 godine i dalje je pun želje za novim znanjem i avanturamai kao da je mladić zarobljen u nekom prestarom tijelu za njegov mindset.

Kao i obično lako ga nagovaram na fishing, on dogovara godišnji odmor u 4. mj, a ja zovem Žaca Brekala (Big Žac), vlasnika Kupa River Lodgea, te dogovaram 3 dana iz snova.

A di je Nataša?

Vrijeme prolazi i približavaju se dani koje smo čekali 4 mjeseca, kad ono… Snijeg i mećava, a u PM. 13.4. odlazim na zadnju turneju po ribolovnim dućanima da eventualno nadopunim dekore voblera i uzmem 176. dekor bez kojeg zasigurno ne bih mogao uloviti ništa, kad mi odjednom zazvoni telefon i grubo mi prekine nit razgovora sa Natašom iz Škorpiona.

Dok, pun defetizma i sumnje: Pa kaj ne vidiš ti kakvo je vrijeme, pa kud idemo, pa to će biti mećava, pa jesi gledao prognozu?

Prekidam to sa jednim: Dok, ne jebite. Idemo, ili ne?

Kaže on: Kaj ti veliš?

Reko: Pakirajte se, vidimo se sutra u 7 ujutro kod mene

Nego Nataša di smo mi ono stali… Aha da…

14., 15. i 16.4. su naši

Ustajem u 20 do 5. Jebiga, ne ide više. Kaj sad? Niš, pišanje,tuširanje, pranje zubi, kontrola jig glava i voblera, silikona i sveg ostalog popratnog sadržaja da slučajno nisu oživjeli preko noći i pobjegli iz prsluka (nemreš znati). I dobro je da jesam jer sam odlučio malog ručno rađenog jointed voblera Zvonka zamijeniti sa Duo-vim Spearhead Ryukiem 45S (ADA 4024, full rozi). Reko, nek se nađe, možda bude koja geystrva. To se kasnije pokazalo ključnim za prvi dan i snježnu špric vodu. U 7 sati kupi me Dok i krećemo. Olovno nebo, povremeni razgovor, Ravna gora. A da se ne lažemo, prava zimska idila i 35 cm, a možda i jače snijega. Niš, bumo popili kavu. Pijemo kavu i grijemo ruke na istu, ja pušim i kaže Dok: A kaj sad bar budu slike krajolika lijepe.

Jebeno! Baš sam to htio čuti. Spuštamo se na izlaz Delnice i naravno jedno, jedino krivo skretanje lijevo je bilo naše. Nema veze. Vozimo se kroz borovu šumu u kojoj je i više snijega nego u Ravnoj gori, 40+ minuta vožnje. Zovem gazdu Klarića za dnevne koji kaže: Brzo dođite žurim se u ČOBRRR, a di ste vi?? Nemam pojma gazda, u borovoj šumi, evo stižemo. I kako smo se krenuli spuštati po serpentinama snijega je bilo sve manje i manje i evo nas u Plešcu . Karte i borovička s nogu ispred ulaznih vrata i gas na vodu.

Prvi dan

Idemo gornji dio

Koliko sam uspio vidjeti iz auta voda je bila fest visoka i špric u odnosu na vodu koju pamtim iz ribolova u 7. i 8. mj prošle godine. Čak i malo prenabrijana, pa smo odlučili zgibati u Čabar i odloviti gornji dio do izvora. Montiram predvez 0.18 jer je svejedno u tim uvjetima a nije mi se oblačio waders i krenem sa provjerenim favoritima. Za Ito Craft Emishi 50S u dosta prirodnoj boji su pastrve bile potpuno nezainteresirane pa se prebacujem na Smith D-Contacta kojeg su samo gledale i povremeno ispratile… To je ziher radi hladne vode. Idem gumičarit. 2 g jig glava i rozi trout worm donjeli su mi veliku kalifu od 45+ koja mi se otkačila pod nogama. Psujem i gume i pederski ribolov i mene koji to ne znam loviti…

A rozo hoćete?

Zapalim cigaretu, još si malo popsujem i odlučim. Idem probat na kričavo rozog Ryukija. Prvi zabac bum, mala predivna divlja kalifa, drugi zabac bumm kalifa, treći zabac bummm potočara 30 cm. Ne znam tko se više čudio, ribe ili ja, da više manje svaki zabačaj imam ribu ili griz na takvu potpuno neartikuliranu i grozno napadnu boju varalice, ali ide me ko na traci. Ulovim još 10, 15 riba i dogovaramo pauzu za ručak. Nazovem pizzeriu i dogovorim za 25 min ali ne da mi vrag mira i moram se vratiti na mjesto gdje mi je primila velika kalifa.

