Tag Archives: Croatia

Kup sexy bake mraz

Spineri, , , , ,

_MG_5564

U organizaciji dućana Top fishing 22.12.2013. održan je prvi Kup sexy bake mraz na jezeru Ontario u Zagrebu. Nastupilo je 50 natjecatelja, a prvo mjesto osvojio je Tomislav Segedi sa ulovom štuke duge 91 cm.

Ekipa iz Top fishinga se zahvaljuje svim sudionicima i sponzorima koji su podržali ovo natjecanje: Praktični ribolov, Idra varalice, Olivari d.o.o., Apipharma d.o.o i, Artena big game fishing. Uživajte u fotkama!

 

Ontario_MG_5565_MG_5593_MG_5615[ezcol_1half]_MG_5612[/ezcol_1half] [ezcol_1half_end]_MG_5624[/ezcol_1half_end]_MG_5622_MG_5636[ezcol_1half]_MG_5723 [/ezcol_1half] [ezcol_1half_end]_MG_5710[/ezcol_1half_end]_MG_5732_MG_5734_MG_5730_MG_5742_MG_5747

Jazzerski

Spineri, , , , ,

Untitled_Panorama1

Ne znam bih li se divio, ili kolutao očima na ljude koji ganjaju smuđa na nekoj od naših većih rijeka. Ovu ekipu sa čamcima još mogu razumjet. Malo glisiraš, malo te voda nosi, malo se usidriš, nađeš di su doma, mazneš par komada i dobro. Ovi što love s obale mi nikak nisu jasni. Realno, jedino Dunav daje kakve-takve šanse za neki ozbiljan cjelodnevni ribolov s obale, mada je i to nategnuto.. Ajmo uzet Savu kod Privlake za primjer. Kao prvo, po ljetu te razvale komarci, u jesen si blatan do dupeta, a po zimi se smrzneš ko g…. Jer stojiš na jednom mjestu 4 sata i ne mičeš se, jer ti je zadnji put tu nešto lupilo, al nisi lupio kontru jer si bacao već 4 sata i koncentracija je bila nula bodova. Il si izvukao mogamba svučenog do pola s udice, i iako nisi osjetio griz i nema tragova zuba, ili baš zato, ziher si da se radi o ribi oko metra, bar. Da…
Eto, zato ponekad zakolutam očima kad mi netko spomene ciljani dnevni lov smuđa i kak je to super.  Super je kad uđete u shemu i imate mjesto za koje doslovno u minutu znate kad će cug početi, ali ruku na srce, takvih je malo. I mjesta i ribolovaca. Super je kad nađete rupu koju možete odloviti s obale. Tog je još manje. Zbog toga sam ga, na Robijev nagovor, počeo ganjati po jezerima. Isprva sam bio pomalo rezigniran i cijela špreha mi nije bila neka, ali brzo sam se predomislio kad smo po ribolovu počeli dobivati i po 6- 7 riba.

_MG_5146-Edit

Realno, po jezerima ga ima daleko više nego se misli, iz više razloga. Rijetki su oni koji ga ciljano ganjaju, često nešto mlađi zaluta u poribljavanju drugim vrstama, a ponekad ga i neki zaljubljenici potiho presele iz neke obližnje tekućice. S obzirom da kao i sve grgečke čuva gnijezdo, u startu je u prednosti pred drugim najzastupljenijim, ili najčešćim predatorom mirnih voda- štukom. Iako ga po nekoj prosječnoj lovnoj veličini štuka šije, za razliku od štuke, praktički ga se u bilo koje doba dana, ili noći može nagovoriti na griz. Top periodi su naravno zora i sumrak. Odloviti 2-3 sata u tom periodu puno je učinkovitije nego se cijeli dan (ili cijelu noć) nabacivati po vodi. Ukoliko je dan tmuran, cjelodnevni ribolov zna biti itekako produktivan, mada se love manji primjerci. No, sa ultralight, ili light priborom, i riba od 25 cm natjera srce da zapumpa.

[ezcol_1half]_MG_5142[/ezcol_1half] [ezcol_1half_end]_MG_4766[/ezcol_1half_end]

Mi preferiramo fine (brze, lagane i osjetljive) štapove čije se dužina bacanja vrti između 5 i 15 grama i guštamo i u manjim ribama, a nema problema ni s većim primjercima. Ovog kapitalca Robi je izvadio sa Sakurinim Trinis neom, težine bacanja do 10 g.

