Tag Archives: perch

Demonstracija sile

_MG_3889-12

Kad u jednom danu ulovite 50-ak grgeča i kad one manje od 35 cm više ni ne fotkate jer su mali, ili ste sretnik koji živi negdje na sjeveru Europe, ili ste sretnik koji je osvojio jack pot pa otišao na sjever Europe loviti prugaste, ili ste sretnik koji se našao na pravom mjestu u pravo vrijeme i prokužio neke stvari.

Štikada. Nekad jezero poznato po (potočnim) jezerskim pastrvama, danas leglo prugastih razbojnika i još nekih riba za koje nikad ne bih pomislio da će se pojaviti u Štikadi. Iako sam protivnik puštanja alohtonih riba u zatvorene eko sustave kao što su jezera, ne mogu reći da se ljutim na ljude koji su u Štikadu ubacili grgeče. Kad u jednom danu doživite ono što smo mi doživili, teško je ostati ravnodušan, a još teže ljutiti se s obzirom da smo doživjeli jedan od onih ribolova koji ostaju zauvijek urezani u sjećanje.

_MG_3980-16

Ljeto i nije najbolje vrijeme za lov grgeča, ali sudeći po onom što smo Danijel, Domijan, Robi i ja doživjeli, grgeči ne pridaju previše pažnje datumu na kalendaru.

Prvi se upisao Danijel. 2 komada na Awarunu u 2 zabačaja.. Čovjek je ispekao zanat na Mrzloj. Slijedio ga je Robi. Prezentacija uz pojas trave i provjereni Slit shad bili su dobitna kombinacija, a riba od 34 cm diže ljestvicu visoko u samom startu. Nedugo zatim, lovi još jednog i još jednog. Manje ribe, ali meni dovoljno da mu se po ko zna koji put zaprijetim da će pješke kući, jer smo Domijan i ja i dalje bez griza. Uskoro Danijel lovi još jednog, a i Domijan i ja se upisujemo.

_MG_3717-2
_MG_3733-3

Taman prije vjetra, koji puše jednako nemilosrdno kako je puhao i kada sam zadnji put bio na Štikadi. Prezentacija malih Slitova i Awaruna na laganim jig glavama u takvim uvjetima postaje nemoguća misija pa tražimo komad jezera zaštićen od vjetra. Nalazimo ga, ali uz par klenića i 2 krasne sunčanice lovimo tek pokojeg malog grgeča.

Iz sivih oblaka koji su nam se prijetili cijelo vrijeme konačno počinje padati i u kombinaciji s vjetrom koji stalno mijenja smjer otežava nam ribolov do maksimuma. Trpimo i preživljavamo tih par sati loveći sporadično, manje primjerke. Nešto iza podneva kiša staje i nebo se razvedrava. Pada odluka da se vratimo na početnu poziciju Uz pojas trave pod kutom od 45° u odnosu na obalu Domijan vara brata blizanca Robijeve tridesetčetvorke. Danijel i Robi su u blizini i počinje simultanka, vade ribu za ribom. I ja malo dalje dobivam, ali ni blizu kao oni, ni po količini ni po kvaliteti. Zovu da im se pridružim, ali ne da mi se gužvat. Ni u tramvaju, a na vodi od 360 hektara pogotovo.

_MG_3844-9
_MG_3820-6

Nakon dosta riba oko 35, Robi i opet zateže u tvrdo, Trinis Neo ostaje spigan za trenutak, a onda riba kreće i dodatno ga savija. Pumpa negdje u dubini, u naletima krade špagu sa role, a Trinis drži situaciju u pat poziciji. Otpor pomalo popušta, sad Robi pumpa, ali riba se još ne da iz dubine. Borba traje par minuta, nas trojica ne lovimo, već gledamo i čekamo kraj ovog dvoboja.

_MG_3851-10

Očekujemo dobru pastrvu koja će nas sve baciti u trans, a iz dubine se konačno ukazuje grgeč. Ne padamo u trans, padamo u delirij, ovo je mrcina od grgeča. Robi urla, a grgeč se predaje. Prihvaćamo ribu, ovaj ostavlja štap i pleše (?!?). Nakon čagice i čestitki na redu je fotkanje i mjerenje. Metar pokazuje 39 cm, vaga bi pokazala negdje između kile i kile i pol. Škembetina koju taj grgeč ima neki nemaju ni nakon hektolitara piva. Debeli nakon par dezorjentiranih krugova po plićaku nestaje u dubini.

