Tag Archives: štuka

Absolut

fearless (3 of 5)

Sportex je dugi niz godina slovio kao proizvođač odličnih štapova za ribolov. Neki, poput Kev DL spina 35-gramca imali su kultni status među savskim špinerima, dok neki modeli iz KEV serije većih težina bacanja i danas imaju vojsku poklonika na obalama Dunava i Drine. Pojavom hrpe novih brandova, Sportex neko vrijeme kao da je pao u drugi plan, a onda ga je Black Stream vratio u život, da bi se pojavom novih modela, poput Tiborona, Styxa i Absoluta opet vratio među prvoligaše. Provjerena kvaliteta upakirana u moderan dizajn, malo marketinga i eto nam Sportexa natrag!

fearless (4 of 5)

Zahvaljujući tvrtki BBS, jednom od najstarijih dealera ribičkog pribora u nas, na test smo dobili Sportex Absolut, duljine 2,70 i težine bacanja 30-50 g. Dupla drška od duplona, moderna žuta boja, K vodilice, fini halter, .. Kao da u ruci držim nekog Japanca, a ne Sportex, budući da su svi legendarni modeli koji su mi prošli kroz ruke bili njemački ozbiljni, gotovo pa cijepljeni protiv dizajna. Absolut definitivno nema tih problema, što se staroj gardi navikloj na asketski opremljene Sportexe možda neće svidjeti, ali novijim bi generacijama ovakav izgled trebao leći.

fearless (1 of 2)

Ta žuta boja popularna za nabrijane aute, dobiva smisao već pri prvom zamahu na suho,  jer Absolut je brz, jako brz. Drška od eva pjene je ugodna, a njen relativno mali dijametar zaslužan je da drška savršeno ´sjeda´ u ruku i ostavlja dojam puno slabijeg štapa. No, Absolute je punokrvni 50-gramac s debelom rezervom snage, kako nas je Sportex navikao kroz povijest. Blank je rađen Helicore tehnologijom, zbog koje, u odnosu na ´obične´blankove, Absolut baca dalje, brži je, lakši i jači. Tako piše u katalogu, a na vodi je Absolut potvrdio navode iz kataloga. Za jednu ´toljagicu´, koja me najviše podsjeća na Antaresa prve serije, uistinu baca jako daleko i ne umara ni nakon sati i sati ribolova.

fearless (5 of 5)

U par testnih ribolova smo probali velik raspon varalica, žlica, spinnerbaita, leptira, swimbaita, silikonaca, itd, od 10 do 70 g i štap je uspješno odradio sve zadatke. Par štukica koje su tih dana bile raspoložene za suradnju nisu optimalan test za ovaj štap, no pokazale su da se ispod maske toljagice krije blank s dušom kojemu ribe od par kila ne bi trebale predstavljati nikakav problem.

Model koji smo imali na testu, 270 cm dug 50-gramac, je odličan izbor za ribolov na velikim rijekama, poput Save, Drave, ili Dunava, pogotovo za ribolov silikoncima, zbog velikog raspona težina koje može bacati. Osjetljiva špica prenosi sve informacije, štap ne umara ni nakon višesatnog ribolova, a brzi blank ima snage za pohrvati se sa svime što pliva u našim vodama. U ovom Absolutu bi svaki lovac na smuđa našao idealnog pratitelja, kao i mnogi štukolovci i somolovci. Na moru bi se Absolut odlično snašao u ribolovu lica, strijelki, ili palamida voblerima, ili metalnim jigovima.

fearless (1 of 5)

Uz ovaj, Absolut porodicu čine još 7 spin modela, duljine od 1,80 do 2,70 m i težine bacanja od 3 do 80 g, koji pokrivaju veliku većinu situacija u kojima se sportski ribolovac može naći. Da rezimiramo, Absolut nam se apsolutno sviđa i već kemijamo kako da se dočepamo Air Spina i Tiborona!

fearless (17 of 28)

Easy shiner

_MG_6371

Znam ljude koji cijeli život bacaju svega par varki. Ne kompliciraju si život previše, za smuđa tu su žuti i bijeli tvister, za štuku meps vrbin list i tu i tamo uleti koja `rapalka`. I ljudi love. S druge strane smo mi, krmpe, mrve, komari, nonejmi, i drugi znani i neznani luđaci, koji bi i crnog đavla napikli na wormicu, da vidimo kak radi, sam da možemo.