_MG_0782

_MG_5215_MG_5208

Pri dnevnom ribolovu smuđa najčešće lovimo na prijelazima s plićaka u dubinu. Što oštrije, to bolje. Druga solucija, jednako produktivna, je naći najdublji dio jezera, ili izdvojene rupe i tu čačkati. Jezerskog smuđa, kao i riječnog, btw, nije problem uloviti, problem ga je naći. Na rijeci, vraćam se na početak priče, i dočekati. Na jezeru ga se, za razliku od štuke, gotovo uvijek da nagovoriti na griz, samo treba posložiti stvari u glavi. S obzirom da gospodin većinu vremena provodi negdje dolje, u nekakvom neutralnom modu, što znači da se ne hrani aktivno, ali ako mu nešto zanimljivo prođe kraj gubice, zinut će i usisat to, silikon je apsolutni favorit. Bez puno mudrovanja, silikonce za jezerskog smuđa dijelim na 2 skupine. U prvu spadaju oni sa izraženim radom, tipa dt slotter, ili sakura punshad. To su shadovi koje bih koristio i koje koristim na Savi. Drugu skupinu, na čelu sa slit shadom, ili orkinim oskarom koristim češće, jer sam mišljenja da će ih smuđ zbog njihove suptilnije akcije lakše prihvatiti dok je u tom nekom neutralnom modu.
Twisteri mi se, bar za sada, nisu pokazali lovni kao shadovi. Dosta puta mi je riba zakuhala na metar od obale iza sirene, mogamba, ili sandre (sva 3 super lovna na rijeci), da bi u sljedećem, ili par zabačaja kasnije ulovio smuđa na slit shad, ili easy shinera.. Je li stvar u silueti, vibri, ili je nešto treće u igri, ne znam, znam da su mi se shadovi pokazali puno lovniji od twistera. Glave su priča za sebe i o njima i prezentacija (dosta) ovisi. Opet, bez puno filozofiranja, ako ne lovite na 40 m dubokoj šoderici, 10-12 g je neki maksimum. Za težim nema potrebe. Mi se vrtimo oko 2-3 g kad je riba skroz neaktivna i treba moliti za griz. Znači, silikonac suptilne akcije u nekom prirodnom dekoru i lagano drljanje po dnu. Tu i tamo lagani cim vrhom štapa da ga se odigne od dna, da ga smuđ koji ga prati lakše spakira u usta.

_MG_5220

Kad mi molitva i puzanje po dnu dosadi, okačim nešto kričavo na 8-10 g i pokušavam isprovocirati griz jiganjem. Snap jigging je opisan dosta puta na dosta mjesta pa samo ukratko: grizevi su reakcijski i teško ih je fulati, iako ih je valjda 99% u propadanju. Ponekad se dogodi što se događa sa većom štukom i tvičanjem- ne osjeti se griz, već samo težina pri sljedećem pokretu štapa. Prednosti nadipanih, nasoljenih silikonaca tu dolaze do izražaja. U periodu kad smuđeve svrbe zubi skoro pa se i ne zamaram težinom jig glave- 3 g, 8 g, 12 g, skoro pa svejedno. Par grama gore-dolje u ovom periodu stvarno ne čini razliku. Vođenje silikona u tom top periodu bih opisao kao sve samo ne jednolično. Najčešće je to kombinacija jednog oštrijeg pokreta štapom, koji odigne gumu od dna 30, 50, 70 cm, ili metar od dna, da bih ju, u trenutku kad počne propadati, na pola puta, ili tik prije dna animirao sa još 2, ili 3 kraća trzaja štapom. Najjednostavnije rečeno, ta putanja izgleda kao ekg signal. 1 veći skok na koji se nadovezuju 2-3 manja. Rola kupi višak špage cijelo vrijeme, naravno. Lovi i jednolično povlačenje pri dnu, ili u pola vode, ali ja se volim igrati varalicama, između ostalog i zato što mi smuđevi znali ´zakuhati´ iza varalice skroz u obali. Znači, pratili su, ali u jednoličnom povlačenju nije bilo okidača koji bi ih pokrenuo da se odluče na napad.