_MG_3762-1

Kreće zajebancija, Robi cima Danijela kojem su grgeči omiljena meta da je skinuo njegov rekord sa Mrzle. Rukavica je bačena.. Možda bi bilo bolje da je šutio, jer u kratkom roku onaj Šnajdarov štapić kojim pika grgeče po Mrzloj biva smotan u kiflu, fajt od maloprije doživljava svojevrsnu reprizu i uskoro se još jedan macan pračaka u plićaku! Nije toliko debeo i masivan kao Robijev, ali metar se zaustavlja na okruglih 40 cm. Sad je Šnajdar taj koji se krevelji i veseli, tron je opet njegov. Par fotki, malo reanimacije i rekorder se vraća natrag u varljivu sigurnost trave.

_MG_3829-1

Demonstracija sile se nastavlja još neko vrijeme, svako malo zatežemo, drilamo i vadimo grgeče. Često su i 2 štapa u kifli, preskačemo se, zaobilazimo i dodajemo si štapove, a kočnice rola naizmjenično zuje otpuštajući špagu kod bijegova riba. Par brzinskih fotki većih riba i natrag na mjesto. Nakon 40-50, možda i 60 grgeča od kojih je tek par bilo ispod 30 cm, predstava završava. Lijepa jezerska je dopratila gumu Domijanu, u nastojanju da je prevarimo ako se još mota tu negdje Robi vara lijepu srebrnu strijelu, a ja uspijevam uloviti zadnjeg grgeča na Slit shada i to je to.

_MG_3963-15
_MG_3986-18

Nema bisa, pozornica ostaje prazna.Uživali smo u predstavi. Do nekog drugog puta, do neke druge predstave, naš duboki naklon. Bilo nam je zadovoljstvo.

Štikada 027-1

 Goran Pišćak NoName

Bosco Nuovo

_MG_6961

Zahvaljujući Krmpi, probali smo još jednu igračkicu iz Japana. Štapić punog imena i prezimena Graphiteleader Bosco Nuovo 642L. Za frendove, Boško.

Olympic je jedan od najpoznatijih japanskih proizvođača štapova. Uz to što rade za sebe, tj proizvode štapove pod imenom Graphiteleader, rade i za druge, veće, tj isfuranije igrače i tada uz kvalitetu ekipa plaća i ime često ne znajući da su to isto, ili vrlo slično mogli dobiti za manje love. No, o ukusima se ne raspravlja.

Bosco Nuovo predstavlja ulazni model u Graphiteleaderovoj ponudi, cijena mu varira od 120 do 180 eura, ovisno o tome gdje ga nabavljate. Sa cijenom od 120 eura jedan je od best buy štapića za ljubitelje lakšeg špinanja koji briju na finoću.

_MG_9676
_MG_9674

Štap je dug 1,93 m, težine bacanja do 7 g i težak je okruglih 100 g. Vrh je debljine 1,2 mm, a kod drške blank je 8,7 mm u promjeru. Graphiteleader, kao i dosta japanskih firmi u zadnje vrijeme, štapove dijeli po očekivanoj lovini. Pa tako imate štapove za pastrvu, štuku, bassa, rockfishing, glavonošce, itd. Bosco nuovo spada u black bass, perch & zander familiju.

Mi smo ga oteli Krmpi na 2 dana zbog testiranja i otišli loviti basseve i grgeče. Težina bacanja je realno označena (0.9-7g) i iako ima oznaku L (light) u imenu, UL varkice mu leže najbolje. Bacali smo Slitove i Shinere na 2-3 g teškim glavama, manje neotežane silikonce ( GY Flat tail i sl) i manje voblere- 5 cm duge Kuwagate. Iako Graphiteleader za pastrvu nudi cijelu paletu štapova, Bosco Nuovo je po meni odličan izbor za spin pjegavih. Krmpa ga je odveo na druženje s pastrvama i kaže se najbolje osjeća do leptira vel. 2. Razumljivo zbog malo  ́mekše ́ krivulje blanka pod opterećenjem. Zbog te iste krivulje, ribe s Bosca ne otpadaju tako lako.

_MG_6963 _MG_9665

Kratka (dvodjelna) drška pomaže kod zabačaja ispod ruke, ili na manjem prostoru, tako da su majstori iz Graphiteleadera uz bassa, grgeča i smuđa komotno mogli dodati i pastrvu. Za pretpostaviti je da su im modeli za pastrvu još mekše akcije, ali ponavljam, ovaj štapić se ubio za spin pastrve. Prije nego za bassa, jer dosta varki namijenjenih velikoustom ne možete pravilno prezentirati ovim štapićem. Za finesse fishing, tj manje neotežane silikonce je oke, spinnerbait bilo koje veličine zaboravite.

