Monthly Archives: November 2013

Tmarti

28.11.2013Spineri @enartist, carving @en, custom lures, handmade lures, tmarti luresSpineri

I met this guy 10 years ago. He was making some good looking hand made wobblers so I asked him to make mi a copy of shallow Rapala Fat rap that was not producing any more. We met after he did it, sat in a caffee and he got out of his pocket great looking lure, but it was deep runner! That´s how it all started. After that, he didn´t miss the point too many times. Beside wobblers, Tihomir is a genius who can draw, or make in stone, wood, plaster, or pretty much any other material anything you can think of. Carvings made of wood are his passion as well. One of wobblers he made for me I don´t use any more. It is in a well deserved retirement. That thing caught so many pikes it had to be repainted and protected couple of times. It was slow floating in a start, after years of abuse, it became slow sinking. When I asked him to make some more like that he said he would have to cut it in 2 to see how it looks from the inside. I simply couldn´t allow that. Let me enumerate just some of his ideas; ones he made for me. There is a walk the dog type of bait that looks like 20 cm long brown trout. Then there is catfish torpedo, real life looking frog, even a little sturgeon which he never finished, because he didn´t want to cut it so he can put a bill in it..

First thing he made in a small serie is a metal vib. You can see it in a picture. 55 mm long and 12 g of a weight. Casts like a bullet, and it caught serious number of barbel, chub, asp, trouts and catfish. It´s Tihomir´s favourite.

Along with ZZ Tup, there are Kuwagates. First serial wobbler he made. 5, 7, or 9 centimeters with some more to come. I prefer smallest one, trout, chub, asp, .. agree with me. Last ones even abductet some from me. 0,22 nylon simply couldn´t make it. Newest thing he´s up to are mini jerkbaits. Tihomir had smaller pike and bass in mind when he was making these, but it turned out that asp and chub react great on them. Carvings he makes look absolutelly stunning. He made for me a scene where bass attacks Yo Zuri Arms swisher.

Now, a decade after we first met, after couple of hundreds fishing trips and after god knows how many wobblers he made, he can tell the difference between shallow runner and a deep runner. His hand made wobblers look better than ever and there´s no sudh thing he can make. If he is in the mood..

Tmarti

28.11.2013Spinericarving, custom baits, hand made lures, tmarti, wobblersSpineri

Tihomira Martinovića Tmartija upoznao sam prije 10-ak godina. Na tadašnjem forumu ribolov.neta, zapeli su mi za oko njegovi ručno rađeni vobleri. Plitkoroneće patkice su tih dana po hr trgovinama bile rijetke i koštale su puno pa sam ga žicao da mi napravi kopiju rapalinog fat rapa, koji se više nije proizvodio. Našli smo se na cugi kad je to napravio, sjeli i majstor je iz džepa izvadio odlično `skinutog` fat rapa, ali- dubokoronca. Meni je prva misao bila, e fakat si Bosanac! Sjedili smo na cugi sat-2, kliknuli na prvu, a varalicu mi je na kraju poklonio. Od tada smo odlovili parsto ribolova zajedno i danas smo prijatelji, a posebno sam bio ponosan kad me pitao da budem krsni kum sinu mu, Petru. Starija kčer je naslijedila tatinu ljubav prema prirodi i skuplja kukce. Ili je skupljala.. Dok je tata u prošlosti lupao po bubnjevima, Tamara danas svira violinu. Ivanki, Tihinoj ženi, nije lako s troje djece u kući, pogotovo što ovo treće, najveće, nikad neće odrasti. Na sreću, ima dovoljno godina da ne šara bojicama po zidovima, već air brushom po carvinzima i voblerima.

Uz to što radi voblere po želji, Tiho je genijalac koji može nacrtati, izdjeljati od drveta, isklesati od kamena, ili oblikovati od gline, gipsa, drveta, pur pjene, plastelina, žice, silikona, …, što god vidi, ili čega god se sjeti. Pa tako uz masu carvinga po kući, u ateljeu na tavanu ima pticu od stiropora u krletci, zmaja od žice koji čuva tavan, itd. Jedan od voblera koji mi je napravio danas više ne bacam. Ulovio je toliko štuka da je 2, ili 3 puta bio na krpanju, farbanju i lakiranju i od lagano plivajućeg postao je lagano tonući. Izgleda kao legendarni long a na dijeti, a rad mu je najbliži onom x- rapa.

