Tag Archives: fishing

Jazzerski

Untitled_Panorama1

Ne znam bih li se divio, ili kolutao očima na ljude koji ganjaju smuđa na nekoj od naših većih rijeka. Ovu ekipu sa čamcima još mogu razumjet. Malo glisiraš, malo te voda nosi, malo se usidriš, nađeš di su doma, mazneš par komada i dobro. Ovi što love s obale mi nikak nisu jasni. Realno, jedino Dunav daje kakve-takve šanse za neki ozbiljan cjelodnevni ribolov s obale, mada je i to nategnuto.. Ajmo uzet Savu kod Privlake za primjer. Kao prvo, po ljetu te razvale komarci, u jesen si blatan do dupeta, a po zimi se smrzneš ko g…. Jer stojiš na jednom mjestu 4 sata i ne mičeš se, jer ti je zadnji put tu nešto lupilo, al nisi lupio kontru jer si bacao već 4 sata i koncentracija je bila nula bodova. Il si izvukao mogamba svučenog do pola s udice, i iako nisi osjetio griz i nema tragova zuba, ili baš zato, ziher si da se radi o ribi oko metra, bar. Da…
Eto, zato ponekad zakolutam očima kad mi netko spomene ciljani dnevni lov smuđa i kak je to super.  Super je kad uđete u shemu i imate mjesto za koje doslovno u minutu znate kad će cug početi, ali ruku na srce, takvih je malo. I mjesta i ribolovaca. Super je kad nađete rupu koju možete odloviti s obale. Tog je još manje. Zbog toga sam ga, na Robijev nagovor, počeo ganjati po jezerima. Isprva sam bio pomalo rezigniran i cijela špreha mi nije bila neka, ali brzo sam se predomislio kad smo po ribolovu počeli dobivati i po 6- 7 riba.

_MG_5146-Edit

Realno, po jezerima ga ima daleko više nego se misli, iz više razloga. Rijetki su oni koji ga ciljano ganjaju, često nešto mlađi zaluta u poribljavanju drugim vrstama, a ponekad ga i neki zaljubljenici potiho presele iz neke obližnje tekućice. S obzirom da kao i sve grgečke čuva gnijezdo, u startu je u prednosti pred drugim najzastupljenijim, ili najčešćim predatorom mirnih voda- štukom. Iako ga po nekoj prosječnoj lovnoj veličini štuka šije, za razliku od štuke, praktički ga se u bilo koje doba dana, ili noći može nagovoriti na griz. Top periodi su naravno zora i sumrak. Odloviti 2-3 sata u tom periodu puno je učinkovitije nego se cijeli dan (ili cijelu noć) nabacivati po vodi. Ukoliko je dan tmuran, cjelodnevni ribolov zna biti itekako produktivan, mada se love manji primjerci. No, sa ultralight, ili light priborom, i riba od 25 cm natjera srce da zapumpa.

_MG_5142
_MG_4766

Mi preferiramo fine (brze, lagane i osjetljive) štapove čije se dužina bacanja vrti između 5 i 15 grama i guštamo i u manjim ribama, a nema problema ni s većim primjercima. Ovog kapitalca Robi je izvadio sa Sakurinim Trinis neom, težine bacanja do 10 g.

_MG_0782

_MG_5215_MG_5208

Pri dnevnom ribolovu smuđa najčešće lovimo na prijelazima s plićaka u dubinu. Što oštrije, to bolje. Druga solucija, jednako produktivna, je naći najdublji dio jezera, ili izdvojene rupe i tu čačkati. Jezerskog smuđa, kao i riječnog, btw, nije problem uloviti, problem ga je naći. Na rijeci, vraćam se na početak priče, i dočekati. Na jezeru ga se, za razliku od štuke, gotovo uvijek da nagovoriti na griz, samo treba posložiti stvari u glavi. S obzirom da gospodin većinu vremena provodi negdje dolje, u nekakvom neutralnom modu, što znači da se ne hrani aktivno, ali ako mu nešto zanimljivo prođe kraj gubice, zinut će i usisat to, silikon je apsolutni favorit. Bez puno mudrovanja, silikonce za jezerskog smuđa dijelim na 2 skupine. U prvu spadaju oni sa izraženim radom, tipa dt slotter, ili sakura punshad. To su shadovi koje bih koristio i koje koristim na Savi. Drugu skupinu, na čelu sa slit shadom, ili orkinim oskarom koristim češće, jer sam mišljenja da će ih smuđ zbog njihove suptilnije akcije lakše prihvatiti dok je u tom nekom neutralnom modu.
Twisteri mi se, bar za sada, nisu pokazali lovni kao shadovi. Dosta puta mi je riba zakuhala na metar od obale iza sirene, mogamba, ili sandre (sva 3 super lovna na rijeci), da bi u sljedećem, ili par zabačaja kasnije ulovio smuđa na slit shad, ili easy shinera.. Je li stvar u silueti, vibri, ili je nešto treće u igri, ne znam, znam da su mi se shadovi pokazali puno lovniji od twistera. Glave su priča za sebe i o njima i prezentacija (dosta) ovisi. Opet, bez puno filozofiranja, ako ne lovite na 40 m dubokoj šoderici, 10-12 g je neki maksimum. Za težim nema potrebe. Mi se vrtimo oko 2-3 g kad je riba skroz neaktivna i treba moliti za griz. Znači, silikonac suptilne akcije u nekom prirodnom dekoru i lagano drljanje po dnu. Tu i tamo lagani cim vrhom štapa da ga se odigne od dna, da ga smuđ koji ga prati lakše spakira u usta.