Kažem Doku da me pokupi na obližnjem parkiralištu dok ja samo brzinski koji put čačnem. Gas na poziciju. Prvi zabačaj, klasični rrrrr, rrrrr sa Ryukiem, pauza i BUMMMMMM. Udarac od kojeg mi je gotovo ispao štap iz ruke jer je rola bila na fest trde. Odma sam znao da na štapu nije neka zajebancija. Popuštam rolu i riba krene gas nizvodno, staje par metara od prvog brzaka na jedno 15 metara od mene. Stežem rolu, skok, auuuu gore je prasica! Stišće se uz desni rub i hvata brzak, a Doka nema na vidiku. Dobivam je ispod sebe i vidim Doka kojem kao ranjeni jelen vičem: DOKKKKK odmah dolazite sim, nije zajebancija. I bome se moj mlađahni prijatelj da u trk. Riba kao da se zalijepila za dno. Dižem je lagano prema površini, a ona gas uzvodno. Uzima mi dobrih 7,8 metara špage, ja se okrećem i preko ramena i vidim srušeno drvo u vodi prema kojem gospođa definitivno ima neke ambicije. NO, NO. Predvez je 0.18 stežem još rolu i stavljam svog Varivas Morris-a na pravi test. Bez greške je okrećem i ponovo spuštam pod noge, a ona se ponovo ukopava na dno i ne da se. Evo Doka sa podmetačem. Konačno je dižem na površinu i čekam da se naguta zraka, bez straha jer vobler stoji poprečno i dobila je sa obje trokuke. Naskuvam je na slovensku stranu jer je pristupačnija i jebi ga skačem s mosta po nju. U podmetač stavljam potočnu mamicu od 50 cm i kilu i 92 deke težine… Koja svinja! Ko to more platit? Slijedi red probijanja kroz šumu, pa red slikanja, pa puštanje uz napomenu da mi slobodno pošalje kakvog „sulčeka“. Dok koji se nažalost nije upisao kaže mi da sam šupak i da je vrijeme za ručak.

Dobra pica

Pica je dobra i baš je dobra pica ;)

Evo nas kod Klarića

Prilazimo Klarićevom mostu sa donje strane, voda je pala i malo se razbistrila, stavljam Spearhead Ryuki 45 s u dekoru Ayu Ob i pod kontra obalom ispod grane vidim pastrvu (barem sam ja tako mislio) na lovu koja nešto opako juri i vraća se pod granu. Jedan precizni zabačaj, rrrr, rrrr, pauza, rrrr, rrrr, bummm i takav gas nizvodno da sam morao potrčati za njom dobrih 10 metara jer mi se spustila 2 brzaka nizvodno. Kakav dril, a nije mi se riba činila baš tako velika. Dižem na površinu potpuno crnu pastrvu… Čekaj malo… Kakva joj je to leđna peraja? Ne, to nije pastrva… Dok, imam prvog lipljana! Hvatam ga u podmetač i od sreće plešem indijanski ples. Dok samo kaže: Šupak meraklija. Jedrenjak od 40 cm. Prvo pa muško!

Dižem se na most i ne uspijevam povući vobler kako sam htio. Niš daj gumu. Opet 2 g jig glava ali ovaj put stavljam više od pola rozog Berkley Fry-a, prvi prolaz među kamenjem pod nogama i oštri tup, tup, bummm kontra! Shimano Vaquish plače, Dok me šalje u kurac, Morris opet u kifli, ja se smijem dok sa mosta drilam kalifu od 48 cm. Ihaaaaa! Ilegalno pređem u Sloveniju uhvatiti ribu u podmetač. Taman prolazi auto preko mosta. Puca spušta prozor i pita me: Nisem znala da so tu tak velike ribe. Bio sam pristojan (jedva) iako je svima jasno što sam joj htio reći.

I nakon te ribe Dok fućka kraj prvog dana. Roštilj kod Big Žaca, vino Krešimira Ivančića, tuš i krpe.

Školica

U 9 ujutro budi me već pomalo nervozni Dok, ja trljam svoje umorne oči i sve mi je jasno. WC, higijena, kavica, ostanjki od jučerašnjeg roštilja i gas. Kod Klarića borovička s nogu i puna ratna sprema, obukao sam waders. Mala škola tvičanja za Doka na ravnici ispod Klarića na Spearhead Ryuki 45 s u dekoru Ayu Ob koji mi se jučer pokazao dobar za lagano dignutu i špric Čabranku i na kojega sam i odlovio cijeli drugi dan. Tako sam ja Doku objašnjavao uzročno posljedične veze twičanja i odjednom ugledao sivu sjenu iza varke, mala pauza i bum drilam kalifu do dobrih 35. Dok se prijeti da će prodati sav UL pribor i vratiti se nazad na šarane, a ja vrištim od smijeha. Naprosto ga nije išlo! Dižemo se iznad Klarićevog mosta na prvi brzak, odabirem mu varku i brižno (kao što je to meni moj otac dok sam bio mali) objašnjavam gdje baciti i kako voditi. Prvi zabačaj na tom mjestu i Dok vadi svoju prvu čabransku.

Pridružuje nam se i Big Žac sa mušičarskom opremom jer je Čabranka doslovno u jednom trenu zakipjela ispod Klaričevog mosta, ali nažalost neuspješno jer je riba kupila sitnu smeđu muhu,a on je imao samo crne. Pozdravljamo Žaca i idemo gore.

Pomor nevine dječice

Da ne serem puno, di sam bacio, tu sam dobio ribu. Redikulozni broj riba i sve samo potočare od toga 5 riba preko 40 cm. Dvije sam išao pustiti Doku. Dakle isprovociram ju, zovem ga, dam mu svoj štap sa varkom koju hoće i objasnim mu: Bacajte lijevo u slapić i u mirnjaku između dva slapa udara.

