Početak proljeća, a pritom ne mislim na kalendarski, već klimatski, nosi sa sobom zagrijavanje vode, a za riblji svijet to znači buđenje iz zimskog sna, pripreme za mrijest i početak (intenzivnog) hranjenja.
Ovo proljeće je kanda čudnjikavo i nadam se da je to tek iznimka, a ne nešto na što ćemo se morati navikavati u budućnosti. Početkom proljeća čovjek ima par opcija. Čekati da štuka izađe iz lovostaja pa nabijati očerupane štukire, bauljati po Savi i bacati ovo i ono bolenima i klenovima koji se sunčaju uz površinu, otići na neku grabu nabijati basseve na i oko gnijezda, ili se igrati sa UL priborom.
Prva i treća opcija mi i nisu napete, druga je s obzirom na vodostaj Save teško izvediva pa ostaje UL.
Crvenperke su mi jako drage, pogotovo kad su veće poput ovih sa fotki.
Sve što treba za uspješno varanje tih zlaćanih riba stane u jednu kutiju, u mom slučaju dvostranu, jer poznat sam po tome da nemam granica u nekim stvarima.
Prije onoga kako i na što, par riječi o samim crvenperkama. Gospodin Klašterka je u svojoj knjizi Sportski ribolov na rijekama i jezerima iz 80-ih godina prošlog stoljeća iznio podatak da crvenperke rastu do 1 kile. Današnja ´literatura´ (čitaj Google) diže tu granicu za još 20 deka, a metar se rasteže do 45 cm.
Manje ribe se drže u većim skupinama, a kako rastu, tako se te plove smanjuju, da bi one najveće brijale solo, poput bolena samaca. Ove sa fotki se vrte oko 30 i bile su u plovi od 6-7 komada. Nakon što je pola plove bilo izuzeto za fotkanje, ostatak se maknuo.
Ciljani ribolov crvenperki umjetnim mamcima razlikuje se od onog kako se najčešće love (na plovak) utoliko što možeš birati ribu koju ćeš (u)loviti. Odabirom mamca također možeš selektirati veće od manjih.
U većini slučajeva, a pogotovo kod manjih riba, nema puno biranja. Ako zalogaj stane u usta, primit će. Ribe nemaju ruke i ne mogu opipati klopu pa im ostaje solucija da zalogaj probaju ustima. Ako je jestivo, gutaju, ako nije, ispljunu. Ako je zalogaj na udici, nastane problem.
Utoliko lovim nešto većim mamcima, a zrno umjetne kuruze mi je broj jedan. Kompaktno je i UL priborom se da fino zabaciti. Budući da crvene mahom briju u gornjem i srednjem sloju vode, prakticiram ribolov na viđeno, ili, ukoliko su dalje, gađam kolobare. Manje zalogaje, imitacije raznih ličinki, nimfe, umjetne crve, itd, otežavam sačmom na predvezu, jer tako sporije (prirodnije) tonu, nego bi tonule na klasičnoj jig udici.
Zrno umjetne kuruze kačim na šesticu, što je skoro pa šaranska udica, ali puno manje ribe mi padne s takve, dosta velike udice, nego li s manjih. I na taj način selektiram ciljanu lovinu. Cralusso ima odličan umjetni kukuruz, koji je i dipan i onaj žuti s aromom meda mi je ubjedljivi broj 1. Delphinove, ili Berkleyeve Nimfe, Toirtapove Lichinke i Perchikove Babke, Maggoti, Bloodwormi, itd, također rade posao, ali na broj-2 manjim udicama.
Uz crvenperke, takav zalogaj privlačan je i ostatku ciprinida pa ni pribor nije klasični UL. Sa Fobyom (0,5-10 g) vadim svaku babušku, linjaka pa i manjeg šarana, a sve te ribe su ovih dana u plićacima u potrazi za hranom i toplijom vodom i primit će pravilno prezentiran mamac.
Pravilna prezentacija ne odnosi se samo na zabacivanje, već i na pristup vodi. Čim suptilnije, s manje buke, kako se ribolov na viđeno i odrađuje. Ukoliko me riba i skuži, zapalim pljugu i čekam da se vrati, jer iako su crvene po prirodi brijačice i puno plivaju, ruta kojom plivaju im je ista. Dok ne dobiju po lampi. Onda se maknu, ali već sutra su opet na istom mjestu, bar dok se uvjeti na vodi ne promijene.