Tag Archives: wobbler

Grickalice

Gr9391-3

Goran Pišćak- NoName

Mislim da sam Gric voblere prvi put vidio u Chelseajevoj face grupi Fishing fanatics. Hrvoja sam upoznao u Fisherman´s Partneru u Maksimirskoj, nakon što smo preko svemogućeg fejsa izmijenili par poruka i dogovorili sastanak. Očekivao sam svašta, ali čovjeka u odijelu sa kartonskom kutijom punom varalica pod pazuhom  nisam. Izletilo mi je da sam mislio da se radi o neoformalnom susretu, da nisam znao za dress code,  na što se Gric počeo ispričavati da dolazi s poslovnog sastanka.. Pristojan dečko, koji je vremenom skužio kad ga cimam.

Završili smo  u obližnjem bircu na čašici razgovora, na koji sam se malo teže koncentrirao, jer bih svako toliko otvorio kutiju iz koje bi, majkemi, vobleri  šaputali, uzmi me, uzmi me.. Hrvoje fakat radi lijepe voblere. Odabrao sam par komada, većinom twitcheva za pastrvu i jedva čekao da vidim idu li izgled i karakter ruku pod ruku.

Gr_4797

Ne sjećam se kada sam ih prvi put provozao, ali znam da sam ostao ugodno iznenađen. Ponajviše me se dojmio mališan od 5 cm u dekoru potočne pastrve koji je štrikao baš po mome ukusu. Hrvoje ga, kada priča o njemu, jednostavno zove twitcher. Meni se, kada pričam o njemu, oči lagano zacakle, jer mi je donio puno krasnih ulova. Twitcher je jedna od onih varki po koju se penje na drvo i gazi do prsa kroz vodu kada zapne na grani, ili ostane zacvikan među kamenjem.

Gr_4861

Goran Pišćak- NoName

Bananica je model koji i nije dobio neku minutažu kod mene, iako ga Hrvoje gotivi više nego Twitchera.   Donio je puno lijepih ulova kako Gricu, tako i ekipi koja je imala sreće probati Gric rukotvorine. Nešto više tijelo i ravniji bokovi proizvode konkretniju vibru  koju riba, sudeći po ulovima, itekako gotivi, čak i na manjim potocima gdje je manje često više. Uz klenove i pastrve, i nešto basseva je palo na izazovnu vibru Bananice.

Gr_4804

Gr9377

Gdje je bananica, tu je i kruškica, mali crank duljine 4 cm i težine oko 3 g, fine živčane vibre kojem klenovi ne mogu odoljeti, a svako toliko  i poneka pjegava padne na kruškicu. Ovisno  o (svojim) potrebama, Hrvoje ih radi u plivajućoj i tonućoj izvedbi. Nisam primjetio razliku u lovnosti, niti radu, obje su na visini zadatka. Iako tek 4 cm dugi i par grama teški, odlično lete i drže vodu pa se njima može pretražiti puno terena u potrazi za glavonjama.

Gr9382

 

Male, 4 cm duge zare također su dio Gric familije, a posebno su mi drage one sa logom Spinera na trbuhu, kao i neki vanserijski vobleri. Iako se većina Gric rukotvorina vrti oko 4-5 cm, ima i par modela za veće rijeke, ili more. Jedan od njih je 7 cm dug vob rađen na platformi Realisa koji je uzburkao  duhove kad je osvanuo na Gric Handmade stranici na fejsu (https://www.facebook.com/GRIClures/). Izgleda super, a fina, sitna, nenametljiva vibra kada se vuče jednolično odlična je za one dane kad riba zahtijeva finoću.  Flash pri twitchu i ljuljanje bokovima nakon i u propadanju samo su šlag i čokoladne mrvice na torti.

