Tag Archives: spin na moru

Kanji Accel jerk tour edition

kanji

Za frendove Aco, ili Kandžija.

Kanji International osnovana je 1950. godine u Osaki, u Japanu. Iako većinom orjentirani na more i ganjanje glavonožaca, imaju i par modela varalica za slatke vode, namijenjenih bassu koji je cijenjena sportska riba u Japanu. Spletom okolnosti, u ljeto 2012. godine dobio sam priliku da među prvima u Hrvatskoj ´provozam´ 2 varke: Yellow magic poper i Accel jerk tour edition vob. Trebalo je samo otići do Samobora i preuzeti vrećicu sa zezalicama.

_MG_3342-1

Accel me se dojmio na prvu, jer je izgledao kao punokrvni japanski twitch vobler, u rangu s onima na koje sam se tih dana palio i skupljao. Yellow magic, ruku na srce, ne izgleda spektakularno. Najobičniji poper, mislio sam si dok sam se iz Samobora vozio prema Savi. Pol sata kasnije, nešto ga je fulalo. Pa opet i opet. 2 minute kasnije, fotkao sam prvog bolena ulovljenog na Magičnog. A na Floridi ne plivaju jumferi..

Nakon kratke i burne veze koja je trajala desetak dana, otišao je sa najvećim jezom kojeg sam imao na štapu. I vidio u životu općenito. Kad se sjetim, prođu me trnci. Uglavnom, Sava je te 2012.-e bila rekordno niska i dalo je se pregaziti uzduž i poprijeko, ali do te grane u jakoj struji koju je jedan krak troce ´našao´ nisam mogao. Scenarij iz horora.. Gledaš ribu života kako se ljeska u struji 2 metra od tebe, a ne možeš ništa. Na kraju sam potrgao špagu, Magični je ostao na grani, a jez otišao sa ožiljkom.

_MG_3347-3

Ja sam utjehu našao u Kandžiji.

Kanji Accel Jerk tour edition spada u kategoriju twitch voblera popularnog Japanskog dizajna. Tungsten kuglice ugrađene u tijelo omogućuju daleko zabacivanje, a vobler je izuzetno stabilan i kod najžešćeg jerkanja, rippinga i kurenja. Maksimalna dubina zaranjanja je oko 2 m, a prosječna  se kreće oko metar, metar i pol. Vobler je suspend, tj tako piše na kutiji. U praksi je slow sinker. Dužine 11cm, težine oko 16 g i opremljen je Ownericama. U startu su na nišanu bili boleni. Logično, jer sam te 2012-e bio kuhan i pečen na Savi. Skuhan u neoprenu, ispečen od sunca.

Uz to što izgleda odlično, a izgled je prvo što će svaki od nas zamijetiti na vobleru, odlično obavlja ono što mu je posao: lovi ribe. Kandžijinu akciju je najlakše opisati kao miks 95ice i 110ke. O Vizijama pričamo. Kandžija radi uže od 110ke, na tragu 95ice, a odradi i ono ljuljanje prije nego li se smiri. Za neupućene, 95ica je za mene savršenstvo od twitch voblera; doček nove godine, božićno jutro i prvi dan ljeta u jednom, a 110ka je stariji buraz koji ulazi u fajt kad mali zakuha frku, ili je mali premali pa ga veliki dečki neće šorat. Kandžijina prednost pred Vizijama je to što košta 3 puta manje, a lovi podjednako.

_MG_3353-8

Pri twitchanju Kandžijini široki, visoki bokovi daju puno flasha, čak i mat modeli, što mi je te 2012-e bilo jako zanimljivo, čak i fascinantno, jer je to bio prvi matirani vob s takvom šprehom. Sad je ta priča već polako isfurana, ali svejedno pali. Naravno da su na red došle i štuke, jer Kandžija je upravo rođen za njih. Može ga se voditi jako brzo i pretražiti velika površina, a moža ga se voditi i jako sporo, uz sitne tvičeve pa će u pola metra bljesnuti i zaljuljati se n puta, što je više nego dovoljno da zubatim tetama koje vrebaju negdje u blizini zakrvare oči i zatrepere peraje dok se spremaju na napad. Uz smuđeve je i nešto mladica osjetilo oštrinu tih Ownerica, a izvještaji sa mora govore da ni morske nemani nisu imune na zavodljivu Kandžijinu akciju.

