Tag Archives: srd lokvarka

Štefica

_MG_5766

25.12., podne i 15. Zvoni mobitel, zove Danijel s Mrzle, čestita Božić. Fala, rođo, i ja tebi i tak to.. Šta ima, nema ništa, bla-bla. Sve vrijeme mu glas nekak čudno titra, meni, bolesnom u glavi kakav jesam, prvo pada na pamet da ga je stepo lagani infarkt od previše klope prek blagdana i da je drhtavim prstima krivo stisnuo nešto i umjesto hitne okrenuo mene pa se sad izmotava. Pita kad ćemo doć, pitam jel grize kaj, dobivam negativan odgovor, al to drhtanje u glasu me kopka. Nešto mi smrdi. Odmah nakon što sam poklopio zovem Robija i zašprehavam ga kak dugo nismo bili na Mrzloj, kak nas možda posere, da kaj bu doma, idemo na zrak, itd, itd. Nakon napornih pregovora skupljamo siću po džepovima, biramo par nepar ko će razbit kasicu prasicu da se skrpamo za put i sutradan u mazdi pratimo zavoje na putu do Mrzle. U Skradu nas štrumpfovi na nizbrdici iza zavoja gađaju laserom, ali dobri čovjek u berlingu nam je blendo pol kilometra prije, slikajte se, gospodo u plavom!
Oko 9 smo na brani, kiša pada, vjetar puše, Robi me gleda u stilu ´koji mi k… ovo treba´, a ja serem da je vrijeme super i da ćemo se izudarat. 6 sati kasnije, Robi spava u autu, a ja, budala, se još ne predajem. Tvičam, đerkam, đigam, krećem, stajem, spuštam na dno, pokušavam sve, jedino površince ne bacam. Zato jer ih nemam u kutiji. Nema veze što je kiša pojačala, što ju prati vjetar, što mi se kutija cigareta u džepu raspala od kiše, što trava u vodi nije pala ni milimetra, mene moja riba čeka.

_MG_5769

Oko 3 zove Danijel, ja mu ´zahvaljujem´ na pozivu, on mi vraća da sam amater i tak.. Super smo si. Kaže da će doć, reko oke, što bi samo ja kisnuo.. Pol sata kasnije, evo ga. Imaju izlov, ja odmah pitam jel im se možemo prikrpat, riba tak i tak ne grize, a imam i neki filing da bi to mogao biti razlog one njegove drhtavice. Uskoro se i ostatak ekipe skupio kod ribičke kućice, trpaju se stvari u kamion, kante, kace, boca s kisikom, agregat, mreže, podmetači, …, sve je tu i vrijeme je za pokret. Dosadna kiša još uvijek pada i dok se vozimo iza na kamionu, Danijel Robiju i meni govori: dečki, danas možda vidite nešto što niste vidjeli nikad u životu i ´ko zna kad ćete opet. Mi se pogledavamo, ne znamo jel ozbiljan, il nas cima pa ne komentiramo niš.

Parkiramo i iskačemo iz kamiona, Daniel prti agregat na leđa, Vanja je na ´igli´, a mi ostali sa podmetačima i kantama im čuvamo leđa. Prvih parsto metara se na površini zabljesne tek tu i tamo koji klenić, a onda se iz rupe koja po pričanju Vjerana uvijek podari nešto za iglom digla ogromna pastrva. Majstor nas nije cimo. Opću pomutnju, galamu i metež zamijenilo je urlanje i veselje u trenutku kad je riba ušla u podmetač. Prva riba i odmah jebeni jack pot, monstrum preko 10 kila ulovljena u potočiću širine metra. Nagon je gadna stvar. Ljudi su ga naučili potisnuti, životinje tjera naprijed i kada je to nemoguća misija.

_MG_5780_MG_5788_MG_5815Trčim do kace, vidim da nema vode i Kristijan i ja ju punimo vodom skoro do vrha da ta ribetina može stati unutra. Gledam ju okrenutu na bok, ogromna je, izgleda ne kao pastrva, već kao mala tuna. Iako još omamljena i nemoćna, u meni izaziva strahopoštovanje. Kak si narasla tolka? Kud si krenula? Jel znaš kolika si uopće? Kako bi te bilo imat na štapu? Jel bih te opće izvadio da mi se i posreći da primiš, ili bi mi sažvakala varku skup s trocama i ispljunula sve to? Pitanja samo prolaze kroz glavu. Tu negdje gubim doticaj sa stvarnim, nastaje nekakav kratak spoj, mozak obavija magla, iz koje tu i tamo iskoči tek neka slika. Hrpa ošamućenih klenova koje struja nosi nizvodno.. Tu i tamo koja pastrva, nebitno ima li 30, ili 60, galama i veselje je jednako.. Trenutak kada se je Dalibor preračunao i voda mu se prelila u duboke čizme, a on iskočio van.. Zajebancija nakon toga- lakše ti je napravit stoj na rukama neg skidat čizme i isipavat svu tu vodu.. Trčanje s kantama vode i propadanje u blato.. Trčanje s pastrvama u podmetaču..