_MG_5220

Kad mi molitva i puzanje po dnu dosadi, okačim nešto kričavo na 8-10 g i pokušavam isprovocirati griz jiganjem. Snap jigging je opisan dosta puta na dosta mjesta pa samo ukratko: grizevi su reakcijski i teško ih je fulati, iako ih je valjda 99% u propadanju. Ponekad se dogodi što se događa sa većom štukom i tvičanjem- ne osjeti se griz, već samo težina pri sljedećem pokretu štapa. Prednosti nadipanih, nasoljenih silikonaca tu dolaze do izražaja. U periodu kad smuđeve svrbe zubi skoro pa se i ne zamaram težinom jig glave- 3 g, 8 g, 12 g, skoro pa svejedno. Par grama gore-dolje u ovom periodu stvarno ne čini razliku. Vođenje silikona u tom top periodu bih opisao kao sve samo ne jednolično. Najčešće je to kombinacija jednog oštrijeg pokreta štapom, koji odigne gumu od dna 30, 50, 70 cm, ili metar od dna, da bih ju, u trenutku kad počne propadati, na pola puta, ili tik prije dna animirao sa još 2, ili 3 kraća trzaja štapom. Najjednostavnije rečeno, ta putanja izgleda kao ekg signal. 1 veći skok na koji se nadovezuju 2-3 manja. Rola kupi višak špage cijelo vrijeme, naravno. Lovi i jednolično povlačenje pri dnu, ili u pola vode, ali ja se volim igrati varalicama, između ostalog i zato što mi smuđevi znali ´zakuhati´ iza varalice skroz u obali. Znači, pratili su, ali u jednoličnom povlačenju nije bilo okidača koji bi ih pokrenuo da se odluče na napad.

_MG_4809

Za kraj,  jedna stvar koja nam se pokazala dosta bitnom- predvez od fluorokarbona. `Sitnica` kojom se dosta majstora ne zamara i zbog koje su im rezultati u dnevnom ribolovu smuđa kakvi jesu. Pri noćnom lovu je špaga oke, ali dnevnom ribolovu predvez i te kako dobro dođe. Uvjerili smo se to više puta i u lovu grgeča i smuđa. Druga prednost predveza, nevezano za lov smuđa, je što čuva kraj špage od habanja. Japanka koja ` drži` 8, ili 12 lb lako se rascufa. Pola metra- metar predveza 0,20- 0,30 produžuje joj vijek trajanja i daje više grizeva- provjereno.

_MG_4756

Neretva

Nedavno sam ostvario jednu svoju ribolovnu perverziju. Nije bila velika, bila je malena i neopisivo slatka i kratka. Odavno sam maštao o ribolovu na Neretvi, slušao sam priče o velikim brancinima, licama, strijelkama… Mjesto iz snova za jednog spinera. Konačno sam imao priliku otići tamo i tu priliku nisam propustio.

Pola sedam ujutro, lokacija ušće Neretve. Lagani povjetarac nježno je mreškao površinu vode koja je izgledala sablasno mirno, gotovo kao da se nešto ispod kuha. Nije trebalo dugo da taj osjećaj postane stvarnost. Jato strijelki je razbijalo neku nesretnu ribu na preko sto metara od mene. Kuhalo je kao ogromno jato bolena na speedu… Sa druge strane, ni ja nisam izgledao puno drugačije. Od ovakve scene krv mi je proključala do te mjere da sam trčao gore dole ko manijak sa raznoraznim pilkerima i kasmasterima ne bih li uspio dobaciti do mjesta nesreće. Uzalud. Kako je naglo došlo, tako je naglo i otišlo i ja sam u mirnijem ritmu krenuo bacati velike zare. U jednom zabacu imam udarac, zatežem, ali u prazno. Na varalici mi ostaju otisci gebisa prijateljice strijelke. Poslije ovog sam bacao još satima i ništa, da bih konačno uzeo Sakura Slit shada i išao malo jigati po dnu i ubrzo, na čuđenje domaćih, zategao prvog brancina. Pokupio je silikonac u propadanju školski, borba nije bila neka, ali riba je riba. Prvi zabac nakon toga strijelka mi cvika rep od Slita. Ostatak dana se nije dogodilo apsolutno ništa.