_MG_4809

Za kraj,  jedna stvar koja nam se pokazala dosta bitnom- predvez od fluorokarbona. `Sitnica` kojom se dosta majstora ne zamara i zbog koje su im rezultati u dnevnom ribolovu smuđa kakvi jesu. Pri noćnom lovu je špaga oke, ali dnevnom ribolovu predvez i te kako dobro dođe. Uvjerili smo se to više puta i u lovu grgeča i smuđa. Druga prednost predveza, nevezano za lov smuđa, je što čuva kraj špage od habanja. Japanka koja ` drži` 8, ili 12 lb lako se rascufa. Pola metra- metar predveza 0,20- 0,30 produžuje joj vijek trajanja i daje više grizeva- provjereno.

_MG_4756

Neretva

Spineri, , , , , , , , ,

Nedavno sam ostvario jednu svoju ribolovnu perverziju. Nije bila velika, bila je malena i neopisivo slatka i kratka. Odavno sam maštao o ribolovu na Neretvi, slušao sam priče o velikim brancinima, licama, strijelkama… Mjesto iz snova za jednog spinera. Konačno sam imao priliku otići tamo i tu priliku nisam propustio.

Pola sedam ujutro, lokacija ušće Neretve. Lagani povjetarac nježno je mreškao površinu vode koja je izgledala sablasno mirno, gotovo kao da se nešto ispod kuha. Nije trebalo dugo da taj osjećaj postane stvarnost. Jato strijelki je razbijalo neku nesretnu ribu na preko sto metara od mene. Kuhalo je kao ogromno jato bolena na speedu… Sa druge strane, ni ja nisam izgledao puno drugačije. Od ovakve scene krv mi je proključala do te mjere da sam trčao gore dole ko manijak sa raznoraznim pilkerima i kasmasterima ne bih li uspio dobaciti do mjesta nesreće. Uzalud. Kako je naglo došlo, tako je naglo i otišlo i ja sam u mirnijem ritmu krenuo bacati velike zare. U jednom zabacu imam udarac, zatežem, ali u prazno. Na varalici mi ostaju otisci gebisa prijateljice strijelke. Poslije ovog sam bacao još satima i ništa, da bih konačno uzeo Sakura Slit shada i išao malo jigati po dnu i ubrzo, na čuđenje domaćih, zategao prvog brancina. Pokupio je silikonac u propadanju školski, borba nije bila neka, ali riba je riba. Prvi zabac nakon toga strijelka mi cvika rep od Slita. Ostatak dana se nije dogodilo apsolutno ništa.

Pod nogama sam gledao velike ciple i brojao one koji su čitavi jer ih je bilo taman za sve prste obje ruke. Nisam mislio da ću ovo izgovoriti ali strijelka ovdje radi ogromnu štetu, skoro kao ljudi. Navečer sam uzeo fotoaparat i malo bauljao po ušću, slikao pejzaž i eksperimentirao sa duljim ekspozicijama.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Dan dva. Došao sam navečer i plan je bio ostati do jutra ali kako je vjetar počeo puhati i kako je počelo sijevati taj plan je izgledao sve gluplje. Krenuo sam opet sa zarama i poperima ali me prekinuo Goran iz Mostara. Goran je cool lik koji ovdje dobro lovi i nije ga strah eksperimentirati sa varalicama. On je još i lik koji ulovi u mrijestu ženku brancina preko tri kile i pusti ju na užas pristunih. My kind of guy.


