Međimurje, omeđeno Dravom i Murom s juga i sjevera, dok se na zapadu naslanja na obronke Alpa, najsjeverniji je dio Hrvatske i jedan od vodom najbogatijih. Samim tim zanimljiv nama ribičima. A kada lovostaj na pastrve prođe, drenažni kanal kod Svete Marije postaje ubjedljivo najzanimljivija voda ne samo u Međimurju, već i u široj okolici. Kanal ne plijeni svojom ljepotom, ali ribe, pogotovo kalifornijske pastrve koje plivaju u njemu, plijene pažnju, kako svojom ljepotom, tako i veličinom.
Pa se tako na kanalu svake godine sa 1.3. ponavlja ista priča.. Horde ribiča nahrupe na obale kanala u potrazi za kalifornijskom pastrvom. Kojih u kanalu ima svih generacija, od tek pedalj dugih riba do trofejnih primjeraka, budući da se amerikanka tamo prirodno mrijesti i ima odličan prirast . Mi smo na kanal otišli kad je prvi val prošao, ne zato jer se palimo na teške uvjete, već jednostavno nismo stigli ranije. Svejedno, dobro smo prošli.
Oko 8 smo sklopili štapove, a već 20-ak minuta kasnije se bijeli vrh Robijevog ULST Trinisa pigao pod prvom ribom. Malecka, ali upis je upis. Do podneva vrijeme sporo protiče, nedostatak sunca, povremena kišica i sjeverac koji uporno puše ne djeluju pozitivno na pastrve početkom sezone pa su grizevi sporadični. Uspijevamo prevariti tek par manjih riba, tj Robi i Luka ih varaju, a ja brojim fulane grizeve na Nightcrawlera.
Oko podneva nas žestok pljusak tjera u birtiju. Dok sjedimo i pričamo o svemu, provjeravamo prognozu. Nebo bi se trebalo razvedriti i sunce bi se trebalo pojaviti što nam daje nadu da će drugo poluvrijeme biti uspješnije od prvog.
Odlučujemo se otići na Potkovu, gdje je koncentracija ribe pozamašna tijekom cijele godine, a ujedno je Potkova i najljepši dio inače jednoličnog kanala. Tu konačno odustajem od gume i prešaltavam se na provjerenu stvar, Robijevu muhu kojoj kalifornijke ne mogu odoljeti. I počinjem loviti. Male ribe, ali vesele.
Na pola Potkove zvoni mi mobitel, Robi je. Zove da dođem, da je maznuo veliku. Trčim uzvodno. Tih pol kilometra kao da traje vječno, jedva lovim zrak i razmišljam da bi možda trebalo smanjit cigarete. Vidim ovu dvojicu konačno, a onda vidim i ribu. Mrs. California, prekrasna ženka u najboljim godinama leži u podmetaču u vodi. I dok mirno leži prevarena, poražena i umorna, vidi se koliko je moćna, nabijena i snažna. Torpedo isklesan kroz godine plivanja u jakoj struji kanala.
Iako Robi, nabrijaniji nego inače kad treba pofotkat ulovljenu ribu forsa da to obavimo čim prije, družimo se s gospođom malo duže nego što to obično radimo. Jer tko zna kada ćemo opet pastrvu od oko 60 cm imati pred objektivom.
Ostatak priče bi se dao sažeti u jednu rečenicu, živjeli su dugo i sretno. Istina, svatko u svom svijetu, jer gospođa je otplivala, a Robi i Trinis se i dalje druže, no ulovili smo još pokoju pastrvu i bilo bi nepošteno da ih ne spomenemo. Dvije oko 35-40, od kojih je prva a bila jedna od ljepših kalifa koju sam vidio i druga koja je Lukinog Playersa pošteno namučila prije nego li je kapitulirala.
Iako nas kanal nije ugostio širom otvorenih ruku, što nije ni čudno nakon navale početkom sezone, i opet je pokazao koliko je bogat ribama i definitivno ćemo ga posjetiti još koji put. Uloviti tridesetak riba na vodi pod takvim pritiskom znači samo da je populacija poprilično brojna, unatoč kormoranima u oba oblika. A mogli bi i mi jedne godine doći među prvima.. A onda će se članak zvati, ribolov kakav je nekad bio.
Da približim na što ciljam, pogledajte fotogaleriju na stranicama ŠRD Klena iz Svete Marije, društva
koje gospodari ovom vodom dok u pozadini lagano sviraju Eaglesi..