Iskreno se nadam da će ribiči pročitati ove retke prije nego li ga vlasnici dućana snime i stave Kandžiju na policu u visini očiju i prelijepe cijenu, jer po meni, Kandžija ima jednu jedinu manu, koja mu je ujedno i veliki plus i stavlja ga na mjesto best buya u kategoriji twitch voblera, a to je upravo cijena.

Kandžija, naime, košta otprilike koliko i paket Ownerica kojima je opremljen. Svi mi volimo jeftin, a kvalitetan pribor. I sam sam oduševljen kad naletim na vob iz Kine koji košta manje od 3 dolara, a lovi kao da košta 3 puta toliko. Ali da bi našli jednog takvog morate probati hrpu smeća prije. Ili morate imati frenda koji je probao hrpu smeća da bi došao do par modela koji vrijede.

IMG_1740-Edit-1
IMG_0268-1

Ovaj vob je provjeren, a njegova trenutna cijena je smiješna (oko 50 kn) i ovi predblagdanski dani su pravo vrijeme da si poklonite kojega. Jer cijena po kojoj se prodaju ovi vrhunski vobleri upravo to i je-poklon. Možete birati između 8 boja, a bluegill, mat black fungus, hot blue tiger i oikawa su boje koje bih predložio za početak druženja sa Kandžijom.

Lovan je, izbalansiran pa leti ko pikado i nema te struje i načina vođenja koji ne može podnijeti, tj odraditi, lovan je, izgleda super realistično, dakle možete igrati na kartu iritacije i imitacije, lovan je, opremljen je kvalitetnim udicama i lovan je. Jesam rekao da je provjereno lovan?

Kanji skosavice smo tek počeli bacati, na ušću Neretve su se pokazale odlično pa o njima više kad ih još malo detaljnije istestiramo.

http://www.kanji-international.com/

http://www.olivari.hr/ za više informacija!

Neretva

Nedavno sam ostvario jednu svoju ribolovnu perverziju. Nije bila velika, bila je malena i neopisivo slatka i kratka. Odavno sam maštao o ribolovu na Neretvi, slušao sam priče o velikim brancinima, licama, strijelkama… Mjesto iz snova za jednog spinera. Konačno sam imao priliku otići tamo i tu priliku nisam propustio.

Pola sedam ujutro, lokacija ušće Neretve. Lagani povjetarac nježno je mreškao površinu vode koja je izgledala sablasno mirno, gotovo kao da se nešto ispod kuha. Nije trebalo dugo da taj osjećaj postane stvarnost. Jato strijelki je razbijalo neku nesretnu ribu na preko sto metara od mene. Kuhalo je kao ogromno jato bolena na speedu… Sa druge strane, ni ja nisam izgledao puno drugačije. Od ovakve scene krv mi je proključala do te mjere da sam trčao gore dole ko manijak sa raznoraznim pilkerima i kasmasterima ne bih li uspio dobaciti do mjesta nesreće. Uzalud. Kako je naglo došlo, tako je naglo i otišlo i ja sam u mirnijem ritmu krenuo bacati velike zare. U jednom zabacu imam udarac, zatežem, ali u prazno. Na varalici mi ostaju otisci gebisa prijateljice strijelke. Poslije ovog sam bacao još satima i ništa, da bih konačno uzeo Sakura Slit shada i išao malo jigati po dnu i ubrzo, na čuđenje domaćih, zategao prvog brancina. Pokupio je silikonac u propadanju školski, borba nije bila neka, ali riba je riba. Prvi zabac nakon toga strijelka mi cvika rep od Slita. Ostatak dana se nije dogodilo apsolutno ništa.

