Mislio sam da je nemoguće, ali dogodilo se i to.. Šaranski štap na Spinerima. Iako je zamišljen kao stalker, Absolue Wildie je više od šaranskog štapa. Dug 2,10 m, s krivuljom od 2,5 lb, odlično balansiran i s manjim vodilicama od klasičnih šaranaca ubio se za ribolov varalicom. I zato je na Spinerima.
Elvis mi je negdje krajem ljeta u ruke gurnuo uzorak koji je došao u TF i zaljubio sam se na prvu. Ako brijete na pribor, znate onaj osjećaj kad primite komad dobrog pribora i osmijeh vam se pojavi na licu.
Krajem 11. mjeseca piknuo sam ga i zapalio na Savicu na probu. 2,5 libre raspoređene na 210 cm odlično bacaju terete od 15-20 g, poput silikonaca od 5-6“ (čitaj Deus/L16/TailGun´R), sve do nekih swimbaita i jerkova teških 60-70 g, tako da bi se te 2,5 lb moglo prevesti kao 15-70, 20-80, ili 30-100, ovisno čija naljepnica bi bila na blanku.
Wildie nije krut poput većine klasičnih špinera te duljine i težine bacanja, progresivne je akcije, tj žilaviji je i po akciji me podsjeća na starijeg brata (starog) Ryokana 2,33 10-35 s kojim sam se družio 2 godine. Ryo je također nenormalno žilav komad grafita i ima hrpu snage u rezervi. Novi Ryokan je nešto brži i također strahovito jak. No, o njemu tamo na proljeće.
Absolue Wildie Stalking bi, uz teži ribolov štuke, što će mu kod mene biti prvotna namjena, itekako mogao poslužiti za ganjanje mladice, glavatice i sulca, ili soma, a imao bi koju reći i na moru. Lakša vertikala i popping mu ne bi trebali biti strani. Neki maheri iz bass lige su ga spominjali i kao štap za velikoustog, kao oruđe za rad sa težim texas šprehama, ali za moj ukus i stil bassolova je to puno prejako. Bar za ove naše vode. Duga ručka, koja mene maloga (ni metar 75) tu i tamo zasmeta, itekako će dobro doći kad s druge strane bude neka veća zvijerka. Progresivna akcija blanka će bez puno problema ukrotiti većinu grabežljivaca s druge strane.
Fuji vodilice i halter dođu pod normalno kod štapova iz više klase, što Wildie je, a Garbo blankovima vjerujem još od vremena kada sam se družio s Ghetto Riderom. Novu igračku iz Garbolinove ponude sam dovoljno iznatezao u ovih mjesec dana i znam koliko snage ima. Pa već sada mogu reći da jedva čekam da se na Orešju digne lopoč, da kočnicu na Bradiji zategnem do kraja, okačim neku žabu, ili TailGun´Ra na wormicu i sajlu i neku od krmača koje leže u Orešju i koje su me u zadnjih par godina u više navrata ostavljale da se tresem na obali nakon što bi se otkačile na ovaj, ili onaj način konačno privedem na suho. Vrijeme je.
Dobre stvari koje odlikuju Wildieja sam nabrojao, loša je ta da je u Topfishingu ostalo svega par komada, točnije 7, a uz cijenu koja vrijedi ovih dana, brzo će nestati. Ozbiljno razmišljam da uzmem još jednog. Možda ću lovit babuške danas sutra.