Lega spiner me profuro po pozicijama na Neretvi… Na jednoj od tih me ostavio sa još nekim ok lokalnim dečkima i tu sam dalje opet nastavio sam i po svom. Bacao sam razne imitacije jegulje ali kada sam skužio da ih svi bacaju vratio sam se na svog favorita- Slit shada. Par zabaca i silovit udarac, kočnica dobro zategnuta ali riba svejedno u par navrata izvlači par metara špage. Nakon nekoliko bjegova riba se već lagano umorila, a ja nisam bio paničar pa sam se dopisivao sa curom preko mobitela dok se ova valjala negdje u dubini. Nije da sam imao što za raditi… Rijeka je velika, zapinjanja nema, pribor je super… Što može poči po krivu? Kada sam pokušao povući ribu prema sebi imao sam osjećaj da vučem vreču cementa. Iskreno, tek sam tada dobio osječaj da imam veliku, zapravo ogromnu ribu na udici. Kako sam ju potegnuo tako je još jednom lupila i osjetio sam da joj udica izlazi iz usta. Mislio sam da se otkačila i htio sam se baciti u rijeku radi gluposti i dopisivanja. Na moje čudo pogled na silikonac mi otkriva da je puknula udica na jig glavi. Makar sam imao još želje ona oluja je udarala sve jače. Kako bi sjevnulo tako bi nestalo struje u cijelom gradu… To još nisam vidio. Definitivno je ovdje nešto drugačije nego u Zagrebu. Ili su munje jače, ili im je centrala shit. Možda oboje, nisam htio saznati jerbo sam sa štapom u ruci bio neloš gromobran. Odluka je pala, pravac kući. Poslao sam poruku Goranu koji mi je ujutro odgovorio da je na toj poziciji to jutro u 5 ulovljena zenka od 6kg a da je ovo moje vjerojatno bio mužjak- veči i jači. Kaže se da se ne isplati se plakati za prolivenim mlijekom, realno gledano za prvi ribolov Neretva je bila dobra prema meni. Zamirisala mi je dovoljno da imam veliku želju vratiti joj se ponovo.

Hvala Žari na fotografiji sa brancinom, hvala Bradi na društvu, pričama i iskustvu. Hvala Goranu za uvođenje u filozofiju i pristup rijeci ali prije svega hvala sto si pravi Spiner.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end][ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end][ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Kuda idu divlje svinje…

Spineri, , , , , , , ,

Je naslov koji savršeno odgovara terenima koje smo prošli Robi i ja tražeći štuke negdje između Okučana i Nove Gradiške. Malo smo uranili, naletili smo tek na par štukira, ali su nam zato grgeči ispunili dan i ozbiljno razmišljamo da, bar ove naše ultralajt ribolove , preimenujemo u ultraslit ribolove. Ajmo redom.

Robi me nagovara da posjetimo te terene već 2-3 godine. 2013. mu je ispala sretna. Dok se vozimo autoputem, priča mi o napadima štuke na površince, ribama preko 7 kila na raub, itd, a sve u kanalu širine drek rivera. Lovačke, uglavnom. Kod Okučana se skidamo s autoputa, vozimo se cestom i- negdje krivo skrećemo. Jer je kompa bio tu davno, ribu koju ulovi pusti pa mu mozak ne pamti baš najbolje i naravno da večer prije nije na google mapsima pogledao gdje je to točno lovio nekad. Nije da sam ja nešto bolji, al sad ga bar imam razloga zajebavat. I tak, rano jutro je, na cesti nikoga koga bi pitali pa se nakon malo prepiranja i pregovaranja odlučujemo skinuti s glavne ceste i krenuti prema šumi koju vidimo u daljini. Iza šume je Sava, a po šumi bi trebalo kanala. Na jednom od takvih je lovio i ako u jednom od njih ima štuke, po logici stvari bi je trebalo biti u svima, u manjim, ili većim količinama. Vozimo se po makadamskom putu i nakon 15-20 minuta dolazimo do prvog kanala.

S obzirom da ne znamo gdje smo, nema nam druge nego zaigrati na metodu pokušaja i pogrešaka. Slažemo pribor i spuštamo se do kanala. Nema 2 pedlja vode, bacam više reda radi i u drugom, trećem pokušaju mi dobra štuka fulava silikonac na wormici, dižući oblak mulja sa dna. Robi je svega par metara od mene i skužio je što se dogodilo i sam čekam da mi počne vraćat za onu zajebanciju. Iako iz Dubrave, tek gospodski zaključuje da je riba bila pristojna. Nizvodnije je kanal žešće neprohodan pa idemo dalje potražiti sreću.

U sljedećem vadimo po par štukira iz rijetkih rupa u travi i odlučujemo sjesti u auto i ući dublje u šumu. Makadamski put se pretvara u zemljani sa dosta rupa i blata i moja lijepa mazda je uskoro neprepoznatljiva, ali idemo dalje. Nakon par blatnjavih kilometara nam se s lijeve strane strane ukazuje kanal. Prvo ugibalište je naše i malo zatim prateći tragove divljači kroz razrovanu šumu spuštamo se na vodu.

