Ova priča je počela nevino, s Tanguyevim mejlom u kojem nam je napisao da ima frenda koji bi došao loviti ribe u Hrvatsku. Nakon 35 mejlova, frend je došao u Hrvatsku. Iako je bio poprilično umoran nakon duge vožnje, nije odbio poziv na pivo i ćevape. Sjedili smo i pričali i pomalo sam shvaćao da pred sobom nemamo ́normalnog ́ ribolovca, iako se, skroman kakav je, predstavio kao prosječan ribolovac.
Etienne živi ribolov. Ono bitnije, Etienne kuži ribolov i iako se predstavlja kao prosječan ribolovac, daleko je od toga. Način na koji čita vodu, način kako se prilagođava uvjetima i pridavanje pažnje detaljima čini ga vanserijskim ribolovcem. Kad ga gledate kako lovi, potočare se čine glupe i lakome poput onih kalifa u ribnjaku koje iskaču za varalicom van vode. To izgleda toliko jednostavno i lagano da se čini da može svatko. Sve dok ne zabacite varku u vodu..
Obzirom da je Sava bila previsoka za normalan ribolov, odlučili smo se za pastrve. Čabranku i Dobru koje smo posjetili s njim odlovio je s 4-5 varalica. 4-5 voblera. Mogao bih ih nabrojati, ali modeli su nebitni. Vjerujem da bi odlovio jednako dobro i sa mojom kutijom tvičeva. Za takav kalibar ribolovca najbolja varalica ne postoji. Postoje optimalne varalice. Varalice koje u datim uvjetima najbolje odrađuju posao. Razlika je u nijansama. Za takvog majstora, razlika između praćenja i griza rješava se u 2 zabaca. Je li to druga boja, malo brže vođenje, ili varka koja roni malo dublje je pitanje na koje dobije odgovor u prvom, ili drugom sljedećem zabacu.
Na Dobri smo imali promjenjiv dan. Kiša, sunce, vjetar, oblaci. Na svaku promjenu Etienne je odreagirao u roku par minuta. U startu mu je trebalo neko vrijeme da se prilagodi, a kada je okvirno skužio kako je riba raspoložena tog dana, bilo ga je uživancija gledati. Tako da sam više vremena proveo gledajući što i kako majstor radi, nego sam lovio. Jer ne znam kad ću opet imati priliku gledati takvog majstora na djelu. Koliko je riba ulovio na Dobri namjerno neću napisati jer mnogi neće povjerovati. Samo ću reći da je na kraju ribolova izjavio da su naše ribe cool i da ih ima puno. Puno više nego u Francuskoj.
Oko 6 popodne sa Dobre smo se zaputili put Čabra. Čabranka nas je dočekala mrvicu povišena, a jutro poslije još je narasla i zamutila se od kiše koja je padala cijelu noć. Za mene nije bilo dileme, zlatni leptir sa crvenim točkama na krilcu bio je logičan izbor. Opet, prvu ribu je ulovio Etienne. Za kratko vrijeme ja sam što ulovio, što promašio 6-7 riba. Krmpa mi je poslao poruku u ́kak ide ́ stilu. Odgovor je bio da ga (Etienna) šijem za par riba, al da će me napeglat kad se ushemi. Tako je i bilo.
Trebalo mu je sat, 2 da složi kockice mozaika i show je počeo. Tako da sam na kraju i opet manje lovio, a više gledao majstora na djelu. Vrhunac, ili veliko finale, kako hoćete, je bio na potezu od 200 m u srcu Čabra gdje je u nekih 20-ak minuta ulovio 15-ak riba, od toga 6 komada u zadnjih 6 zabaca. Tu je rasklopio štap, rekao da mu je dosta i da se mora osušiti. Majstor je cijelo vrijeme lovio u vathozama koje puštaju. A ni Čabranka ni Dobra nisu prek 17-18°C.
Da ne ispadnemo totalni papci, moram napisati da je najveća pastrva ulovljena na naš način, način koji nam se za veću ribu na Čabranci pokazao najbolji. To što ju je ulovio Etienne, nema veze. Mali silikonac je iz rupe izmamio ribu od okruglih 40 cm, a majstoru nije trebalo dugo da prihvati i usvoji takav način ribolova. Robi je, koristeći istu tehniku, na ́našem ́mjestu popušio dobru ribu. Ja padam u vodu, a Robi puši dobre ribe. Takav je dogovor.