Pod nogama sam gledao velike ciple i brojao one koji su čitavi jer ih je bilo taman za sve prste obje ruke. Nisam mislio da ću ovo izgovoriti ali strijelka ovdje radi ogromnu štetu, skoro kao ljudi. Navečer sam uzeo fotoaparat i malo bauljao po ušću, slikao pejzaž i eksperimentirao sa duljim ekspozicijama.

Dan dva. Došao sam navečer i plan je bio ostati do jutra ali kako je vjetar počeo puhati i kako je počelo sijevati taj plan je izgledao sve gluplje. Krenuo sam opet sa zarama i poperima ali me prekinuo Goran iz Mostara. Goran je cool lik koji ovdje dobro lovi i nije ga strah eksperimentirati sa varalicama. On je još i lik koji ulovi u mrijestu ženku brancina preko tri kile i pusti ju na užas pristunih. My kind of guy.


Lega spiner me profuro po pozicijama na Neretvi… Na jednoj od tih me ostavio sa još nekim ok lokalnim dečkima i tu sam dalje opet nastavio sam i po svom. Bacao sam razne imitacije jegulje ali kada sam skužio da ih svi bacaju vratio sam se na svog favorita- Slit shada. Par zabaca i silovit udarac, kočnica dobro zategnuta ali riba svejedno u par navrata izvlači par metara špage. Nakon nekoliko bjegova riba se već lagano umorila, a ja nisam bio paničar pa sam se dopisivao sa curom preko mobitela dok se ova valjala negdje u dubini. Nije da sam imao što za raditi… Rijeka je velika, zapinjanja nema, pribor je super… Što može poči po krivu? Kada sam pokušao povući ribu prema sebi imao sam osjećaj da vučem vreču cementa. Iskreno, tek sam tada dobio osječaj da imam veliku, zapravo ogromnu ribu na udici. Kako sam ju potegnuo tako je još jednom lupila i osjetio sam da joj udica izlazi iz usta. Mislio sam da se otkačila i htio sam se baciti u rijeku radi gluposti i dopisivanja. Na moje čudo pogled na silikonac mi otkriva da je puknula udica na jig glavi. Makar sam imao još želje ona oluja je udarala sve jače. Kako bi sjevnulo tako bi nestalo struje u cijelom gradu… To još nisam vidio. Definitivno je ovdje nešto drugačije nego u Zagrebu. Ili su munje jače, ili im je centrala shit. Možda oboje, nisam htio saznati jerbo sam sa štapom u ruci bio neloš gromobran. Odluka je pala, pravac kući. Poslao sam poruku Goranu koji mi je ujutro odgovorio da je na toj poziciji to jutro u 5 ulovljena zenka od 6kg a da je ovo moje vjerojatno bio mužjak- veči i jači. Kaže se da se ne isplati se plakati za prolivenim mlijekom, realno gledano za prvi ribolov Neretva je bila dobra prema meni. Zamirisala mi je dovoljno da imam veliku želju vratiti joj se ponovo.

Hvala Žari na fotografiji sa brancinom, hvala Bradi na društvu, pričama i iskustvu. Hvala Goranu za uvođenje u filozofiju i pristup rijeci ali prije svega hvala sto si pravi Spiner.

Sakura slit shad, iliti ovo fakat lovi!

Nakupovao sam se varalica u životu. Neke su mi se svidjele na prvu, na neke su me nagovorili, na neke su drugi lovili i tako dalje. Neke su se pokazale odlično, neke su bili potpuni promašaji. I sad sam , nakon pol miliona probanih varalica, malo skeptičan kad mi netko, pa makar to bio čovjek koji je odličan ribolovac i kog znam dugo godina, kaže, e probaj ovo, ovo fakat lovi.