Na nekim dijelovima kanala ima više drveća nego vode pa Robi forsa spinnerbait, a ja silikonce na wormici. Ne događa se ništa, kompa tek tu i tamo prokomentira kako mu se čini da mu nešto sitno udara na spinnerbait. Nakon nekog vremena konačno imam udarac u spletu grana i na slita od 8 i pol cm vadim grgeča od 15. Mijenjam varku za cenat manju i vadim još jednog oko 20. Sajla nosivosti 25 libri i kopča od centa i pol ih ne tangira ni malo. Robi na sajlu kači slita od 5 cm i u 5 zabaca vadi 5 grgeča. U momentu smo natrag kod auta, ostavljamo heavy duty pribor i slažemo UL štapove. Idućih par sati se doslovno ubijamo u grgečima proječne veličine oko pedlja. Prevedeno u metrički sustav, oko 20-25 cm. U propadanju uzimaju manji, a kad silikonac neometano dođe do dna, ili bliže dnu, udaraju veći, između 25 i 30. Ono što me fascinira je da i oni do 15 cm, pa i onih par manjih, od 7-8 cm, uredno gutaju cijelog slit shada od 5 cm, tek im jig glava viri iz usta. Iako je voda mutnjikava, nepogrešivi su i spadanja su minimalna, na 10-15 riba tek se jedna ne zakači.

Obojica lovimo na lagane glave, svega gram-2 teške. Vjerujem da bi se lovna veličina povečala da smo stavili teže glave, jer bi varka brže stizala do dna gdje su veće ribe, ali zbog bolje kontrole mamca u žešćem lomu, odlučujemo se za ovu lakšu soluciju. U najžešćem lomu lovimo na slitove na wormici otežanoj tungstenom i tek tada nam se realizacija smanjuje, ali je i dalje preko 50%.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Nakon ne znam koliko ulovljenih riba se na sve 4 spuštam po odrezanoj obali do vode jer mi tih 10-ak kvadrata izgleda kao da krije dobru ribu. Ogromno deblo do pola je u vodi, a iza dobar dubljak sa dosta granja. Vadim prvo par pedljaša pa jednog super debelog i grbavog macana. Zadovoljan, zovem Robija da dođe fotkat i usput ga cimam da sam mu očistio mjesto od malih i da može kresnut debelog. Nakon fotkanja i nakon što je zapeo par puta lupa kontru, ja si mislim, opet je zapeo, ali se game hunter dobro piga, a kočnica twin powera proklizava. Đubretarski se nadam da ima štuku od 70 deka gore, ali mali gad vadi velikog grgeča, najvećeg danas, po mojoj procjeni, jako blizu 35 cm. Fotkanje i macan se vraća u vodu.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Lovimo još par komada na istom mjestu, lagano nam se zalihe slitova smanjuju pa kako se pomičemo od mjesta do mjesta lovim i na pola varke i dok god repić radi dobivam grizeve. Nakon ni sam ne znam koliko riba, poderanih slitova i izgubljenih jig udica zaključujemo da je dosta i da se ziher vraćamo kad još malo zahladi. Ako se ne izgubimo…

 

Goran Pišćak NoName

Teška vremena

Spineri, , , , , ,

Imali smo spreman krasan tekst o klenovima. Onda nam se zima odužila, Sava narasla do neba, ispremješala i opet i korito i obalu, pomaknula mrijest i tako dalje. Od klenova, onih pravih savskih mutanata ništa. U periodu kad smo inaće lovili najveće tek pokoji trkač od 25-30 cm. Tako da će tekst o kruškicama pričekati iduću godinu..

U zamjenu nudimo vam priču o ribolovu klena u špici ljeta, pri minimalnim vodostajima i bistroj, pregrijanoj vodi. Par ribolova nabacivali smo se nekim provjerenim krenkovima koje su prošlih godina udarale ribe od 5 do 55 cm. Ove godine poneki manji, masa praćenja, par bjegova glavom bez obzira i to je to. Onda smo odlučili promijeniti pristup.

Neki dječaci (Komar npr) su na tvičeve namijenjene pastrvama rokali klenove davnih dana. Ja za to uistinu nisam imao potrebe sve do ovog ljeta, jer sam uredno lovio prasce na kojekakve krenkove, čak i po ovakvim pasjim vrućinama, samo bih se igrao dekorima, vibrom i ozvučenjima.