Iako imam hrpu varalica koje provjereno love, a u toj hrpi ima još nešto varalica koje sam prokužio do te mjere da ću dobiti ribu i kad 90% ekipe neće, uvijek tražim neke nove. I onda kad ne tražim, kad konačno mislim da imam varku koja lovi sve i da mi ne treba ništa više, dođe nešto novo i nađe mene.

_MG_6383

Imam 2 svjedoka da sam mirno sjedio u Cajtu, pio rezano Velebitsko, gledo tekmu i opće nisam razmišljao o ribama, ribičiji, varkama, ničemu vezanom za ribolov. Onda je došao Krmpa i iz ruksaka izvukao 10-15 paketa guma. Jer je čovjek sa Štojsom išo odlovit tekmu u Mađu. Pa da se nađe. Dok je Krmpa cuclo pelin, ja sam prebirao po vrečicama.

Od silnog silikona, odabrao sam 3 komada. Jednu, koju mi je kompa gurao u ruke uz ´e, kak ovo radi, moraš probat kak ovo radi´, sam odbio jer je smrdila ko leš izvađen iz Save. A i nije mi baš lepa bila. Ove 3 koje sam uzeo su me podsjetile na nabrijanu verziju Lunker city Shakera. Ignorirao sam ih mjesec-2 da bi mi spasile 2 ribolova u 48 sati.

˝E, Krmpa, koje su ono gume koje sam uzeo od tebe? Keitech Easy shiner? Ok, fala, čujemo se..˝ Keitech je nastao 1996.-e. Osnovao ga je Kei Hayashi, o kojem se na netu može naći samo da je jedan od najuspješnijih ribolovaca u Japanu.

Keitechov Easy shiner je još jedan swimbait koji me je u kratko vrijeme oduševio lovnošću. Dolazi u 3, 4 i 5 incha dužine (75, 100, 125 mm) i `nešto` boja. Nastao je kao fuzija tijela Shad impacta i repa Swing impacta. Shad impact je vizija soft jerkbaita gospodina Hayashija, a Swing impact je ono što smrdi ko kuga i gadno je ko plava kuverta na kojoj piše općinski sud. No kombinacijom tijela shada i repa swinga od ružnog pačeta nastao je labud.

_MG_6339
_MG_6344
_MG_6347 _MG_6350 _MG_6356

Visoko, tanano tijelo radi bokovima, ali ne prenapadno. Dosta silikonaca tog tipa- visokog, a tankog tijela jako šamaraju. Na prelaganoj glavi pri ravnomjernom povlačenju mnogi od njih i prejako. Kod Easy shinera to nije slučaj. Već na 2-3 g teškoj glavi i 3 i 4 incha dugi model radi sjajno. Po netu čitam da je gornji dio napravljen od jedne vrste silikona, u kojem nema soli, a donji od druge, nasoljene. Po meni, to je razlog slabijeg rolanja, jer je nasoljeni silikon teži od običnog što pozitivno utječe na akciju. Općenito je silikon dosta mekan, što doprinosi odličnoj akciji cijelim tijelom. Po netu također navode da su za mirisnu/okusnu komponentu u keitechu odabrali okus/miris lignje. Smuđevima i štukama odgovara.

Za razliku od dosta svimbejta koji su skroz razrezani po vertikali, easy shiner ima tek mali prorez na trbuhu, tako da udica sa jig glavom ne skliže, a opet je taj prorez dovoljan da (otežana) wormica fino sjedne kad treba.

U kontri naprimjer. Montiran normalno na jig glavi sitno jigan, ili ciman daje najviše. Široki bokovi lijepo flešaju, a cjelokupna vibra nije prenapadna. Tako da mi se do sada najbolje pokazao pri lovu aktivnih i poluaktivnih riba- onih koje treba nagovarati, ali ne puno. Jer, kako u vicu kaže koka, ako budem bježala, neću dobit, a ako dam, ispast ću laka. Pa se i vi slobodno popiknete na koji paketić Easy shinera!