_MG_6973 _MG_6976

Uz to što manje voblere i terete općenito baca jako daleko, pod ribom radi gotovo cijelom dužinom. Ali nije spor, da se razumijemo, već ima tu progresivnu akciju gdje gotovo cijeli blank sudjeluje u zamaranju ribe. Neki naši majstori, poput Žaca Ultegre ga zato koriste i na Savi. Bio sam svjedok kada je u nekih 45 sekundi na malog Bosca zategao, izdrilao i pustio mrenu oko kilu i pol, dvije. Brkata se nije ni snašla. Ni ja se nisam snašao, zato i nema slike.

zac

Na blank, za koji na netu piše da je ojačan Graphiteleaderovom Graphite Cloth tehnologijom i koji bi zbog odličnih performansi sam po sebi mogao koštati koliko košta cijeli štap, namotane su Fuji K vodilice. I to ne bilo koje, nego Fuji SiC! Napisano je već više puta na ovim stranicama, napisat ću opet; Fuji K su stvarno anti tangle. Jednom kad se naviknete da se špaga ne petlja oko njih ni pri najluđem twitchanju, teško se naviknuti na neke druge vodilice i koncepte. Tu je i Fuji halter i drška od kvalitetnog pluta.

_MG_6977 _MG_9659

Sve u svemu, opći dojam je odličan, a uz sve pluseve koje je dobio Bosco i Graphiteleader je dobio jedan. Naime, na blanku jasno piše Made in China. Većina proizvođača će napisati kada je je nešto made in Japan. Kada je nešto iz Vijetnama, Koreje, ili Kine, zemlja porijekla se rijetko spominje. Ili piše designed in Japan/USA/Sweden. Boško je Kinez, ali Kinez sa pedigreom. Nešto kao chow chow, samo jeftiniji.

_MG_9669
_MG_9686-Edit

Što sve nudi Graphiteleader možete vidjeti na http://www.olympic-co-ltd.jp/enfishing/index.php, a najlakši način za doći do ovog štapa (i mnogih drugih) je preko Tonija. Mejl za info i upite:

aciler@net.hr.

Sakura 2014 (pt II)

_MG_7396-Edit

Predstavljanje novih guma započet ćemo sa novom varkom u programu Sakure. To je Slit finesse. Slit shad je prošle godine dokazao svoju lovnost na svim vodama na kojima smo lovili, od malih planinskih potoka i rječica do velikih nizinskih jezera i mora i ´spasio´ nam par ribolova. Slit finesse je Sakurin logičan korak dalje. Radi se o soft jerkbaitu, napravljenom od trupa Slit shada na koji se nadovezuje lastin rep. Dolazi u duljinama od 75, 100 i 125 mm i  10 boja, od kojih se 4 nalaze samo u zander, tj saltwater selection pakiranjima.

_MG_6639

Na prvi pogled mi je izgledao tanji u profilu od Slit shada iste dužine, a onda sam shvatio o čemu je riječ. Slit finesse 125 napravljen je na bazi tijela Slit shada 100, SF 100 na bazi SS 85, a Slit finesse 75 ima tek malo veći i deblji trup od Slit shada 50. Znači li to da nas u 2015-oj čeka Slit shad od 60, ili 65 mm? Ne znam, volio bih, vidjet ćemo. Ono što znam je da ću se u 2014-oj igrat s upaljačem.. Recimo, uzmem Slit shada 85 u fire chart dekoru iz zander pakiranja i Slit finesse 100 iz iste kolekcije za smuđa u lime chart dekoru. Malo rezanja skalpelom, malo kurenja upaljačem i evo me u igri sa dvobojnim Slitovima..

Nije da imam nešto protiv jednobojnih, nego čisto da malo razbijem monotoniju.. Btw, nijedan Slit finesse nema soli u sebi, tek aromu raka, što znači da slobodno sječete i lijepite ih sa Slit shadovima iz zander selection serije u kojima također nema soli. Možete ´križat´ i Slit shadove međusobno, naravno. Ovo da nemaju soli pišem da onih par kaj je cvililo da im ribe brzo razvale Slita jer je nasoljen više ne cvile, jer je silikon bez soli izdržljiviji. Slit finesse je upotrebljiv klasično na jig glavi, na drop shotu, no već znam da ću ga najviše koristiti na worm udici, sa otežanjem, ili bez. Daleko se baca i, kao i većina modernih soft jerkbaita, ima široku primjenu. Mašti na volju..

_MG_6691

Da se nadovežem, nevezano za novitete, ali moram to napisati, jer mi se diže kosa na glavi kad netko za super lovan silikon koji košta od 3 do 6 kuna po komadu za ` normalne´ veličine kaže da je skup. Vrijedi za sve silikonce, ne samo za Slitove, da se razumijemo! Paket onih od 50 mm košta 60 kn, a u paketu ih je 20. Matematika je jasna. Uglavnom, Robi i ja češće bi zapeli za neku granu s te 3 kune, nego bi nam grgeči, bassevi, pastrve, klenovi, itd, itd, razvalili te 3 kune. Čokoladna tortica košta 3 kune, a nema je u 3 griza, ljudi moji!

