Tamo negdje ` 85-e je nastala firma Megabass. 28 godina kasnije, još je tu, radi čuda, a mi ćemo se za početak pozabaviti najpoznatijom serijom voblera koju proizvode. Ito vision familija voblera trenutno broji nekih 6-7-8-9 modela, ovisno kako gledate na kljunove/ozvučenje i namjenu. Redom, od najmanjeg prema najvećem: ito vision 95, ito vision 100 miyabi, ito vision 110 junior, ito vision 110, ito vision 110+1, ito vision 110 magnum. Osnovna verzija 110ke ima okrugli kljun, 3 katsuage br 6 trokuke, od kojih je srednja barbless. Varijacije na temu su silent riser, sw, verzija sa trokutastim kljunom, fx sa pomičnim kljunom, a od istog tijela napravili su i lapsticka i prop darter 110. No, krenimo redom. Najmanji i najomiljeniji, najsvestraniji, najnajnaj…

Ito vision 95

Cijela priča oko ove varke dala bi se svesti u jednu rečenicu: da idem na pusti otok i da moram izabrati jednu varku, bila bi to ova. Imam ih jedno 15-20, neke dekore u duplo za nedajbože i još mi ih par fali. Koliko mi je puta ova varalica spasila dan, teško je reći. Ovo je 95 mm i 10.5 g čiste genijalnosti. Savršeni suspend koji, kao i svaki genijalac ima svoje mušice- teško mu je naći zamjenske udice jer je odrađen filigranski precizno, malo veća kopča, ili nedajbože sajla mu narušavaju rad, vlat trave na udici ubija dobar dio akcije, deblja špaga, ili flaks isto, itd, itd. Ali na nekoj tankoj špagici, okačen o neku normalnu kopču, zabačen nekim brzim štapom od strane nekog tko zna što radi, radi čuda. Hoćete ga potopiti na pol metra kraj bassa i tamo ostaviti dok ovaj ne ogladni? Može. Hoćete na brzu vuču razbiti bolene? Može. Hoćete ga tvičati, lagano, žestoko, brzo, sporo? Može. Hoćete ga samo malo cimati, tek toliko da skoro u mjestu zaljulja bokovima? Može. Hoćete da prestanem? Može. Suspendi su obično ugođeni kuglicama. Yuki Ito je to odradio tungsten štangicom na dnu trbuha čime je dobio 2 bitne stvari: ˝mutavi˝ suspend i, bitnije, to da, kad se, nakon tvičanja zaustavi u mjestu, zaljulja bokovima. Stari tonući SSR je to radio, ali je i tonuo odmah zatim. Danas to rade još neke varke, ekipa je skužila šprehu, ali 95 ica to jednostavno radi bolje. Boje koje daju ribu više su mat tiger, il persia i kinkuro. Metal hot shad je prva koju sam dobio i naravno da je ta ulovila čuda.. Počiva u miru negdje u Savi, a koliko je bolena ulovio, ništa manje i ne zaslužuje.

Ito vision 110 jr.

Manja izvedenica 110ke, radi sve što tvič od 20-25 $ mora raditi, i više. Sa svojih 98 mm lovit će i ribe kojima je 110ka iz nekog razloga bila previše, a 95ica zbog nedostatka ozvučenja premalo, mada su takve rijetke. Zbog kuglica će biti zanimljiviji klenu, kojem mutava 95-ica nije bila pretjerano napeta. Ponavljam, lovit će i ulovit će, ali, junior je tu, po meni, da se, uz ekipi koja brije na manje varalice, uzme neka lova i ovakvima poput mene- fanovima, luđacima, kolekcionarima, kako god, koji jednostavno moraju imati i probati svašta nešto, iako će 99% vremena to nešto provesti u kutiji… Možda me s vremenom mlađi brat popularne 110ke demantira i osvoji kao što su to napravile 95ica i 110ka, ako dođe na red od ove dvije.