_MG_6363 _MG_6371 _MG_6376 _MG_6379

 

Sipac jerkovi

_MG_5517

Neke super stvari dogode se slučajno. Na fejsu smo nagradili stotog koji je lajkao spinere. Čovjeku smo poslali poklon, a on je obećao poslati jerkove koje radi sa kolegom Nikolom kada budu gotovi. Ostali smo u kontaktu i nedavno je Drago ispunio obećanje. Ja sam pak obećao da čemo ih predstaviti na ovim stranicama ukoliko budemo zadovoljni izvedbom. Kao što vidite zadovoljni smo! I više od toga. Prije utisaka o jerkovima, par uvodnih riječi.
Po Draginim riječima, sve je počelo 1988. U časopisu Bistro on i kolega vidjeli su fotku Rapalinog Shallow shad rapa kojeg nije bilo nigdje za kupiti pa su ga odlučili napraviti. Četvrt stoljeća kasnije, tu su prvi jerkovi iz radionice ova 2 majstora. To su Ragnarok i Smaug. Oba ručno izrađena od lipe, oba zaštićena sa 4 sloja zaštite, ručno farbana i naposlijetku premazana epoxy smolom kao završnim slojem.

_MG_5477

Ragnarok vuče ime iz nordijske mitologije i tamo je ragnarok bitka između bogova i divova za kraj svijeta, bitka u kojoj svi sudionici pogibaju, a gotovo cijeli svijet biva uništen. U stvarnosti, Ragnarok je 15 cm dug i oko 50 g težak glider konvencionalnog izgleda koji će `uništavati` štuku. Po Draginim riječima, dekori su unikatni pa će kupci s vremenom vjerojatno moći birati kako da im majstor ofarba željeni model. Živi bili pa vidjeli. Sama varka odlično glajda, ima dobar body roll i radi puno ´nereda´ u malo prostora. Uz klasično jerkanje, radi i na, u nedostatku bolje riječi- tvič. Na trzaje štapom izbacuje bok, a u propadanju zatreperi prije nego počne ljuljati bokovima. Za dublje vode i neodlučne štuke ovo bi mogla biti dobitna kombinacija.

_MG_5481

Štukica Smaug je dobila ime po jednom od zadnjih velikih zmajeva Međuzemlja, kojeg ovih dana možete vidjeti u kinima u Hobbitu. Ako i niste ljubitelj Tolkienovog lika i djela, Smaug je jerk na koji bi trebali obratiti pažnju. Sa svojim respektabilnim dimenzijama (20 cm i 65 g) predstavlja ozbiljan jerk, iliti ozbiljan zalogaj gledano očima štuke. Oblikom imitira malu štukicu i zbog toga je pomalo nekonvencionalan u svijetu jerkova. Samim tim i zanimljiv. Zbog oblika tijela koje lako ´reže´vodu, ova varka ima odličan rad- na trzaj štapa ova štukica nestvarno lako glajda kroz vodu i radi i po metar duge otklone. S druge strane, može se voditi i tako da u prijeđenom metru napravi 3-4 bijega u svaku stranu. S obzirom da je tonuća, možemo pretraživati i dublje slojeve vode, a vođena brže, konstantnim odsječnijim i kraćim trzajima, amplituda otklona se naravno smanjuje i radi bliže površini pa će biti pogodna i za toplije doba godine i vode sa bujnom vodenom vegetacijom, kakve obično imaju dobru populaciju štuke.
Smaug se za sada radi u 2 dekora i iako to na prvu ne bi očekivali, jer model sa slike izgleda kao da je farban mat bojama, daje puno fleša u vodi pa će, u kombinaciji sa širokim radom, mamiti štuke i sa veće udaljenosti. Za zabacivanje ovih jerkova treba vam kratka toljagica čija se težina bacanja vrti oko 100 g. Namjerno sam napisao za zabacivanje, jer vođenje oba modela je nestvarno lako i voditi bi se mogli i nekakvim 50-gramcem.

_MG_5510-Edit
_MG_5521
_MG_5491

Raspored otežanja, koji je jako bitan za rad jerkova, u oba modela odrađen je tj pogođen odlično. Tako će i oni koji će se možda i prvi puta okušati u jerkanju i nisu vični tome bez puno truda uspjeti dobiti pravilan rad. Uz konvencionalno jerkanje, oba rade i na jednolično povlačenje, pogotovo štukica Smaug, a obzirom da su tonući, oba zavodljivo lelujaju bokovima u propadanju. Iako se mogu voditi i normalnim štapom veće težine bacanja i stacionarnom rolom, preporuka je jerk komplet- veći jerkovi su poznati ubojice stacionarnih rola. Obzirom da se radi o 100% ručno rađenim modelima, odlučite li se za narudžbu- pripremite se na koji dan, ili tjedan čekanja- ove varke to zavrjeđuju. Pogotovo kada dečki usavrše završnu obradu jerkova i dovedu je na nivo na kojem rad već je. Prvi testni modeli već su odaslani kako na adresu Spinera, tako i diljem Europe- u Dansku, Englesku, Irsku, Švedsku, itd i ne sumnjam da će i tamo prvi dojmovi biti pozitivni. Kako Drago kaže: cilj nam je testiranjem probnih modela na raznim vodama regije i stranama svijeta razviti određeni broj modela koji će svojom lovnošču zadovoljavati korisnike širom svijeta.