_MG_6633

Slit shadovi iz bass selection i perche selection serije i dalje su nasoljeni. I to je sjajno. Bass će ga nosit i žvakat i 10 metara ako mu date. Ne dajte mu, prošle sezone sam jednom dao 10-ak sekundi fore da žvače da bi mu nakon toga par minuta vadili udicu iz ždrijela. Uz sol, i aroma raka je odigrala svoje ziher. Za 2014-u dobili smo i 4 nove boje. To su junebug, hasu, apple mint i pink shake. Ajmo samo reći da je 50-ka u ayu boji dobila žestokog konkurenta u jednoj od ove 4 boje u mojoj kutiji kad pričamo o lovu grgeča i pastrva.. Apple mint i hasu će biti konkurencija sexy shadu na moru i kopnu.

_MG_6625

Za krupnu divljač, na kopnu i moru, Sakura od ove godine nudi Slit shadove od 15 i 17,5 cm. Pakirani su po 3 komada, dolaze u 8 boja, a možda najbolja solucija je uzeti paket salt water selection (3 kom od 150 mm u hasu, golden shiner i wakasagi boji), tj paket pike selection (3 kom po 175 mm u pepermint, blue back i apple mint dekoru). Iako masivni, rade i na najsporije povlačenje već na worm udici. Montirajte ovo na primjernu wormicu, ili na lakšu jig glavu i ´igrajte´ se njime. Radi u propadanju, odradi i na najmanji pokret vrha štapa. Na oštriji trzaj ´umire´- propne se, izbaci bok i odradi u poniranju. Iako je silikon dosta mekan, varka je dovoljno mesnata da odradi nekoliko zubatih riba prije nego ode u zasluženu mirovinu.

_MG_6687
_MG_6680
_MG_6684

Sa nestrpljenjem čekamo još  par varkica;

Notobug- 30 mm dugu i 3,5 g tešku varkicu od (plivajuće) pjene koja imitira kukca,

Crawl´n frog 65 mm 20 g, žaba koja izgleda kao Basirisky,

Queen rana (45-55-65 mm i 10-15-20 g), još jedna žaba za skakutanje po lopoču, bacanje u prolaze u granju, pod krošnje i grmove nadvijene nad vodu, plopanje, šetanje pesa, ronjenje, itd,

L16 shad, ako zbog ničeg, onda zbog super šprehe oko imena. A i zbog onih udica za swimbaite koje mi stoje doma već par godina..

Balatuna (35 mm 15 g), koja zgleda ko metak, tak i leti vjerojatno, a u opisu joj stoji da je namijenjena morskim grabežljivcima kada ´gađaju´ manji plijen. 35 mm, 15 g. Ruke u zrak kom NIJE pao slap pod toplanom na pamet.. Brijem da su rijetki..

Crazy anchoa jig- casting jig, ilitiga zdravoseljački, pilker.. 43 mm do 76 mm, 7 g do 40 g. 4 modela, 6 boja, more, pastrve, boleni, klenovi, mrene, somovi ..

Više o ostatku noviteta kada se pojave. Top fishing, hvala! I hvala unaprijed također.

Kuda idu divlje svinje…

Je naslov koji savršeno odgovara terenima koje smo prošli Robi i ja tražeći štuke negdje između Okučana i Nove Gradiške. Malo smo uranili, naletili smo tek na par štukira, ali su nam zato grgeči ispunili dan i ozbiljno razmišljamo da, bar ove naše ultralajt ribolove , preimenujemo u ultraslit ribolove. Ajmo redom.

Robi me nagovara da posjetimo te terene već 2-3 godine. 2013. mu je ispala sretna. Dok se vozimo autoputem, priča mi o napadima štuke na površince, ribama preko 7 kila na raub, itd, a sve u kanalu širine drek rivera. Lovačke, uglavnom. Kod Okučana se skidamo s autoputa, vozimo se cestom i- negdje krivo skrećemo. Jer je kompa bio tu davno, ribu koju ulovi pusti pa mu mozak ne pamti baš najbolje i naravno da večer prije nije na google mapsima pogledao gdje je to točno lovio nekad. Nije da sam ja nešto bolji, al sad ga bar imam razloga zajebavat. I tak, rano jutro je, na cesti nikoga koga bi pitali pa se nakon malo prepiranja i pregovaranja odlučujemo skinuti s glavne ceste i krenuti prema šumi koju vidimo u daljini. Iza šume je Sava, a po šumi bi trebalo kanala. Na jednom od takvih je lovio i ako u jednom od njih ima štuke, po logici stvari bi je trebalo biti u svima, u manjim, ili većim količinama. Vozimo se po makadamskom putu i nakon 15-20 minuta dolazimo do prvog kanala.

