Tag Archives: Neretva

Prstohvat soli

Lika

Nekako se slučajno dogodilo da se jedna polovica Spinera isti dan zaputi na južni dio Jadrana, a druga polovica na sjeverni. Južnjaci su punih 5 dana uživali u čarima ušća Neretve, dok su sjevernjaci odlovili tek jedan dan i jednu noć.

Put nam je i jednima i drugima bio zanimljiv. Kontinentalni dio Hrvatske je tih dana bio umotan u gustu maglu pa smo doživjeli grupni pozitivan šok kad nam se izlaskom iz tunela i jednima i drugima, svakom na njegovom dijelu autoceste, ukazalo sunce. Ona izreka, što južnije, to tužnije, kad vas sunce prvi put nakon tjedan, ili dva pomiluje po licu gubi svaki smisao!

12357082_10153541745452740_8883057841887929910_o

Bura koja je sjevernjake dočekala u Crikvenici, a južnjake u Metkoviću nije umanjila taj dobar filing ni najmanje. Ribolov površinskim varalicama u 12. mjesecu djeluje itekako pozitivno na raspoloženje. Čak i kad riba neće. Ako neće ribe, hoće glavonošci. A pogotovo hoće kad im se ponude Yo Zurijeve i Kanjijeve skosavice. Vrijedi i za Merag i za ušće Neretve. I dok su južnjaci do 4 ujutro rasturali lignje i sipe, sjevernjaci su se rasturali u šarunima koji su udarali na jigove kao da nema sutra, uz par bonus riba u obliku brancina i lijepog škarpoča.

fearless (1 of 1)-6_MG_8118-7fearless (8 of 13)-2

Ona stara podravska uzrečica, bez čamca si bogec, se nije pokazala točnom trećeg dana. To jest, stara podravska se mora proširiti kada se koristi na južnom Jadranu. Bez čamca s motorom od 25 konja si bogec bi bilo puno primjerenije. Naime, dok su dečki isplovljavali prema otvorenom moru, u daljini je kuhalo od rauba velikih predatora. No dok ih je Tomos od 4 konja dogurao do pozicije, to frenetično hranjenje je završilo, ribe su se povukle u dubinu i tek su galebovi koji su lijeno plutali na površini ostali kao dokaz gozbe koja je taman završila.

fearless (2 of 4)-2marko-et-luka-sont-dans-un-bateau-sakura-croatia

Pretraživanje par pozicija koje su opasno smrdile na ribu je donijelo tek par fulanih grizeva u kojima su stradali tek repovi Slit shadova. U jednom od 10 000 zabaca Luka uspjeva prevariti malenog špara na jig koji je veći od ribe.

fearless (1 of 4)-2

Tu večer Luka na štapu ima brancina kojemu ne može ništa. Mrak, Golden Bay u kifli, osjećaj kao da drila bolena od 7 kila u najjačoj struji i na na kraju mu riba trga predvez na kamenju i odlazi sa Ruty minnowom. Tuga i nevjerica, šok i razočaranje! Manji brancini možda u drilu i podsjećaju na savske smuđeve, no velike ribe, koje su uspjele izrasti u kapitalne primjerke, ne predaju se bez fajta. Tek par sati sna i u cik zore dečki su opet na poziciji. Marko uzima mjeru brancinima, a onda varalicu prima lica.. Nakon 10-ak minuta oštre borbe u kojoj je najslabija karika bio tek 0,28 mm debeo predvez, Marko privodi obali krasnu licu, tek na par trenutaka, ali dovoljno dugo da vidi o kakvoj se ribi radi. Par sekundi kasnije, lica se oslobađa varalice! Još jedna krasna riba odlazi kao pobjednik.

fearless (12 of 13)-2fearless (6 of 13)-2 fearless (7 of 13)-2fearless (4 of 13)-2

Preko dana se odmara, a navečer pada odluka da se ide na Glavu, kultnu poziciju na ušću. Mjesto je specifično jer se tu miješa slatka i slana voda. Pri površini slatka voda Neretve ulazi u more, a ispod tog površinskog sloja voda ili stoji, ili ulazi u rijeku. Savski rečeno, kontraštrom, u kojem varalica u gornjem sloju vode putuje nizvodno, a kada ga prođe, more ju vraća uzvodno, no gornja struja gura špagu nizvodno i radi trbuh.

12375230_652907504852196_8408985207134802759_o

Ribolov kod kojeg je štap koji dobro prenosi informacije i iskustvo ribolovca od presudnog značaja. Golden Bayevi koje su sva trojica koristili su se pokazali dorasli zadatku i uspješno su obali priveli nekoliko brancina koje su teledirigirani Slitovi našli na prijelazu između pijeska i kamenjem nasipane obale. Najveća riba te večeri, brancin oko 2-3 kg, a ujedno i najveći cijele ekspedicije ulovljen je na Slita od 85 mm u Blue back dekoru.

Neretva

Dječaci napokon zadovoljni odlaze na spavanje da bi ujutro opet okušali sreću na otvorenom moru. I opet velike ribe raubaju u daljini, no dok ih Tomos dogura do njih, akcija prestaje. Miro, jedan od najuspješnijih ribolovaca na ušću, ipak uspjeva isprovocirati ogromnu licu, no sve ostaje tek na provokaciji. Riba prati varku sve do čamca i tu se okreće..