Sretno vam bilo, momci!

PS:

Ako se pitate kako i zašto se jerkovi izrađuju pod imenom Sipac, Drago i na to ima odgovor: Sipac je naprava, varalica, umjetna sipa, kojom su se u nekim prošlim vremenima zimi lovile sipe. Radila se od drveta smokve, imala je olovne oči i povlačila se iza čamca isto kao skosavice danas.

Jesenska

_MG_2742-Edit

Dok se vozim cestom, tek tu i tamo se iz magle probiju svjetla auta što mi dolaze u susret i isto tako brzo magla ih opet proguta. I jezero je okupano u magli. Parkiram uz obalu, izlazim iz auta, već automatski slažem pribor. Poput zombija slažem štap, rolu na njega, provlačim špagu kroz vodilice, vežem sajlu, namještam kočnicu i na kopču stavljam spinnerbait. Toliko je već izujedan i izubijan da FT uzorak na krilcu postoji još tek u tragovima, boja s olova lagano otpada, a suknjica na njemu je tko zna već koja po redu. Dok je lopoč još u igri, on je apsolutni broj 1. U džepovima prsluka uz spinnerbaite još par žlica sa zaštitom od kačenja, nešto silikona na wormicama sa i bez otežanja na vratu udice i par voblera, više reda radi, da ih nervozno provučem gdje ih je provući moguće. Spreman sam, sam s ove strane jezera, na drugoj obali se kroz maglu tek nazire silueta ribolovca koji mirno sjedi uz svoje raube.
Dok hodam, otpalo lišće mi šuška pod nogama, a đonovi čizama propadaju u tanak sloj blata ispod. Da, jesen je definitivno tu, vrijeme kad se većina riba pojačano hrani da bi što lakše preživjela hladnu zimu. Stajem na prvu poziciju, s lijeve strane mi je jedan od par molića  već nagriženih zubom vremena, a ispred polje lopoča kojeg je hladnija voda i manjak sunčeva svjetla već prorijedilo pa se taj pojas da lijepo pretražiti spinnerbaitom. Prvi zabac je čim više desno, vodim varalicu pojasom između lopoča i obale u 2 pedlja vode nadajući se kakvom štukiru koji se tu negdje parkirao. Idući zabačaji su lepezasti, van na vodu pa u i kroz lopoč u nadi da će neka štuka zamijeniti moju varku za kedera koji traži kakvu takvu sigurnost između stabljika lopoča u plićaku. Zadnji zabačaj je tik uz nosač molića, a onda se penjem na njega pazeći da stajem na koliko toliko zdrave daske, izbjegavajući one trule. S njega mogu voditi varalicu uz granicu lopoča i čiste vode i to mi uskoro donosi upis. Nepravedna borba je ubrzo okončana, a malo zatim  se  (ne)sretni štukir brzinom metka vraća u varljivu sigurnost lopoča. Sljedeći pojas lopoča donosi mi jedno praćenje malo bolje štuke, no bez udarca. Mijenjam varalicu, na kopču stavljam neotežanog silikonca kojeg animiram tek kratkim trzajima  vrha štapa.

IMG_3154-2

Prvi prolaz ostaje nezapažen, ali drugi ju ne ostavlja ravnodušnom. Fascinantno je kojom se brzinom, naizgled niotkuda stvorila iza varalice i sada ju fiksira pogledom dok joj prsne peraje nervozno titraju. Na lagano odizanje silikonca s dna u trenu reagira napadom, polako se okreće i odlazi s varkom u ustima. Spuštam štap, otklapam rolu i dajem joj par sekundi fore da ga bolje primi, a onda udaram kontru. Osjećam pumpanje na štapu, ali ono traje svega par sekundi. Otkačila se. Wormica ju nije dobro probila, ili ju nije nikako probila… Najveće uvijek odu.. Palim cigaretu da se malo smirim, vraćam spinnerbait pa češljam mjesto sa još par zabačaja i krećem dalje. Još par štukira nije moglo odoljeti odbljesku krilca i pulsevima silikonske suknjice, a onda se na istoku, iza preoranog polja počelo probijati Sunce.
Magla se digla i dopustila Suncu da se okupa u jezeru. Deda s druge strane vadi već treću štukicu jedva u mjeri i sprema u čuvaricu. Sudbina im je bila zapečaćena još onog trenutka kad su se polakomile za babuškom manjom od dlana okačenoj na trokuki…