S obzirom da ne znamo gdje smo, nema nam druge nego zaigrati na metodu pokušaja i pogrešaka. Slažemo pribor i spuštamo se do kanala. Nema 2 pedlja vode, bacam više reda radi i u drugom, trećem pokušaju mi dobra štuka fulava silikonac na wormici, dižući oblak mulja sa dna. Robi je svega par metara od mene i skužio je što se dogodilo i sam čekam da mi počne vraćat za onu zajebanciju. Iako iz Dubrave, tek gospodski zaključuje da je riba bila pristojna. Nizvodnije je kanal žešće neprohodan pa idemo dalje potražiti sreću.

U sljedećem vadimo po par štukira iz rijetkih rupa u travi i odlučujemo sjesti u auto i ući dublje u šumu. Makadamski put se pretvara u zemljani sa dosta rupa i blata i moja lijepa mazda je uskoro neprepoznatljiva, ali idemo dalje. Nakon par blatnjavih kilometara nam se s lijeve strane strane ukazuje kanal. Prvo ugibalište je naše i malo zatim prateći tragove divljači kroz razrovanu šumu spuštamo se na vodu.

Na nekim dijelovima kanala ima više drveća nego vode pa Robi forsa spinnerbait, a ja silikonce na wormici. Ne događa se ništa, kompa tek tu i tamo prokomentira kako mu se čini da mu nešto sitno udara na spinnerbait. Nakon nekog vremena konačno imam udarac u spletu grana i na slita od 8 i pol cm vadim grgeča od 15. Mijenjam varku za cenat manju i vadim još jednog oko 20. Sajla nosivosti 25 libri i kopča od centa i pol ih ne tangira ni malo. Robi na sajlu kači slita od 5 cm i u 5 zabaca vadi 5 grgeča. U momentu smo natrag kod auta, ostavljamo heavy duty pribor i slažemo UL štapove. Idućih par sati se doslovno ubijamo u grgečima proječne veličine oko pedlja. Prevedeno u metrički sustav, oko 20-25 cm. U propadanju uzimaju manji, a kad silikonac neometano dođe do dna, ili bliže dnu, udaraju veći, između 25 i 30. Ono što me fascinira je da i oni do 15 cm, pa i onih par manjih, od 7-8 cm, uredno gutaju cijelog slit shada od 5 cm, tek im jig glava viri iz usta. Iako je voda mutnjikava, nepogrešivi su i spadanja su minimalna, na 10-15 riba tek se jedna ne zakači.

Obojica lovimo na lagane glave, svega gram-2 teške. Vjerujem da bi se lovna veličina povečala da smo stavili teže glave, jer bi varka brže stizala do dna gdje su veće ribe, ali zbog bolje kontrole mamca u žešćem lomu, odlučujemo se za ovu lakšu soluciju. U najžešćem lomu lovimo na slitove na wormici otežanoj tungstenom i tek tada nam se realizacija smanjuje, ali je i dalje preko 50%.

Nakon ne znam koliko ulovljenih riba se na sve 4 spuštam po odrezanoj obali do vode jer mi tih 10-ak kvadrata izgleda kao da krije dobru ribu. Ogromno deblo do pola je u vodi, a iza dobar dubljak sa dosta granja. Vadim prvo par pedljaša pa jednog super debelog i grbavog macana. Zadovoljan, zovem Robija da dođe fotkat i usput ga cimam da sam mu očistio mjesto od malih i da može kresnut debelog. Nakon fotkanja i nakon što je zapeo par puta lupa kontru, ja si mislim, opet je zapeo, ali se game hunter dobro piga, a kočnica twin powera proklizava. Đubretarski se nadam da ima štuku od 70 deka gore, ali mali gad vadi velikog grgeča, najvećeg danas, po mojoj procjeni, jako blizu 35 cm. Fotkanje i macan se vraća u vodu.

Lovimo još par komada na istom mjestu, lagano nam se zalihe slitova smanjuju pa kako se pomičemo od mjesta do mjesta lovim i na pola varke i dok god repić radi dobivam grizeve. Nakon ni sam ne znam koliko riba, poderanih slitova i izgubljenih jig udica zaključujemo da je dosta i da se ziher vraćamo kad još malo zahladi. Ako se ne izgubimo…

 

Goran Pišćak NoName

Sakura slit shad, iliti ovo fakat lovi!