Kad u probnom ribolovu doslovno razvalite grgeče na nju, kad usred ljeta na +30 potegnete par basseva oko i preko 40 na nju, kad bubnete 3 pastrve između 40 i 50 u jednom danu na nju… Skepsa nestaje i sami sebi kažete- ovo fakat lovi!

Od toga što je super lovna, još više me iznenadila raznolikost ulova. Uz nabrojane pastrve, grgeče i basseve, Robi se naudarao smuđeva i bolena na nju, na moru je u kratkom vremenu uz jednog manjeg imao i brancina života, a koliko vidim, ekipa po netu prijavljuje i domaće klenove, mrene, štuke i somove, uz neke ˝mirne˝ vrste- crvenperke, npr.

Pričamo o sakurinim slit shadovima. Dolaze u veličinama od 50, 75, 85, 100 i 125 mm i u 20 boja. Pakiranja su od 20 komada za najmanje, do 4 komada za 125 mm dugu izvedbu. Nadipani su aromom; po netu jedni spominju aromu raka, drugi školjke. U katalogu se to zove smell of crustaceans i što god bilo, ribama je privlačno. Uz to što su nadipani, i nasoljeni su. Striček Yamamoto nas je davnih dana naučio što to znači- ribe (u prvom redu bassevi, ali vrijedi i za druge- pastrve i smuđeve npr) takve varalice dulje drže u ustima i time nam olakšavaju posao oko kontre. Silikon od kog su napravljeni je po nama odlično pogođen- ni pretvrd, ni premekan, a već spomenuti kristali soli još poboljšavaju ukupni dojam.

Zbog odlično pogođene smjese silikona i tankog repa radi i pri najmanjim brzinama povlačenja, čak i na običnoj wormici, bez ikakvog otežanja. Montiran na laganu jig glavu ne okreće se oko svoje osi u propadanju, što se događa nekim tvrđim silikoncima, ili varkama koje imaju prevelik rep u odnosu na tijelo. I u najmanjoj dimenziji varka radi cijelim tijelom, a kako veličina raste, taj body roll sve više dolazi do izražaja.

Svi do sada isprobani modeli (čekamo najveći), montirani na wormici, daju se voditi po samoj površini, ili tik ispod nje, pri čemu se ponašaju poput malog torpeda, ili mini buzzbaita- brboču i ostavljaju trag mjehurića za sobom. Štukice i bassevi ovome teško mogu odoljeti.

Dodavanjem bullet olova ispred, ili otežanja u vidu tungsten utega, obične olovne sačme, ili žice za lemljenje na luk/vratu udice, a u kombinaciji sa utorima na leđima i trbuhu, dobivamo varalicu koja prolazi kroz sve prepreke i da se voditi od same površine do dna. U kontri silikon kliže po udici i spadanja su nam se do sada događala jedino ukoliko bi riba bila premala da proguta varku. Pričamo o manjim bassevima i grgečima, koji se znaju precijeniti.

Takve obično samo izmrcvare varku, ili potrgaju repić i ona više nije upotrebljiva. Tu dolazimo i do jedinog minusa, mada to u našim očima nije minus, već je realno bilo za očekivati. Tko god je lovio sa nadipanim i nasoljenim silikoncima zna da su nakon par riba neupotrebljivi, ili ih se pak može smanjivati do neke određene mjere, ukoliko se radi o soft stickbaitsima tipa senko. Ista stvar je i sa slit shadovima. Itekako su lovni, ali su i osjetljivi. S obzirom da cijena kreće od neke 3 kune za najmanji model, mi im opraštamo to nesavršenstvo.

Što reći za kraj? Sa sigurnošću mogu tvrditi da će oni ribolovci koji su voljeli swim senko zavoljeti i slit shad. Oni koji su plakali za 3 incha dugom verzijom, koju je i na beju bila rijetkost bi trebali plakati od sreće, a za one koji tek ulaze u svijet swimbaita, ovo je odličan početak, što zbog oke izbora dimenzija slitova, što zbog već provjerene lovnosti.