Čekam 7 zabačaja sa njegovim štapom u rukama, ništa, na njegov osmi iz dosade bacam ja, ali potpuno desno… Rrrr, rrrr bummm! Prekrasno pigmentirana četrdesetka koja se pomaknula u desni dio brzaka (a imao sam najbolju namjeru). U međuvremenu Dok vadi par malih. Dolazimo do pilane: Izvolte Dok vi prvi. Dok baci potpuno krivo i provuče kroz ništa, bacam ja… Na pola brzaka je vidim. Ide za varalicom. Stanem i vidim pastrvu koja u punoj brzini maksimalno duboko proždire vobler koji sa laganim belly roll-om propada kroz stupac vode. Prizor za milion dolara.

Dok na slapu ispod pilane dobiva jednu lijepu. Dolazimo do graničnog prijelaza u Čabru, puštam Doka na slap a ja uzimam totalno bezvezno mjesto. Prvi zabačaj i iz grma izleti zeleni krokodil. Zovem Doka. Dok baca i mala, baci, ponovo mala, e treći zabačaj pogodi uz grm i izleti to zeleno čudovište a njegova varka samo nestane. Kontra i nakon nekih 5 sekundi riba pada sa varke i vraća se pod grm. Gledam ja Doka, gleda Dok mene i u toj tišini ja samo kažem : Kaj je ovo bilo… Dok se vraća na slap a ja ostajem na tom istom mjestu, bacam ponovo uz grm i dobivam prekrasnu, debelu, jaku, nabijenu četrdesetku, riba dobrano preko kile.

Dok je već oguglao na to da me ide hehe. Prolazimo kroz Čabar, par malih pastrva i Mala koja me u punoj ribičkoj opremi skužila i pitala : Jesi ti onaj Darije iz Crno bijelog svijeta? Kad se ustala i kad sam vidio kantu i da nisam reko bih da jesam hehe. Njezin razdragani tatek je slikao svoju kćerku u potkošulji i tajicama i mene u wadersu. Čista goranska idila. Kraj dana, borovička, pa roštilj, pa jedan od najboljih šampanjaca koje sam pio u životu, Griffin Dark side, koji je Dok otvorio za prvu ribu na Čabranci, pa onda veselo, veselo Prigorci, tuš i krpe.

Zadnji dan

Bistro i nisko

Obzirom na to je zadnji dan naše avanture probudio sam se u 8. WC, higijena, kavica, ostanjki od jučerašnjeg roštilja i gas. Dolazimo u Čabar po Dokovoj inicijativi, iako sam ja htio vidjeti kako stvari stoje u Mandlima. Voda je full niska i bistra, sličnija ljetnim uvjetima nego onima pred neki dan. Bacao sam svašta od voblera i više-manje se sve pokazalo dobro ali ipak je prednjačio Duo Spearhead Ryuki 45s Natural yamame i Ito Craft Emishi 50S (zeleni). Dobivam 10 do 15 manjih riba, Dok upisuje svoju prvu kalifu i tako je zabava trajala do nekih 14 h i nakon toga je stalo kao odrezano. Pa ne bi dobio udarac da se ubijem. Prebacujem se na silikon… Ništa. Dok i ja smo se samo pogledali i zaključili da je naša ribolovna avantura uspješno završila. Gas do Žaca, pokupili se, zahvalili i oprostili i uz puno priče i podjebavanja putem završili našu gorsku avanturu. Sljedeća je na redu Dobra u Hreljinu.

Bistro Meštri.

Maturalac

09.05.2021Spineri17 mi je godina, 4 prijatelja na rijeci snova, and it feels like i am 17 again, čabranka @hr, fish porn, hej haj bas nas brige, jig streamer, kad sam imao 16, kruz sk photography, kuda na ribolov, nenormalni, noname fishing, odlazi cirkus, ribolov kakav je nekad bio, svijet u malom, zabava za cijelu obiteljSpineri

U današnje vrijeme ubrzanog tempa života uskladiti slobodne dane 4 četrdesetgodišnjaka i nije lako. Tako ispada kad pogledam da smo se Nimac, Kruz, Krmpa i ja tek nakon 2-3 godine dogovaranja uspjeli dogovoriti i otići na vikend ribolov.

Nakon vikenda, uz poneku masnicu, kosti su manje više na broju, a za vrijeme vikenda par moždanih stanica opet je i zauvijek pogašeno, ali apsolutno je vrijedilo i apsolutno ćemo ponoviti. Jedino što mogu obećati je da drugi put neću skakati po mokrom kamenju, jer wadersice sam zakrpao, ali koljeno još boli. Plus ću idući put biti još stariji, no sve ostalo, sve ostalo vrijedi ponoviti.

Čabranka je kakva je i bila. Zavodljiva, u jednom trenutku zahtjevna, u drugom velikodušna. Traži dozu privikavanja, traži da joj se posvetiš, da ju skužiš i onda te prigrli i postane darežljiva. Tako smo i mi popodne prvog dana ispipavali teren, svatko nekim svojim favoritima i tražili sreću po brzacima i dubljacima dosta niske i poprilično bistre goranske ljepotice.