Nakupovao sam se varalica u životu. Neke su mi se svidjele na prvu, na neke su me nagovorili, na neke su drugi lovili i tako dalje. Neke su se pokazale odlično, neke su bili potpuni promašaji. I sad sam , nakon pol miliona probanih varalica, malo skeptičan kad mi netko, pa makar to bio čovjek koji je odličan ribolovac i kog znam dugo godina, kaže, e probaj ovo, ovo fakat lovi.

Kad u probnom ribolovu doslovno razvalite grgeče na nju, kad usred ljeta na +30 potegnete par basseva oko i preko 40 na nju, kad bubnete 3 pastrve između 40 i 50 u jednom danu na nju… Skepsa nestaje i sami sebi kažete- ovo fakat lovi!

Od toga što je super lovna, još više me iznenadila raznolikost ulova. Uz nabrojane pastrve, grgeče i basseve, Robi se naudarao smuđeva i bolena na nju, na moru je u kratkom vremenu uz jednog manjeg imao i brancina života, a koliko vidim, ekipa po netu prijavljuje i domaće klenove, mrene, štuke i somove, uz neke ˝mirne˝ vrste- crvenperke, npr.

Pričamo o Sakurinim Slit shadovima. Dolaze u veličinama od 50, 75, 85, 100 i 125 mm i u 20 boja. Pakiranja su od 20 komada za najmanje, do 4 komada za 125 mm dugu izvedbu. Nadipani su aromom; po netu jedni spominju aromu raka, drugi školjke. U katalogu se to zove smell of crustaceans i što god bilo, ribama je privlačno. Uz to što su nadipani, i nasoljeni su. Striček Yamamoto nas je davnih dana naučio što to znači- ribe (u prvom redu bassevi, ali vrijedi i za druge- pastrve i smuđeve npr) takve varalice dulje drže u ustima i time nam olakšavaju posao oko kontre. Silikon od kog su napravljeni je po nama odlično pogođen- ni pretvrd, ni premekan, a već spomenuti kristali soli još poboljšavaju ukupni dojam.

Zbog odlično pogođene smjese silikona i tankog repa radi i pri najmanjim brzinama povlačenja, čak i na običnoj wormici, bez ikakvog otežanja. Montiran na laganu jig glavu ne okreće se oko svoje osi u propadanju, što se događa nekim tvrđim silikoncima, ili varkama koje imaju prevelik rep u odnosu na tijelo. I u najmanjoj dimenziji varka radi cijelim tijelom, a kako veličina raste, taj body roll sve više dolazi do izražaja.

Svi do sada isprobani modeli (čekamo najveći), montirani na wormici, daju se voditi po samoj površini, ili tik ispod nje, pri čemu se ponašaju poput malog torpeda, ili mini buzzbaita- brboču i ostavljaju trag mjehurića za sobom. Štukice i bassevi ovome teško mogu odoljeti.

Dodavanjem bullet olova ispred, ili otežanja u vidu tungsten utega, obične olovne sačme, ili žice za lemljenje na luk/vratu udice, a u kombinaciji sa utorima na leđima i trbuhu, dobivamo varalicu koja prolazi kroz sve prepreke i da se voditi od same površine do dna. U kontri silikon kliže po udici i spadanja su nam se do sada događala jedino ukoliko bi riba bila premala da proguta varku. Pričamo o manjim bassevima i grgečima, koji se znaju precijeniti.

Takve obično samo izmrcvare varku, ili potrgaju repić i ona više nije upotrebljiva. Tu dolazimo i do jedinog minusa, mada to u našim očima nije minus, već je realno bilo za očekivati. Tko god je lovio sa nadipanim i nasoljenim silikoncima zna da su nakon par riba neupotrebljivi, ili ih se pak može smanjivati do neke određene mjere, ukoliko se radi o soft stickbaitsima tipa senko. Ista stvar je i sa slit shadovima. Itekako su lovni, ali su i osjetljivi. S obzirom da cijena kreće od neke 3 kune za najmanji model, mi im opraštamo to nesavršenstvo.

Što reći za kraj? Sa sigurnošću mogu tvrditi da će oni ribolovci koji su voljeli Swim Senko zavoljeti i Slit shad. Oni koji su plakali za 3 incha dugom verzijom, koju je i na beju bila rijetkost bi trebali plakati od sreće, a za one koji tek ulaze u svijet swimbaita, ovo je odličan početak, što zbog oke izbora dimenzija slitova, što zbog već provjerene lovnosti.

