Volim napisat tekst dok su emocije friške i volim što se dam nagovorit na svašta. U prošlosti je to znalo svakako završit, ovaj put je ispalo jako dobro. Sve je počelo još prije par mjeseci kad je Ivica s kompićem došao u TF po štap za štuku i bassa i izašao s Ryokanom, a u međuvremenu me pozvao u Glinu na basseve.

Prije par dana me Hrvoje podsjetio na tu vodu, izmijenio sam par poruka s Ivicom i dogovorili da se vidimo u nedjelju na bajeru u Glini, novom mjestu na koje treba otići ako volite basseve.

Nime je forsao rani polazak, al tjedan dana godišnjeg tj prženja na suncu me opametilo i oko podneva sam krenuo za Sisak. Autoput do Lekenika je bogomdan za ispuhat Mazdu pa sam se od Lekenika do Siska vozio penzionerski. Srećom, jer neki dečki u plavom su mjerili brzinu ispred Žažine.

U Sisku sjedamo u Nimčevu belu lađu i laganini se vozimo do Gline. Na bajeru nas čeka Ivica, pozdravljamo se, malo gledam vodu, Nime sklapa Srama, ja Tsubakija za prvu rundu i startamo. Naš domaćin vuče neku gumu, vidim bassa kako se diže i ne trza pa ga odlučujem razdrmat  spinnerbaitom. Mutna voda ide mi u korist. Mali Monarc na kopču, u prvom zabacu ga je majstor fulao, no u drugom ga je sastavio iz prve. Ako ga može iz druge sastavit iz prve. Kako bilo, dobro je počelo.

Radimo đir oko jezera, sunce fino prži, no to ne smeta bassevima. Iznenađujuće su aktivni, Svako malo drilamo ribe između 20 i 30 cm, uz tu i tamo kojeg do 35. Malo je Sram u kifli, malo Tsubaki. Ryokan se ne piga tako lako. Par Venum tailova ostaje poderano u tim drilovima.

Oko 16 sati po srednjeeuropskom vremenu uzimamo pauzu, dečki odlaze po hladni Karlovac u dućan, a ja na klupici nakon dosta vremena zaštekavam Trinis Nea i slažem texas. Zamisao je dovući gumu čim prije do dna i probati maznuti veću ribu. Na probu ide Toirtap Fish Killer koji  izgleda obećavajuće, da vidim jel lovnost opravdava ime. Opravdava. Jednako brzo kako je nestala karlovačka nestao je i paket FK-a. Između hrpe mališana na red je došao i jedan ljepši. Veliki još nisu raspoloženi.

Ivica je u međuvremenu otišao da bi se vratio, a vraća se taman na početku trećeg kruga. Sa boljom polovicom i kčerkicom. I 3 Karlovca. Kad smo to riješili, taman je došlo vrijeme da krenemo  u počasni krug.

Lagani sumrak, najbolje vrijeme za potegnut veću ribu. I Nime se prebacio na Trinisa, na kopči je SCB krenk, a ja se vraćam Monarcu. Nakon par zabačaja opet ga majstor fulava, ali  u ponovljenom pokušaju zatežem u tvrdo. Malo divljanja pod obalom i dižem ga na istu. Moj Trinis to može podnijeti, skupa sa 0,06 Sensibraidom i Cralussovim 0,22 FCom.

2 minute kasnije Hrvač se dere Gogaaaaaač pa i  Ivica i ja trčimo do njega da bi vidjeli Trinisa u kifli i dobru ribu kako kuha pod površinom. Podmetač mi je negdje putem ispao pa junački guram prste basu u labrnju, iako me unutra čeka 6 krakova udica na SCB-u. Sve za kompića, pa i hitna u Glini.

Riba je fakat dobra i zgutala je SCBa tak da ju je Nime bez beda mogo drilat i dan danas. Vadimo mu krenk iz grla, lupamo par fotki i bassonja se vraća malo školovaniji u vodu. 2 lijepe ribe, a nismo prošli ni 10% jezera. Zadovoljni nabrzinu pretražujemo ostalih 90% jezera Nimac dobiva još par riba i Ivica zateže jednog na spinnerbait. Savršen kraj odličnog dana.

Bajer u Glini dom je  4-5 generacija basseva. Iako je Ivica kad smo se čuli rekao da je riba dosta popikana, radi itekako dobro. Manjih basseva ima dosta u obali, naleti i koji veći, a svako toliko neki solidan zarauba na otvorenoj vodi. Mame i tate se razigraju u sumrak.

Budući da sam prošao dosta voda i vidio ih u najboljem  i najgorem svjetlu, domaćinima sam predložio par stvari koje će pomoći da se bass maksimalno očuva. Sve goste koje se odluče posjetiti bajer u Glini ću najljepše na svijetu zamoliti da se u gostima ponašaju upravo tako, kao da su u gostima.  Bajer u Glini je voda na kojoj već sada realno možete očekivati ribu 40+ na udici, a za godinu, dvije će ih već biti solidan broj u tom rangu sa par kapitalaca preko 50.

Iskreno se nadam da će tih par entuzijasta iz ŠRU Glina uspjeti u svom naumu, jer fakat mi je dosta sjećanja i priča o bass  vodama koje su nekad bile vrh, a sada nisu ni blijeda slika. Sve mi se čini da bi na svakoj vodi u Hrvatskoj trebao biti jedan Alija.. Dva bi vjerojatno bila previše.