Ito vision 100 miyabi

Osim što se izgledom u startu razlikuje od ostatka familije, u imenu ima i pridjev koji ga savršeno opisuje (miyabi= graciozan). Vidi se po tijelu da je to varalica koja ne lovi na prepad, već ju treba voditi suptilnije. Znači, zaboravite vratolomije koje izvode 95ica i 110ka, usporite i uživajte u onom što miyabi pruža. Ako su ova 2 dresirani njemački ovčari, miyabi je dobri labrador u srednjim godinama. Ukoliko ste voljeli rapalin shallow shad rap, a 9ka vam nikada nije do kraja sjela za razliku od 7ice, imate sve šanse da se zaljubite u ovu varkicu. Usput budi rečeno, kad miyabija okrenete na leđa, dobijete anthraxa. Dr Jekyll and mr Hyde špreha…

Ito vision 110

Ova varka je utrla put svim ostalim megabassovim varkama u Americi i ostatku svijeta. Na masu mjesta se spominje kao (u startu) tajno oružje profića po turnirima širom USA, a ako se, usprkos visokoj cijeni probila na zahtjevno američko tržište (i kolijevku bassolova, usput budi rečeno), onda ima šanse svugdje. Ameriku je osvojio oko 2000-te, mene je osvojio nakon prvog bolena preko 80 pod toplanom, i to na dan kad nitko nije mogao dobiti ribu. Dan kasnije, kad sam skužio što i kako, palo je još par komada oko 80… Ostatak ekipe i opet nije nešto lovio. Još par razloga onako iz rukava: radi više nereda u vodi od večine tvičeva, što je, kada je riba aktivna veliki plus, a opet može biti i samozatajan, vođen ravnomjerno ili samo lagano tvičan, kad je riba neutralna. Široki i ravni bokovi koji se sužavaju prema trbuhu daju više fleša i pri takvom laganom tvičanju. Dalje se zabacuje od većine (suspend) tvičeva te duljine koje sam probao i samim tim pretražuje više vode. Na potez štapa reagira odmah, na prestanak se zaustavlja odmah,kao da se ukopa, a to većini (čak i neaktivnih) basseva i štuka bude dovoljno da ih pokrene. Nije osjetljiv kao 95ica pa i sajlu podnosi dobro. Iz nekog razloga, oni sa trokutastim kljunom su mi se pokazali lovniji od onih sa okruglim, mada se golim okom ne kuži razlika u radu.

 Ito vision 110+1 

110ka roni do nekih metar, max. Koliko mladica zbuksanih iza nekog kamena na 3-4 m dubine se nije htjelo dići za njim jer im je bio preblizu površini bih mogao otkriti već ove jeseni kad se sezona na mladicu otvori, a ja se pojavim s ovom varkom koja roni do metar i pol. Isto vrijedi i za neke druge ribe kojima je 110ka bila preplitka. Na prvi zabac dublja verzija 110ke me oduševila, bez pol muke dolazi na radnu dubinu, ne daje ništa više otpora od originalne verzije, a vodi se jednako lako, ako ne i lakše. Jedna od onih varalica koja me osvojila na prvu, a takve su rijetke i rijetko me osjećaj prevari.

Ito vision 110 magnum

130 mm, 20 i sitno grama, kako bi to rekli na više US sajtova ˝the legend just got bigger˝. Ameri na magnuma rokaju prasce od basseva, kod nas prava mjera za dobru štuku, ili jako dobrog smuđa. Meni je jedan dobar ostavio potpis u prvom izlasku na Savu sa ovom varkom. Iznenadio me, a ni štap nije bio primjeren za ovu, ipak, ozbiljnu varku. Dok i na 95icu i 110ku u Megabasu stavljaju katsuage, magnum je opremljen setom ozbiljnih udica koje se neće otvoriti kad ju, npr, iz sve snage sastavi bolen, ili mladica u najjačem brzaku. U stajaćoj vodi rasni 40-gramac ima šanse, u štromu bih podebljao na 60-70. Dekor french pearl nikako da naručim, a pali me otkako sam ga prvi put vidio. Megabass varalice, ( kao i ostatak japanaca) imaju 2 ozbiljna minusa: prvi je naravno cijena, a drugi, koji je pogotovo izražen kod ovog proizvođača je paleta boja, kojih ima toliko da je teško odabrati onu pravu. Love sve, ali na neke bolje padaju ribe, a na neke ribolovci. O plusevima uopće ne želim, nabavite jedan iz palete i sve će vam biti jasno. Upozorenje unaprijed: lako se navući, teško se skinuti, a jednom kad se navučete, skužite da uz megabassa ima i nekih drugih proizvođača iz zemlje izlazećeg sunca koji rade isto tako sjajne stvari. O njima nekom drugom prilikom.

Goran Pišćak NoName