Zla dica

_MG_4440

Veliki grgeči rajcaju me već duže. Kad me Danijel nazvao i rekao (otprilike) da se tamo neki lik nabacivao malim gumicama po Mrzloj i dobio par grgrča od 30 do 40 nije bilo druge nego skupit ekipu i okušat sreću.

Već par dana prije sam se počeo pripremati, a to sam zadnji put napravio za Borovik. Uz grgeče u Mrzloj plivaju i dobre štuke pa sam za probu sa ghetto riderom odradio 2 ribolova na basseve. 2 komada oko 40 nisu imala šanse, znači da mu ni osrednja štuka neće predstavljati problem. Taktika je isto razrađena, prvo lovim grge, a popodne se zabijam pod branu i probat ću isčačkati kakvu pastrvu. Eto koliko sam ozbiljno shvatio ovu misiju.

Noć prije sam kasno zaspao, tek oko 1, no svejedno sam se kad je u 4 zazvonio alarm digao na prvu. Kupim Robija, 15 minuta kasnije i Krmpu kojem 2 heartyja nisu dosta, nego me cima da mu ponesem i crostagea. Za divno čudo, nije ponio ulija i mušičarac, iako sam mu rekao da ima lijepih klenova i štuka u jezeru. Samo jednom fulano skretanje i eto nas na Mrzloj. Stajemo na brani, 3 dečka već love, kažu da su im pale 2 štuke. Imaju čudan naglasak, na prvu mislim da su pijani zagorci, kasnije smo skužili da su slovenci. Dok čekamo da se birc uz jezero otvori, slažemo pribor. Odmah kontrola, dečki jel imate karte? Respekt! Lozinka Danijel i sve oke.

_MG_4404

Krmpa i Robi idu lijevo, u šumu, sam vi ajte, mislim si. Ja palim desno, odrezana obala, hrpa velikog kamenja i mini crvenperki, ak negdje ima grgeča, ima ih tu. Tak je i bilo. Slit shad od 5 cm odmah vara par komada, oke, jesu mali, al upis je upis. I ova dvojica stavljaju istu varku i upisuju se. Birc se otvara oko 8, taman dolaze Danijel i Dule, koje slobodno mogu nazvati dobrim duhovima ŠRK Lokvarka , tako da sjedamo na kavu dok nam ne ispišu dnevne. Danijel je bio na svadbi, cimamo ga da se popravi pelinom, al niš od tog. Krećemo. Idemo odloviti desnu obalu jezera, koja je u šumi i teško prohodna, ali samim time i manje napadnuta i zahvalnija. Danijel odmah u uvali desno od brane dobiva štuku, Duletu jedna dobra cvika pa vežem sajlu. I idućih pol sata, sat ne mogu dobiti griza. Skidam sajlu, stavljam fluorokarbon i odmah se upisujem. Stižem Duleta, kod njega isto. Dok je imao sajlu ni griza, kad ju je skinuo krenulo je. Dolazim do nekakve ruševine u vodi i tu između 2 pojasa trave vadim 15-20 grgeča praktički jednog za drugim. Slit shad je totalno razvaljen, jedva se drži na udici. Stavljam nekakvog nonejm kineza sličnih dimenzij i lovim, ali manje. Idemo dalje, probijamo se kroz šumu, na određenim mjestima penjemo se i na sve 4 i spuštamo isto tako, jer drugačije ne ide. Dolazimo na proširenje na jezeru, ispred nas je stari tok, a prema sredini jezera malo malo vrh neke grane viri iz vode. Dule mi pokazuje panj gdje je izvukao 40-ku. Ostatak ekipe smo ostavili dosta iza nas pa ih tu odlučujemo sačekati i malo temeljitije odloviti.

Dule se kune u bijelu boju, većinu vremena baca bijelog berkleyevog sand worma pa iako sam do sada lovio sa tamnijim varkama zbog lagano zamućene vode, stavljam oskara od 6 cm bijelog tijela i crvenkastonarančastih leđa i glave. Prvo ispitujem teren, a onda puštam varalicu do dna i krećem namatati. Osjećam težinu, kužim na prvu da je dobra riba, nikakvog udarca nije bilo, valjda je varku pokupila sa dna odmah kako je pala i ostala tako. Spuštam štap, brzo namatam višak špage i lupam kontru. Samo da se dobro zakačila, mislim si. Dril ne traje dugo, forsam, ali oprezno, ghetto rider i opet odlično odrađuje sve trzaje i bjegove ribe, cijelo vrijeme mi kroz glavu prolazi ˝ nemoj otpast, nemoj otpast˝ i uskoro za vilicu hvatam krasnog grgeča. Udica zapiknuta plitko, skoro u sam vrh usta.