Krmpa se prvi upisao, a ja sam u kratkom vremenu nekako uspio izgubiti 10 riba što na vobler, što na leptir, što mi je i sada fascinantno. No nisam se zamarao, jer Čabranka me nikad do sad nije iznevjerila. 2 kalifice koje su se smilovale bile su nagovještaj boljeg sutra.

Nimac i Kruz su se također upisali, da bi u međuvremenu od neugledno sive nebo poprimilo opasno tamnu nijansu pa smo se taman na vrijeme prije gadnog pljuska prebacili pod sigurnost krova i toplinu peći unutar 4 zida.

Odnekud se uz vatru stvorilo nešto piva, vina i šljive, nešto poput scene iz Šume Striborove pa se druženje uz odličnu zajebanciju i još bolje dobre stare Đoletove pesme razvuklo do dugo u noć, kako i priliči. U detalje nećemo, jer ispada da sam i opet bio najgori od sve djece..

U subotu se, očekivano, bilo teško za ustati. Oke, nekima manje, nekima više. Kruz te naše godine nosi bez problema, mi ostali već lagano šepamo i kukamo..

Oko 9 krećemo u novo osvajanje, jer Čabranka nas čeka. Na mjestima veselo žubori, kao da se nudi, na nekima skoro pa i moćno huči, kao da se prijeti. Ribolov je odmah bolji, mijenjamo se na izglednim pozicijama dok lagano napredujemo uzvodno. Neki dubljaci daju i po 10-15 riba, neki brzaci tek jednu, ali vrijednu. Kalife se izmjenjuju sa potočarama, skokovi iz vode sa nabijanjem u dno, zalomi se i pokoji lipljan na kakvu nimfu, dal silikonsku, dal iz Krmpine kutije. Na jednom brzom zavoju tamo negdje oko podneva i leptir konačno dolazi po svoje..

Popodne me Čabranka i opet nagrađuje još jednim torpedom u duginim bojama i vraća za sva ona otpadanja u petak, jednako kao i Kruza jednom od onih tamnih potočara koje većinu života provedu ispod kamena, a predvečer otkrivamo čarobni mamac i kolektivno se na par vezanih dubljaka doslovno razvaljujemo od ribe..

Nešto kasnije razmatramo mogućnost da se i opet razvalimo i u 4 zida, no ovaj put se ponašamo donekle u skladu s godinama, što samo znači da se u nedjeljno jutro bilo tek donekle lakše probuditi.

Zadnji dan nas Čabranka dočekuje nešto tiša i niža i sad kad se već znamo, znamo i da treba ponuditi manji mamac. Jig streameri, otežane nimfe i silikonske imitacije istih i opet varaju redom potočne i kalifornijske, uz pokoje iznenađenje u obliku lipljana. Budući su u mrijestu, minimalno ih maltramo sa fotkanjem, ali sve mi govori da će se prije, ili kasnije dogoditi kakav ciljani ribolov na tog fensi podusta.

Za kraj, i opet na Krmpinu baju, i opet u dubljaku, Nimac vara prekrasnu potočaru!

I nek tu priča o vikendu na Čabranci završi.

Dečki, nemate pojma koliko mi je drago da smo nakon puno dogovaranja i tu priču napokon završili. Da su nas imali prilike promatrati tamo u domu, možda bi pjevali Odlazi cirkus u nedjelju..

S druge strane, mogla bi nam ta priča prijeći u naviku. Đole u Puli, Đole u Ljubljani, Đole u Domu sportova, Mamurluk 1, 2, 3, 4, .. Maturalac u osnovnoj, maturalac u srednjoj, 5., 10., 15., 20. obljetnica proslave mature.. I tako dok nas koljena, kukovi i leđa budu služili, a taj 0,16-0,18 budemo mogli proterat kroz ušice tih baja na desetkama i dvanaesticama.. Uz Hej, haj, baš nas brige, rolamo taj jig streamer..

Ljepotice i trolovi

25.04.2019Spinerigorski kotar, just a perfect day, kuda na ribolov, lokvarsko jezero, lokve ribiči, potočna pastrva, ribolov pastrve, spin štuke, troling, zeleno srce hrvatskeSpineri

Imam osjećaj da na Lokvarskom vjetar puše 365 dana u godini. Kiša pada tek malo rjeđe. Ovaj put se ta kombinacija pokazala dobitnom. Jugo je deralo cijeli dan, a kiša bi zastala tek na trenutke. Vjerojatno postoje i bolji dani, možda su i noći bez punog mjeseca bolje. No sa 6 riba u čamcu bi svatko normalan bio zadovoljan. Pogotovo što još uvijek i nisam najsigurniji što radim.

Zato imam Šnajdara na čamcu. Koji je zaslužan za 2/3 ulova. No, budući da smo lovili pastrve, reza je izjednačena. 2 štuke koje je majstor ulovio su samo šlag na tortu odličnog dana. Počeli smo lagano, s kavicom, popili još jednu sa simpatičnim parom iz JAR-a, koji je imao veliku želju probati uloviti koju ljepoticu na muhu, ali su normalniji od Šnajdara i mene pa su odustali zbog vremena. Ostalo vrijeme smo vukli varke po Lokvarskom jezeru.