Za moj ukus i bolji- zbog puno agresivnijeg rada pri jednoličnom vođenju i jačeg ´izbacivanja´ bokova i trbuha pri tviču. Kad sam ga zamolio da napravi još kojeg, odgovor je bio tipično Tihin; misliš da znam di i kolko sam mu stavio otežanja? Riječima voditelja sa legendarne stojedinice, uzmi, ubij, pa se pištolj! Isprika mu je (prozirna skroz, još mu nisam oprostio pajkkilera!) da on radi za ljude koji znaju što hoće. I u pravu je. Ako npr trebate vobler koji radi to i to tako i tako u boji mužjaka koljuške u mrijestu, poljske voluharice, ili češljugara, majstor će to napraviti. Neke od zanimljivijih varki i priča su zara u od skoro 20 cm koja izgleda kao prava pastrva, som s propelerom, poper koji izgleda kao prava mala žaba i mala jesetra, kojoj na kraju nije imao srca staviti paktu.. Prva stvar s kojom je krenuo u serijsku proizvodnju je zz tup, metalna glavinjara duga 55 mm i 10 tj 12 g teška, ovisno o materijalu. Leti k´o šprih, a na duši nosi brojne mrene, klenove, bolene, štuke, somove i pastrve. Varalica s kojom majstor, a i još neki koje znam, počinju i završavaju ribolov.

Uz heavy metal tu su i Kuwagate- konačno jedan serijski rađen vobler iz Tihine radionice. Za njega čak ima šablonu za otežanja, a i gramažu je zapamtio! Radi ga u dimenzijama od 5, 7 i 9 cm. Po želji može i između- 6, 8, 8 i pol. A i neki veći su u planu. Model od 5 cm mi je najdraži, a sa mnom se slažu i pastrve, bassevi, klenovi i boleni. Ovi posljednji su mi oteli par komada. Nisam vidio koliki su, ali riba koja trga 0,22 u šusu nije mala. A znam otpustit kočnicu na roli i ne lovim toljagom od štapa.. No, dosta o meni, ajmo još malo o mom kumu. Novo, novo, najnovije su mini jerkovi, 6 cm dugi i 12 g teški. Iako zamišljeni kao varke za štuku i bassa, ugodno su nas izneneadili i na Savi. Naime, nabacivanje po Savi donijelo je nešto klenova i bolena. Varalica leti daleko i stabilno, može se jerkati, ili ravnomjerno vući, a pri tonjenju izazovno radi bokovima. Carvinge koje radi, sebi za dušu, kao poklon (ja imam scenu s bassom i swisherom) ili po narudžbi, hvale i preko oceana na tamošnjim forumima o prepariranju i carvinzima.

Danas je malo stariji i debeliji nego je bio, sa kojom sijedom više, odradio mi je hrpu voblera u ovih 10-ak godina i najvažnije, naučio razliku između plitkoronca i dubokoronca. Šalu na stranu, danas su mu vobleri lovni kao i nekad, a izgledaju bolje nego ikad i nema toga što ne može napraviti.

Ako mu se da..

Lake wolf

27.11.2013Spineri @encroatia @en, jigging @en, zander lake fishingSpineri

I simply can not understand people who like zander fishing. I am not talkinga about guys in a boat on a Danube. That´s pretty cool. You are in a boat, you find them, catch some, and you´re good. Those who do it from a bank i do not understand. Let me explain myself. Let´s take Sava river as an example. During summer, mosquitos eat you alive. They´ll bite you in the ass if they can. In autumn you´re up till that same ass in mud. But, winter.. Winter is my favourite. Usually you stand in one place for a couple of hours. You don´t move. Cause last time you have been here you had a bite you didn´t realized for you´ve been casting like maniac for last 4 or 5 hours and of course you wasn´t concentrated after that time. Or, you pulled a grub out of a water in one moment and it was half way off the hook. And even though you didn´t feel a bite, and there are no teeth marks, or just because of it, you are certain it was a meter long fish. Yeah, right!