Pod nogama sam gledao velike ciple i brojao one koji su čitavi jer ih je bilo taman za sve prste obje ruke. Nisam mislio da ću ovo izgovoriti ali strijelka ovdje radi ogromnu štetu, skoro kao ljudi. Navečer sam uzeo fotoaparat i malo bauljao po ušću, slikao pejzaž i eksperimentirao sa duljim ekspozicijama.

Dan dva. Došao sam navečer i plan je bio ostati do jutra ali kako je vjetar počeo puhati i kako je počelo sijevati taj plan je izgledao sve gluplje. Krenuo sam opet sa zarama i poperima ali me prekinuo Goran iz Mostara. Goran je cool lik koji ovdje dobro lovi i nije ga strah eksperimentirati sa varalicama. On je još i lik koji ulovi u mrijestu ženku brancina preko tri kile i pusti ju na užas pristunih. My kind of guy.


Lega spiner me profuro po pozicijama na Neretvi… Na jednoj od tih me ostavio sa još nekim ok lokalnim dečkima i tu sam dalje opet nastavio sam i po svom. Bacao sam razne imitacije jegulje ali kada sam skužio da ih svi bacaju vratio sam se na svog favorita- Slit shada. Par zabaca i silovit udarac, kočnica dobro zategnuta ali riba svejedno u par navrata izvlači par metara špage. Nakon nekoliko bjegova riba se već lagano umorila, a ja nisam bio paničar pa sam se dopisivao sa curom preko mobitela dok se ova valjala negdje u dubini. Nije da sam imao što za raditi… Rijeka je velika, zapinjanja nema, pribor je super… Što može poči po krivu? Kada sam pokušao povući ribu prema sebi imao sam osjećaj da vučem vreču cementa. Iskreno, tek sam tada dobio osječaj da imam veliku, zapravo ogromnu ribu na udici. Kako sam ju potegnuo tako je još jednom lupila i osjetio sam da joj udica izlazi iz usta. Mislio sam da se otkačila i htio sam se baciti u rijeku radi gluposti i dopisivanja. Na moje čudo pogled na silikonac mi otkriva da je puknula udica na jig glavi. Makar sam imao još želje ona oluja je udarala sve jače. Kako bi sjevnulo tako bi nestalo struje u cijelom gradu… To još nisam vidio. Definitivno je ovdje nešto drugačije nego u Zagrebu. Ili su munje jače, ili im je centrala shit. Možda oboje, nisam htio saznati jerbo sam sa štapom u ruci bio neloš gromobran. Odluka je pala, pravac kući. Poslao sam poruku Goranu koji mi je ujutro odgovorio da je na toj poziciji to jutro u 5 ulovljena zenka od 6kg a da je ovo moje vjerojatno bio mužjak- veči i jači. Kaže se da se ne isplati se plakati za prolivenim mlijekom, realno gledano za prvi ribolov Neretva je bila dobra prema meni. Zamirisala mi je dovoljno da imam veliku želju vratiti joj se ponovo.

Hvala Žari na fotografiji sa brancinom, hvala Bradi na društvu, pričama i iskustvu. Hvala Goranu za uvođenje u filozofiju i pristup rijeci ali prije svega hvala sto si pravi Spiner.

Rastočk(ast)e (ras)točkaste

Odlovili smo i Slunjčicu. 100 kilometara udaljena od Zagreba čekala nas je voda nekad poznata po velikim lipljanima, danas na glasu kao izlovljena. U neribičkim krugovima poznatija po Rastokama i prekrasnim slapovima preko kojih se ulijeva u Koranu. U mojoj glavi iz nekog razloga zamišljena kao plitka i brza, u stvarnosti dijametralno suprotno. Duboka, bistra i skoro da ne teče većinom toka. Podsjetila me na Krupu donekle.