I dječaci okreću čamac prema Glavi. I opet velike ribe, i opet bez realizacije, tek par opakih kuhanja i fulanja velikih lica iza varki. Srećom, brancini su i opet raspoloženi, kao i manje orade kojima su Slitovi sa šmekom školjki i puževa, njihovom prirodnom hranom, bili interesantni.  Taman da ekipa zaboravi sva fulanja, trganja i spadanja riba i prije nego li su i otišli sa ušća počnu razmišljati o ponovnom dolasku.

fearless (1 of 1)-7

More pruža nebrojene mogućnosti, od Savudrije do Cavtata, Jabuke, ili Palagruže, svuda su mjesta na kojima čovjek može lovit. Tijekom cijele godine gladna usta traže hranu i svako toliko neka nalete na udicu i od lovca se pretvore u lovinu. A kako vrijeme odmiče i more se zagrijava, i neke vrste koje preferiraju toplije vode, postaju stalni stanovnici Jadrana. Što nas čeka u budućnosti, ostaje za vidjeti, ali jedno je sigurno.. Tko se jednom zakači na more, vraća mu se.

fearless (3 of 4)-2

Neretva

Nedavno sam ostvario jednu svoju ribolovnu perverziju. Nije bila velika, bila je malena i neopisivo slatka i kratka. Odavno sam maštao o ribolovu na Neretvi, slušao sam priče o velikim brancinima, licama, strijelkama… Mjesto iz snova za jednog spinera. Konačno sam imao priliku otići tamo i tu priliku nisam propustio.

Pola sedam ujutro, lokacija ušće Neretve. Lagani povjetarac nježno je mreškao površinu vode koja je izgledala sablasno mirno, gotovo kao da se nešto ispod kuha. Nije trebalo dugo da taj osjećaj postane stvarnost. Jato strijelki je razbijalo neku nesretnu ribu na preko sto metara od mene. Kuhalo je kao ogromno jato bolena na speedu… Sa druge strane, ni ja nisam izgledao puno drugačije. Od ovakve scene krv mi je proključala do te mjere da sam trčao gore dole ko manijak sa raznoraznim pilkerima i kasmasterima ne bih li uspio dobaciti do mjesta nesreće. Uzalud. Kako je naglo došlo, tako je naglo i otišlo i ja sam u mirnijem ritmu krenuo bacati velike zare. U jednom zabacu imam udarac, zatežem, ali u prazno. Na varalici mi ostaju otisci gebisa prijateljice strijelke. Poslije ovog sam bacao još satima i ništa, da bih konačno uzeo Sakura Slit shada i išao malo jigati po dnu i ubrzo, na čuđenje domaćih, zategao prvog brancina. Pokupio je silikonac u propadanju školski, borba nije bila neka, ali riba je riba. Prvi zabac nakon toga strijelka mi cvika rep od Slita. Ostatak dana se nije dogodilo apsolutno ništa.

Pod nogama sam gledao velike ciple i brojao one koji su čitavi jer ih je bilo taman za sve prste obje ruke. Nisam mislio da ću ovo izgovoriti ali strijelka ovdje radi ogromnu štetu, skoro kao ljudi. Navečer sam uzeo fotoaparat i malo bauljao po ušću, slikao pejzaž i eksperimentirao sa duljim ekspozicijama.

Dan dva. Došao sam navečer i plan je bio ostati do jutra ali kako je vjetar počeo puhati i kako je počelo sijevati taj plan je izgledao sve gluplje. Krenuo sam opet sa zarama i poperima ali me prekinuo Goran iz Mostara. Goran je cool lik koji ovdje dobro lovi i nije ga strah eksperimentirati sa varalicama. On je još i lik koji ulovi u mrijestu ženku brancina preko tri kile i pusti ju na užas pristunih. My kind of guy.


Lega spiner me profuro po pozicijama na Neretvi… Na jednoj od tih me ostavio sa još nekim ok lokalnim dečkima i tu sam dalje opet nastavio sam i po svom. Bacao sam razne imitacije jegulje ali kada sam skužio da ih svi bacaju vratio sam se na svog favorita- Slit shada. Par zabaca i silovit udarac, kočnica dobro zategnuta ali riba svejedno u par navrata izvlači par metara špage. Nakon nekoliko bjegova riba se već lagano umorila, a ja nisam bio paničar pa sam se dopisivao sa curom preko mobitela dok se ova valjala negdje u dubini. Nije da sam imao što za raditi… Rijeka je velika, zapinjanja nema, pribor je super… Što može poči po krivu? Kada sam pokušao povući ribu prema sebi imao sam osjećaj da vučem vreču cementa. Iskreno, tek sam tada dobio osječaj da imam veliku, zapravo ogromnu ribu na udici. Kako sam ju potegnuo tako je još jednom lupila i osjetio sam da joj udica izlazi iz usta. Mislio sam da se otkačila i htio sam se baciti u rijeku radi gluposti i dopisivanja. Na moje čudo pogled na silikonac mi otkriva da je puknula udica na jig glavi. Makar sam imao još želje ona oluja je udarala sve jače. Kako bi sjevnulo tako bi nestalo struje u cijelom gradu… To još nisam vidio. Definitivno je ovdje nešto drugačije nego u Zagrebu. Ili su munje jače, ili im je centrala shit. Možda oboje, nisam htio saznati jerbo sam sa štapom u ruci bio neloš gromobran. Odluka je pala, pravac kući. Poslao sam poruku Goranu koji mi je ujutro odgovorio da je na toj poziciji to jutro u 5 ulovljena zenka od 6kg a da je ovo moje vjerojatno bio mužjak- veči i jači. Kaže se da se ne isplati se plakati za prolivenim mlijekom, realno gledano za prvi ribolov Neretva je bila dobra prema meni. Zamirisala mi je dovoljno da imam veliku želju vratiti joj se ponovo.

Hvala Žari na fotografiji sa brancinom, hvala Bradi na društvu, pričama i iskustvu. Hvala Goranu za uvođenje u filozofiju i pristup rijeci ali prije svega hvala sto si pravi Spiner.