So, that´s why I can´t understand those who feel fishing for zander from a bank is such a cool thing. That´s why we started, on Robert´s urging, chasing it in lakes. Not to many people in Croatia does it. I don´t know why. Let´s be real, there is far more zander in lakes than one would think. Like every fish from percidae family, it protect its spawn and it has advantage in a start prior to pike, second most common still water predator in Croatia. Yes, pike grows bigger, but, opposed to the pike, you can persuade zander to take a bite almost any time of day.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Dusk and dawn are top periods of course, but if day is cloudy and murky, you can have a whole lot of fun if you use light, or ultralight action rods, like Sakura Trinis Neo and Garbolino Ghetto Rider are. During day time fishing, we focus on transitions from the shallows to depths. He likes to spend its time there. He´s fond of deepest parts of a lake, too. Biggest problem with zander is to track him down. Once you find them, it´s not a problem to catch it.

Mr glass-eye (one of the names we call it here, i personally prefer lazy ass no good), likes to spend most of its time somewhere down low. In some kind of a neutral mode. Meaning he is not feeding frenzy, but, hey, if something interesting goes by him, he´ll pretty much sure bite it. Softbaits rigged on a jig hook are first choice, logically. Let´s keep it simple and say there are 2 types of softbaits I use. First ones are those with distinct action. Baits like Slotter Shad, or Sakura Punshad. Other group contains of swimbaits with fine, subtle action. Sakura Slit Shad is a great example. Jig heads are another story. A lot of it depends on them. Again, let´s keep it simple and say there are 2 basic presentations. If fish is lethargic and fishing is slow, I use lightest jig head I have in the moment. That´s usually 2-3 grams. I let it sink and twich it slowly. Real slow. I wanna get that inactive zander time to make up his mind.

When I get bored, I take 10-12 g jighead and do some snap jigging. To provocate reaction strike. It´s hard to miss, but sometimes I don´t feel the bite, just weight on the other side of a line. That´s why i like to use salted and scented softbaits. When fish is active, when they have itchy teeth, I don´t think about jighead weight at all. 3, 8, or 12 grams, it´s all the same to me. Easiest way to describe presentation in that period is a comparison with EKG signal. It is one sharp snap of a rod tip continued with a 2 or 3 weaker snaps. I let it sink after that, let it rest for some time and continue. Strikes are usually when bait is falling down.

You can try steady retrieve, but I don´t like it cause too many times zander boiled behind my lure next to bank. Meaning, they got interested, but there was no trigger that would make them bite. Last, but not the least, one thing that turned up to be quite important. Fluorocarbon leader. Zander maybe doesn´t have eyes as big as a wolf in a fairy tale, but sees well. Sometning between 0,20 and 0,30 will do the trick. And it will keep your braid from wear.

Jazzerski

27.11.2013SpineriCroatia, fishing, lake, pike zander, Sakura, spiningSpineri

Ne znam bih li se divio, ili kolutao očima na ljude koji ganjaju smuđa na nekoj od naših većih rijeka. Ovu ekipu sa čamcima još mogu razumjet. Malo glisiraš, malo te voda nosi, malo se usidriš, nađeš di su doma, mazneš par komada i dobro. Ovi što love s obale mi nikak nisu jasni. Realno, jedino Dunav daje kakve-takve šanse za neki ozbiljan cjelodnevni ribolov s obale, mada je i to nategnuto.. Ajmo uzet Savu kod Privlake za primjer. Kao prvo, po ljetu te razvale komarci, u jesen si blatan do dupeta, a po zimi se smrzneš ko g…. Jer stojiš na jednom mjestu 4 sata i ne mičeš se, jer ti je zadnji put tu nešto lupilo, al nisi lupio kontru jer si bacao već 4 sata i koncentracija je bila nula bodova. Il si izvukao mogamba svučenog do pola s udice, i iako nisi osjetio griz i nema tragova zuba, ili baš zato, ziher si da se radi o ribi oko metra, bar. Da…
Eto, zato ponekad zakolutam očima kad mi netko spomene ciljani dnevni lov smuđa i kak je to super. Super je kad uđete u shemu i imate mjesto za koje doslovno u minutu znate kad će cug početi, ali ruku na srce, takvih je malo. I mjesta i ribolovaca. Super je kad nađete rupu koju možete odloviti s obale. Tog je još manje. Zbog toga sam ga, na Robijev nagovor, počeo ganjati po jezerima. Isprva sam bio pomalo rezigniran i cijela špreha mi nije bila neka, ali brzo sam se predomislio kad smo po ribolovu počeli dobivati i po 6- 7 riba.

Realno, po jezerima ga ima daleko više nego se misli, iz više razloga. Rijetki su oni koji ga ciljano ganjaju, često nešto mlađi zaluta u poribljavanju drugim vrstama, a ponekad ga i neki zaljubljenici potiho presele iz neke obližnje tekućice. S obzirom da kao i sve grgečke čuva gnijezdo, u startu je u prednosti pred drugim najzastupljenijim, ili najčešćim predatorom mirnih voda- štukom. Iako ga po nekoj prosječnoj lovnoj veličini štuka šije, za razliku od štuke, praktički ga se u bilo koje doba dana, ili noći može nagovoriti na griz. Top periodi su naravno zora i sumrak. Odloviti 2-3 sata u tom periodu puno je učinkovitije nego se cijeli dan (ili cijelu noć) nabacivati po vodi. Ukoliko je dan tmuran, cjelodnevni ribolov zna biti itekako produktivan, mada se love manji primjerci. No, sa ultralight, ili light priborom, i riba od 25 cm natjera srce da zapumpa.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Mi preferiramo fine (brze, lagane i osjetljive) štapove čije se dužina bacanja vrti između 5 i 15 grama i guštamo i u manjim ribama, a nema problema ni s većim primjercima. Ovog kapitalca Robi je izvadio sa Sakurinim Trinis neom, težine bacanja do 10 g.

Pri dnevnom ribolovu smuđa najčešće lovimo na prijelazima s plićaka u dubinu. Što oštrije, to bolje. Druga solucija, jednako produktivna, je naći najdublji dio jezera, ili izdvojene rupe i tu čačkati. Jezerskog smuđa, kao i riječnog, btw, nije problem uloviti, problem ga je naći. Na rijeci, vraćam se na početak priče, i dočekati. Na jezeru ga se, za razliku od štuke, gotovo uvijek da nagovoriti na griz, samo treba posložiti stvari u glavi. S obzirom da gospodin većinu vremena provodi negdje dolje, u nekakvom neutralnom modu, što znači da se ne hrani aktivno, ali ako mu nešto zanimljivo prođe kraj gubice, zinut će i usisat to, silikon je apsolutni favorit. Bez puno mudrovanja, silikonce za jezerskog smuđa dijelim na 2 skupine. U prvu spadaju oni sa izraženim radom, tipa dt slotter, ili sakura punshad. To su shadovi koje bih koristio i koje koristim na Savi. Drugu skupinu, na čelu sa slit shadom, ili orkinim oskarom koristim češće, jer sam mišljenja da će ih smuđ zbog njihove suptilnije akcije lakše prihvatiti dok je u tom nekom neutralnom modu.
Twisteri mi se, bar za sada, nisu pokazali lovni kao shadovi. Dosta puta mi je riba zakuhala na metar od obale iza sirene, mogamba, ili sandre (sva 3 super lovna na rijeci), da bi u sljedećem, ili par zabačaja kasnije ulovio smuđa na slit shad, ili easy shinera.. Je li stvar u silueti, vibri, ili je nešto treće u igri, ne znam, znam da su mi se shadovi pokazali puno lovniji od twistera. Glave su priča za sebe i o njima i prezentacija (dosta) ovisi. Opet, bez puno filozofiranja, ako ne lovite na 40 m dubokoj šoderici, 10-12 g je neki maksimum. Za težim nema potrebe. Mi se vrtimo oko 2-3 g kad je riba skroz neaktivna i treba moliti za griz. Znači, silikonac suptilne akcije u nekom prirodnom dekoru i lagano drljanje po dnu. Tu i tamo lagani cim vrhom štapa da ga se odigne od dna, da ga smuđ koji ga prati lakše spakira u usta.