IMG_1746-Edit-4mm

Vizija

Tamo negdje ` 85-e je nastala firma Megabass. 28 godina kasnije, još je tu, radi čuda, a mi ćemo se za početak pozabaviti najpoznatijom serijom voblera koju proizvode. Ito vision familija voblera trenutno broji nekih 6-7-8-9 modela, ovisno kako gledate na kljunove/ozvučenje i namjenu. Redom, od najmanjeg prema najvećem: ito vision 95, ito vision 100 miyabi, ito vision 110 junior, ito vision 110, ito vision 110+1, ito vision 110 magnum. Osnovna verzija 110ke ima okrugli kljun, 3 katsuage br 6 trokuke, od kojih je srednja barbless. Varijacije na temu su silent riser, sw, verzija sa trokutastim kljunom, fx sa pomičnim kljunom, a od istog tijela napravili su i lapsticka i prop darter 110. No, krenimo redom. Najmanji i najomiljeniji, najsvestraniji, najnajnaj…

Ito vision 95

Cijela priča oko ove varke dala bi se svesti u jednu rečenicu: da idem na pusti otok i da moram izabrati jednu varku, bila bi to ova. Imam ih jedno 15-20, neke dekore u duplo za nedajbože i još mi ih par fali. Koliko mi je puta ova varalica spasila dan, teško je reći. Ovo je 95 mm i 10.5 g čiste genijalnosti. Savršeni suspend koji, kao i svaki genijalac ima svoje mušice- teško mu je naći zamjenske udice jer je odrađen filigranski precizno, malo veća kopča, ili nedajbože sajla mu narušavaju rad, vlat trave na udici ubija dobar dio akcije, deblja špaga, ili flaks isto, itd, itd. Ali na nekoj tankoj špagici, okačen o neku normalnu kopču, zabačen nekim brzim štapom od strane nekog tko zna što radi, radi čuda. Hoćete ga potopiti na pol metra kraj bassa i tamo ostaviti dok ovaj ne ogladni? Može. Hoćete na brzu vuču razbiti bolene? Može. Hoćete ga tvičati, lagano, žestoko, brzo, sporo? Može. Hoćete ga samo malo cimati, tek toliko da skoro u mjestu zaljulja bokovima? Može. Hoćete da prestanem? Može. Suspendi su obično ugođeni kuglicama. Yuki Ito je to odradio tungsten štangicom na dnu trbuha čime je dobio 2 bitne stvari: ˝mutavi˝ suspend i, bitnije, to da, kad se, nakon tvičanja zaustavi u mjestu, zaljulja bokovima. Stari tonući SSR je to radio, ali je i tonuo odmah zatim. Danas to rade još neke varke, ekipa je skužila šprehu, ali 95 ica to jednostavno radi bolje. Boje koje daju ribu više su mat tiger, il persia i kinkuro. Metal hot shad je prva koju sam dobio i naravno da je ta ulovila čuda.. Počiva u miru negdje u Savi, a koliko je bolena ulovio, ništa manje i ne zaslužuje.

Ito vision 110 jr.

Manja izvedenica 110ke, radi sve što tvič od 20-25 $ mora raditi, i više. Sa svojih 98 mm lovit će i ribe kojima je 110ka iz nekog razloga bila previše, a 95ica zbog nedostatka ozvučenja premalo, mada su takve rijetke. Zbog kuglica će biti zanimljiviji klenu, kojem mutava 95-ica nije bila pretjerano napeta. Ponavljam, lovit će i ulovit će, ali, junior je tu, po meni, da se, uz ekipi koja brije na manje varalice, uzme neka lova i ovakvima poput mene- fanovima, luđacima, kolekcionarima, kako god, koji jednostavno moraju imati i probati svašta nešto, iako će 99% vremena to nešto provesti u kutiji… Možda me s vremenom mlađi brat popularne 110ke demantira i osvoji kao što su to napravile 95ica i 110ka, ako dođe na red od ove dvije.