Ja sam opet dao povjerenje rapalkama i opravdale su ga. Shadow Rap i Shadow Shad Rap, oba u dubljoj varijanti, su mi go-to varke za sada, kad pričamo o trolingu. Mada mi je na momente bilo žao što nemam nekog od Scattera. Bilo Minnowa, bilo Tail Dancera. A i Azu Minnow bi dobro došao. Već vidim kuda to ide.. Prema kutiji s varkama striktno i isključivo za troling na Lokvarskom. Je da je to tek 2-3 puta godišnje, al bolest je neizlječiva.

Šnajdar je jednostavan, manje više vuče nekakvu gumu, imitaciju kedera, koja se, kolko sam skužio, više ne proizvodi, tako da ću mu morati poslati kojeg Kapsiza, ili Rippin Swim Shada, ako je gdje koji ostao. Jer ona osamdesetka za koju smo do čamca bili ziher da ima točke, a ne pruge ju je načela i neće još dugo.

Fascinantno je to da je štuka 80+ na bilo kojoj vodi trofej, a na Lokvarskom, dok si u potrazi za pastrvama, lagano razočaranje. Jer umjesto velike, debele prugaste razbojnice očekuješ veliki, debeli srebrni torpedo.. Čudna smo sorta mi spineri. Malo nam treba da postanemo razmažena derišta. Ili samo znamo što hoćemo?

Kako bilo, nakon tek par trolinga, mogu reći da imam hot spot na Lokvarskom na kojem uvijek nekako jače stisnem tu eva pjenu na štapu, nebitno jel u ruci Yasei, ili Shukan. Yasei je nešto lakše deklariran i ima finiju špicu, dok Shukan radi više cijelom dužinom, a zajedničko im je da ribe s njih ne otpadaju. I ne samo na tom hot spotu, već svuda na tom lijepom komadu vode. Zato mi i jesu prvi izbor za šlepu.

U planu je još jedan izlet na Lokvarsko, treba skinuti tih Šnajdarovih 62 centa.. Na hot spotu uz ovu dječicu od 50 mora biti i neka teta od 65. Kako brzo trolati, dal okačiti Azua, ili Scattera, ili ostati vjeran Sjenkama, furati vob 35, 45, ili 55 metara iza čamca, pitanja su koja će me zaokupljati do sljedećeg posjeta ovom dragulju Gorskog kotara.

Još da je skemijat 2 dana pa popit koju s Čopom i ostatkom bande..

Garbo lake, big like!

20.02.2019Spinerigarbolino lake, kuda na ribolov, ribnjaci kupa, ultralight spinSpineri

Garbo jezero u sklopu Ribnjaka Kupa je dugo vremena bilo rezervirano za plovkaroše, feederaše i ostalu ekipu koja preferira šaraniju i bijelu ribu. Od ove godine, sunce nad Draganićem će obasjati i gospodu špinere, koji su se do sada morali zadovoljiti malim jezerom, popularnim Trokutom i štukama u njemu.

Ne znam bih li ekipu koja je Garbo natrpala grgečima nazvao genijalcima, ili luđacima, jer ta linija između ludosti i genijalnosti je oduvijek bila i ostat će tanka zauvijek.

Kako bilo, Garbo je poprilično natrpan grganima, i iako imaju hrpu hrane, prugasti sa zadovoljstvom mažu umjetne varke. O režimu ribolova na Garbu, kao i na Stojnici će još biti riječi, ove fotke u nastavku su tek lagani teaser pred sezonu. Štuke i zlatne ribice, koje nažalost ne ispunjavaju želje, kao i spin šarana i ruskih im sestara na Stojnici ću ostavit za neki drugi put.

Za sad, 13 fotki prugastih razbojnika koji plivaju po Garbu.

Rekord jezera je laganih 38 cm, ko ga skine plaća rundu. Mislim da mu neće biti teško. Ne skinut rekord, s obzirom da ih ima prek 2 soma komada nutra, neg platit rundu.

Lajkate, gospodo ultralajteri?

Naravno da lajkate.

Striborove ribe

28.04.2016Spinerigorski kotar, jerk za stuku, jerkanje štuke, kuda na ribolov, lokvarsko jezero, monarch lures, mrzla vodica @hr, ribolov jerkovima, spin štuke, troling pastrveSpineri

Rano jutro, pola 5, al ni Robi ni ja ne mirišemo na jabuke. Robi pogotovo, budući da je večer prije bio na burazovoj momačkoj. Vremena se mijenjaju, do negdje prije sam ja bio onaj mamurni u našim ribičkim pohodima. Trpamo stvari u auto i ostavljamo uspavani grad iza nas. Vožnja do Delnica prolazi brzo, autoput je prazan, turista još nema, a u Delnicama nas čeka Šnajdar, vrli predsjednik ŠRK Lokvarke. Nismo se vidjeli od Sakura kupa pa se srdačno pozdravljamo. Volimo tog čovjeka. Volimo i Čopa, iako je šaranaš. Kod njega trpamo Tomosovu četvorku u Mazdu i pičimo zavojitom cestom koja od Lokvi vodi do brane na Mrzloj. Tamo nas čeka Čopov čamac. Nema daski za sjesti, nema vesla, Tomos neće upaliti, benzin kaplje iz crijeva pa se pitamo voli li on nas..