Kad mi molitva i puzanje po dnu dosadi, okačim nešto kričavo na 8-10 g i pokušavam isprovocirati griz jiganjem. Snap jigging je opisan dosta puta na dosta mjesta pa samo ukratko: grizevi su reakcijski i teško ih je fulati, iako ih je valjda 99% u propadanju. Ponekad se dogodi što se događa sa većom štukom i tvičanjem- ne osjeti se griz, već samo težina pri sljedećem pokretu štapa. Prednosti nadipanih, nasoljenih silikonaca tu dolaze do izražaja. U periodu kad smuđeve svrbe zubi skoro pa se i ne zamaram težinom jig glave- 3 g, 8 g, 12 g, skoro pa svejedno. Par grama gore-dolje u ovom periodu stvarno ne čini razliku. Vođenje silikona u tom top periodu bih opisao kao sve samo ne jednolično. Najčešće je to kombinacija jednog oštrijeg pokreta štapom, koji odigne gumu od dna 30, 50, 70 cm, ili metar od dna, da bih ju, u trenutku kad počne propadati, na pola puta, ili tik prije dna animirao sa još 2, ili 3 kraća trzaja štapom. Najjednostavnije rečeno, ta putanja izgleda kao ekg signal. 1 veći skok na koji se nadovezuju 2-3 manja. Rola kupi višak špage cijelo vrijeme, naravno. Lovi i jednolično povlačenje pri dnu, ili u pola vode, ali ja se volim igrati varalicama, između ostalog i zato što mi smuđevi znali ´zakuhati´ iza varalice skroz u obali. Znači, pratili su, ali u jednoličnom povlačenju nije bilo okidača koji bi ih pokrenuo da se odluče na napad.

Za kraj, jedna stvar koja nam se pokazala dosta bitnom- predvez od fluorokarbona. `Sitnica` kojom se dosta majstora ne zamara i zbog koje su im rezultati u dnevnom ribolovu smuđa kakvi jesu. Pri noćnom lovu je špaga oke, ali dnevnom ribolovu predvez i te kako dobro dođe. Uvjerili smo se to više puta i u lovu grgeča i smuđa. Druga prednost predveza, nevezano za lov smuđa, je što čuva kraj špage od habanja. Japanka koja ` drži` 8, ili 12 lb lako se rascufa. Pola metra- metar predveza 0,20- 0,30 produžuje joj vijek trajanja i daje više grizeva- provjereno.

Neretva

26.11.2013Spineribass, Croatia, fishing, Metkovic, Mostar, Neretva, orange, river, sea bass, spin na moruSpineri

Nedavno sam ostvario jednu svoju ribolovnu perverziju. Nije bila velika, bila je malena i neopisivo slatka i kratka. Odavno sam maštao o ribolovu na Neretvi, slušao sam priče o velikim brancinima, licama, strijelkama… Mjesto iz snova za jednog spinera. Konačno sam imao priliku otići tamo i tu priliku nisam propustio.