Gric_4558

Goran Pišćak- NoName

 

Uz ovih par nabrojanih modela, od kojih su 3 standardni, svako toliko majstor dobije inspiraciju pa napravi manju seriju nekih novih voblera, ili na nagovor luđaka poput mene ide popravljati savršenstvo. Pa tako sad čekam Twitchera u flat izvedbi i malo drugačije raspoređenim rasporedom otežanja..

grcollage

Budući da majstor sve grickalice provoza po živoj vodi prije nego ih se odrekne, nema voblera koji ne radi. Isto tako, sve probane varke odlično drže vodu, nema naginjanja na stranu, iskakanja iz ritma u prijelazima između brze i spore vode, a na završnu obradu se moram posebno osvrnuti. Hrvoje joj pridaje posebnu pažnju. Uz to što je stalno u potrazi za novim i boljim komponentama, svaki vob na sebi nosi 7 slojeva laka. Što bi bilo normalno da radi jerkove za štuke, ili velike površince za morske beštije, za varkice od 5-7 cm to je nepotrebno, ali je definitivno veliki plus.. Nikako da ga nagovorimo da krene s jerkovima, ali uspjeli smo ga nagovoriti  na neke igl(ic)e koje će osim strijelkama, za koje su predviđene, biti interesantne i štukama na plitkim jezerima.. Testiranje i usavršavanje u tijeku!

Goran Pišćak- NoName

 

Teška vremena

Imali smo spreman krasan tekst o klenovima. Onda nam se zima odužila, Sava narasla do neba, ispremješala i opet i korito i obalu, pomaknula mrijest i tako dalje. Od klenova, onih pravih savskih mutanata ništa. U periodu kad smo inaće lovili najveće tek pokoji trkač od 25-30 cm. Tako da će tekst o kruškicama pričekati iduću godinu..

U zamjenu nudimo vam priču o ribolovu klena u špici ljeta, pri minimalnim vodostajima i bistroj, pregrijanoj vodi. Par ribolova nabacivali smo se nekim provjerenim krenkovima koje su prošlih godina udarale ribe od 5 do 55 cm. Ove godine poneki manji, masa praćenja, par bjegova glavom bez obzira i to je to. Onda smo odlučili promijeniti pristup.

Neki dječaci (Komar npr) su na tvičeve namijenjene pastrvama rokali klenove davnih dana. Ja za to uistinu nisam imao potrebe sve do ovog ljeta, jer sam uredno lovio prasce na kojekakve krenkove, čak i po ovakvim pasjim vrućinama, samo bih se igrao dekorima, vibrom i ozvučenjima.

Prva 50-ka ove godine došla je kao bonus riba dok smo lovili bolene na valjda najpoznatijem ljetnom mjestu na Savi. Na sitno, najsitnije tvičani realis minnow doslovno se, bez ikakvog udarca, objesio macan velike glave i relativno mršavog tijela. Primio je na dosta oštrom prijelazu iz plićaka u dubinu. Obično su ribe oko 50 podebele i borbene. Ovaj se tek pod obalom nešto malo borio, a udica ga je tako plitko probola da je čudo da se nije otkačio i u tako kratkoj borbi.

Idućih par ribolova tražili smo slične terene. S obzirom da je Sava ovih dana rekordno niska, nije problem pregaziti s obale na otok i sa otoka gađati kanale uz obalu, ili kanale među otocima, prijelaze sprudova u dubinu itd. Mjesta uz obalu sa potopljenim granjem, panjevima, itd i nadvijenim granama nad njima također igraju, mada je dosta teško prevariti kapitalnog klena u sporijoj vodi i u povoljnijim uvjetima (za nas ribiče) od ovih koji sada vladaju. Po mjestima sa bržim protokom varalicu vodim kao da lovim pastrvu- nizvodno. Ovisno o brzini protoka ju i tvičam. Brža struja, nježnije i sporije, sporija struja, brži i odsječniji tvičevi. Jednom kad prokužite varalicu i na kakvo vođenje dotične najbolje reagiraju, mirni ste, otprilike, za sva vremena. Za pastrvu se ponekad pitam je li kuglica u vobleru previše, za klena nema brige. 5-9 cm dugi tvičevi ne mogu biti preglasni.