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Kad smo konačno uspjeli upaliti motor, Luka i Miha, Slovenci koji su došli trolati za štuku su već bili kod brane valjda. Dvaput. Al dobro, turistička smo zemlja i gosti su na prvom mjestu. Za klošare iz Dubrave dobar je i čamac bez vesala i daski za sjesti. U hodu slažemo plan, onaj osnovni je bio da trolamo za pastrvu uzduž i poprijeko, no na momente olujni jugozapadni vjetar nam remeti taj plan u startu.

Vozimo se tako da nam vjetar puše u leđa, ili u facu, jer sve ostalo je prenemirno, ljulja nas previše i zapljuskuje. Varalice nas prate 40-50 metara iza čamca na 0,35 mm debelim predvezima, no nema interesa za njih. Moju viziju da odemo skroz do brane, koja je jedan od hot spotova kad puše jugo, Robi nevoljko prihvaća. Okreće čamac prema brani i što smo bliže, to više shvaćam da ideja i nije bila najpametnija. Vjetar pojačava, valovi koji se lome o branu su i pola metra visoki tako da se vraćamo na gornji, zaklonjeniji dio jezera, na kojem nas šuma koliko toliko štiti od vjetra. Tu i tamo ugasimo motor i napravimo pauzu da se protegnemo, ali tek kratko, jer nas vjetar odmah gura u obalu. Nakon više od 3 sata bez događanja, u jednom od prolaza, napokon griz. Valjda. Naime, vrh Golden Baya se savio pa još jednom i kada sam počeo motati, osjećaj je bio kao da vučem vrećicu, ili granu. Nema otimanja sa druge strane, samo težina. Ipak vičem Robiju da ugasi motor i pripremi podmetač. No, prije nego smo se snašli, riba je bila pod čamcem. Vidio sam samo velike crne pjege na srebrnom tijelu kada se strzala i oslobodila udica. Ništa od fotke sa jezerskom ljepoticom. Skidam bogove s neba kako mi koji padne na pamet, jer fakat si želim jednu poštenu jezersku već duže vrijeme.. Pljuga bi smirila živce, ali treba ju upaliti na tom vjetru. Trolamo dalje iznad starog korita Mrzlice, okrećemo se pod branom i vraćamo do proširenja. Tu se opet okrećemo nazad i vraćamo prema mjestu gdje smo imali griz.

Robi na kopču stavlja Sakurin Phoxy HW 62, ja ostajem vjeran Megabassovom Onetenu +1. Na istom mjestu gdje je meni primila riba, vrh Robijevog Playersa se povija, a Slamova kočnica pjeva dok špaga bježi sa špule. Ovaj put nema dvojbe, jer riba iskače 40-50 m iza čamca. Jednom, dvaput, triput. Robi ju privlači i uskoro je u podmetaču. Vjetar nas šamara pa fotkanje obavljamo u sigurnosti obale. U podmetaču je riba izgledala umorno, no otplivala je brzinom munje..

Ok, operacija jezerska pastrva obavljena. Probavamo još u par prolaza, svjesni da smo našli mikrolokaciju, no pjegave više nisu raspoložene za suradnju pa se, i zbog bolnih leđa od nepravilnog sjedenja u čamcu, odlučujemo prebaciti na Mrzlu. Rano je popodne, imamo još dosta vremena za uloviti koju štuku.

Slažemo Ryokane, varke namijenjene pastrvama zamjenjuju one za štuke i idemo. Nebo nad nama dobiva sivu nijansu, vjetar mreška površinu Mrzle, imamo dobre šanse upisati se. U prvih par zabačaja Strike Kingov spinnerbait mi prati štukir, no ne odlučuje se na napad. Robi roka sa L 16icom i dobiva jednu.

Štuke iz jezera bogatih travom poput Mrzle imaju prekrasnu pigmentaciju. Ja se prebacujem na Monarchov TNT Original, no ribolov nam prekidaju zabrinuti glasovi ekipe lijevo od nas. Rea, siva pudlica koja je s ekipom iz Rijeke došla na izlet je naletila i piknula se na udicu koju je neki majstor skupa sa sistemom ostavio da leži na obali. Ekipa cvili skupa s Reom dok Robi obavlja rutinsku operaciju vađenja udice iz njuškice. Operacija uspjela, pacijent malo u šoku, ali sve je oke, možemo se vratiti ribolovu.

Ryokankatapultira TNT Originala ful van, koji pada daleko uz ostatke trave, potez, potez, pauza i bljesak iza njega. Udaram momačku kontru, a Ryo se piga pod težinom. Gore je, ali je daleko, daleko vani i pumpa u mjestu. Malo po malo ju dovlačim, Robi viče da je dobra, a ja se nadam da će biti dovoljno dugo dobra da ju dovučem. Sekunde dugo traju, no čini se da se predala pa ju pumpam van. Ryokan još jednom dokazuje da je zvijer od štapa i uskoro je devedesetka pod obalom. Reina ekipa nas nagovara da ju ne ubijemo, na što se mi počinjemo smijati. Fotkanje i puštanje, drugačije ne znamo.