Pola sedam ujutro, lokacija ušće Neretve. Lagani povjetarac nježno je mreškao površinu vode koja je izgledala sablasno mirno, gotovo kao da se nešto ispod kuha. Nije trebalo dugo da taj osjećaj postane stvarnost. Jato strijelki je razbijalo neku nesretnu ribu na preko sto metara od mene. Kuhalo je kao ogromno jato bolena na speedu… Sa druge strane, ni ja nisam izgledao puno drugačije. Od ovakve scene krv mi je proključala do te mjere da sam trčao gore dole ko manijak sa raznoraznim pilkerima i kasmasterima ne bih li uspio dobaciti do mjesta nesreće. Uzalud. Kako je naglo došlo, tako je naglo i otišlo i ja sam u mirnijem ritmu krenuo bacati velike zare. U jednom zabacu imam udarac, zatežem, ali u prazno. Na varalici mi ostaju otisci gebisa prijateljice strijelke. Poslije ovog sam bacao još satima i ništa, da bih konačno uzeo Sakura Slit shada i išao malo jigati po dnu i ubrzo, na čuđenje domaćih, zategao prvog brancina. Pokupio je silikonac u propadanju školski, borba nije bila neka, ali riba je riba. Prvi zabac nakon toga strijelka mi cvika rep od Slita. Ostatak dana se nije dogodilo apsolutno ništa.

Pod nogama sam gledao velike ciple i brojao one koji su čitavi jer ih je bilo taman za sve prste obje ruke. Nisam mislio da ću ovo izgovoriti ali strijelka ovdje radi ogromnu štetu, skoro kao ljudi. Navečer sam uzeo fotoaparat i malo bauljao po ušću, slikao pejzaž i eksperimentirao sa duljim ekspozicijama.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]

Dan dva. Došao sam navečer i plan je bio ostati do jutra ali kako je vjetar počeo puhati i kako je počelo sijevati taj plan je izgledao sve gluplje. Krenuo sam opet sa zarama i poperima ali me prekinuo Goran iz Mostara. Goran je cool lik koji ovdje dobro lovi i nije ga strah eksperimentirati sa varalicama. On je još i lik koji ulovi u mrijestu ženku brancina preko tri kile i pusti ju na užas pristunih. My kind of guy.

Lega spiner me profuro po pozicijama na Neretvi… Na jednoj od tih me ostavio sa još nekim ok lokalnim dečkima i tu sam dalje opet nastavio sam i po svom. Bacao sam razne imitacije jegulje ali kada sam skužio da ih svi bacaju vratio sam se na svog favorita- Slit shada. Par zabaca i silovit udarac, kočnica dobro zategnuta ali riba svejedno u par navrata izvlači par metara špage. Nakon nekoliko bjegova riba se već lagano umorila, a ja nisam bio paničar pa sam se dopisivao sa curom preko mobitela dok se ova valjala negdje u dubini. Nije da sam imao što za raditi… Rijeka je velika, zapinjanja nema, pribor je super… Što može poči po krivu? Kada sam pokušao povući ribu prema sebi imao sam osjećaj da vučem vreču cementa. Iskreno, tek sam tada dobio osječaj da imam veliku, zapravo ogromnu ribu na udici. Kako sam ju potegnuo tako je još jednom lupila i osjetio sam da joj udica izlazi iz usta. Mislio sam da se otkačila i htio sam se baciti u rijeku radi gluposti i dopisivanja. Na moje čudo pogled na silikonac mi otkriva da je puknula udica na jig glavi. Makar sam imao još želje ona oluja je udarala sve jače. Kako bi sjevnulo tako bi nestalo struje u cijelom gradu… To još nisam vidio. Definitivno je ovdje nešto drugačije nego u Zagrebu. Ili su munje jače, ili im je centrala shit. Možda oboje, nisam htio saznati jerbo sam sa štapom u ruci bio neloš gromobran. Odluka je pala, pravac kući. Poslao sam poruku Goranu koji mi je ujutro odgovorio da je na toj poziciji to jutro u 5 ulovljena zenka od 6kg a da je ovo moje vjerojatno bio mužjak- veči i jači. Kaže se da se ne isplati se plakati za prolivenim mlijekom, realno gledano za prvi ribolov Neretva je bila dobra prema meni. Zamirisala mi je dovoljno da imam veliku želju vratiti joj se ponovo.

Hvala Žari na fotografiji sa brancinom, hvala Bradi na društvu, pričama i iskustvu. Hvala Goranu za uvođenje u filozofiju i pristup rijeci ali prije svega hvala sto si pravi Spiner.

[ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end][ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end][ezcol_1half][/ezcol_1half] [ezcol_1half_end][/ezcol_1half_end]