_MG_4468

Čisto sumnjam da bih ga izvadio da sam imao malo tvrđi štap. Uzdah olakšanja, ulovio sam ono po što smo došli! Dule mi čestita, vadim mobitel i kada me signal konačno pronašao u gustoj šumetini zovem Robija da me dođe fotkat. Par minuta kasnije riba se vraća u dubine Mrzle. Što se mene tiče možemo u birtiju, kažem ekipi sa osmjehom od uha do uha. Krmpa, Robi i Danijel nastavljaju dalje, Dule čačka po istom mjestu, a ja palim cigaretu. Idućih pola sata, još pod dojmom ulovljene nabacujem se bez veze silikoncima, dok me iz tog moda nije prenula Krmpina galama. Majstor je dok smo dolazili pričao da bi bio zadovoljan pastrvom od 2 kile, to je na vodi ponovio još par puta i mislio sam da ju je potegao kak se dero. Dule i ja što brže možemo dolazimo do ostatka ekipe, ovi se deru cijelo vrijeme i sve sam više ziher da su potegli pastrvu.

_MG_4478
_MG_4474

Nije pastrva, nije Krmpina, nego grgeč, Robijev! Majstor je zabacio, počeo vući, mislio da je zapeo, a onda je grana krenula. Zatim je grana, sudeći po snazi kojom se borila postala štuka, sve dok se pod nogama nije pokazao prekrasan, veliki grgeč. 34 mrzlih, grbavih, prugastih, bodljikavih centimetara. Kapa dolje majstoru, par fotki i bok, bok, lijepa ribo.

Na kraju jezera, u carstvu potopljenog drveća vadimo ribu za ribom. Oke, mali su, ali vesele… Ja bih napravio krug oko jezera, ali ne može se pa se kroz šumu vraćamo natrag. Veselo. Na izglednijim mjestima dižemo još kojeg pedljaša uz hrpe malh, kod ruševine plašim nešto u plićaku i za čas smo ispod suncobrana kod kampice, natežemo karlovačko dok se ćevapi ne ispeku.

2 runde piva i jedne ćevape kasnije i eto nas s lijeve, pitomije strane jezera. Lovimo, ali mršavije. Tek u plićaku na samom kraju jezera na tvič uspijevam isprovocirati 2 štukira, ova četvorica udaljeni tek grm od mene vade grgeča za grgečom, a Krmpa vara i manju štukicu. Popikali su valjda sve što pliva u tom plićaku pa se vraćamo na cugu. Nakon odlične kave, ekipa odlazi pod branu, a ja odlučujem malo ubit oko u autu.. Iz sna me budi nekakva cajka iz crvenog golfa koji se parkirao kraj mene. Fala, niste trebali , mislim si, al ajde.. Rastežem se, stižem do brane taman na vrijeme da se pozdravim s Danijelom i vidim kak Krmpa i Robi vade grgeča za grgečom. 6 sati je, dosta grgeča, vadim kutiju sa pilkerima i tvičevima, idemo po pastrvu.

_MG_4482

Nabacujem se tvičevima dobrih sat vremena, ali ništa se ne događa. Na kopču stavljam mali pilker kojeg sam još kod kuće ofarbao markerom u crno i zabacujem kolko ide. Puštam da padne na dno i povlačim, mijenjajući dubinu, smjer, brzinu, tvičajući, itd. U jednom trenutku, Krmpa se dere da vidim kak je malog grgeča ulovio, nakon što smo ih ulovili ne znam ni sam kolko. Okrećem glavu, mislim si, grgeč ko grgeč, vraćam pogled i vidim pastrvu preko 50 kako mi prati pilker. Ni sekundu kasnije, kad me snimila na obali, okreće u dubinu. Odbljesak zlatnog boka i veliki rep ostavljaju me drugi put danas bez daha. Dok bacam štap u travu, po glavi se roje pitanja šta bi bilo kad bi bilo.. Na kraju ostajem solo na brani i obečajem sam sebi da se vidimo u jesen. Red štuka, a onda opet pod branu. Možda mi se posreći.

_MG_4528

Putem kući vrtimo film današnjeg dana i sva trojica se slažemo u jednom; Mrzla Vodica nas svojom ljepotom, svojim položajem u šumi, uvalama, pojasevima trave i potopljenom drveću i granju opako podsjeća na Trakoščan. Bogatstvom ribe- u prvom redu grgeča i štuke (oni slovenci s početka priče su taj dan, između ostalih potegli i jednu od 92 cm!), pa i klena i pastrve, podsjeća na Trakoščan u najboljim danima. A ekipa, u prvom redu Danijel i Dule, oduševljavaju svojom gostoljubivošću i nesebičnošću. Skupite ekipu i uvjerite se sami.

 

Goran Pišćak NoName