Kako početi, s koje strane krenuti, koju posluku porati kad odloviš par dana na najboljoj bass vodi na ovom kontinentu? Vući paralele s top vodama iz prošlosti, Borovikom, Trakošćanom, .. ? Pisati o varalicama? Montažama? Prezentaciji?
Ili jednostavno napisati da doživljeno nema nikakve veze s ničim doživljenim prije, da je to neka druga dimenzija, zakeljit 15-20 fotki i potpisat se na kraju uz PS koji bi glasio obavezno probati, ili probati na vlastitu odgovornost, jer ukoliko volite bassa i sve što bassolov je, što pruža i što može biti, nakon posjeta jugu teško se vratiti bilo kojoj vodi koju ste smatrali atraktivnom, ili za koju ste smatrali da ima dobru populaciju bassa.
Poprilično sam siguran da bi si i dobra većina onih koji bassa ne gotive, bar onako negdje potiho u sebi, nakon svega priznala da je bass vrhunska sportska riba.
Što se delte same pak tiče, čak ni svemogući Google ne može dočarati svu raznolikost i raskoš koju delta nudi, ako pričamo o količini vode i izglednim mjestima na kojima bi velikousti mogao vrijebati svoj plijen.
Ono što na mapsima npr izgleda kao zelena livada u biti je ogromna površina vode pokrivena lopočem. Ono što izgleda kao mali uski kanal širine zagrebačkog potoka koji svakog ljeta presuši može vrlo lako biti dom ribe preko 50 cm. Vrlo lako. Samo je pitanje je li doma i je li raspoložen.
Delta je močvara u kojoj kraljuje crni kralj, black bass. King of the swamp s razlogom ima to black u imenu, znamo da se bojom prilagođuju vodi, a dolje su oni najvjerniji tom lopoču, šašu i podlokanim obalama otoka polja crnji od Megabassovog Pagani Raigyo dekora na onoj Jukićevoj stodesetki.
Kad smo kod varalica, 4 najveća su redom pala na Adustinog Penta Shada od 5 incha, Sakurinog Rider Froga i KO Megabassove Jamaica Boe. Ribe od 55, 52, 51 i 50 cm. Šmit, Jukić i ja dijelimo mišljenje da nam je još par sličnih gabarita otpalo što s gume, što sa žabe, što sa spinnerbaita.
Ribe u rangu 40+, pogotovo kad se sunce krene spuštati, kad krene tarapana, koje su na bilo kojoj vodi itekako vrijedne fotkanja i nismo baš fotkali. Iovako je fotki i sjećanja i više nego dovoljno.
Ovakvog, s nedozrelom lubenicom u trbuhu, nemoš ne ovjekovječit. 
Tih sat, sat i pol pred sumrak su top period i iskorištavali smo ih maksimalno. Kad bih i zapeo sa varkom, radije sam trgao i vezao novu negoli gubio vrijeme odlazeći po nju. Nije da imam viška novaca, nego je to vrijeme trajalo prekratko da bi se gubilo. Ne znam koliko dana ili tjedana bih trebao provesti na čamcu da mi udarci po žabama, buzzbaitima, ili nekom drugom obliku/vrsti površinca dosadi. Stvarno ne znam. Jedino što možda, ali samo možda ne bih, je proveo cijeli dan na 30-35°C na čamcu. Nego se u najgorem periodu zabio u bilo kakav hlad. Sve ostalo bih ponovio pa i onu večer nakon koje je uslijedilo mamurno jutro.
Nosio sam stvarno puno previše pribora, i štapova i varalica, probao i ulovio na dosta njih, ali cmakanje žaba i skupljanje buzzbaita sa površine su bile i ostat će najbolji i najslađi mogući način varanja neretvanskih velikoustih.
Slađi od najslađe opuzenske domaće..
Tako da sam nakon prvog dana kombiniranja i šaranja lako pojednostavio priču i fokusirao se upravo na te 2 vrste varki.
Šmit je, kad nije rudario sa texasom ili bacao spinnerbait također preferirao Kermita na špagi, i prolazio jako dobro u tom žabalebarenju. Dok sam ja mahom bacao Ridera, on je uz Bubble Froga koji je najčešće bio na špagi, upisao manje više sve što je okačio na štap. I mada nismo brojali, dojma sam da je ulovio najviše.
Jukić je zato ulovio najvećeg, ribu od 55 cm prevario je Penta shad od 5 incha, boju ne znam, ali iskreno mislim da je manje bitna. Kog točno zanima, nek zove u Olivari i traži Antu. Ujedno je toj Penti, mahom na lagano otežanoj wormici davao i najviše povjerenja. I vratila mu je ukazano povjerenje.
Što se pribora tiče, bilo je tu svega. Na mjestima se ugodno lovi i sa ML priborom, ali ga nikako ne preporučujem kao prvi izbor. Jer je na nekima i uz kočnicu role stegnutu na jako, jako tvrdo na štapu označenom s velikim H trebala i doza sreće da se riba od ´samo´ 40 cenata dovuče do čamca. Namjerno neću napisati i pred fotić, pogotovo kad je tarapana. Kad sam zadnji dan spremao pribor i otšarafljivao ručke s rola bilo je potrebna konkretna sila da to otpusti.
Ne mogu ne spomenuti Addycta kojeg sam najviše koristio i kojeg sam i prije Neretve, napisat ću to, pošteno istestirao u nekim grdim uvjetima. Sa nekim drugim ribama, ali o tome u narednom vremenu. Lagan, moćan, rođen za cjelodnevno bacanje i posljedično čupanje basseva iz lopoča. Jukiću je većinu posla odradio tetejac iz Horizon familije o kojima ste mogli čitati na Spinerima, dok je Šmit mahom koristio neke ozbiljne baitcast kombe i bilo ga je stvarno gušt gledati kako baca.
Moj pokušaj mahanja BC kombom je nakon 45 min uglađenog bacanja završio grdim gnijezdom kojeg sam raspetljavao otprilike koliko sam i bacao jednom kad smo pristali. Jednom ću naučiti.
3 dana ribolova crnih basseva u kanalima, jezerima i prolazima, u lopoču, šašu i travi delte Neretve, a nakon 20 i nešto godina druženja sa velikoustima baca neko novo svjetlo na mnoga razmišljanja kroz sve te godine.
Boja je bitna. Veličina varalice je bitna. Vrsta varalice je bitna. Debljina FCa je bitna. Prezentacija je bitna.
Na Neretvi.. Tamo negdje oko 6 popodne.. Kad Sunce krene polako ponirati prema onim brdima s početne fotke..
Samo je bitno biti na iole izglednom mjestu.
Sve ostalo je manje bitno.
Fotkali:
Napisao:
