Tag Archives: trout

Trebižat

fearless-6070

Početkom godine, loveći brancina na ušću, upoznao sam Antu Matića i Vinka Čolaka, dečke iz Hercegovine koji su odrasli uz rijeku Trebižat. Odmah smo ušli u razgovor od mekousnim pastrvama i pozvali su me kod sebe u goste na ribolov.

Nažalost na samo otvorenje “ulovi i pusti” revira nisam mogao doći, ali sam konačno uspio koji tjedan poslije. Ovo je najkraći mogući uvod u jedan lijepi dan proveden na čarobnom mjestu. Čarobnom… Ne znam kako bih ga drugačije nazvao, a da ga dostojno opišem. Rijeka Trebižat nije neka malena neozbiljna rječica, ona je svojim tokom duga 51 kilometar što ju čini najvećom pritokom Neretvi, a UŠR Kravica Ljubuški gospodari sa nevjerojatnih 41 kilometar njenog toka. Rijeku čine dva revira, jedan za fly iliti mušičarski a drugi za spin.

Voda je puna manjih i velikih slapova od kojih je najpoznatiji onaj kod mjesta Studenci zvn “Kravica”. Za hrvatske ribolovce na pastrve najbolji opis ove rijeke je mix Slunjčice (zbog dubokih modrih virova i dijelova gdje voda stoji) i Dobre kod Vrbovskog (zbog plitkih brzih dijelova).

fearless- fearless-6062

Teren gdje se lovi je jednostavno spektakularan. Svakih pedesetak metara dođete do slapića ili slapa koji bi mogli smjestiti u neki park prirode ili nacionalni park. Ukratko, ne možete vjerovati da se ovdje smije loviti. Sama šetnja bez ulova ovdje je dovoljna da napunite baterije do maksimuma, a opet osobno si već dugo vremena želim dodati još jednu vrstu na popis ulovljenih, pa sam ipak tražio samo jednu šansu da to ostvarim. Dečki su rekli da lovimo na vobler, moj odabir je automatski bio Sakurin Phoxy Minnow 50 mm u boji Aurora Gold.

U startu samo odmah ulovili nekoliko primjeraka kalifornijske pastrve koje ovdje ima jako puno. U početku sam se dosta mučio s prezentacijom varalice jer se mekousna pastrva lovi puno drugačije nego kalifa ili potočna pastrva. Vinko mi je objasnio da varalicu moram vući sporije, no ono kako ju on vuče je još sporije od onog kako sam si ja vizualizirao sporije. Dakle super sporo. I ovakva prezentacija mi je donijela moju prvu mekousnu pastrvu u životu.

fearless-6043fearless-6053fearless-6056

Vinko je malo kasnije uspio okrenuti veliku ribu, ali na žalost nije ju zadržao na udici. Sveukupno smo ulovili 8 mekousnih pastrva, Ante najviše jer je bio u neoprenskim čizmama i mogao je gacati po rijeci da dosegne dijelove pod drugom obalom ili na sredini rijeke s rupama, ali se oznojio junački i čak on koji je ovdje odrastao našao se u manjim problemima, a lako je mogao i u većim. Rijeka ima naslage sedre u koju lako propadnete ako stanete na nju i ako ste sami, nesreće su vrlo realna stvar. Tako da ne preporučujem.

Nije loše iako su dečki rekli da je ovo loš i slab dan s malim ribama, pa to treba naglasiti.

fearless-6037

Ovdje smo završili ribolov mekousne i prešli na hvaljeni C&R revir na kojem nas je dočekala podignuta voda koju regulira ustava u gornjem toku… To ne bi bio problem jer se voda pušta oko 14h i nakon 16h padne, ali ja sam morao ranije doma i nažalost nisam stigao odloviti kako sam htio. Međutim po pričama gostiju i članova društva, ovaj dio vode vam može dosaditi za pola sata obzirom koliko ribe ima u istom, a susreti sa kalifama 3+ kg su česti te također jako mogući susreti s kapitalnim mekousnim pastrvama.

fearless-6065

Kratka kava i malo priče, gdje sam sjedio s tim ljudima i umirao od smijeha. Imao sam osjećaj da se s njima znam oduvijek. Prvo sam saznao da su aplicirali za svjetsko prvenstvo 2018 u spinu pastrve, a nakon toga je krenula priča o očuvanju mekousne čiji broj ponovno polako raste i sve zahvaljujući nekolicini ljudi s vizijom i velikom ljubavlju prema rijeci uz koju su odrasli. Kada sam gledao kako pažljivo Ante vraća svaku mekousnu i kada mi je pričao kako je krenuo loviti i od kada pušta ribe sjetio sam se Lokvarskog… Takva ljubav je dovoljna za početak jedne posebne priče.

fearless-6026fearless-6030

Iskoristio sam malo vremena što mi je ostalo da pogledam mjesto na kojem dečki misle potpomoći mrijestu mekousne, pritoku Vrioštici u kojoj su pri iskapanju vodovoda pronađene najveće čovječje ribice na svijetu, veće od 30cm!

fearless-6083

Dakle zbilja posebno mjesto. Sama pritoka izgleda kao Čabranka. Očekivao sam neku manju vodu, a takvih ima još nekoliko s tim da ću ovdje spomenuti Klokun, Studenu i Studenčicu kao one s ozbiljnim potencijalom za mrijest.

fearless-6087 fearless-6093 fearless-6095 fearless-6100 fearless-6107

Sve u svemu ako ste u južnom djelu Dalmacije, a volite loviti pastrve ili volite prirodu, ovo je TOP preporuka za posjetiti ne samo radi ribolova, a isti vam nudi realan susret s jednim od ugroženijih salmonida u svijetu (mekousnom pastrvom) te super atraktivan ribolov kapitalne kalife.

Dnevne karte se mogu kupiti u kafiću Jim u Vitini uz prethodnu najavu predsjedniku Kreši Paradžiku na broj telefona – 0038763-820- 820. Cijena dnevne karte je 20 km ili 80 kn što je stvarno malo ako se usporedi sa salmonidnim rijekama u Hrvatskoj, a pogotovo šire. Što se tiče godišnjih karti, mogu ih izvaditi sve osobe s BiH prebivalištem i cijena je 100 km ili 400 kn.

Toliko za sada, a mislim da neće proći dugo do mog sljedećeg izvještaja s Trebižata jer da mogu već danas bih otišao ponovno.

fearless-6076 fearless-6077

Neodoljivi odbljesak metala

920868_686897874786492_8097640835833065623_o

Budući da je sa 1.3. počela sezona ribolova pastrve u većini Hrvatske, došlo je vrijeme da predstavimo Idrine leptire koji u više od 15 godina uspješno varaju točkaste ljepotice diljem Hrvatske i Europe. Tvrtka Idra postoji od 1990. godine i do danas je proizvela parsto modela, tipova i veličina metalnih varalica, sa naglaskom na žlice i leptire.

No, prije predstavljanja Idrinih leptira, prisjetimo se nekih stvari.. Već više puta je napisano da je leptir ubojita varalica za pastrvu, a koliko je ubojit, toliko je i neselektivan. Napadaju ga i tek pedalj duge pastrvice i često im sva 3 kraka trokuke udice završe u ustima. Zbog toga je na manjim modelima poželjno odrezati jedan krak trokuke, a na ostalima bar malo stisnuti kontrakuke. Postotak kačenja nije ništa manji, a oslobađanje ribe traje puno kraće pa je i oporavak kraći i riba se prije i lakše oporavlja.

fearless (1 of 1)-19aa

Sad kad smo umirili savjest, vratimo se temi. Kako rekosmo, leptiri su ubojite varke za pastrvu, u samom vrhu ako pričamo o učinkovitosti. Idrini su itekako učinkoviti, što zbog dugogodišnjeg iskustva u izradi, što zbog činjenice da je dosta modela odrađeno slušajući savjete i želje članova naše spin repke.

Koliko smo upoznati, sve je počelo sa modelom Standard. Standard se proizvodi u veličinama od 0 do 5, u srebrnoj i zlatnoj boji, a za naše pastrve je trojka optimalna. Ova bubamara zaslužna je za mnoge ulove, a jedna zlatna sa finim slojem patine ima posebno mjesto u mojoj kutiji s leptirima i koristim ju kao jokera, kad i oni najskuplji i najhvaljeniji tvičevi ne odrade posao. Standard bi uistinu trebao biti standardni dio opreme svakog pastrvaša.

_MG_4363-47

Standard extra je još jedan leptir koji čini dio stalne postave u kutiji za pastrve. Može trojka, može i broj manje, za one dane kad pastrva zahtijeva manju siluetu i manje odbljeska, budući da je krilce odrađeno s više printa. Kićanka je sastavni dio ovog ljepotana, ali ja ju obično skinem, ili bar prorijedim.

_MG_4396-77

Long i Long ekstra logičan su nastavak standardne priče. Krilce u obliku vrbinog lista stvara manji otpor pa su pogodni za brže pretraživanje i pokrivanje veće površine vode u kraćem vremenu. Već u veličini 2 ovaj leptir teži 10 g pa na tankoj špagi, ili najlonu leti jako daleko. Odličan izbor za aktivne ribe i jezera. Kao i Standard, dolazi u srebrnoj i zlatnoj boji.

_MG_4315-5 _MG_4373-57

Standard za brze vode, jednako kao i Long za brze vode, teži su od običnih modela, nemaju kićanku na udici i dolaze u veličinama od 00 do 3.

Boras i Kupica imaju tijelo odrađeno od istih elemenata, a razlikuju se u težini i obliku krilca. Boras je teži i opremljen je standardnim krilcem zlatne boje s crvenim točkama, dok Kupica ima uže krilce i dolazi s dvije vrste printa, crvenim točkama, ili dekorom bubamare. Oba dolaze u veličini 2 i 3, no u veličini 3 Boras je za gram teži i s obzirom na krilce, proizvodi konkretniju vibru. Oba modela su odlična za rolanje uz dno i nadopunjuju se, ovisno o raspoloženju riba.

_MG_4385-67

Slično je i s Dobrom i Čabrankom. Proizvode se u veličinama 2 i 3, otežani su ovalnim tijelom odrađenim od 2 dijela, koji je kod Čabranke dvobojan i dolaze u srebrnoj i zlatnoj boji, s crvenim detaljem na udici. Čabranka dolazi sa crvenim točkama, a Dobra s dekorom bubamare. Razlikuju se po krilcu i Dobra je 10-ak % teža. Kako su nam Dobra i Čabranka dvije ponajdraže rijeke na kojima lovimo pjegave, tako su nam i ova 2 leptira među dražima.

_MG_4326-15

Vitunj LT i ST dolaze s jednakim tijelom i long i standard krilcem, ovisno o modelu. Već u veličini 2 teže preko 5, odnosno 6 grama i odličan su izbor za pretraživanje dubljaka, ili mjesta sa jakim strujanjem. I oni dolaze u zlatnoj i srebrnoj boji i sa crvenim detaljem na udici.

_MG_4381-63

Slunjčicu i Poljskog smo ostavili za kraj iz razloga jer se uz modele koji su u standardnoj ponudi, u Idrinoj kuhinji prošle godine radilo na novim rješenjima. Poljaka sa crnim krilcem smo se dočepali, vjerujemo da će biti odličan kako za jako sunčane dane, tako i za one sa crnim oblacima. Nadamo se da će i koja Slunjčica sa novim rješenjima otežanja i novim detaljima na krilcima naći put do nas, jer ´stari´ model sa tucanim krilcem se dokazao kao ekstra lovan!

Za pregled cijele ponude Idra asortimana metalnih varalica kliknite na

http://idra-varalice.net/

Daiwa Luvias

10922170_10152853218087740_1533223486_n

Luvia; na španjolskom- čista, na finskom- voljena, ili jednostavno- ljubav.

Luvias spada u gornji dom ponude Daiwinih rola, u kojem nema mjesta kompromisu. Luvias je odmah ispod onih najskupljih- Certatea, Morethana i Exista i uistinu je komad pribora sa pedigreom. Kad za komad pribora odlučite odvojiti jako puno novaca, jako puno i očekujete. No, kad se odlučite za rolu na čijoj stopi piše MADE IN JAPAN, jasno je da nećete proći jeftino. Nakon 2 sezone intenzivnog druženja sa ovom Daiwicom mogu reći da je Luvias ispunio sva očekivanja.

Sa svojih 205 grama u veličini 2500 (2506) spada u najlakše role na tržištu pa sam, naviknut na teže strojeve, bio pomalo skeptičan oko snage ove role, pogotovo jer sam uzeo model sa bržim prijenosom, 2506H (5.6:1). No, strah i skepsa bili su kratka vijeka. Luvias je u praksi jači od nekih full metal rola koje sam imao priliku koristiti, npr od legendarne tournamentice 2500SiA, koju sam jedno vrijeme imao. I za trećinu lakši, što može zahvaliti Zaionu- materijalu koji Daiwa sve više koristi pri izradi rola. Zaion, air rotor i mag sealed su stvari kojima vas nećemo zamarati, jer sve o njima postoji na netu.

10485179_10152853218072740_1529789088_n

 

Uz to što je puno lakša, ujedno se doima i puno kvalitetnija od najkvalitetnijih rola nekad. Ok, tehnika ide naprijed, ali svejedno. Jedan od razloga je da se ručica uvrće direktno u pogonski mehanizam pa ni nakon 2 godine maltretiranja nema lufta, a moram priznati da Luviasa nisam štedio i da sam ga ponekad koristio i za stvari za koje nije namijenjen. Ova rola bi svakom normalnom ribiču trebala služiti za neki light ribolov- vobleri do 10 cm, gume jednake duljine na glavama do 15-ak grama, leptiri do veličine 3, itd. Ja ne štedim pribor pa je moj Luvias često vukao i velike spinnerbaite i dubokoroneće krenkove, za što je Luvias u veličini 3000 prikladniji. Za divno čudo, a na ponos Japancima, 2506-ica je još uvijek utegnuta i vrti se kao i prvog dana kad sam ju izvadio iz kutije. Isto tako, za UL ribolov bi 2004 bio prikladniji. Ali 2506 svojom težinom ne utječe nimalo na uživanje u UL ribolovu pa je itekako upotrebljiv.

10872693_10152853218157740_1743667097_n

Nakon naporne sezone na Savi i sezone power fishinga bassa, a da bih ju zaštitio od sebe samoga, namotao sam na špulu Gosen špagicu koja drži 9 lb i sada služi za lov pastrva, grgeča i klenova. Ok, i mrene tu i tamo, jer ima vrhunsku kočnicu i volim ju slušati kako vrišti dok obuzdava divljačke bjegove mrena. Daiwa je poznata po rolama sa pouzdanim kočnicama, a ultimate tournament drag kojom je opremljen Luvias nosi pridjev ´ultimativna´ sa pravom. Žestoki udarci bolena po varalici, ili oni prvi, nezaustavljivi bjegovi mrena nijednom je nisu iznenadili. Nekad davno, s nekim drugim rolama, događalo mi se da mi bolen potrga na udarcu, jer kočnica nije odradila svoje.

_MG_4164-1

Apsolutno sve Daiwine role koje sam imao slažu špagu jako dobro, a Luvias to radi odlično. Čak i opuštenu špagu, s kojom role mnogih proizvođača imaju velikih problema. Luvias ne zna za riječ gnijezda, nebitno vučete li cijeli dan leptir po Dobri, jigate li smuđa na jezeru, ili ganjate bassa na nekoj od karlovačkih graba neotežanim silikoncima. Za neuvrtanje špage pri ribolovu leptirima zaslužna je twist buster tehnologiji, a za odlično namatanje opuštene špage zaslužan je anti-backlash system.

Jednostavnom rječnikom, Daiwine role imaju veći promjer, a ujedno i opseg špule u odnosu na role iste veličine (težine) drugih proizvođača i u kombinaciji sa vrhunskim line rollerom, Luvias slaže špagu kako slaže- savršeno. Većina ljudi složit će se da gušt nema cijenu. Velika većina ribiča će to potvrditi sa osmijehom. Ja volim reči da smo mi ribiči velika djeca, djeca koja se vole počastiti sa novim igračkama. Luvias je ozbiljna igračka, a ujedno i ozbiljan alat. Komad pribora sa pedigreom i renomeom, koji košta, ali i vrijedi svaku kunu, euro, dolar ili jen koji ste potrošili, nebitno o kojem modelu i veličini se radilo.

10945461_10152853218127740_113745308_n

The Lake

the lake

Sa ekipom iz Lokvi imamo neku posebnu vezu. Čop će reći da smo dragi gosti, mi ćemo reći da se tamo više ne osjećamo kao gosti. Goranska gostoljubivost nas je ´kupila´ na prvu. Tamo se osjećamo kao doma, tamo se uvijek rado vraćamo i otamo uvijek nosimo lijepa sjećanja. Bilo da se radi o pikanju grgeča na UL, izlovu s ekipom iz ŠRK Lokvarke, ili bacanju do neiznemoglosti u potrazi za kakvom jezerskom.

To je bila misao vodilja i ovog puta. Uloviti jezersku pastrvu. Naoružani Slitovima, Skoonovima i ostatkom arsenala sjeli smo u Danijelov čamac i trolali dok nas sunce nije natjeralo u hladovinu uvala kojima Lokvarsko obiluje. Grgeči, ribe koje smo prve lovili na Mrzloj i Lokvarskom, ribe zbog kojih smo organizirali Sakura UL kup, i ovaj put su bili susretljivi. Puno malih, tek tu i tamo koji veći od pedlja, ali zabava je zagarantirana.

Lokve
IMG_6594-Edit-Edit-2

U jednoj od uvala u koju se ulijeva potok odlučujem skinuti Slita sa kopče i stavljam Easy shinera 3˝ na Decoyovoj Violence wormici i čačkam po granju. Nadam se dobrom grgeču, ili pastrvi koja se sakrila tu negdje. Uskoro dobivam udarac, čudan udarac, kao kad mrena poklopi silikonac, lupam kontru i Shinjin Neo UL ostaje u kifli. Kao i često puta do sada, hrpa misli mi prolazi kroz glavu; ako je grgeč, dobar je; ako je pastrva, nebitno kakva je; ako je grana, pojest ću je!

Pokrenulo se, nije grana, dobro je. Ne osjećam nikakve trzaje, nema ludovanja, samo pumpanje. Nije pastrva ziher. Grgeč? Dobar grgeč! Skačem na pramac čamca, ovo pumpa, bježi u granje, znam što Shinjin može, vjerujem u kočnicu Luviasa, ali pitam se hoće li 0,20 mm debeo predvez izdržati dok forsam ribu van. Prvi nalet je izdržao i sad vidim s čim se borim. Sa šaranom. Sa šaranom koji je srknuo gumu. Počinjem se smijati, ne jer sam sretan zbog ulova, već zbog nesvakidašnjeg ulova. Sad drilam bez straha, da je pastrva od par kila, tresao bih se od adrenalina, ovako pomalo nonšalantno forsam šarka na površinu. Robi ga grabi podmetačem, fotka me s ribom koju nisam ulovio nekoliko godina i debeli se vraća u dubine Lokvarskog.

IMG_6614-Edit

Danijel nas fura u sljedeću uvalu, okomita obala i dobra dubina odmah uz nju uz rusvaj od porušenog drveća u vodi smrdi na dobru ribu. Robi uskoro zateže lijepog grgeča, ali ovaj se oslobađa prije nego smo uspjeli ovjekovječiti prizor. Par zabaca kasnije, i ja dobivam dobar udarac na Vagaskyjevu Picasso nimfu, ali umjesto lijepog grgeča, vadim klena. Danijel sve ovo vrijeme otkriva čari lova s otežanom vormicom i uredno pika male sa svojim (a i mojim) novim ljubimcem, Sakurinim Trinis Neom, do kojega je došao na zanimljiv način. Danijel je odličan lik, a dobro se dobrim vraća, to je sve što trebate znati.

IMG_6626-Editlokve (2)

U povratku još malo trolamo, ali sunce i ugrijan gornji sloj vode je zabio pastrve u dubinu pa oko podneva priznajemo poraz.

IMG_6598-Edit-3

Ostavljamo čamac na obali i idemo na klopu. Uz to što je odličan lik, Danijel zna i zabrijati. Tako je bilo i ovaj put. Reći ću samo da je divljački gulaš bio odličan i da Robi može pojesti više od Danijela. Nakon kavice, putem do Mrzle stajemo na jednom uzgojnom potoku, tek toliko da vidimo bogatstvo kojim Lokvarka gospodari. Na uzgojnim potocima je zabranjen ribolov pa nam ostaje tek da uživamo u plovama pastrvica koje će u budućnosti biti razlog za novi posjet Lokvarskom.

Predveče smo konačno na Mrzloj. Sjedamo na brzinsku kavu u Mrzlicu (pozdrav mladoj konobarici), dok ´Samo da rata ne bude´ svira iz zvučnika. Da je Zagreb 130 km bliže, teško da bih naručio kavu. Palo bi pivo pa još jedno, a dalje kako bude. Ova dvojica opet jedu. Ubili su platu za dvoje i sad još udaraju po grahu. Rimski carevi poznati po prežderavanju za Robija i Danijela su male mace koje još sisaju mamu mačku.

IMG_6659-Edit-Edit-7

Dječaci se usprkos silnom teretu kojeg nose u sebi uspijevaju dići od stola i idemo napraviti polukrug po Mrzloj. Robi se napalio na štuke, a ja ću ultralajtati s Danijelom. Slit shad na kopču i mozak na pašu. Danijel se ove godine nabrijao na crvenperke pa mu Robi slaže split shot sistem sa malom udicom i umjetnim crvom na njoj. Par komada u startu pa još par i još par i dečko je tranu. Već sam napisao, kad Danijel brije, onda brije do kraja pa je samo pitanje vremena kad će jedna od onih mrcinskih crvenih koje plivaju Mrzlom biti fotkana. Dok ja u travi tražim grge, Robi neumorno baca Biwin S Trout. Tek par praćenja, da je malo lošije vrijeme, vadili bi ga iz škrga vjerojatno. Dolazimo na kraj jezera, tu su velike. Ali da bi ulovio veliku, ne smiješ popikati sve male, nego čekati u zasjedi, Danijele. Dok D ubija crvene, ja gađam šarane koji se motaju oko busena trave u plićaku. Bezuspješno. Kako se dan bliži kraju, Robi konačno dobiva griz koji realizira. Kad neće ništa, hoće L16 shad.

IMG_6666-Edit-8
IMG_6587-Edit-1

Lijepa mrzla štuka mirno čeka fotkanje dok mrtav umoran dolazim do kompe. Šećer na kraju, točka na i, ili kako bi to Đole rekao, bilo je zadovoljstvo družiti se s vama sve ove godine, Lokvarci.

Vidimo se uskoro. 

Etienne Fleurant- samo ribolov!

_MG_8021-4

Ova priča je počela nevino, s Tanguyevim mejlom u kojem nam je napisao da ima frenda koji bi došao loviti ribe u Hrvatsku. Nakon 35 mejlova, frend je došao u Hrvatsku. Iako je bio poprilično umoran nakon duge vožnje, nije odbio poziv na pivo i ćevape. Sjedili smo i pričali i pomalo sam shvaćao da pred sobom nemamo  ́normalnog ́ ribolovca, iako se, skroman kakav je, predstavio kao prosječan ribolovac.

_MG_8027-5
_MG_8050-7

Etienne živi ribolov. Ono bitnije, Etienne kuži ribolov i iako se predstavlja kao prosječan ribolovac, daleko je od toga. Način na koji čita vodu, način kako se prilagođava uvjetima i pridavanje pažnje detaljima čini ga vanserijskim ribolovcem. Kad ga gledate kako lovi, potočare se čine glupe i lakome poput onih kalifa u ribnjaku koje iskaču za varalicom van vode. To izgleda toliko jednostavno i lagano da se čini da može svatko. Sve dok ne zabacite varku u vodu..

_MG_7965-1

Obzirom da je Sava bila previsoka za normalan ribolov, odlučili smo se za pastrve. Čabranku i Dobru koje smo posjetili s njim odlovio je s 4-5 varalica. 4-5 voblera. Mogao bih ih nabrojati, ali modeli su nebitni. Vjerujem da bi odlovio jednako dobro i sa mojom kutijom tvičeva. Za takav kalibar ribolovca najbolja varalica ne postoji. Postoje optimalne varalice. Varalice koje u datim uvjetima najbolje odrađuju posao. Razlika je u nijansama. Za takvog majstora, razlika između praćenja i griza rješava se u 2 zabaca. Je li to druga boja, malo brže vođenje, ili varka koja roni malo dublje je pitanje na koje dobije odgovor u prvom, ili drugom sljedećem zabacu.

_MG_8054-8

Na Dobri smo imali promjenjiv dan. Kiša, sunce, vjetar, oblaci. Na svaku promjenu Etienne je odreagirao u roku par minuta. U startu mu je trebalo neko vrijeme da se prilagodi, a kada je okvirno skužio kako je riba raspoložena tog dana, bilo ga je uživancija gledati. Tako da sam više vremena proveo gledajući što i kako majstor radi, nego sam lovio. Jer ne znam kad ću opet imati priliku gledati takvog majstora na djelu. Koliko je riba ulovio na Dobri namjerno neću napisati jer mnogi neće povjerovati. Samo ću reći da je na kraju ribolova izjavio da su naše ribe cool i da ih ima puno. Puno više nego u Francuskoj.

Etiennee

Oko 6 popodne sa Dobre smo se zaputili put Čabra. Čabranka nas je dočekala mrvicu povišena, a jutro poslije još je narasla i zamutila se od kiše koja je padala cijelu noć. Za mene nije bilo dileme, zlatni leptir sa crvenim točkama na krilcu bio je logičan izbor. Opet, prvu ribu je ulovio Etienne. Za kratko vrijeme ja sam što ulovio, što promašio 6-7 riba. Krmpa mi je poslao poruku u  ́kak ide ́ stilu. Odgovor je bio da ga (Etienna) šijem za par riba, al da će me napeglat kad se ushemi. Tako je i bilo.

_MG_8188-Edit-18

Trebalo mu je sat, 2 da složi kockice mozaika i show je počeo. Tako da sam na kraju i opet manje lovio, a više gledao majstora na djelu. Vrhunac, ili veliko finale, kako hoćete, je bio na potezu od 200 m u srcu Čabra gdje je u nekih 20-ak minuta ulovio 15-ak riba, od toga 6 komada u zadnjih 6 zabaca. Tu je rasklopio štap, rekao da mu je dosta i da se mora osušiti. Majstor je cijelo vrijeme lovio u vathozama koje puštaju. A ni Čabranka ni Dobra nisu prek 17-18°C.

_MG_8126-12
_MG_8148-14

_MG_8151-15 _MG_8158-16 _MG_8196-19

Da ne ispadnemo totalni papci, moram napisati da je najveća pastrva ulovljena na naš način, način koji nam se za veću ribu na Čabranci pokazao najbolji. To što ju je ulovio Etienne, nema veze. Mali silikonac je iz rupe izmamio ribu od okruglih 40 cm, a majstoru nije trebalo dugo da prihvati i usvoji takav način ribolova. Robi je, koristeći istu tehniku, na  ́našem ́mjestu popušio dobru ribu. Ja padam u vodu, a Robi puši dobre ribe. Takav je dogovor.

_MG_8208-20

Melankolična

_MG_4218-Edit

Prve se pamte. Ljubavi, ribe, žene, rijeke. Nebitno. Ostaju u nama. Nekei zaboravimo, ali ih se sjetimo kad tad. Ribič zaboravi većinu svojih ulova, ali ne zaboravlja rijeke i jezera u kojima ih je ulovio, kako je g. Charles K. Fox jednom rekao.

Ovo su retci o jednoj takvoj rječici, o potočiću negdje u brdima u kojem sam nekad davno znao haračiti. Netko bi mogao shvatiti krivo, ni tada mi nije palo na pamet uzeti ribu. Ali bio sam mlađi, nemilosrdan, neumoljiv. Nije mi palo na pamet bar stisnuti kontrakuke na trokukama mepsa, ili odrezati trokuku pa staviti jednokuku. Bilo je bitno uloviti što više. Ne osjećam se krivim. Što je bilo, bilo je. Prošlost se ne može promijeniti.

_MG_4204-Edit

Ovih dana, dosta godina kasnije, gotovo slučajno, našli smo se na toj istoj rječici. Pozdravila nas je glasnim žuborom. Česte kiše gode joj, moćna je i fino teče. Diše punim plućima, iako je sredina ljeta. Stali smo na proplanku, složili opremu i zaronili u kanjon. Cvrkut ptica samo je na trenutak stao, toliko koliko je trebalo da nas hladna, bistra voda obgrli kao stare prijatelje koji se ponovno susreću.

Bez razmišljanja okačio sam meps nulu, provukao 2 puta i stao. Kroz glavu mi je prošlo par slika iz prošlosti, slike malih pohlepnih pastrvica sa sva 3 kraka trokuke u ustima. Slike naivnih riba koje krvare i izvijaju mi se u ruci dok ih pokušavam osloboditi oštrih udica. Slika kako perem ruke od krvi i sluzi dok krajičkom oka gledam kako malecka polako dolazi sebi.

_MG_4160

Ne, hvala. Što je bilo, bilo je. Skidam meps sa kopče i kačim mali silikonac. Peankama stišćem kontrakuku. Zabac u dubljak donosi niz čvrgi po silikoncu, vrh štapa trese se kao da ga svako toliko pogodi udar struje. Piranice su još uvijek tu. I gladne su, ali premale da bi se zakačile. I bolje. Puštam silikon dublje, dobivam griz, kontriram i izvlačim udicu sa svučenim silikoncem. Da je na kopči bio meps, sad bi se igrali doktora. Smješkam se. Ne volim kad mi riba otpadne, kao i svi ostali, ali sada, u ovim trenutcima, na ovoj rječici uživam u svakom fulanom grizu.

Untitled_Panorama1

Svako toliko vrh štapa registrira griz, a svaka koja se ne zakači kao da me rješava dijela tereta iz prošlosti. Svaka koju povučem pola metra pa se oslobodi pričinja mi više zadovoljstva od one koja se zakači. One ulovljene bore se srčano, daju sve od sebe, ali nemaju šanse. U ruci se tresu kao da su spojene na struju. Još su živčane kad su van svog ambijenta. I još su prekrasne. Ljepše nego ih pamtim. Žarko crvene pjege izgledaju skoro pa nestvarno. Priroda je čudo. Nema tog kista, nema tog pera, nema te olovke i boje koja će oslikati bolje i ljepše od prirode.

_MG_4198 _MG_4253

Penjemo se uzvodno, iza svakog kamena vreba po jedna. Ljepotica i zvijer u jednom. U nešto većim dubljacima i njih 5-6. Robi u jednoj rupi veličine ni 3 kvadratna metra malo malo zateže. 10-15 puta u vremenu koje treba da od cigerete ostane samo filter.

Male lavice. Čopor gladnih vukova. Lovci u zasjedi. Neke udica propikne, neke prime silikon za rep, neke promaše plijen pa su kontre u prazno. Mogli bi staviti manju udicu, manji silikon i uloviti sve do jedne, ali čemu? Ne natječemo se, guštamo. U ribolovu, u okolini, u trenutku.

Untitled_Panorama3

Nismo više klinci. Više mi nije bitno uloviti po svaku cijenu. Onaj osjećaj kad ribu koju sam prevario minimalno oštećenu vratim u njeno stanište ispunjava me daleko više od osjećaja da sam ulovio sve što pliva. Jer ulovio sam sve što pliva.

_MG_4323
_MG_4318

Možda lagano starim, a možda sam tek nedavno zapravo počeo uživati u ribolovu?

Untitled_Panorama2a

Salmo trutta

Bozic _ Pastrva 11.5kg 023

(photo by Danijel Šnajdar)

Lovim ribe već neko vrijeme i iako se skupilo nešto godina, mozak mi još uvijek dobro radi. Svejedno, ne mogu se sjetiti nijedne ribe koja me toliko zaintrigirala kao pastrva duga 91 cm i teška 11,5 kg ulovljena u izlovu na Lokvarskom jezeru, prikladno nazvana Štefica, jer je ulovljena na Štefanje 2013.g. I prije sam se susretao sa pričama o jezerskim pastrvama, ulovio jednu na Štikadi, drugu od 65 cm vidio i kada mi je na tadašnjem forumu Ribarske jedan od članova rekao da to nisu jezerske pastrve, nisam tome pridavao neku pažnju, niti sam tražio dodatna pojašnjenja. Nakon ovog monstruma sa Lokvi, dao sam si truda, kopao po netu, literaturi, zivkao ljude koji love pastrve duže od mene, da bi ti ljudi pak zvali učene ljude kojima ribe nisu hobi, već zanimanje i ovo što slijedi su neka saznanja do kojih sam došao.

Ja sam ribič, špiner, varaličar, blinkeraš i ako netko od biologa, zoologa, ihtiologa slučajno ovo čita, lijepo ga molim da nakon što prestane kolutat očima na kraju ovog znanstveno fantastičnog članka sjedne i napiše znanstveni članak, mi ćemo ga sa zadovoljstvom objaviti na ovim stranicama. Isto tako, spreman sam uvažiti sve ispravke netočnih navoda, potkrijepljene činjenicama, naravno. Mejl je spineri.com@gmail.com.

_MG_4970-Edit

Kao prvo, net je siromašan informacijama o jezerskoj pastrvi. Više podataka ćete naći o gavčici. Kao drugo, i to malo podataka što se da iskopati je nedorečeno, u nekim slučajevima i kontradiktorno. Tako na wikipediji npr možete naći podatak da se na Mrežnici povremeno ulovi salmonid koji domaći ribiči pogrešno zovu mladica, a u stvari je jezerska pastrva.

IMG_1731

Možda je autor mislio na neku od zlatovčica, jer se na američkim sajtovima za pojam lake trout veže vrsta Salvelinus namaycush. To je autohtona vrsta sjevernoameričkog kontinenta koja obitava u hladnim jezerima Kanade i Aljaske, a unesena je i u neke vode Europe. Naše vode su sredinom prošlog stoljeća poribljavane i vrstom Salvinus alpinus, koju neki nazivaju jezerskom zlatovčicom, a drugi pak, koji bi preveli englesko ime na hrvatski, arktičkom zlatovčicom. U zadnje vrijeme su jezerske zlatovčice u nas pronađene jedino u Plitvičkim jezerima.

_MG_8586

Mislim da je ovih nekoliko redaka sasvim dovoljno da se vidi kakva zbrka vlada oko pojma jezerska pastrva i da je vrijeme da se posvetim onoj zbog koje je ovaj članak napisan-jezerskoj pastrvi, tj jezerskom obliku potočne pastrve.

Za početak, potočna pastrva dolazi u 3 forme:

Salmo trutta m. fario

Salmo trutta m. lacustris

Salmo trutta m. trutta

_MG_4947-Edit

Salmo trutta m. fario je onaj najčešći oblik potočne pastrve koju susrećemo. Živi u hladnim potocima i gornjim tokovima rijeka i u nas je najrasprostranjenija od sva 3 oblika. U dobrim uvjetima naraste do 70-80 cm i 6-7 kg, mada sam prije par godina imao sreću da vidim neke požutjele fotke sa Une, na kojima su bile ribe duge preko metra i teške preko 10 kila po mojoj procjeni. Naravno da su takve ribe rijetke, one duge do 40-50 cm su najčešće. Na rijekama sa dobrom populacijom pastrve možete na potezu od 10 metara izvaditi 5 riba i svaka će biti drugačije ´ofarbana´. Zato ne čudi da se kroz povijest često događalo da znanstvenici misle da su otkili novu vrstu pastrve.

Salmo trutta m. trutta je morska pastrva. U Jadranu je rijetka, našao sam podatak da je prvi put ulovljena 1879. kod Vranjica (u blizini Splita, tj Solina), a od onda se rijetko spominje. U hladnim morima sjeverozapadne, a pogotovo sjeverne Europe je puno zastupljenija. Naraste do 1,4 metra i 20 kg po podacima s neta. Mrijesti se u rijekama u kojima se i izlegla, da bi nakon što dosegne 15-20 cm migrirala natrag u more i dobila prekrasnu srebrnu boju i crne točke. Zanimljivo je da ne migriraju sve ribe, već oko 75 % njih. Pri povratku na mrijest u rijeku, izgube tu srebrnu boju i postanu nalik ribama koje obitavaju u rijeci cijeli život. Nakon mrijesta ne ugiba kao što je slučaj sa lososom, već se vraća u more.

_MG_5941

Salmo trutta m. lacustris je oblik potočne pastrve zbog kojeg je nastao ovaj tekst.

Jedan od prvih podataka na koji sam naišao je da jezerska pastrva obitava samo u dubokim i hladnim alpskim jezerima. Što se, nakon malo dubljeg i duljeg istraživanja, pokazalo netočnim. Jezerska pastrva je oblik potočne pastrve prilagođen životu u jezeru. Od potočne se razlikuje morfološki (morfologija je grana biologije koja se bavi oblikom i građom biljaka i životinja), tj radi se o drugom fenotipu (fenotip je skup morfoloških i fizioloških svojstava organizma po kojima se prepoznaje neki organizam i po čemu je različit od drugih). Tako jezerska npr naraste puno veća od potočne, iako se radi o istoj vrsti. Najveća zabilježena u Hrvatskoj je ona iz Lokvarskog jezera, ulovljena za ispuštanja jezera 1968. godine. Težila je 25,5 kg i bila 124 cm duga. Zanimljivo je da je uz nju ulovljena i jedna mrvicu manja koja je imala nešto crvenih pjegi po sebi. Evo što o tome piše dr. Krešimir Pažur:

Tekst je iz 1969. godine, a cijeli možete naći na linku na kraju teksta. Prva rečenica dokazuje da se te 1969. mislilo da je jezerska pastrva drugačija vrsta od potočne. Za pretpostaviti je da su mnogi autori koji su pisali o pastrvama našli na sličan, zastario podatak i zbog toga je i nastala cijela zbrka oko jezerske pastrve.

Ja bih rekao sljedeće:

Jezerski oblik potočne pastrve prilagodio se na život u jezeru. Zbog obilja hrane raste puno brže od potočne u rijeci i ima manju glavu sa špičastijom njuškom na koju se nadovezuje nabijenije, masivnije tijelo u odnosu na potočnu iz tekuće vode. Kao što se vidi po primjeru iz Lokvi iz 1968., može narasti i preko 25 kg i 120 cm. Jezerska cijeli život provede u jezeru i u pritoke ulazi samo radi mrijesta. Mrijesti se i na plićim, protočnim dijelovima jezera- na vrhovima slapova npr, ili ušćima potoka. Srebrne je boje, kroz neko vrijeme gubi crvene pjege u potpunosti i ostaju samo crne koje sa godinama prelaze u nepravilne mrlje. Ukoliko za mrijesta zbog nepovoljnih uvjeta provede duže vrijeme u potoku, prilagodi se bojom podlozi i okolišu  pa postane smećkasta kao i morska.

Za kraj, jedna zanimljivost: ferox pastrva (oko koje se znanstvenici još uvijek ne mogu dogovoriti je li zasebna vrsta, ili jedan od mnogih oblika potočne pastrve, mada zadnja istraživanja upućuju na ovo drugo), po načinu života jako slična našim jezerskim pastrvama. Ona se sa 30-35 cm počinje hraniti ribom. Prsteni na ljuskama (nešto kao godovi drveta), pokazuju ubrzan rast- prelaskom na ishranu ribom, ferox pastrva u 4 godine dobije i do 5 kila. Najstarija zabilježena bila je stara 23 godine.

_MG_7866-Edit-2_MG_4866

Riba ulovljena 1968. godine u Lokvarskom jezeru, bila je duga 124 cm i teška 25,5 kg. Uz nju, ulovljeno je još 60-70 riba teških od 10 do 25 kg. Riječima dr. Pažura, te ribe mogle su biti stare koliko i samo jezero- 16 godina. Zbog svega pročitanog, nemam razloga sumnjati da u našim velikim jezerima (Lokvarsko i Štikada ponajprije) plivaju ribe stare 20-ak godina i teške 25-30, možda i više kg. Zadnje ispuštanje Lokvarskog dogodilo se 2001. godine. S obzirom da se to periodički ponavlja svakih 20-25 godina, bilo bi lijepo da pri sljedećem ispuštanju Lokvarskog jezera, koje bi se trebalo dogoditi za nekih 10-15 godina netko iz znanstvene zajednice obuče ribičke čizme do pasa i zagazi u blato i mulj Lokvarskog jezera u potrazi za jednom tridesetkom. Ukoliko nas bude, ekipa Spinera bit će tamo sigurno.

Linkovi:

http://www.npkrka.hr/buk/buk5/files/assets/seo/page14.html

http://www.lickosenjska.com/index.php/nacionalni-parkovi/plitvicka-jezera

http://www.ribe-hrvatske.com/index.php

http://www.balkan-trout.com/biblio.htm

http://www.wildtrout.org/content/about-trout

http://en.wikipedia.org/wiki/Brown_trout

http://hrcak.srce.hr/104837?lang=en

http://www.scotland.gov.uk/Topics/marine/marine-environment/species/fish/freshwater/ferox

Ubojice dječjeg lica

_MG_5339

Predstavljamo vam 2 štapa: Garbolino Ghetto rider ul i Garbolino Game hunter microlure.

Ghetto rider

Ghetto rider je šmekerski štap koji će vas svojim dizajnom teško ostaviti ravnodušnim. Žarko crvena boja blanka, dvodjelna drška od crveno crne eva pjene i dvodjelni Fuji `skeleton` halter će vas također vrlo vjerojatno ostaviti bez teksta bar na kratko. Za neke će takav dizajn biti avangardan, drugima će biti potpuni promašaj. Ako ste pobornik klasike, teško da ćete ga uopće uzeti u ruku i protresti. Šteta.

Prva runda koju su dečki iz Topfishinga naručili prodana je isti dan, na dan otvorenja trgovine. Uspio sam tek malo prodrmati štap koji je Vićpa ostavio sebi i ostao zatečen. Malo sam se premišljao i na kraju rekao da mi naruče isti takav. Majstorima je trebalo skoro godinu dana da slože drugu narudžbu. Kad nešto čekate toliko dugo, onda vam očekivanja rastu.. I stvarno sam očekivao puno od štapa. Namijenio sam ga za lakši ribolov pastrve i prvi ribolov s njim je bio na Dobri. Prvih 15 minuta tog ribolova sam se čudio kak ne mogu zategnut ribu. U stvari sam zatezao na svaki kamen koji bi meps očešao, jer mi je izgledalo kao griz zbog super osjetljive špice. Prva riba koju sam zategao bila je potočara od kojih 20-25 cm. Tko je god ulovio malu potočaru, zna koliko je ta riba živčana na udici. Ta špica, tih pedalj, pedalj i pol je odradio svaki trzaj glave ribe. Svaki. Mislim da se ta pastrvica mogla pola sata tresti i da ne bi otpala. Sjeo sam, zapalio i poslao Viću poruku da je štap iznad svih mojih očekivanja. Prvo vrijeme sam ga mazio i pazio, koristio za fine, lagane ribolove, a onda je na red došla Sava i bassevi. I to je odradio bez greške.

Game hunter

Game hunter, dijelom i zbog maskirnog uzorka i deblje drške iznad role (25 mm u promjeru), na prvu ostavlja dojam toljagice. Bez role se doima i nešto teži. U stvarnosti je teži od ghetta tek 30 g (ghetto rider 115 g, game hunter 144g), no kada stavite rolu, ta razlika se i ne osjeti pretjerano. Za oba štapa je rola težine 230- 260 g, tj veličine 2500 po Daiwi, ili 3000 po Shimanu dovoljna za balans. Game hunter ima normalne vodilice, završna obrada je uredna, tek bi se moglo prigovoriti višku laka oko vodilica. Akcijom je vrlo sličan ghettu i ono za što je zamišljen odrađuje odlično. Robi si ga je kupio na moj nagovor i uz brojne grgeče koji su nas okupirali u zadnje vrijeme, priveo je i par smuđeva, među kojima i ribu preko 70 cm dugu. Blank je, kao i u slučaju ghetta super brz i osjetljiv, umetnuta špica (prvih 45 cm od vrha, tj do 5 vodilice brojano od vršne), odlično detektira grizeve manjih riba, a proporcionalno opterećenju pri drilu, ostatak blanka odrađuje posao. Iako na blanku piše microlure, štap se bez problema nosi i s normalnim varalicama.

_MG_4675
_MG_4677

Game hunter je radni štap, za ribiče koji love ribu i ne zamaraju se opremom, šminkom i high end komponentama. Nadam se da mi nitko neće zamjeriti kada napišem da je game hunter ekonomična verzija ghetto ridera, i to jako, jako isplativa.

S obzirom da se radi o jako sličnim blankovima, opći dojam za oba se da izreči u 3 riječi: ubojice dječjeg lica. U malo više riječi, oba štapa odlično odrađuju ono za što su namjenjeni: bacaju i osjećaju male varalice, bilo da se radi o jig streameru vezanom na 2 g glavici, ili nekom tviču od 5 cm. I kad lupi manja riba, zabava je zagarantirana zahvaljujući punoj špici koja odradi i prenese i najmanje trzaje. Pri drilu veće ribe, ostatak štapa ulazi u fajt i sa ribama do 2-3 kg nema problema, pa makar se radilo o mreni oko dvice u jakom štromu. Klenovi, bassevi, ili pastrve oko 50, kao i boleni veći od toga nemaju šanse. Mada smo bacali i 15-20 g teške jig udice sa 10 cm dugim silikoncima, preko 10 g i 7 cm dugih silikonaca ne bih išao. Isto vrijedi za razne žlice i pilkere. 5-10 g je optimum. Što se voblera tiče, 5-7 dugi tvičevi bi bili optimalni, a do 10 cm nema nikakvih problema sa kontrolom i vođenjem. ´Meps´ dvojka je taman, a ni sa trojkama nema problema.

Svoju cijenu ghetto opravdava opremom (fuji k stvarno je tangle free!), malom težinom, jako dobrim općim dojmom pa i dizajnom koji je nesvakidašnji. Fujijev split halter, koliko god čudno izgledao na prvu odlično leži u ruci i poboljšava osjetljivost, jer su i dlan i kažiprst na blanku. S druge strane, ako vas ne smeta malo aljkavija završna obrada, ako trebate radni štap, za stvarno malo novaca (oko 400 kn) u game hunteru dobijete štap sličnih performansi. S obzirom da s oba štapa možete pokriti ultra light, light pa i medium light ribolov donekle, ozbiljno konkuriraju za best buy do 500 kn, odnosno 1000 kn.

_MG_4671-Edit
_MG_4673-Edit-2
_MG_5309
_MG_4655
_MG_5215

 

Tehnikalije  

Game hunter

Duljina: 2,22 m

Promjer (debljina) vrha: 1,2 mm

Promjer (debljina) kod drške: 10,2 mm

Duljina drške i radnog dijela:  44 + 178 cm

Duljina drške od role do kraja: 37 cm

Težina: 144 g

Težina bacanja: 1- 7 g

Broj vodilica: 9

Razmak između vodilica: 90-32-24-19-15-12-11-10-9 (cm)

Promjer: ulazna 24-15-10-8-6-6-5-5-5 vršna (mm)

 

Ghetto rider

Duljina: 2,17 m

Promjer (debljina) vrha: 1,1 mm

Promjer (debljina) kod drške: 9,6 mm

Duljina drške i radnog dijela: 38 +  179 cm

Duljina drške od role do kraja: 33 cm

Težina: 115 g

Težina bacanja: 1- 7 g

Broj vodilica: 9, fuji k

Razmak između vodilica:  92-30-21-18-15-12-11-9-8 (cm)

Promjer: ulazna 24-15-12-10-8-7-7-5-5 vršna (mm)

Sakura slit shad, iliti ovo fakat lovi!

Nakupovao sam se varalica u životu. Neke su mi se svidjele na prvu, na neke su me nagovorili, na neke su drugi lovili i tako dalje. Neke su se pokazale odlično, neke su bili potpuni promašaji. I sad sam , nakon pol miliona probanih varalica, malo skeptičan kad mi netko, pa makar to bio čovjek koji je odličan ribolovac i kog znam dugo godina, kaže, e probaj ovo, ovo fakat lovi.

Kad u probnom ribolovu doslovno razvalite grgeče na nju, kad usred ljeta na +30 potegnete par basseva oko i preko 40 na nju, kad bubnete 3 pastrve između 40 i 50 u jednom danu na nju… Skepsa nestaje i sami sebi kažete- ovo fakat lovi!

Od toga što je super lovna, još više me iznenadila raznolikost ulova. Uz nabrojane pastrve, grgeče i basseve, Robi se naudarao smuđeva i bolena na nju, na moru je u kratkom vremenu uz jednog manjeg imao i brancina života, a koliko vidim, ekipa po netu prijavljuje i domaće klenove, mrene, štuke i somove, uz neke ˝mirne˝ vrste- crvenperke, npr.

Pričamo o sakurinim slit shadovima. Dolaze u veličinama od 50, 75, 85, 100 i 125 mm i u 20 boja. Pakiranja su od 20 komada za najmanje, do 4 komada za 125 mm dugu izvedbu. Nadipani su aromom; po netu jedni spominju aromu raka, drugi školjke. U katalogu se to zove smell of crustaceans i što god bilo, ribama je privlačno. Uz to što su nadipani, i nasoljeni su. Striček Yamamoto nas je davnih dana naučio što to znači- ribe (u prvom redu bassevi, ali vrijedi i za druge- pastrve i smuđeve npr) takve varalice dulje drže u ustima i time nam olakšavaju posao oko kontre. Silikon od kog su napravljeni je po nama odlično pogođen- ni pretvrd, ni premekan, a već spomenuti kristali soli još poboljšavaju ukupni dojam.

Zbog odlično pogođene smjese silikona i tankog repa radi i pri najmanjim brzinama povlačenja, čak i na običnoj wormici, bez ikakvog otežanja. Montiran na laganu jig glavu ne okreće se oko svoje osi u propadanju, što se događa nekim tvrđim silikoncima, ili varkama koje imaju prevelik rep u odnosu na tijelo. I u najmanjoj dimenziji varka radi cijelim tijelom, a kako veličina raste, taj body roll sve više dolazi do izražaja.