_MG_5824
_MG_5845
_MG_5927

U ribogojilištu se malo vraćam u stvarnost. Netko viče da smo ulovili 16 riba. Uz ovu gigantsku, još jednu oko 5 kila. Promakla mi je. Nisam je doživio. U bilo kojem svemiru, u bilo kojoj zemlji, na bilo kojoj vodi, za bilo kojeg ribolovca ona bi bila trofej. U ovoj priči ta prekrasna riba uspjela mi je promaći. Mužjaci dugi preko pola metra ne postoje. Mužjaci s kojima bih se naslikavao i o kojima bih pričao dok se grlo ne osuši. Slagao tekst za Spinere dok oči ne postanu 2 krafne od buljenja u ekran. Mužjaci zbog kojih ne bih spavao par noći vjerojatno da mi se otkače sa udice.. Ribe od pola metra uz ovu zvijer jednostavno ne postoje. Gospodin Boro, čovjek zadužen za mrijest se priprema. Smetamo mu, znam, ali čovjek ni da bi riječ rekao. Odvaja mužjake od ženki, slaže stol i umjetna oplodnja počinje. Štefica u bazenu čeka da dođe na red. Vadimo ju van, došla je sebi i sad divlja u podmetaču. Smiruje se, ali je svejedno trojica drže dok ju Boro muze. Daje nešto ikre, nije puno, ali mora se izmusti što više. Boro objašnjava da se višak ikre upali ukoliko se riba ne izmrijesti i u tom slučaju riba najčešće ugiba. Dok mi to Boro objašnjava, dečki ju važu prije vraćanja u bazen. 11,5 kg i 91 cm.

_MG_5989
_MG_6004
_MG_5958

Ljudi, pastrva preko 11 kila i preko 90 cm! Boro iz kante vadi mužjaka i cijedi mliječ po ikri. Mliječ mužjaka kojeg bi ova pojela ko kikiriki da se nađu 1 na 1 negdje u dubinama Lokvarskog jezera. Boro ispire višak mliječi u bazenu i govori da je Štefi na boku. Diše, ali da samo jedan škržni poklopac radi, jer na drugom leži. Treba ju uspraviti. Danijel ju lovi podmetačem, ja ju uzimam u ruke i pridržavam. Držim u rukama pastrvu preko 11 kila. Pomažem pastrvi od 91 cm da se oporavi. Guram kroz vodu to masivno tijelo da joj svježa voda struji kroz škrge. Tolika je da ju moram pridržavati s obje ruke. Ako ju primim samo za rep, težina ju vuče dolje. Voda je hladna, rukavi su mi mokri do laktova, ruke ne osjetim, ali ju držim. Kad više ne mogu, spuštam je na dno i podboltavam podmetačem.

Prošlo je već 20 minuta, možda i pola sata kako ju držim uspravno u vodi. I mrena u Savi na +30 bi već došla sebi. Štefi ne. Svaki put kad ju pustim, okreće se na bok. Dobro smo ju izmorili. Nije mi svejedno, al zajebavam se da će bit lijep preparat. Pol ekipe se smije, pol me gleda ispod oka.. Iz zajebancije zovem kuma Tihu da pitam kolko košta prepariranje pastrve od 90 cm. Ova kao da me čula, kada sam odmaknuo podmetač od nje, ostala je uspravna. To, lutko! Iz one petice Boro je u međuvremenu izmuzao krasnu količinu ikre, iz onih manjih još nešto, dečki su dali svoj dio i lagano privodimo posao kraju. Nešto riba od prošlog izlova, par krasnih mužjaka i neke od danas idemo pustiti natrag u Lokvarsko jezero.. Dale su svoje. Nekad, u nekim prošlim vremenima, ne bi bile te sreće. Nije ugodno kad te strese struja, ali je ugodnije od sjekire posred čela. A nekad se nažalost to tako rješavalo ovdje. Srećom po ribe, vremena su se promijenila. Ekipa se uspjela izboriti da Mrzla postane C&R voda, na Lokvarsko paze koliko mogu, a nakon izlova pastrve više ne završavaju u tanjuru, već se vraćaju u dubine Lokvarskog. Korak od sedam milja u godinu-2. Respekt, ekipa, kapa dole i naklon do poda.

_MG_5934

Bozic-_-Pastrva-11Bozic _ Pastrva 11.5kg 195_MG_6019

Dok se vraćamo kući, vrtim film. Pri kraju izlova, kod same brane ostavio sam 2 pastrve u kanti i otišao vidjet šta se događa, hoće li još koja isplivati. U povratku kupim kantu, Danijel me gleda, kaže, tu si ih ostavio tak, u otvorenoj kanti? Da, kažem. I znam da sam zajebo. Kaj bi bilo da je jedna iskočila, pita. Sliježem ramenima..

Kaj bi bilo da je iskočila.. Niš, mislim si, lego bi dole, pokrio glavu i pjevo zakaj se tak oblačiš od Hladnog piva dok me cipelare..

Drugi dan, oko 10 ujutro, dolazi poruka od Vanje, kaže: sad sam bio mamaru pogledat, sve oke, sutra ju vraćamo.

Štefica, ljubavi, vidimo se na proljeće!