Teret koji sam osjećao nakon izgubljene pastrve nešto je lakši, iako bih u svakom trenutku štuku od 90-95 zamijenio pastrvom 60-65. Robi nastavlja L16 show, u kombinaciji sa Ownerovim Flashy swimmerom štuke mu ne mogu odoliti. Dolazimo na početak Mrzle, njen najplići dio i budući da ne mogu dobiti griz na gumu, na kopču stavljam žabu. U par minuta i 25 kvadrata vode imam 3-4 napada, jednu konačno zatežem, no nakon par sekundi drila, otpada mi. Top water ribolov štuke u četvrtom mjesecu? Na Mrzloj je sve moguće! Dok se ja zabavljam sa žabom, Robi ih vadi na L16.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Poneka i pobjegne, no postotak realizacije i broj ulovljenih riba je itekako zadovoljavajuć pa lagano privodimo ribolov kraju. Nakon ispijene kave s ekipom vrijeme je za poći. A u glavama kombinacije kako se što prije vratiti. Mrzla i Lokvarsko izazivaju ovisnost i jednom kad se navučete hoćete još i još..

https://www.google.hr/maps/place/Omladinsko+Jezero/@45.3669969,14.6814429,3763m/data=!3m1!1e3!4m2!3m1!1s0x47649b048eee3917:0x8dbba42c267bf88d

https://web.facebook.com/lokve.ribici/?fref=ts

http://srk-lokvarka- lokve.weebly.com/

Goran Pišćak NoName

Na obali Rinže

16.12.2014Spinericatch and release, kocevje, kuda na ribolov, na obali rinze, rinza, rudnisko jezero, simms fishing, trgovina kostevc, urban street fishing sloveniaSpineri

Ima nekih voda koje želim(o) posjetiti već duže. Jedna od njih je rijeka Rinža koja teče kroz Kočevje. Kočevje je gradić u južnoj Sloveniji, nadomak granice, udaljen od Zagreba nekih 150 km. Rinža je rijeka koja mi se urezala u sjećanje zbog slika lijepih štuka koje su tamo lovljene, praktički u centru grada. Pravi urban street fishing.. Parkiraš auto i loviš u tenisicama dok oko tebe prolazi ekipa koja ide na posao, s posla, u školu, ili na kavicu..

Gregorov poziv je došao kao naručen. Gregor je vlasnik dućana Kostevc pa smo se u dućanu koji je u sklopu robne kuće i našli. Dok Gregor uslužuje kupce, Robi i ja gledamo što se nudi.. Uz standardnu ponudu robe, za oko nam je zapeo SIMMS, proizvođač orjentiran na fly šprehu, koji u ponudi ima stvari koje bi i spineri itekako dobro znali iskoristiti. Nismo se počastili Simmsom, ali peševima od spužve i streamerima za štuku jesmo.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Zbog fotki iz prošlosti Rinža vuče, no na Gregorov nagovor prvo odlučujemo okušati sreću na Rudniškom jezeru. Tamo nas čeka čamac s elektromotorom koji su nam ustupili dečki iz RD Kočevje.. Kažu da se štuka lovi kako koji dan..

Obzirom da nemamo sonar, a Rudniško je na mjestima duboko i do 40 m, ne gajimo neke nade, ali odlučujemo probati. Pogotovo što u Rudniškom plivaju uz štuke plivaju i grgeči i smuđevi. Nakon 3 sata bunarenja, sa tek jednim svučenim silikoncem (grgeč, ili smuđ), priznajemo poraz i odlučujemo se preorjentirati na Rinžu. Rudniškom ćemo se posvetiti nekom drugom zgodom.. Do onda skupljamo materijal za tekst da ga bolje približimo široj populaciji ribiča, jer ako planovi koje ekipa iz RD Kočevje ima zažive, o ovom jezeru će se itekako čuti i van Slovenije.

Iako je lopoč pao, Rinža je i u kasnu jesen jako lijepa i obećava. Nažalost, djelovanjem čovjeka, po tko zna koji put, populacija štuke je desetkovana. Spletom nesretnih okolnosti (hej, pa svakom se jednom u životu dogodi da zaboravi spustiti branu, ili da mu štetne tvari iscure u rijeku!), populacija štuke je prorijeđena. Grega govori da u Rinži ima dosta grgeča, ali da ga ekipa slabo lovi, a crvenperke vidimo na površini i sada, krajem 11. mjeseca. Robiju naočigled rastu očnjaci, a meni je u glavi da ovaj biser treba posjetiti u toplijem dijelu godine, čak i organizirati nekakvo urban street fishing druženje. Spontano, jer da bi u Sloveniji napravili službeno ribičko natjecanje treba previše papirologije.

I tako.. Kraj jedanaestog mjeseca je, a mi lovimo crvenperke jednu za drugom, kao da je kasno proljeće.. One najveće ne daju se prevariti, no Robi one manje vadi kao na traci. Što se događa kad je tim ribama metabolizam ubrzan, ne znam, ali vrlo lako mogu zamisliti.. Grgeče je visoka voda zabila negdje u rupe pa svi moji pokušaji ostaju tek na 2 kilava napada, ali zato mi dobar klen fulava slita na samoj površini. Grega nas vodi na terene izvan grada, tu Robiju pada dobra riba, a ja uspijevam prevariti 2 mališana. Konačno. Ne kaže se uzalud da fakultet ne završe pametni nego uporni. Čast iznimkama..