Svi do sada isprobani modeli (čekamo najveći), montirani na wormici, daju se voditi po samoj površini, ili tik ispod nje, pri čemu se ponašaju poput malog torpeda, ili mini buzzbaita- brboču i ostavljaju trag mjehurića za sobom. Štukice i bassevi ovome teško mogu odoljeti.

Dodavanjem bullet olova ispred, ili otežanja u vidu tungsten utega, obične olovne sačme, ili žice za lemljenje na luk/vratu udice, a u kombinaciji sa utorima na leđima i trbuhu, dobivamo varalicu koja prolazi kroz sve prepreke i da se voditi od same površine do dna. U kontri silikon kliže po udici i spadanja su nam se do sada događala jedino ukoliko bi riba bila premala da proguta varku. Pričamo o manjim bassevima i grgečima, koji se znaju precijeniti.

Takve obično samo izmrcvare varku, ili potrgaju repić i ona više nije upotrebljiva. Tu dolazimo i do jedinog minusa, mada to u našim očima nije minus, već je realno bilo za očekivati. Tko god je lovio sa nadipanim i nasoljenim silikoncima zna da su nakon par riba neupotrebljivi, ili ih se pak može smanjivati do neke određene mjere, ukoliko se radi o soft stickbaitsima tipa senko. Ista stvar je i sa slit shadovima. Itekako su lovni, ali su i osjetljivi. S obzirom da cijena kreće od neke 3 kune za najmanji model, mi im opraštamo to nesavršenstvo.

Što reći za kraj? Sa sigurnošću mogu tvrditi da će oni ribolovci koji su voljeli swim senko zavoljeti i slit shad. Oni koji su plakali za 3 incha dugom verzijom, koju je i na beju bila rijetkost bi trebali plakati od sreće, a za one koji tek ulaze u svijet swimbaita, ovo je odličan početak, što zbog oke izbora dimenzija slitova, što zbog već provjerene lovnosti.

Rastočk(ast)e (ras)točkaste

Odlovili smo i Slunjčicu. 100 kilometara udaljena od Zagreba čekala nas je voda nekad poznata po velikim lipljanima, danas na glasu kao izlovljena. U neribičkim krugovima poznatija po Rastokama i prekrasnim slapovima preko kojih se ulijeva u Koranu. U mojoj glavi iz nekog razloga zamišljena kao plitka i brza, u stvarnosti dijametralno suprotno. Duboka, bistra i skoro da ne teče većinom toka. Podsjetila me na Krupu donekle.

U samim Rastokama, u bircu Vodena ovca kupujemo dnevne i usput snimamo vodu. Par kalifa je dovoljno da nabrzinu suknemo kavu i pokrenemo se. Robiju su već dosadile te moje pastrve pa će samo fotkat, a Krmpa i ja ćemo se, nadam se, fotkat. Uzvodno od mosta u prvih pola sata Krmpa vadi 5 komada na narančastu nimfu, dok ja fantaziram sa tvičevima nadajući se nekoj kravi parkiranoj u potopljenim krošnjama. Vidim par manjih potočara uz obalu, ali ne reagiraju.

Mijenjam taktiku, rolam otežani leptir uz dno neko vrijeme, a kad ni on nije polučio rezultata, stavljam jig streamer i jigam po dnu. 2 fulana griza, kao da samo čupkaju perje s kraja. Dolazimo do slapa i tu se zadržavamo neko vrijeme pretražujući rupu i prijelaz sa tvičevima, leptirima, jigovima, nimfama i ostalim čudima iz kutija, no i tu ostajemo bez griza. Nije nam jasno.

Uzvodno od slapa, kod mosta, vidimo još par riba, jednu čak uspijevam isprovocati prvo voblerom, a onda i leptirom, ali bez sretnog završetka. Kod slapa kod ribogojilišta opet fulanje na leptir i sad mi već lagano živci rade. Zaključujem da su ove koje se vide neuhvatljive, ali si svejedno ne mogu pomoći i gađam ih kako koju vidim. Ni nakon 3 sata šuljanja i nabacivanja se nisam upisao. Idemo još uzvodnije, nadam se nekim plićim terenima, ali dubine ne prestaju . Tu i tamo, među potopljenim granama uz samu obalu, ili uz sedru na sredini vode prođe neka sjena i to je to.

Nakon par kilometara muke, Robi i Krmpa se vraćaju nizvodno, a ja odlučujem otići još uzvodnije, po logici stvari bi se u nekom trenutku trebali pojaviti plići tereni i brža voda. I stvarno, nakon pol sata- sat dolazim na dio nešto plići od ostatka, vidim prvo par manjih riba, oko 25-30 a onda iz trave izlazi 50-ka.. Stišćem se što više uz drvo, oke, nije me skužila, pliva po tom potezu kao da je njen, a bit će da i je, jer se ove manje miču s puta gazdarici. Voda ni ovdje ne teče pa se odlučujem za mutavi tvič. Znam da vjerojatno imam samo jednu šansu. Rigge 56s na kopču, zabačajem ju prebacujem, par okreta role, evo joj ga u vidokrugu, snimila ga je, zainteresirala se, krenula, stala, krenula opet i sad ga prati zainteresirano, ali bez ikakvog nagovještaja napada, skoro pa veselo, razigrano. Skroz do obale. Tu bulji u tvič koji lagano tone, ja buljim ju nju i dođe mi da joj skočim na glavu. Skužila je što joj se sprema i povlači se lagano prema sredini rijeke.. Bacao sam još pola sata po tom mjestu, i tvičeve i jigove i neotežane nimfe i uvijek bi se ponovila ista priča- u prvom prolazu varke jedna, dvije bi se zainteresirale, u drugom bi već bile ravnodušne. Gazdarica bi tu i tamo izašla iz trave i proplivala po čistini, tek toliko da se pokaže valjda. Odustajem.

Vraćam se nizvodno, već je 5 popodne, mrak će za par sati pa odlučujem ne stajati nigdje, već odloviti potez od mosta nizvodno. Dolazim taman da vidim kako Krmpi dobra riba piga mušičarac par sekundi, oslobađa se, ovaj ostaje u šoku par trenutaka, a onda slijedi salva psovki. Znam kak ti je, frende.

Stavljam i ja jig streamer, ali mi je premonotono. Ajmo probat s pilkerom. Zabac pod drugu obalu, puštanje na dno i štrikanje. Nakon par zabačaja udarac, prvo pumpa po dnu , a onda skače iz vode. Potočara oko 35 oslobađa se pilkera u letu. Respekt! Nema veze, idemo dalje. Jednu manju ghetto rider zakucava, pa još jednu i još jednu. 4 ribe u 5 zabačaja, cug je definitivno počeo. Jedna slična onoj što se otkačila zaletava se sa 6-7 metara za pilkerom, ali se u zadnjem momentu predomišlja i vraća u sigurnost potopljene krošnje. Lovim još par komada, od kojih jedna uzima varku u propadanju. Stvarno rade. Cijeli dan ništa i onda u pol sata 7-8 komada..

Kako iznenadno je počelo, tako je odjednom i stalo. Palim cigaretu, malo gledam Krmpu kako maše, malo čekam da se rastpetlja i idemo prema autu. Stara karlovačka nas čeka..