Prva 50-ka ove godine došla je kao bonus riba dok smo lovili bolene na valjda najpoznatijem ljetnom mjestu na Savi. Na sitno, najsitnije tvičani realis minnow doslovno se, bez ikakvog udarca, objesio macan velike glave i relativno mršavog tijela. Primio je na dosta oštrom prijelazu iz plićaka u dubinu. Obično su ribe oko 50 podebele i borbene. Ovaj se tek pod obalom nešto malo borio, a udica ga je tako plitko probola da je čudo da se nije otkačio i u tako kratkoj borbi.

Idućih par ribolova tražili smo slične terene. S obzirom da je Sava ovih dana rekordno niska, nije problem pregaziti s obale na otok i sa otoka gađati kanale uz obalu, ili kanale među otocima, prijelaze sprudova u dubinu itd. Mjesta uz obalu sa potopljenim granjem, panjevima, itd i nadvijenim granama nad njima također igraju, mada je dosta teško prevariti kapitalnog klena u sporijoj vodi i u povoljnijim uvjetima (za nas ribiče) od ovih koji sada vladaju. Po mjestima sa bržim protokom varalicu vodim kao da lovim pastrvu- nizvodno. Ovisno o brzini protoka ju i tvičam. Brža struja, nježnije i sporije, sporija struja, brži i odsječniji tvičevi. Jednom kad prokužite varalicu i na kakvo vođenje dotične najbolje reagiraju, mirni ste, otprilike, za sva vremena. Za pastrvu se ponekad pitam je li kuglica u vobleru previše, za klena nema brige. 5-9 cm dugi tvičevi ne mogu biti preglasni.

Naravno, ako gazite po Savi ovih dana, naletjet ćete tu i tamo i na dublji komad rijeke, iza nekakvog stoljetnog hrasta kojeg po normalnom vodostaju ne kužite, ili za njega zapinjete pa ga zaobilazite. Ako se zovete Tihomir Martinović, a.k.a. Tmarti, onda ćete u tu dubinu zafitiljiti svoju ručno rađenu metalnu glavinjaru, originalnog imena ZZ Tup! I u prvom, ili prva 3 zabačaja potegnut klena 45-50.

Ukoliko ste kao ja pa želite u praksi potvrditi da za klenove ovih dana igraju otprilike isti zakoni kao i za pastrvu, na kopču ćete okačiti nekog srednjeronca, u formi tail dancera, ružnog pačeta, ili nečeg trećeg i lepezasto ćete pretraživati tu rupu. Udarci su obično na izlazu iz rupe (opet prijelaz dubina-plićina) i stvarno jesu udarci, za razliku od dosta stidljivih napada na tvičeve.

Napomena za kraj, a o tome trube sa svih strana ovih dana: izbjegavajte biti na vodi kad je sunce najjače, pogotovo što na vodi udara i odozgo i odozdo, kao odbljesak s površine vode. Nažalost, nisam jednom pobrao sunčanicu pa govorim iz osobnog iskustva. Isto tako, iz osobnog iskustva mogu reći da klenovi bolje primaju u popodnevnim satima, bar oni veći za koje se isplati preznojiti na 35 i više °C.

Zla dica

Spineri, , , , , , , ,

_MG_4440

Veliki grgeči rajcaju me već duže. Kad me Danijel nazvao i rekao (otprilike) da se tamo neki lik nabacivao malim gumicama po Mrzloj i dobio par grgrča od 30 do 40 nije bilo druge nego skupit ekipu i okušat sreću.

Već par dana prije sam se počeo pripremati, a to sam zadnji put napravio za Borovik. Uz grgeče u Mrzloj plivaju i dobre štuke pa sam za probu sa ghetto riderom odradio 2 ribolova na basseve. 2 komada oko 40 nisu imala šanse, znači da mu ni osrednja štuka neće predstavljati problem. Taktika je isto razrađena, prvo lovim grge, a popodne se zabijam pod branu i probat ću isčačkati kakvu pastrvu. Eto koliko sam ozbiljno shvatio ovu misiju.