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Nakon kave s Gregom, sjedamo u auto i vraćamo se za Zagreb. Nešto smo ulovili, nešto nismo, tako da se definitivno vraćamo u kasno proljeće.. Ako se želje par zanesenjaka iz RD Kočevje ostvare, Rudniško će tada već biti C&R voda za štuku, a mi, UL freakovi ćemo drilati krasne crvenperke među listovima i cvjetovima lopoča koji krase Rinžu. S obzirom da luđaci planiraju poribiti i Rudniško s 2 tone crvenperki, i tamo ćemo okušati sreću..

Rdeče, pazite se, Hrvati prihajajo!

Goran Pišćak NoName

Melankolična

30.07.2014Spinerikuda na ribolov, kupcina, pastrve, potočna pastrva, rijeka snova, sight fishing, slapnica, spin pastrve, stream fishing, troutSpineri

Prve se pamte. Ljubavi, ribe, žene, rijeke. Nebitno. Ostaju u nama. Nekei zaboravimo, ali ih se sjetimo kad tad. Ribič zaboravi većinu svojih ulova, ali ne zaboravlja rijeke i jezera u kojima ih je ulovio, kako je g. Charles K. Fox jednom rekao.

Ovo su retci o jednoj takvoj rječici, o potočiću negdje u brdima u kojem sam nekad davno znao haračiti. Netko bi mogao shvatiti krivo, ni tada mi nije palo na pamet uzeti ribu. Ali bio sam mlađi, nemilosrdan, neumoljiv. Nije mi palo na pamet bar stisnuti kontrakuke na trokukama mepsa, ili odrezati trokuku pa staviti jednokuku. Bilo je bitno uloviti što više. Ne osjećam se krivim. Što je bilo, bilo je. Prošlost se ne može promijeniti.

Ovih dana, dosta godina kasnije, gotovo slučajno, našli smo se na toj istoj rječici. Pozdravila nas je glasnim žuborom. Česte kiše gode joj, moćna je i fino teče. Diše punim plućima, iako je sredina ljeta. Stali smo na proplanku, složili opremu i zaronili u kanjon. Cvrkut ptica samo je na trenutak stao, toliko koliko je trebalo da nas hladna, bistra voda obgrli kao stare prijatelje koji se ponovno susreću.

Bez razmišljanja okačio sam meps nulu, provukao 2 puta i stao. Kroz glavu mi je prošlo par slika iz prošlosti, slike malih pohlepnih pastrvica sa sva 3 kraka trokuke u ustima. Slike naivnih riba koje krvare i izvijaju mi se u ruci dok ih pokušavam osloboditi oštrih udica. Slika kako perem ruke od krvi i sluzi dok krajičkom oka gledam kako malecka polako dolazi sebi.

Ne, hvala. Što je bilo, bilo je. Skidam meps sa kopče i kačim mali silikonac. Peankama stišćem kontrakuku. Zabac u dubljak donosi niz čvrgi po silikoncu, vrh štapa trese se kao da ga svako toliko pogodi udar struje. Piranice su još uvijek tu. I gladne su, ali premale da bi se zakačile. I bolje. Puštam silikon dublje, dobivam griz, kontriram i izvlačim udicu sa svučenim silikoncem. Da je na kopči bio meps, sad bi se igrali doktora. Smješkam se. Ne volim kad mi riba otpadne, kao i svi ostali, ali sada, u ovim trenutcima, na ovoj rječici uživam u svakom fulanom grizu.

Svako toliko vrh štapa registrira griz, a svaka koja se ne zakači kao da me rješava dijela tereta iz prošlosti. Svaka koju povučem pola metra pa se oslobodi pričinja mi više zadovoljstva od one koja se zakači. One ulovljene bore se srčano, daju sve od sebe, ali nemaju šanse. U ruci se tresu kao da su spojene na struju. Još su živčane kad su van svog ambijenta. I još su prekrasne. Ljepše nego ih pamtim. Žarko crvene pjege izgledaju skoro pa nestvarno. Priroda je čudo. Nema tog kista, nema tog pera, nema te olovke i boje koja će oslikati bolje i ljepše od prirode.

Penjemo se uzvodno, iza svakog kamena vreba po jedna. Ljepotica i zvijer u jednom. U nešto većim dubljacima i njih 5-6. Robi u jednoj rupi veličine ni 3 kvadratna metra malo malo zateže. 10-15 puta u vremenu koje treba da od cigerete ostane samo filter.

Male lavice. Čopor gladnih vukova. Lovci u zasjedi. Neke udica propikne, neke prime silikon za rep, neke promaše plijen pa su kontre u prazno. Mogli bi staviti manju udicu, manji silikon i uloviti sve do jedne, ali čemu? Ne natječemo se, guštamo. U ribolovu, u okolini, u trenutku.

Nismo više klinci. Više mi nije bitno uloviti po svaku cijenu. Onaj osjećaj kad ribu koju sam prevario minimalno oštećenu vratim u njeno stanište ispunjava me daleko više od osjećaja da sam ulovio sve što pliva. Jer ulovio sam sve što pliva.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Možda lagano starim, a možda sam tek nedavno zapravo počeo uživati u ribolovu?

Goran Pišćak NoName