Naravno, ako gazite po Savi ovih dana, naletjet ćete tu i tamo i na dublji komad rijeke, iza nekakvog stoljetnog hrasta kojeg po normalnom vodostaju ne kužite, ili za njega zapinjete pa ga zaobilazite. Ako se zovete Tihomir Martinović, a.k.a. Tmarti, onda ćete u tu dubinu zafitiljiti svoju ručno rađenu metalnu glavinjaru, originalnog imena ZZ Tup! I u prvom, ili prva 3 zabačaja potegnut klena 45-50.

Ukoliko ste kao ja pa želite u praksi potvrditi da za klenove ovih dana igraju otprilike isti zakoni kao i za pastrvu, na kopču ćete okačiti nekog srednjeronca, u formi tail dancera, ružnog pačeta, ili nečeg trećeg i lepezasto ćete pretraživati tu rupu. Udarci su obično na izlazu iz rupe (opet prijelaz dubina-plićina) i stvarno jesu udarci, za razliku od dosta stidljivih napada na tvičeve.

Napomena za kraj, a o tome trube sa svih strana ovih dana: izbjegavajte biti na vodi kad je sunce najjače, pogotovo što na vodi udara i odozgo i odozdo, kao odbljesak s površine vode. Nažalost, nisam jednom pobrao sunčanicu pa govorim iz osobnog iskustva. Isto tako, iz osobnog iskustva mogu reći da klenovi bolje primaju u popodnevnim satima, bar oni veći za koje se isplati preznojiti na 35 i više °C.

Twitching

Twitching, jerking, ripping, ili na hrvatskom- džerkanje, tvičanje, cimanje.. Za početak, naravno da postoje trenuci kada riba neće vob, ali hoće metal, ili gumu, ali ovo je pričica o tvičanju, koje, uz pokoji nedostatak ima hrpu prednosti pred ostalim tehnikama. I zato, da postoji još koji izraz, ne bi bio naodmet, jer ova tehnika je zaslužila da se o njoj priča i piše. I da ju se upražnjava, naravno.

Zasluge idu i varalicama, jer kad se tviča, tviča se nešto već provjereno i kvalitetno. Sad, jel to stari rapalin original, ili novi ito vision, manje je bitno. Bitno je da obje love, a vođene ovom tehnikom provjereno daju i koju ribu više, osim ako ne pričamo o nekim specifičnim terenima, napadnutima sa svih strana, kao npr Sava pod toplanom u 7. mjesecu. No dobro.

Kod tvičanja postoje neki zakoni koje treba poštivati i uspjeh će rijetko izostati. Nekakvo nepisano pravilo je da se počinje, nogometnim rječnikom, oštro i na prvu. Umjereno brzi, ili brzi tvič, ovisno o meti, kojim se za malo vremena može pretražiti puno prostora i koji vam u principu kaže kako je riba taj dan raspoložena. Tu nema puno pametovanja, tvičate vobler kojem vjerujete i obično se nakon nekog vremena zapitate da niste fulali dan, ili vodu, ako ga bar nešto ne zvekne, poprati, ili fula. Bar je kod mene tako.

Sljedeči korak često je, bar u mom slučaju, živčaniji tvič kojim najjednostavnije rečeno, prelazim isti put za jednako vrijeme kao i s umjerenim tvičom, ali su mi pauze nešto duže, a kad vučem vobler, vučem ga još isprekidanije, brže i živčanije. Ako pričamo o bolenu, tu ni nema pauze, pauza traje točno toliko koliko treba da se štap iz donjeg položaja vrati u gornji i traje kolko 0,03 žestice okorjelom pijancu- treptaj oka. Prva solucija lovi aktivne ribe, ova lovi i njih, ali igra i na kartu reakcijskog udarca, kada se sita, ili bar nedovoljno gladna riba želi riješiti dosadnog uljeza koji je ušao na njen teritorij. Bassevi npr odlično reagiraju na ovaj stil, kad mu odnikud pred facu doleti nešto i tamo se ukopa, ovaj jednostavno mora zinuti , kao što ja jednostavno moram zamahnuti prema pčeli kad mi zuji oko glave, iako znam da bi mi bilo pametnije pustiti je na miru. Basseva, kao i ljudi, ima sa većim i manjim pragom tolerancije, pa ako ako ne stisne, ili ne zbriše odmah, obično odreagira n-ti put.