Noć prije sam kasno zaspao, tek oko 1, no svejedno sam se kad je u 4 zazvonio alarm digao na prvu. Kupim Robija, 15 minuta kasnije i Krmpu kojem 2 heartyja nisu dosta, nego me cima da mu ponesem i crostagea. Za divno čudo, nije ponio ulija i mušičarac, iako sam mu rekao da ima lijepih klenova i štuka u jezeru. Samo jednom fulano skretanje i eto nas na Mrzloj. Stajemo na brani, 3 dečka već love, kažu da su im pale 2 štuke. Imaju čudan naglasak, na prvu mislim da su pijani zagorci, kasnije smo skužili da su slovenci. Dok čekamo da se birc uz jezero otvori, slažemo pribor. Odmah kontrola, dečki jel imate karte? Respekt! Lozinka Danijel i sve oke.

_MG_4404

Krmpa i Robi idu lijevo, u šumu, sam vi ajte, mislim si. Ja palim desno, odrezana obala, hrpa velikog kamenja i mini crvenperki, ak negdje ima grgeča, ima ih tu. Tak je i bilo. Slit shad od 5 cm odmah vara par komada, oke, jesu mali, al upis je upis. I ova dvojica stavljaju istu varku i upisuju se. Birc se otvara oko 8, taman dolaze Danijel i Dule, koje slobodno mogu nazvati dobrim duhovima ŠRK Lokvarka , tako da sjedamo na kavu dok nam ne ispišu dnevne. Danijel je bio na svadbi, cimamo ga da se popravi pelinom, al niš od tog. Krećemo. Idemo odloviti desnu obalu jezera, koja je u šumi i teško prohodna, ali samim time i manje napadnuta i zahvalnija. Danijel odmah u uvali desno od brane dobiva štuku, Duletu jedna dobra cvika pa vežem sajlu. I idućih pol sata, sat ne mogu dobiti griza. Skidam sajlu, stavljam fluorokarbon i odmah se upisujem. Stižem Duleta, kod njega isto. Dok je imao sajlu ni griza, kad ju je skinuo krenulo je. Dolazim do nekakve ruševine u vodi i tu između 2 pojasa trave vadim 15-20 grgeča praktički jednog za drugim. Slit shad je totalno razvaljen, jedva se drži na udici. Stavljam nekakvog nonejm kineza sličnih dimenzij i lovim, ali manje. Idemo dalje, probijamo se kroz šumu, na određenim mjestima penjemo se i na sve 4 i spuštamo isto tako, jer drugačije ne ide. Dolazimo na proširenje na jezeru, ispred nas je stari tok, a prema sredini jezera malo malo vrh neke grane viri iz vode. Dule mi pokazuje panj gdje je izvukao 40-ku. Ostatak ekipe smo ostavili dosta iza nas pa ih tu odlučujemo sačekati i malo temeljitije odloviti.

Dule se kune u bijelu boju, većinu vremena baca bijelog berkleyevog sand worma pa iako sam do sada lovio sa tamnijim varkama zbog lagano zamućene vode, stavljam oskara od 6 cm bijelog tijela i crvenkastonarančastih leđa i glave. Prvo ispitujem teren, a onda puštam varalicu do dna i krećem namatati. Osjećam težinu, kužim na prvu da je dobra riba, nikakvog udarca nije bilo, valjda je varku pokupila sa dna odmah kako je pala i ostala tako. Spuštam štap, brzo namatam višak špage i lupam kontru. Samo da se dobro zakačila, mislim si. Dril ne traje dugo, forsam, ali oprezno, ghetto rider i opet odlično odrađuje sve trzaje i bjegove ribe, cijelo vrijeme mi kroz glavu prolazi ˝ nemoj otpast, nemoj otpast˝ i uskoro za vilicu hvatam krasnog grgeča. Udica zapiknuta plitko, skoro u sam vrh usta.

_MG_4468

Čisto sumnjam da bih ga izvadio da sam imao malo tvrđi štap. Uzdah olakšanja, ulovio sam ono po što smo došli! Dule mi čestita, vadim mobitel i kada me signal konačno pronašao u gustoj šumetini zovem Robija da me dođe fotkat. Par minuta kasnije riba se vraća u dubine Mrzle. Što se mene tiče možemo u birtiju, kažem ekipi sa osmjehom od uha do uha. Krmpa, Robi i Danijel nastavljaju dalje, Dule čačka po istom mjestu, a ja palim cigaretu. Idućih pola sata, još pod dojmom ulovljene nabacujem se bez veze silikoncima, dok me iz tog moda nije prenula Krmpina galama. Majstor je dok smo dolazili pričao da bi bio zadovoljan pastrvom od 2 kile, to je na vodi ponovio još par puta i mislio sam da ju je potegao kak se dero. Dule i ja što brže možemo dolazimo do ostatka ekipe, ovi se deru cijelo vrijeme i sve sam više ziher da su potegli pastrvu.