Ito vision 100 miyabi

Osim što se izgledom u startu razlikuje od ostatka familije, u imenu ima i pridjev koji ga savršeno opisuje (miyabi= graciozan). Vidi se po tijelu da je to varalica koja ne lovi na prepad, već ju treba voditi suptilnije. Znači, zaboravite vratolomije koje izvode 95ica i 110ka, usporite i uživajte u onom što miyabi pruža. Ako su ova 2 dresirani njemački ovčari, miyabi je dobri labrador u srednjim godinama. Ukoliko ste voljeli rapalin shallow shad rap, a 9ka vam nikada nije do kraja sjela za razliku od 7ice, imate sve šanse da se zaljubite u ovu varkicu. Usput budi rečeno, kad miyabija okrenete na leđa, dobijete anthraxa. Dr Jekyll and mr Hyde špreha…

Ito vision 110

Ova varka je utrla put svim ostalim megabassovim varkama u Americi i ostatku svijeta. Na masu mjesta se spominje kao (u startu) tajno oružje profića po turnirima širom USA, a ako se, usprkos visokoj cijeni probila na zahtjevno američko tržište (i kolijevku bassolova, usput budi rečeno), onda ima šanse svugdje. Ameriku je osvojio oko 2000-te, mene je osvojio nakon prvog bolena preko 80 pod toplanom, i to na dan kad nitko nije mogao dobiti ribu. Dan kasnije, kad sam skužio što i kako, palo je još par komada oko 80… Ostatak ekipe i opet nije nešto lovio. Još par razloga onako iz rukava: radi više nereda u vodi od večine tvičeva, što je, kada je riba aktivna veliki plus, a opet može biti i samozatajan, vođen ravnomjerno ili samo lagano tvičan, kad je riba neutralna. Široki i ravni bokovi koji se sužavaju prema trbuhu daju više fleša i pri takvom laganom tvičanju. Dalje se zabacuje od većine (suspend) tvičeva te duljine koje sam probao i samim tim pretražuje više vode. Na potez štapa reagira odmah, na prestanak se zaustavlja odmah,kao da se ukopa, a to većini (čak i neaktivnih) basseva i štuka bude dovoljno da ih pokrene. Nije osjetljiv kao 95ica pa i sajlu podnosi dobro. Iz nekog razloga, oni sa trokutastim kljunom su mi se pokazali lovniji od onih sa okruglim, mada se golim okom ne kuži razlika u radu.

 Ito vision 110+1 

110ka roni do nekih metar, max. Koliko mladica zbuksanih iza nekog kamena na 3-4 m dubine se nije htjelo dići za njim jer im je bio preblizu površini bih mogao otkriti već ove jeseni kad se sezona na mladicu otvori, a ja se pojavim s ovom varkom koja roni do metar i pol. Isto vrijedi i za neke druge ribe kojima je 110ka bila preplitka. Na prvi zabac dublja verzija 110ke me oduševila, bez pol muke dolazi na radnu dubinu, ne daje ništa više otpora od originalne verzije, a vodi se jednako lako, ako ne i lakše. Jedna od onih varalica koja me osvojila na prvu, a takve su rijetke i rijetko me osjećaj prevari.

Ito vision 110 magnum

130 mm, 20 i sitno grama, kako bi to rekli na više US sajtova ˝the legend just got bigger˝. Ameri na magnuma rokaju prasce od basseva, kod nas prava mjera za dobru štuku, ili jako dobrog smuđa. Meni je jedan dobar ostavio potpis u prvom izlasku na Savu sa ovom varkom. Iznenadio me, a ni štap nije bio primjeren za ovu, ipak, ozbiljnu varku. Dok i na 95icu i 110ku u Megabasu stavljaju katsuage, magnum je opremljen setom ozbiljnih udica koje se neće otvoriti kad ju, npr, iz sve snage sastavi bolen, ili mladica u najjačem brzaku. U stajaćoj vodi rasni 40-gramac ima šanse, u štromu bih podebljao na 60-70. Dekor french pearl nikako da naručim, a pali me otkako sam ga prvi put vidio. Megabass varalice, ( kao i ostatak japanaca) imaju 2 ozbiljna minusa: prvi je naravno cijena, a drugi, koji je pogotovo izražen kod ovog proizvođača je paleta boja, kojih ima toliko da je teško odabrati onu pravu. Love sve, ali na neke bolje padaju ribe, a na neke ribolovci. O plusevima uopće ne želim, nabavite jedan iz palete i sve će vam biti jasno. Upozorenje unaprijed: lako se navući, teško se skinuti, a jednom kad se navučete, skužite da uz megabassa ima i nekih drugih proizvođača iz zemlje izlazećeg sunca koji rade isto tako sjajne stvari. O njima nekom drugom prilikom.