Tag Archives: rijeka snova

Melankolična

_MG_4218-Edit

Prve se pamte. Ljubavi, ribe, žene, rijeke. Nebitno. Ostaju u nama. Nekei zaboravimo, ali ih se sjetimo kad tad. Ribič zaboravi većinu svojih ulova, ali ne zaboravlja rijeke i jezera u kojima ih je ulovio, kako je g. Charles K. Fox jednom rekao.

Ovo su retci o jednoj takvoj rječici, o potočiću negdje u brdima u kojem sam nekad davno znao haračiti. Netko bi mogao shvatiti krivo, ni tada mi nije palo na pamet uzeti ribu. Ali bio sam mlađi, nemilosrdan, neumoljiv. Nije mi palo na pamet bar stisnuti kontrakuke na trokukama mepsa, ili odrezati trokuku pa staviti jednokuku. Bilo je bitno uloviti što više. Ne osjećam se krivim. Što je bilo, bilo je. Prošlost se ne može promijeniti.

_MG_4204-Edit

Ovih dana, dosta godina kasnije, gotovo slučajno, našli smo se na toj istoj rječici. Pozdravila nas je glasnim žuborom. Česte kiše gode joj, moćna je i fino teče. Diše punim plućima, iako je sredina ljeta. Stali smo na proplanku, složili opremu i zaronili u kanjon. Cvrkut ptica samo je na trenutak stao, toliko koliko je trebalo da nas hladna, bistra voda obgrli kao stare prijatelje koji se ponovno susreću.

Bez razmišljanja okačio sam meps nulu, provukao 2 puta i stao. Kroz glavu mi je prošlo par slika iz prošlosti, slike malih pohlepnih pastrvica sa sva 3 kraka trokuke u ustima. Slike naivnih riba koje krvare i izvijaju mi se u ruci dok ih pokušavam osloboditi oštrih udica. Slika kako perem ruke od krvi i sluzi dok krajičkom oka gledam kako malecka polako dolazi sebi.

_MG_4160

Ne, hvala. Što je bilo, bilo je. Skidam meps sa kopče i kačim mali silikonac. Peankama stišćem kontrakuku. Zabac u dubljak donosi niz čvrgi po silikoncu, vrh štapa trese se kao da ga svako toliko pogodi udar struje. Piranice su još uvijek tu. I gladne su, ali premale da bi se zakačile. I bolje. Puštam silikon dublje, dobivam griz, kontriram i izvlačim udicu sa svučenim silikoncem. Da je na kopči bio meps, sad bi se igrali doktora. Smješkam se. Ne volim kad mi riba otpadne, kao i svi ostali, ali sada, u ovim trenutcima, na ovoj rječici uživam u svakom fulanom grizu.

Untitled_Panorama1

Svako toliko vrh štapa registrira griz, a svaka koja se ne zakači kao da me rješava dijela tereta iz prošlosti. Svaka koju povučem pola metra pa se oslobodi pričinja mi više zadovoljstva od one koja se zakači. One ulovljene bore se srčano, daju sve od sebe, ali nemaju šanse. U ruci se tresu kao da su spojene na struju. Još su živčane kad su van svog ambijenta. I još su prekrasne. Ljepše nego ih pamtim. Žarko crvene pjege izgledaju skoro pa nestvarno. Priroda je čudo. Nema tog kista, nema tog pera, nema te olovke i boje koja će oslikati bolje i ljepše od prirode.

_MG_4198 _MG_4253

Penjemo se uzvodno, iza svakog kamena vreba po jedna. Ljepotica i zvijer u jednom. U nešto većim dubljacima i njih 5-6. Robi u jednoj rupi veličine ni 3 kvadratna metra malo malo zateže. 10-15 puta u vremenu koje treba da od cigerete ostane samo filter.

Male lavice. Čopor gladnih vukova. Lovci u zasjedi. Neke udica propikne, neke prime silikon za rep, neke promaše plijen pa su kontre u prazno. Mogli bi staviti manju udicu, manji silikon i uloviti sve do jedne, ali čemu? Ne natječemo se, guštamo. U ribolovu, u okolini, u trenutku.

Untitled_Panorama3

Nismo više klinci. Više mi nije bitno uloviti po svaku cijenu. Onaj osjećaj kad ribu koju sam prevario minimalno oštećenu vratim u njeno stanište ispunjava me daleko više od osjećaja da sam ulovio sve što pliva. Jer ulovio sam sve što pliva.

_MG_4323
_MG_4318

Možda lagano starim, a možda sam tek nedavno zapravo počeo uživati u ribolovu?

Untitled_Panorama2a