[ezcol_1half]_MG_4478[/ezcol_1half] [ezcol_1half_end]_MG_4474[/ezcol_1half_end]

Nije pastrva, nije Krmpina, nego grgeč, Robijev! Majstor je zabacio, počeo vući, mislio da je zapeo, a onda je grana krenula. Zatim je grana, sudeći po snazi kojom se borila postala štuka, sve dok se pod nogama nije pokazao prekrasan, veliki grgeč. 34 mrzlih, grbavih, prugastih, bodljikavih centimetara. Kapa dolje majstoru, par fotki i bok, bok, lijepa ribo.

Na kraju jezera, u carstvu potopljenog drveća vadimo ribu za ribom. Oke, mali su, ali vesele… Ja bih napravio krug oko jezera, ali ne može se pa se kroz šumu vraćamo natrag. Veselo. Na izglednijim mjestima dižemo još kojeg pedljaša uz hrpe malh, kod ruševine plašim nešto u plićaku i za čas smo ispod suncobrana kod kampice, natežemo karlovačko dok se ćevapi ne ispeku.

2 runde piva i jedne ćevape kasnije i eto nas s lijeve, pitomije strane jezera. Lovimo, ali mršavije. Tek u plićaku na samom kraju jezera na tvič uspijevam isprovocirati 2 štukira, ova četvorica udaljeni tek grm od mene vade grgeča za grgečom, a Krmpa vara i manju štukicu. Popikali su valjda sve što pliva u tom plićaku pa se vraćamo na cugu. Nakon odlične kave, ekipa odlazi pod branu, a ja odlučujem malo ubit oko u autu.. Iz sna me budi nekakva cajka iz crvenog golfa koji se parkirao kraj mene. Fala, niste trebali , mislim si, al ajde.. Rastežem se, stižem do brane taman na vrijeme da se pozdravim s Danijelom i vidim kak Krmpa i Robi vade grgeča za grgečom. 6 sati je, dosta grgeča, vadim kutiju sa pilkerima i tvičevima, idemo po pastrvu.

_MG_4482

Nabacujem se tvičevima dobrih sat vremena, ali ništa se ne događa. Na kopču stavljam mali pilker kojeg sam još kod kuće ofarbao markerom u crno i zabacujem kolko ide. Puštam da padne na dno i povlačim, mijenjajući dubinu, smjer, brzinu, tvičajući, itd. U jednom trenutku, Krmpa se dere da vidim kak je malog grgeča ulovio, nakon što smo ih ulovili ne znam ni sam kolko. Okrećem glavu, mislim si, grgeč ko grgeč, vraćam pogled i vidim pastrvu preko 50 kako mi prati pilker. Ni sekundu kasnije, kad me snimila na obali, okreće u dubinu. Odbljesak zlatnog boka i veliki rep ostavljaju me drugi put danas bez daha. Dok bacam štap u travu, po glavi se roje pitanja šta bi bilo kad bi bilo.. Na kraju ostajem solo na brani i obečajem sam sebi da se vidimo u jesen. Red štuka, a onda opet pod branu. Možda mi se posreći.

_MG_4528

Putem kući vrtimo film današnjeg dana i sva trojica se slažemo u jednom; Mrzla Vodica nas svojom ljepotom, svojim položajem u šumi, uvalama, pojasevima trave i potopljenom drveću i granju opako podsjeća na Trakoščan. Bogatstvom ribe- u prvom redu grgeča i štuke (oni slovenci s početka priče su taj dan, između ostalih potegli i jednu od 92 cm!), pa i klena i pastrve, podsjeća na Trakoščan u najboljim danima. A ekipa, u prvom redu Danijel i Dule, oduševljavaju svojom gostoljubivošću i nesebičnošću. Skupite ekipu i uvjerite se sami.

 

Goran Pišćak NoName