Ako ni ova solucija ne da ribu, obično se pokupim doma, jer mi se ne da nacimavat s neaktivnim ribama. Osim ak nisam potegnuo 100-200 km od kuće, ili ne lovim pastrve koje ponekad treba duže nagovarati da izađu ispod kamena.. To mi se još uvijek da. Ako nisam solo u ribolovu, da ne kvarim zabavu drugom, ili da ne ispadnem papak, potpuno usporim prezentaciju. Kao kad čovjek dobro večera pa uz pivo, ili kolu gleda tekmu i gricka čips. Koštice. Kiki riki. Što god. Tako dajem šansu i onim letargičnim prascima i prasicama zbuksanima u nekom zaklonu koje su do maloprije samo gledale moj skupi vobler kako živčani oko njih nimalo zainteresirane. Sad taj vob više nije nabrijani keder koji je sekundu, dvije, tu, pred nosom, a odmah zatim metar, dva dalje, već keder koji je tu, stoji u mjestu, pa se makne 20-30 cm, pa malo treperi u mjestu pa se opet pomakne, ali mu za put od metar- 2 treba neko vrijeme. Ako udari, obično udari baš u pauzi. Vrijedi za sve, od klena i bassa, do štuke i mladice. Znači, pratite špagu i lupajte kontru na sve sumnjivo. Ukoliko lovite pastrve, prije ćete vidjeti bljesak boka (i instinktivno lupit preranu kontru) nego osjetiti udarac na štapu pa je nekad bolje i ne gledati varku, kao kad lovite površincima. Basseve, ne pastrve.

Vobleri za tvič se kreću od nekih 5 do 15 cm, može i više, ali onda vam treba malo jači štap da bi mogli pravilno prezentirati i kontrolirati varku, sa izuzetkom slim voblera za more koji imaju manji kljun i daju se uredno voditi 40-gramcem. Realno, vobler od 9, kao i onaj od 11, ili 13 cm lovi i bassa od 20 cm i štuku od 80, a onaj od 5, ili 7 i pastrvu od 20 i 50 i bassa prek 50. Meni skoro pa više i ne treba. Više od osjetljivog štapa brze akcije, težine bacanja 40 g i duljine oko 2,40 mi isto ne treba. Za najmanje voblere 15 g tb i 210 cm (meni) je taman.

Koliko voblera na svijetu ima, nitko ne zna. Uz hrpu već provjerenih modela koji love godinama, svake sezone izroni neki novi koji ugodno iznenadi, što lovnim karakteristikama, što cijenom. Nekad su to novi modeli provjerenih proizvođača, nekad manje, ili više slične kopije starih dokazanih koje kinezi prodaju za (doslovno) šaku riže na ebayu, a nekad su to ručno rađeni modeli prijatelja koji znaju što rade i ne mogu reći ne fanatiku kao što sam ja. Ovi zadnji su mi ujedno i najdraži.

Tvič najbolje rezultate daje u toplijem periodu godine, sa posebnim uspjehom u prijelaznim razdobljima (proljeće i jesen), kao i preko ljeta kad se iz nekog razloga ribe pojačano hrane. Je li to oblačan dan, porast vodostaja, ljetni pljusak, vrijeme sumraka, vjetar koji je zamutio vodu, promjena vremena, ili što već, nebitno. Bitno je da imate par favorita kojima vjerujete i za koje znate što rade i kad ih ne vidite.. Par mojih favorita, dostupnih kod nas, onako iz glave: x rap, flat rap, rip`n minnow, hard core minnow, long a, sg prey, kanji accel jerk, itd. O onome što izlazi iz umova i pogona Megabassa, Lucky Crafta, Jackalla i ostalih genijalaca iz zemlje izlazećeg sunca, kao i malo opširnije o određenim tipovima, ili stupnjevim tvičanja nekom drugom prilikom. Što se japanaca tiče, dovoljno govori što sam im imena napisao velikim slovima.