U samim Rastokama, u bircu Vodena ovca kupujemo dnevne i usput snimamo vodu. Par kalifa je dovoljno da nabrzinu suknemo kavu i pokrenemo se. Robiju su već dosadile te moje pastrve pa će samo fotkat, a Krmpa i ja ćemo se, nadam se, fotkat. Uzvodno od mosta u prvih pola sata Krmpa vadi 5 komada na narančastu nimfu, dok ja fantaziram sa tvičevima nadajući se nekoj kravi parkiranoj u potopljenim krošnjama. Vidim par manjih potočara uz obalu, ali ne reagiraju.

Mijenjam taktiku, rolam otežani leptir uz dno neko vrijeme, a kad ni on nije polučio rezultata, stavljam jig streamer i jigam po dnu. 2 fulana griza, kao da samo čupkaju perje s kraja. Dolazimo do slapa i tu se zadržavamo neko vrijeme pretražujući rupu i prijelaz sa tvičevima, leptirima, jigovima, nimfama i ostalim čudima iz kutija, no i tu ostajemo bez griza. Nije nam jasno.

Uzvodno od slapa, kod mosta, vidimo još par riba, jednu čak uspijevam isprovocati prvo voblerom, a onda i leptirom, ali bez sretnog završetka. Kod slapa kod ribogojilišta opet fulanje na leptir i sad mi već lagano živci rade. Zaključujem da su ove koje se vide neuhvatljive, ali si svejedno ne mogu pomoći i gađam ih kako koju vidim. Ni nakon 3 sata šuljanja i nabacivanja se nisam upisao. Idemo još uzvodnije, nadam se nekim plićim terenima, ali dubine ne prestaju . Tu i tamo, među potopljenim granama uz samu obalu, ili uz sedru na sredini vode prođe neka sjena i to je to.

Nakon par kilometara muke, Robi i Krmpa se vraćaju nizvodno, a ja odlučujem otići još uzvodnije, po logici stvari bi se u nekom trenutku trebali pojaviti plići tereni i brža voda. I stvarno, nakon pol sata- sat dolazim na dio nešto plići od ostatka, vidim prvo par manjih riba, oko 25-30 a onda iz trave izlazi 50-ka.. Stišćem se što više uz drvo, oke, nije me skužila, pliva po tom potezu kao da je njen, a bit će da i je, jer se ove manje miču s puta gazdarici. Voda ni ovdje ne teče pa se odlučujem za mutavi tvič. Znam da vjerojatno imam samo jednu šansu. Rigge 56s na kopču, zabačajem ju prebacujem, par okreta role, evo joj ga u vidokrugu, snimila ga je, zainteresirala se, krenula, stala, krenula opet i sad ga prati zainteresirano, ali bez ikakvog nagovještaja napada, skoro pa veselo, razigrano. Skroz do obale. Tu bulji u tvič koji lagano tone, ja buljim ju nju i dođe mi da joj skočim na glavu. Skužila je što joj se sprema i povlači se lagano prema sredini rijeke.. Bacao sam još pola sata po tom mjestu, i tvičeve i jigove i neotežane nimfe i uvijek bi se ponovila ista priča- u prvom prolazu varke jedna, dvije bi se zainteresirale, u drugom bi već bile ravnodušne. Gazdarica bi tu i tamo izašla iz trave i proplivala po čistini, tek toliko da se pokaže valjda. Odustajem.

Vraćam se nizvodno, već je 5 popodne, mrak će za par sati pa odlučujem ne stajati nigdje, već odloviti potez od mosta nizvodno. Dolazim taman da vidim kako Krmpi dobra riba piga mušičarac par sekundi, oslobađa se, ovaj ostaje u šoku par trenutaka, a onda slijedi salva psovki. Znam kak ti je, frende.

Stavljam i ja jig streamer, ali mi je premonotono. Ajmo probat s pilkerom. Zabac pod drugu obalu, puštanje na dno i štrikanje. Nakon par zabačaja udarac, prvo pumpa po dnu , a onda skače iz vode. Potočara oko 35 oslobađa se pilkera u letu. Respekt! Nema veze, idemo dalje. Jednu manju ghetto rider zakucava, pa još jednu i još jednu. 4 ribe u 5 zabačaja, cug je definitivno počeo. Jedna slična onoj što se otkačila zaletava se sa 6-7 metara za pilkerom, ali se u zadnjem momentu predomišlja i vraća u sigurnost potopljene krošnje. Lovim još par komada, od kojih jedna uzima varku u propadanju. Stvarno rade. Cijeli dan ništa i onda u pol sata 7-8 komada..

Kako iznenadno je počelo, tako je odjednom i stalo. Palim cigaretu, malo gledam Krmpu kako maše, malo čekam da se rastpetlja i idemo prema autu. Stara karlovačka nas čeka..